Poslovni broj: 2 Gž-203/2019-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, i Srđana Kuzmanića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z.,  OIB…., zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. R., Z., OIB…., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P–2140/18-11 od 24. siječnja 2019., 16. lipnja 2021. 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P–2140/18-11 od 24. siječnja 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem Ovr-2841/2014 po prijedlogu ovrhovoditelja H. R, ovdje tuženika, spram ovršenika I. P., ovdje tužitelja.

 

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4. Tuženik je odgovorio na žalbu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Pred prvostupanjskim sudom vodi se ovršni postupak po prijedlogu tuženika protiv tužitelja radi ostvarenja novčane tražbine, a ovrha je bila određena na novčanim sredstvima ovršenika. Tužitelj (ovršenik) je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nastupa zastare tražbine ovrhovoditelja.

 

7. Iz spisa proizlazi:

 

- da je tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja podnošenjem prijedloga za ovrhu 20. studenog 2014., a ovršna isprava je pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zadru broj Ovrv-5304/05 od 15. listopada 2005.;

 

- da je prvostupanjski sud uputio tužitelja (ovršenika) u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nastupanja zastare;

 

- da je radi ostvarenja iste tražbine tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu 11. siječnja 2005. protiv tužitelja, a prvostupanjski je sud donio rješenje o ovrsi kojim je naložio ovršeniku (tužitelju) platiti utuženu svotu i odredio ovrhu na pokretninama ovršenika rješenjem od 15. listopada 2005.;

 

- da je taj ovršni postupak okončan obustavom od 15. siječnja 2008. zbog propusta ovrhovoditelja da predujmi troškove provedbe ovrhe odnosno trošak sudskog ovršitelja iznos od 117,20 kn.

 

8. Na temelju ovakvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je došlo do prekida zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu 11. siječnja 2005., te da je zastarni rok ponovno počeo teći 15. siječnja 2008., pa smatra da se tužitelj neosnovano poziva na zastaru jer zastarni rok za tražbine koje su utvrđene pravomoćnim odlukama sudova iznosi 10 godina sukladno odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO). Polazeći od toga da sukladno odredbi članka 245. ZOO-a zastarni rok počinje teći iznova, dakle, od 15. siječnja 2008., sud nalazi da nije protekao zastarni rok propisan odredbom članka 233. ZOO-a.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud interpretirao odredbu članka 233. ZOO. Tom odredbom je propisano da tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koju inače predviđen kraći rok zastare.

 

10. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud analizirao odredbe članaka 241. i 245. ZOO kojima je regulirano pitanje prekida zastare podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, te da u tom slučaju nastupa prekida zastare, a nakon prekida zastara ponovno počinje teći.

 

11. Međutim, ne može se prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da je podnošenjem prijedloga za ovrhu 2005. došlo do prekida zastare. Naime, iz rješenja o obustavi tog postupka proizlazi da je do obustave ovrhe došlo zato što ovrhovoditelj nije predujmio troškove provedbe ovrhe.

 

12. Prema odredbi članka 242. stavak 1. ZOO-a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe i radnji koje je poduzeo. Isto tako smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev budu odbačeni ili odbijeni ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (članak 242. stavak 2. ZOO-a).

 

13. U situaciji kada je ovrha obustavljena zbog skrivljenog ponašanja ovrhovoditelja (nije platio predujam za provedbu ovrhe) smatra se da nije nastupio prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga.

 

14. No, i pored pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda pravilna je odluka suda kojom odbija tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe nedopuštenom jer u konkretnom slučaju zastara nije nastupila.

 

15. Naime, ovršna isprava u ovom predmetu je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zadru broj Ovr-5304/05 od 15. listopada 2005. koje je postalo pravomoćno 27. prosinca 2005., a prijedlog za ovrhu je podnesen prvostupanjskom sudu 20. studenog 2014., iz čega slijedi da nije protekao desetogodišnji rok propisan odredbom članka 233. ZOO. Dakle, nije nastupila zastara, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio postavljeni tužbeni zahtjev.

 

16. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

 

17. Kao prvo valja navesti da tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sebi niti razlozima presude navedenim u obrazloženju. Presuda također sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

 

18. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nalazi da nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

19. Odlučne činjenice su pravilno utvrđene, a one u biti proizlaze iz isprava priloženih u spis. Za donošenje zakonite odluke bilo je potrebno utvrditi kada je podnesen prijedlog za ovrhu i kada je postalo pravomoćno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda koje predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu.

 

20. Žalitelj u žalbi ističe da je bilo potrebno prihvatiti tužbeni zahtjev s osnove Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama ("Narodne novine", broj 62/2018 – dalje: ZODFO) navodeći da se u konkretnom slučaju radilo o otpisu, odnosno oprostu duga što je razvidno iz same dokumentacije koju je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik, a na što ukazuje rješenje Općinskog suda u Zadru od 15. siječnja 2008. poslovni broj Ovrv-5304/05. Navedenim rješenjem obustavljen je ovršni postupak jer ovrhovoditelj nije u ostavljenom roku predujmio određenu novčanu svotu zbog čega se ovrha nije mogla provesti. U dostavnoj naredbi je navedeno da se rješenje dostavlja ovrhovoditelju po punomoćnicima, na određeni broj:….., a ispod toga je sudski službenik napisa "otp. 16/01-08" i potpisao se, što žalitelj pogrešno tumači da se radi o otpisu jer iz stanja spisa proizlazi da se radi o otpremi navedenog rješenja koji je izvršio službenik i potvrdio to na izvorniku.

 

21. Žalitelj ne tvrdi, niti je tijekom postupka tvrdio da mu je tuženik (vjerovnik) otpisao dug.

 

22. Otpis duga po odredbama ZODFO kada se radi o otpisu na osnovi odredbe članka 8. provodi se na način da Financijska agencija u roku od 15 dana od stupanja na snagu tog Zakona prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje za dug iz članka 8. Zakona, iz čega proizlazi da se zaštita pruža u ovršnom postupku, pa to ne bi bio razlog za upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

23. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja, pa je stoga temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

 

Dubrovnik, 16. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

 

Noemi Butorac