1

Poslovni broj: 6 Gž-218/2020-2

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 6 Gž-218/2020-2

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. – P. Z. (OIB: …), Z., kojega zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika D. B. (OIB: …) iz Z., kojega zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5149/2018, od 29. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2021.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5149/2018, od 29. svibnja 2019.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5149/2018, od 29. svibnja 2019., suđeno je:

              "I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

´Nalaže se tuženiku D. B. iz Z., platiti tužitelju Z. h. d.o.o. – P. Z., Z., iznos od 238.430,91 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 5.6.2018. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, a koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.´  

II Nalaže se tužitelju Z. h. d.o.o. – P. Z. naknaditi tuženiku D. B. troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 238.430,91 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. U postupku je utvrđeno:

-          da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2017. broj Pr-2217/2015 naloženo tužitelju isplatiti tuženiku (u ovom spisu) s osnova plaće i razlike plaće za utuženo vremensko razdoblje iznos od 175.420,67 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama, kao i s osnova božićnice, dara za djecu, iznos od 5.200,00 kn neto također sa zakonskim zateznim kamatama,

-          da je tužitelj podnio prijedlog za ponavljanje tog pravomoćno dovršenog postupka o kojem prijedlogu još nije pravomoćno odlučeno,

-          da se navedena presuda Pr-2217/2015 temelji na presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1066/2013 od 21. veljače 2014. koja je potvrđena drugostupanjskom Gžr-540/2014, od 21. travnja 2015. kojom je utvrđen nedopušten otkaz ugovora o radu tuženiku i naloženo vraćanje na radno mjesto, a koje presude (Pr-1066/2013 i Gžr-540/2014) su preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1563/2015, od 5. lipnja 2018. na način da je odbijen zahtjev tužitelja, ( u ovom predmetu tuženika)

-          da je tuženik temeljem pravomoćne presude Pr-2217/2015, od 15. prosinca 2017. proveo ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja, te je s računa tužitelja naplaćen utuženi iznos od 238.430,91 kn.

7. Prvostupanjski je sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za traženu isplatu temeljem stjecanja bez osnove a u smislu odredbe iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) zbog čega je odbio zahtjev kao neosnovan.

8. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili  koja je kasnije otpala.

9. I po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju novčana sredstva tužitelja naplaćena u korist tuženika i prešla u njegovu imovinu na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke, dakle, valjane pravne osnove (presude Pr-2217/2015, od 15. prosinca 2017). Predmetna odluka nije u međuvremenu pravomoćno ukinuta, preinačena ili stavljena izvan snage, čime bi ta osnova stjecanja otpala, pa stjecanje na strani tuženika nije bez osnove, zbog čega ne postoji niti obveza tuženika za povrat  (isplatu) stečenog dijela imovine tužitelja kako to isti potražuje u ovom postupku.

10. Okolnost da su u međuvremenu preinačene sudske odluke na kojima se temelji presuda na temelju koje su naplaćena u korist tuženika novčana sredstva, tako da je odbijen zahtjev tuženika za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, nije odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu jer neovisno o tome još uvijek egzistira i proizvodi pravne učinke pravomoćna presuda Pr-2217/2015.

11. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da ne postoje ni razlozi za prekid ovog postupka dok se ne odluči o prijedlogu za ponavljanje postupka koji je tužitelj podnio u predmetu Pr.2217/15, jer u vrijeme presuđenja egzistira pravomoćna odluka o isplati  pa se o tom zahtjevu ne može odlučivati ni kao o prethodnom pitanju.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga kao i razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a) ovaj sud utvrđuje da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4, 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja.

13. Slijedom navedenoga odlučno je kao u izreci a temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 16. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović