- 1 -              Revd 2055/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2055/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Općinsko državno odvjetništvo u Sisku iz S., (OIB: …), protiv ovršenice M. Š. iz M. V., (OIB: …), radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja da mu se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-751/2020-2 od 28. listopada 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini posl. br. Ovr-105/2014-17 od 18. svibnja 2020., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ovrhovoditelju se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-751/2020-2 od 28. listopada 2020. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:

 

“Je li se tražbina na ime naknade za privremeno uzdržavanje koju isplaćuje Republika Hrvatska temeljem odredbe članka 25. Zakona o privremenom uzdržavanju („Narodne novine“ br. 92/2014) umjesto roditelja koji ne izvršava svoju obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, ima smatrati tražbinom zakonskog uzdržavanja djeteta na koju se tražbinu ne može primjeniti odredba članka 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br.68/2018), sukladno odredbi članka 12. stavka 2. istog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima?“

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je obustavljena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-105/2014 od 16. svibnja 2014. i ukinute su sve u postupku provedene ovršne radnje.

 

2. Ovrhovoditelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, a sve zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

3. Ovršenica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog je osnovan.

 

5. Pobijano rješenje doneseno je 28. listopada 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj ovršni postupak glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) u svezi sa odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14) - ali i odredbom čl. 382. st. 1. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Ovrhovoditelj je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavio pitanje:

 

“Je li se tražbina na ime naknade za privremeno uzdržavanje koju isplaćuje Republika Hrvatska temeljem odredbe članka 25. Zakona o privremenom uzdržavanju („Narodne novine“ br. 92/2014) umjesto roditelja koji ne izvršava svoju obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, ima smatrati tražbinom zakonskog uzdržavanja djeteta na koju se tražbinu ne može primijeniti odredba članka 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br.68/2018), sukladno odredbi članka 12. stavka 2. istog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima?“

 

8. Postavljeno pitanje valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu ovrhovoditelja postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje se u primjeni tog pitanja (ipak) i sada može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

10. Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

- da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije moglo preispitati osporeno rješenje,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.