REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-1945/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. u stečaju, OIB ..., I., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. S. K. G. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i partneri d.o.o. iz Z., radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-139/2020 od 26. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-139/2020 od 26. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-139/2020 od 26. veljače 2021. odbijen je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da su neosnovane tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku poslovni broj St-1497/2016, koji se vodi za stečajnog dužnika G. d.o.o. u stečaju, svrstane u drugi viši isplatni red, u ukupnom iznosu od 25.728,56 kn (točka 1. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka 2. izreke).

2. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik, kao zastupnik suvlasnika stambene zgrade u Z., prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom G. d.o.o pod poslovnim brojem St-1497/16 tražbinu u iznosu od 25.728,46 kn, na temelju ovršne isprave, i to rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. P. poslovni broj Ovrv-8504/16 od 18. listopada 2016., Ovrv-2966/14 od 14. srpnja 2014., Ovrv-17135/12 od 23. srpnja 2012., Ovrv-20348/10 od 19. srpnja 2010., Ovrv-12157/08 od 26. kolovoza 2008. i Ovrv-10860/06 od 27. srpnja Poslovni broj: 11 Pž-1945/2021-2 2 2006. Tražbinu je osporio tužitelj koji je upućen pokrenuti ovu parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine u iznosu od 25.728,46 kn kao tražbine II. višeg isplatnog reda. U odnosu na razlog osporavanja tražbine da je nastupila zastara prijavljenih tražbina, sud je utvrdio kako se radi o tražbinama obuhvaćenim ovršnim ispravama, koje zastarijevaju u roku od 10 godina sukladno odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), te da taj rok nije protekao za tražbine obuhvaćene rješenjima o ovrsi donesenim u razdoblju od 10 godina prije dana donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka (7. prosinca 2018.). Za dva rješenja koja su donesena prije tog razdoblja sud je utvrdio da su podnesena na naplatu Agenciji, te da su zavedena u specifikaciji izvršenja osnova za plaćanje, slijedom čega je ocijenio da je sukladno odredbi članka 241. ZOO-a, zastara prekinuta podnošenjem rješenja Agenciji na provedbu. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije sud je ocijenio neosnovanim pozivom na odredbu članka 93. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje: ZVDSP). Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ocjenjivao isključivo prigovor zastare i prigovor nedostatka pasivne legitimacije, no da nije naveo koje činjenice je utvrdio uvidom u stečajni spis poslovi broj St-1497/16. Ističe da je predložio uvid u stečajni spis jer iz njega proizlazi da tužitelj nije vlasnik garažnog mjesta broj 91 i 64, jer ih je prodao 2008. godine. Navodi da je razlog osporavanja prijavljene tražbine bilo i to što tužitelj nije mogao utvrditi na što se ono odnosi. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj opisno upire u žalbi budući da presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ne   postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 25,728,46 kn kao tražbine II. višeg isplatnog reda prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem kod Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem St-1497/16 i u kojem je tužitelj osporio tuženikovu tražbinu.

9. Između stranaka nije sporno da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak koji se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem St-1497/16, da su u stečajnom postupku suvlasnici stambene zgrade u Z., na adresi , zastupani po tuženiku, prijavili tražbinu u iznosu od 25.728,46 kn na temelju ovršnih isprava, rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Nije sporno da je tužitelj osporio prijavljenu tražbinu te da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-1497/16 od 19. ožujka 2020. upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine.

10. Odredbom članka 266. stavka 4. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj 71/15; dalje: SZ) propisano je da će sud, ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja.

11. Tužitelj je tijekom prvostupanjskog postupka tražbinu prijavljenu u stečajnom postupku osporavao ističući da je nastupila zastara.

12. Iz spisa proizlazi da je tuženik tražbinu prijavio temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., i to rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-8504/16 od 18. listopada 2016. i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-2966/14 od 14. srpnja 2014., te rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. Š., poslovni broj Ovrv-17135/12 od 23. srpnja 2012., Ovrv-20348/20 od 19. srpnja 2010., Ovrv-12157/08 od 26. kolovoza 2008. i Ovrv-10860/06 od 27. srpnja 2006. Iz spisu priloženih rješenja o ovrsi (str. 12. – 74. spisa) proizlazi da se potraživanja tuženika obuhvaćena rješenjima o ovrsi odnose na sredstva zajedničke pričuve.

13. Odredbom članka 233. stavka 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

14. Budući da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-1497/16 od 7. prosinca 2018., to bi primjenom odredbe članka 233. st. 1. ZOO-a u zastari bila sva potraživanja utvrđena predmetnim javnobilježničkim aktima donesenim prije 7. prosinca 2008., dok potraživanja utvrđena rješenjima o ovrsi javnog bilježnika nakon 7. prosinca 2008. nisu u zastari.

 

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u odnosu na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-12157/08 od 26. kolovoza 2008. i Ovrv-10860/06 od 27. srpnja 2006. zastara prekinuta podnošenjem rješenja o ovrsi na prisilnu naplatu Agenciji i to u 2007. i 2009. godini, sve sukladno odredbi članka 241. ZPP-a kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tužiteljev navod da je njegovo osporavanje osnovano jer je za tražbine prijavljene u stečajnom postupku nastupila zastara.

17. Navode o vlasništvu garažnog mjesta tužitelj nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka, stoga u smislu odredbe članka 362. ZPP-a, ti navodi predstavljaju nove činjenice koje nije dopušteno isticati prvi put u žalbi. U tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, koje tužitelj ističe navodeći da je sud trebao utvrđivati činjenice koje tužitelj nije niti iznio tijekom prvostupanjskog postupka.

18. Budući da žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća
Dubravka Zubović