1              Poslovni broj: 7 UsI-1050/21-6

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Abaza, u upravnom sporu tužitelja M. K. iz T., , protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, zastupanog po opunomoćeniku D. Š., službenoj osobi, radi ispravka službene evidencije o sudjelovanju u Domovinskom ratu, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 7. lipnja 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 15. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove Klasa: UP/II 561-01/19-01/660, Urbroj: 512-2501-21-15 od 7. siječnja 2021. i predmet se vraća na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

              1. Osporenim rješenjem tuženika od 7. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., Klasa: UP/I 561-01/14-01/426, Urbroj: 512M2-6501-20-26 od 9. studenog 2020.

              2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem donesenim u ponovnom postupku, u točki 1. izreke određeno je da se tužitelju briše u podacima službene evidencije upisana pripadnost ročnom sastavu VP 1071 S. (254. Satnija veze S.) u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994. i upisana pripadnost pričuvnom sastavu VP 2148 S. (… Domobranska pukovnija S.) u razdoblju od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994., kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu. U točki 2. izreke citiranog rješenja utvrđeno je da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik ročnog sastava VP 1071 S. (…. Satnija veze S.u razdoblju od 5. kolovoza 1993. do 14. siječnja 1994. i kao pripadnik pričuvnog sastava VP 2148 S.(... Domobranska pukovnija S.) u razdoblju od 6. prosinca 1994. do 6. prosinca 1994.

 

 

 

3. Tužitelj u podnesenoj tužbi protiv osporenog rješenja navodi da je predmetno rješenje doneseno u postupku izvršenja presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsImio-188/20-8 od 3. srpnja 2020., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 3. veljače 2020. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak. U rješenju se prvostupanjsko tijelo poziva na spomenuta očitovanja pravnih sljednika, te očitovanje Središnjeg državnog arhiva glede upisa vojnika za plaću za lipanj, srpanj i kolovoz 1993., te je zaključilo da uvidom u podatke „Evidencije branitelja“ niti jedan ročnik s platnih popisa za vrijeme specijalističke obuke nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, odnosno da „logički“ proizlazi da se navedeni platni popisi odnose na vojničke plaće ročnika, a za ročnike koji su sudjelovali u Domovinskom ratu da je korišten dokument pod nazivom „Spisak vojnika ročnog sastava angažiranih na izvršavanju borbenih zadaća u  VP 1030/10 S.“. Isto je utemeljeno na pretpostavci, bez pokrića u zakonskim propisima. Evidencija branitelja (Baza „IS-PU, Sudjelovanje u DR“) govori da je tužitelj bio pripadnik VP1071 S.(... Satnija veze S.) od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994. te pripadnik pričuvnog sastava VP S. od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994. i od 10. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995., koje razdoblje nije niti sporno.

4. Jedinični karton odjeljak 14. „Služenje vojnog roka“ govori da je tužitelj započeo služiti vojni rok u VP 3134 S. u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 4. lipnja 1993., a zatim u VP 1030 S… u razdoblju od 4. lipnja 1993. do 5. kolovoza 1993. i u VP 1071 S. u razdoblju od 5. kolovoza 1993. do 17. siječnja 1994. U odjeljku 21 Jediničnog kartona „Služba tijekom rata“ upisano je da je tužitelj bio pripadnik VP 1071 S. (…. Satnije veze) u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994., dakle, proizlazi da je tužitelju cijeli tijek služenja vojnog roka priznat pod sudjelovanje u Domovinskom ratu. Konačno, ustrojbeni sljednik VP 3468 K., temeljem zahtjeva za izdavanje ratnog puta za vrijeme pripadnosti VP 1071 S. (... Satnije veze), nakon izvršenog uvida u raspoloživu dokumentaciju (Vob-8) utvrđuje da je tužitelj bio pripadnik VP 1071 S. (…. Satnija veze) u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 5. kolovoza 1993.

5. U OS HV tužitelj je pristupio 31. ožujka 1993., zadužio je opremu i osobno naoružanje te je raspoređen u vojnu jedinicu. U popodnevnim satima izvršen je raketni napad sa 6 raketa Orkan s kasetnim punjenjem (zvončići), na području Grada S. gdje je jedan od ciljeva napada bio i vojni objekt – vojarna K. u S. sa tek pristiglim ročnicima. Tijekom temeljne obuke u S.i bližoj okolici koja se odvijala u ratnim okolnostima tužitelj je obavljao sve postavljene zadaće te je po zapovijedi bio raspoređen i na osiguranju i zaštiti vojnih objekata pod tzv.“mrtvom stražom“ (vojni objekti, skladišta, naoružanja i vojne opreme – vojni poligon K.). Nakon temeljne obuke u S. u vremenu od 31. ožujka 1993. do 3. lipnja 1993. tužitelj prelazi na specijalističku obuku u Odred Veze GSHV u VP 1030/1 S. u vremenu od 4. lipnja 1993. do 5. kolovoza 1993., te je tijekom specijalističke obuke bio izložen kriznim i ratnim situacijama (uzbune i prijeteći raketni napadi četničkih formacija na objekte skladišta i vojnu opremu). Ističe kako je obavljao sve poslove i zadatke koji su pred njega postavljeni u osiguranju objekata, naoružanja, opreme i njihovog dislociranja po potrebi na sigurno područje. Nakon specijalističke obuke tužitelj biva upućen u VP 1071 S. (… Satnija veze) gdje se nalazio u vremenu, od 5. kolovoza 1993. do 14. siječnja 1994. Iz navedenog slijedi da postoji jedan neprekidni kontinuitet djelovanja tužitelja kao ročnog vojnika u predmetnim postrojbama, a zadaće koje je neprekidno obavljao bile su u funkciji obrane suvereniteta Republike Hrvatske.

6. U tom pravcu ide i opis ratnog puta za tužitelja izdan od ratnog zapovjednika Odreda veze GSHV, brigadira u mirovini, M. P., koji je između ostalog potvrdio sudjelovanje tužitelja u Odredu veze GSHV u predmetnom vremenskom razdoblju. Što se tiče sudjelovanja u vremenu od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994. koje razdoblje je tužitelju također brisano kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu, ističe sljedeće: zbog iznimnih i pojačanih ratnih djelovanja i potrebe popunjavanja postrojbe operativnog djelovanja 126 dp S., tužitelj je bio mobiliziran dana 5. prosinca 1994. Usmenim putem, istog dana je zadužio naoružanje (automatsku pušku, sa svom pripadajućom opremom). Idućeg dana 6. prosinca 1994. transportiran je na teren – D., a sljedećeg dana 7. prosinca 1994. u kasnim popodnevnim satima povučen je sa borbenog položaja uz razduženje osobnog naoružanja i demobiliziran je. Dakle, vremensko razdoblje od 5. do 7. prosinca 1994., tužitelju nije upisano kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu.  Prvostupanjsko tijelo je zanemarilo podatke iz vojne knjižice o vremenu služenja vojnog roka u VP 3134 S. te VP 1030/1 S., što je u suglasju sa iskazom tužitelja, a također HKOV K. kao ustrojbeni slijednik VP 3468 utvrđuje da je tužitelj bio pripadnik VP 1071 S. (... Satnije veze) u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 5. kolovoza 1993., dakle i u razdoblju za koje je određeno brisanje podataka iz službene evidencije. Konačno tužitelj posjeduje službene potvrde: potvrdu Uprave za obranu S. od 19. veljače 2001. iz koje je razvidno da je odslužio vojni rok od 31. ožujka 1993. do 17. siječnja 1994., potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja od 21. srpnja 2020. o 375 dana provedenih u borbenom sektoru, potvrdu MORH, Područnog odjela za poslove obrane od 21. lipnja 2012. o priznatom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u vremenu od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994.,  od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994. i od 10. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995, a koja je izdana na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku (NN broj 47/09) i čl. 2. st. 6. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN broj 174/04 i dr.).

7. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu istaknuo da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Mjerodavno pravo u ovoj upravnoj stvari temeljem kojeg je moguće priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je čl. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17 u daljnjem tekstu ZHBDR-a), te se poziva i na članak 179. st. 1. točku a. ZHBDR-a, kojom je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju. Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je prvostupanjsko tijelo, sukladno uputama drugostupanjskog tijela, u ponovnom postupku tužitelju omogućilo izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima postupka, te njegova izjava dana na zapisnik prileži spisu predmeta. Tužitelj navodi kako se 1. prosinca 1992. dragovoljno javio u Ured za obranu S. poradi služenja vojnog roka, te da je na služenje vojnog roka u Nastavno središte za obuku vojnika S. VP 2148 S. došao 31. ožujka 1993. Navodi da je u cilju obučavanja raspoređen u zgradu osnovne škole u K., te da je za vrijeme temeljne izobrazbe kao ročnik raspoređen za obavljanje straže u K., odnosno za čuvanje vojnih skladišta. Po završetku temeljne obuke 4. lipnja 1993. odlazi u VP 1030 S. na specijalističku izobrazbu za radio – telegrafistu. Navodi kako su svakodnevno bile uzbune, te da je s ostalim pripadnicima angažiran na utovaru vojne opreme. Specijalističku obuku završio je 5. kolovoza 1993., te je potom izmješten u VP 1071 S.(... Satnija veze). Kao pripadnik navedene postrojbe, bio je smješten na K. i L. u S.. Obavljao je poslove i zadaće veziste, a 14. siječnja 1994. otpušten je sa služenja vojnog roka.

8. Prvostupanjsko tijelo izvršilo je uvid u bazu „IS-PU“, Sudjelovanje u Domovinskom ratu. Uvidom u navedenu bazu razvidno je da je tužitelju kao pripadniku ročnog sastava VP1071 S. (… Satnija veze S.) evidentirano sporno razdoblje od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994. i pričuvnom sastavu VP 2147 S. u razdoblju od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994. i od 10. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995. U Jediničnom kartonu razdjel 14 „Služenje vojnog roka“ navedeno je da je tužitelj započeo služiti vojni rok u VP 3134 S. u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 4. lipnja 1993., zatim u VP 1030 S. u razdoblju od 4. lipnja 1993. do 5. kolovoza 1993. i u VP 1071 S. u razdoblju od 5. kolovoza 1993. do 17. siječnja 1994. U razdjelu 21. Jediničnog kartona „Služba tijekom rata“ upisano je da je bio pripadnik VP 1071 S. (... Satnije veze S.) u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994., što proizlazi da mu je cijeli tijek služenja vojnog roka priznat pod sudjelovanje u Domovinskom ratu. Iz spisa predmeta razvidno je da su podaci ratnog puta koji je izdala VP 3468 K. 30. rujna 2019., prema kojem je tužitelj tijekom Domovinskog rata kao pripadnik VP1071 S. (... Satnija veze) u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 5. kolovoza 1993. odnosno za vrijeme temeljne (VP 3134 S.) i specijalističke obuke (VP 1030 S.), u suprotnosti s podacima službene evidencije koji se odnose na služenje vojnog roka, a prema kojima je tužitelj u VP 1071 S. proveo razdoblje završne obuke od 6. kolovoza 1993. do 14. siječnja 1994. Pored navedenog, razvidno je da je bio pripadnik VP 2148 S. (... Domobranske pukovnije) u razdobljima od 6. prosinca 1994. do 6. prosinca 1994. i od 10. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995., što je sukladno podacima priložene potvrde VP 3468 K. od 7. ožujka 2018.

9. Iz očitovanja Zapovjedništva ZOD „F.K.F.“ O. od 6. ožujka 2018. i ponovljenog očitovanja od 15. rujna 2020., proizlazi da tužitelj za vrijeme Domovinskog rata u VP 3134 S. za vrijeme služenja vojnog roka, odnosno za vrijeme temeljne izobrazbe nije evidentiran u VoB-8, popisu vojnih osoba. Nadalje, iz očitovanja Središnjice komunikacijsko – informacijskih sustava, odnosno podredno Središnjeg vojnog arhiva, od 13. svibnja 2019. i ponovljenog očitovanja od 9. listopada 2020., koje se odnosi na okolnost sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu za vrijeme služenja specijalističke obuke u VP 1030 S. od 4. lipnja 1993. do 4. kolovoza 1993., proizlazi da su pronašli dokument „popis vojnika za plaću lipanj, srpanj i kolovoz 1993.“ Razvidno je da niti jedan ročnik s platnih popisa za vrijeme specijalističke obuke (4. lipnja 1993. do 4. kolovoza 1993.) nije evidentiran kao hrvatski branitelj odnosno proizlazi da se navedeni platni popisi odnose na vojničke plaće ročnika. Za ročnike (za vrijeme završne obuke) koji su sudjelovali u Domovinskom ratu korišten je dokument pod nazivom „spisak vojnika ročnog sastava angažiranih na izvršenju borbenih zadaća u VP 1030/10 S.“. Također razvidno je da iz priloženih službenih dokumenata kao što su vojna iskaznica, jedinični karton, ratni put izdan od strane VP 3468 K., potvrde VP 2148 S. od 30. kolovoza 1995., proizlazi da je tužitelj bio pričuvni pripadnik VP 2148 S. (... Domobranska pukovnija) u razdoblju od 6. prosinca 1994. do 6. prosinca 1994. i od 10. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995.

10. Suprotno navodima iz tužbe smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da tužitelju kao ročnom pripadniku Oružanih snaga, odnosno pričuvnom sastavu nisu pravilno evidentirani u službenu evidenciju podaci koji se odnose na pripadnost i razdoblje sudjelovanja imenovanog u Domovinskom ratu, te da je Područni odsjek za poslove obrane S. ispravno odlučio kada je pokrenuo postupak kojim se traži da se neistinito evidentirane činjenice isprave u službenoj  evidenciji.

11. Iz provedenog postupka razvidno je da je tužitelju razdoblje služenja vojnog roka na temeljnoj i specijalističkoj obuci upisano kao razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu, a što je suprotno utvrđenim podacima službene evidencije (očitovanje pravnih slijednika). Također, sukladno Uputi Službe za vojnu obvezu od 28. ožujka 2005., propisano je da se vrijeme koji su ročnici proveli na „prvoj crti bojišnice“ priznaje pod sudjelovanje u Domovinskom ratu samo u slučaju ako su to postrojbe potvrdile, a što u konkretnom slučaju VP 3134 S. (temeljna obuka) i VP 1030 S. (specijalistička obuka) nisu potvrdile. Također je razvidno kako je tužitelj za vrijeme obavljanja specijalističke obuke u VP 1030  S. vršio aktivnosti poput utovara vojničke opreme. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru, niti sudjelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi čl. 3. st. 2. ZHBDR-a. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

12. Sud je 20. svibnja 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju su pristupili tužitelj i opunomoćenik tuženika.

13. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

14. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Odredba članka 195. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 121/17 - dalje: ZHBDR-a), propisuje da statusi i prava ostvareni temeljem Uredbe o zaštiti žrtava rata za obranu Republike Hrvatske i njihovih obitelji (Narodne novine, br. 52/91.), Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, br. 33/92., 57/92., 77/92., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 82/01. i 103/03.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 2/94., 52/94. i 36/95.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 108/96. i 23/01.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 94/01., 122/02., 17/04. i 48/04.) te Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.), a čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju na snazi.

16. Među strankama nije sporno da je tužitelj evidentiran u bazi „IS-PU“ kao pripadnik ročnog sastava VP1071 S. .... Satnija veze S.) u spornom razdoblju od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994. i u pričuvnom sastavu VP 2147 S. u razdoblju od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994. i od 10. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995. Iz Jediničnog kartona razdjel 14 „Služenje vojnog roka“ navedeno je da je tužitelj započeo služiti vojni rok u VP 3134 S. u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 4. lipnja 1993., zatim u VP 1030 S. u razdoblju od 4. lipnja 1993. do 5. kolovoza 1993. i u VP 1071 S. u razdoblju od 5. kolovoza 1993. do 17. siječnja 1994.

17. Tuženik je utvrdio da je razdoblje služenja vojnog roka tužitelja na temeljnoj obuci od 31. ožujka 1993. do 4. lipnja 1993. i specijalističkoj obuci od 4. lipnja 1993. do 5. kolovoza 1993. upisano kao razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu, a u kojem nije evidentiran u VOB-8, odnosno za koje nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Tužitelju je tako brisana u podacima službene evidencije upisana pripadnost ročnom sastavu VP 1071 S. (... Satnija veze S.) u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994. i upisana pripadnost pričuvnom sastavu VP 2148 S. (... Domobranska pukovnija S.) u razdoblju od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994., kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu. U točki 2. izreke rješenja utvrđeno da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik ročnog sastava VP 1071 S. (... Satnija veze S.) u razdoblju od 5. kolovoza 1993. do 14. siječnja 1994. i kao pripadnik pričuvnog sastava VP 2148 S.(... Domobranska pukovnija S.) u razdoblju od 6. prosinca 1994. do 6. prosinca 1994., a koje razdoblje se odnosi na završnu obuku.

18. Tuženik je zaključio da je iz podataka spisa predmeta razvidno da su podaci ratnog puta koji je izdala VP 3468 K. 30. rujna 2019., prema kojem je tužitelj tijekom Domovinskog rata kao pripadnik VP1071 S. (... Satnija veze) u razdoblju od 31. ožujka 1993. do 5. kolovoza 1993. odnosno za vrijeme temeljne (VP 3134 S.) i specijalističke obuke (VP 1030 S.), u suprotnosti s podacima službene evidencije koji se odnose na služenje vojnog roka, a prema kojima je tužitelj u VP 1071 S. proveo razdoblje završne obuke od 6. kolovoza 1993. do 14. siječnja 1994.

19. Tuženik i prvostupanjsko tijelo pri tome se pozivaju na očitovanje pravnih sljednika i na točku 2. Naputka ministra obrane Urbroj: 512-01-94-395 od 4. veljače 1994., a prema kojem „vojnici na odsluženju vojnog roka imaju pravo na poseban staž za sudjelovanje u Domovinskom ratu nakon završene temeljne i specijalističke obuke i koji su raspoređeni u ratnu postrojbu, računajući od dana stupanja u tu postrojbu“, kao i na Uputu Službe za vojnu obvezu od 28. ožujka 2005., kojom je propisano da se vrijeme koje su ročnici proveli na „prvoj crti bojišnice“ priznaje pod sudjelovanje u Domovinskom ratu samo u slučaju ako su postrojbe to potvrdile, te se ističe da VP 3134 S. (temeljna obuka) i VP 1030/1 S. (specijalistička obuka) isto nisu potvrdile. Prvostupanjsko tijelo pozvalo se i na izjavu tužitelja kao dokaz da je tužitelj u spornom razdoblju bio na temeljnoj i specijalističkoj obuci, pri čemu za aktivnosti tužitelja navodi kako se iste ne mogu podvesti pod aktivnosti vezane uz oružani otpor agresoru, u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

20. Ujedno Sud ističe da se tuženik poziva na potvrdu HKoV-a, Zapovjedništva ZOD „F.K.F.“ O. od 27. veljače 2018., kako u evidenciji arhivske građe nisu pronašli podatke o pripadnosti tužitelja VP 3134 S., zanemarujući cjelovit sadržaj tog podneska, u kojem se navodi da uvidom u dio arhivske građe VP 3134 S. koju posjeduju i evidenciju VOB-8, nisu pronašli podatke o pripadnosti tužitelja istoj, što upućuje na nepotpunost arhivske građe, te je tuženik isto propustio utvrditi i cijeniti, već je unatoč tome zaključio da tužitelj nije bio pripadnik te postrojbe kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata.

21. Pri tome za obračun novčanih primanja isplaćenih tužitelju za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 1993., koji je dostavljen uz dopis Središnjeg vojnog arhiva od 21. svibnja 2019. tuženik ističe da nijedan ročnik s platnog popisa za vrijeme specijalističke obuke nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, što po ocjeni ovog suda, nije valjana osnova za utvrđenje i da tužitelj u tom razdoblju nije sudjelovao u Domovinskom ratu, na način kako je to bilo propisano ranije važećim Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, a na temelju kojeg je tužitelju i izdana potvrda o priznatom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u vremenu od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994., od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994. i od 10. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995. Ujedno se u dopisu Središnjice komunikacijsko-informacijskog sustava Glavnog stožera OS RH od 15. svibnja 2019., vezano za potraživanje opisa ratnog puta za tužitelja, navodi kako je ista predana Središnjem vojnom arhivu, Središnjici KIS, te da u ratnoj dokumentaciji nije pronađena ostala dokumentacija temeljem koje bi se mogla izdati potvrda o pripadnosti postrojbi s točnim datumom ulaza i izlaza iz postrojbe, osim popisa vojnika za plaću, na kojem je i tužitelj.

22. Tuženik i prvostupanjsko tijelo pri donošenju odluke u obzir nisu uzeli druge dokaze i to potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske od 21. srpnja 2020., kojom se potvrđuje da je tužitelj u spornom razdoblju bio u borbenom sektoru, potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane od 21. lipnja 2012. o priznatom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u vremenu od 31. ožujka 1993. do 14. siječnja 1994., od 6. prosinca 1994. do 7. prosinca 1994. i od 10. lipnja 1995. do 31. kolovoza 1995., kao i izjavu neposrednog zapovjednika tužitelja M. P., u kojoj se navodi da je tužitelj za vrijeme obuke i to u razdoblju od 4. lipnja 1993. do 5. kolovoza 1993. u svojstvu vojnika – ročnika na specijalističkoj obuci roda veze OS RH, provodio i borbene zadaće sa naoružanjem i streljivom na stražarskom osiguranju objekata, materijalnih sredstava i ljudi, kao i izjave M. J., T. A i D M., te nije analiziran utjecaj tih dokaza na predmetno pravno pitanje.

23. Naime, prema ocjeni ovoga Suda pri donošenju odluke u upravnom postupku navedeni dokazi nisu dovedeni u vezu sa ostalim dokazima, a kojim se potvrđuju navodi tužitelja.

24. Sud smatra da je takvim postupanjem tuženik, navodeći u rješenju razloge za svoju odluku, propustio postupiti sukladno odredbi članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., u daljnjem tekstu: ZUP) kojom je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Pri tome treba također imati u vidu da su svi dokazi izjednačeni te da nema dokaza s jačom ili slabijom dokaznom snagom, već se samo neki mogu smatrati vjerodostojnim, a drugi manje vjerodostojnim ili uopće nevjerodostojnim dokazima, o čemu odlučuje tijelo koje izvodi i ocjenjuje dokaze, a koje je dužno svoju ocjenu dokaza obrazložiti odnosno iznijeti razloge zbog kojih je jednim dokazima poklonilo vjeru, a drugima nije.        

25. Stoga se, uz obrazloženje kakvo je dano osporenim rješenjem, za sada se ne mogu otkloniti prigovori tužitelja izneseni u tužbi, osobito u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa Sud nalazi da se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.

26. Prema tome, budući Sud smatra da je donošenjem pobijanog rješenja tuženika iz naprijed navedenih razloga došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a Sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak te će tuženik u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje u svezi žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja koje će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZUS-a, kao što je i odlučeno u izreci presude.

 

 

 

U Splitu, 15. lipnja 2021.

                   S U T K I N J A

 

Mirela Valjan - Harambašić, v. r. 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Zrinka Abaza