1

Broj:4. Pr-419/2021-6

 

Broj:4. Pr-419/2021-6

                                                       

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Općinski sud u Požegi, po sutkinji tog suda Meliti Novak, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz P., N. Š., OIB:…, protiv tuženika Dom P. iz P., D.. F. P., OIB:…., zastupana po  punomoćniku L. F., odvj. u P., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18.svibnja 2021., u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužne, dana 15.lipnja 2021. 

p r e s u d i o     j e

I               Nalaže se tuženiku Domu P. iz P., D.. F. P., OIB:…, da tužiteljici M. P. iz P., N. Š, OIB:…, isplati iznos od 3.012,91 kunu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 239,49 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 255,67 kn od 16. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 241,33 kn od 16. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 261,17 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 261,69 kn od 16. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 244,27 kn od 16. kolovoza 2016.  do isplate;

- na iznos od 265,34 kn od 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 237,40 kn od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 257,45 kn od 16. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 249,13 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 243,20 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 256,76 kn od 16. veljače 2017. do isplate;

 

po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

              Tužiteljica M. P. podnijela je tužbu protiv tuženika Doma P. radi isplate.

U tužbi navodi da je u  utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika. Navodi da je dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno Vlada RH) i Sindikata javnih službi sklopljen sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno Sporazum), a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa krize dana 13.svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazuma osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji predstavljaju osnovu ove tužbe, a izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Navedene izmjene i dopune dodatka sporazuma od 26.listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor i on se ima primjenjivati do 27.siječnja 2017. kada prestaje njegovo postojanje. Odredba članak III. Izmjene Dodatka Sporazuma od 26. studenog 2011. navodi da  će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u koje službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine9 prosječno dva ili više posto(mjereno  aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovom izmjenama i dopunama".

Državni zavod za statistiku (nastavno DZS) objavio je  28.kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS objavio je 27.stuenog 2015. podatke i za treće tromjesečje 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014.BDP je realno veći 2,8%. Isti podaci su i dana 4.prosinca 2015. iz čega proizlazi aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BDP-a prosječno veća 2%. I u četvrtom tromjesečju 2015. BDP je porastao za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014.Iz navedenoga proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice, a  kako je to propisano u članku III izmjena Dodatka sporazuma od 26.studenog 2011. te je poslodavac od  prosinca 2015. pa nadalje bio dužan tužiteljici obračunavati plaću  primjenom osnovice 5.415,37 kune. Tuženi nije postupio sukladno navedenim sporazumima te je u utuženom periodu primjenjivao osnovicu 5.108,84 kune uslijed čega je tužiteljici isplaćena manja plaća od pripadajuće i koju razliku potražuje ovom tužbom u iznosu do ukupno 3.012,91 kunu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo je da nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu. Nije sporno da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske sklopljen Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da je 13.svibnja 2009.  sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, niti da su 26.listopada 2011.sklopljene izmjene i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost, pravnu osnovu, obveznost, a potom i sadržaj navedenog. U pogledu sklapanja izmjena i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011. valja utvrditi kako je isti potpisan od 7 potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od 8 potpisnika.  Izmjene i dopune dodatka tog Sporazuma od 26. listopada 2011. jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Razvidno je kako je izmjene i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. potpisalo manje potpisnika od prethodnih sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Dakle, nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Notorno jest kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa na obje ugovorne strane iste. Ovo je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama te sklopile izmjene i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama  dana 26. listopada 2011. Navedeno, izmjene i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čine pravno nevaljanim. Notorno je kako je na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela odluku o visini plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se primjenjuje od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Svaki automatizam usklađivanja ove osnovice kako to pogrešno čini tužitelj bio bi u izravnoj suprotnosti s odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za promjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe članka 3. izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužitelj ne uzima u obzir da u članku 7. Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu stoje uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa tako u točki 1. istog članka navodi se da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima 3. do 5. izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realno tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajalo. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna. Nesporno da citiranom uređuje odgodu uskladbe na onaj broj razdoblja pada realnog tromjesečnog BDP-a tzv. negativni rast u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. izmjena i dopuna dodatka Sporazuma kao trenutak primjene – poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za 2 tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnje tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesečja. Kako je nakon sklapanja izmjena i dopuna dodatka Sporazuma prema dostupnim podatcima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečnu prethodne godine zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta počev od 4. tromjesečja 2011., a zaključno s 3. tromjesečjem 2014. to nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima 3. do 5. izmjenama i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja počev od siječnja 2016. nadalje. To znači da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama, u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica, nisu nastupile.

Tuženik ističe i prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja je računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu protekao zastarni rok od 5 godina. Tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, a podredno nejasnim i neobrazloženim te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid Ugovor o radu od 1.lipnja 2016., u Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23.studenog 2006, u Dodatak sporazumu osnovice o plaći  u javnim službama od 13.svibnja 2005, u Izmjene i dopune  dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., u Arbitražnu odluku od 7.prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu osnovici za plaću u javnim službama od 28.prosinca 2012., u priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu prve procjene  bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015., u priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu prve procjene  bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015., te u sve priloge i podneske u spisu.

Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je nesumnjivo utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja jer je tužiteljica tužbu podnijela sudu 12.ožujka 2021. godine, a  najstariji iznos razlike plaće koji tužiteljica potražuje (za mjesec veljaču 2016.), dospio je 15.ožujka 2016. što znači da od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće do odnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina u kojem  prema članku 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19)zastarijevaju  potraživanja iz radnog odnosa.

Među strankama nije sporno: 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika, a na temelju Ugovora o radu od 1.lipnja 2016..

- da je u utuženom razdoblju od 01.prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., tuženik tužiteljici isplaćivala plaću po osnovici od 5.108,84 kune,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikati znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dana 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kojim sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008. te u 2009. kao i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine, 

- da su Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili sa zamrzavanjem osnovice za izračun plaća u 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011.zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su parafirane po predstavnicima tog sindikata, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), 

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.siječnja 2017., odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.

Nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva jer je punomoćnik tužene na ročištu održanom 18.svibnja 2021. naveo da tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva nego njegovu osnovanost.

Među strankama je sporno od kada se treba primjenjivati osnovica u iznosu od 5.415,37 kn za obračun plaća djelatnika u javnim službama, a vezano na odredbu iz čl. III. Izmjena u vezi s odredbom iz članka VII. istih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je ista odgođena i prestala važiti jer je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

Sud smatra kako su prigovori tužene vezani uz ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., kasnije Arbitražne odluke, te konačno i Vjerodostojnog tumačenja, u cijelosti neosnovani.  Naime, činjenica je da navedene Izmjene doista nisu potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, ali da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja glede istih, što tužena u ovom postupku nije dokazala, nego Sindikat samo nije potpisnik navedenih Izmjena. Zbog navedenoga, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite i  pravno valjane, te stoga proizvode pravne učinke. Takav stav proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12-2 od 3.travnja 2013., zatim Revr-847/2010-2 od 7.prosinca 2011., kao i Odluke Revr-1797/2009-2 od 7.veljače 2012., te Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5.ožujka 2015., a navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012.  i to u čl. 51. st. 4. (Narodne novine 141/12-dalje TKU/12), koji Kolektivni ugovor je potpisan između ostalih i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

Zbog navedenoga su, po mišljenju suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće postale i dio Kolektivnog ugovora, čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Plaće zaposlenih u javnim službama su regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09), ali prema odredbi iz čl.192. ZR-a Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, čiji su važan dio svakako plaće, koje upravo čl. 51. TKU/12 uređuje i definira za zaposlene u javnim službama. Iz navedenoga proizlazi da su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora, što znači da važe i 3 mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Iz navedenoga proizlazi da je rok važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017. 

Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009.mijenja i glasi: " Osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema  ovim Izmjenama i dopunama".

U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i u  Arbitražnoj odluci od 7.prosinca 2011.  kojom je također utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009.  te se mijenja članka IV istoga,  utvrđeno je da  će se usklađivanje pariteta učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

Članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Naprotiv, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda usklađenja dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV stavak 5. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.

Osim toga i Vrhovni suda Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-1111/2020-2 od 1.prosinca 2020., kojom je odbio reviziju Republike Hrvatske kao umješača, naveo da je dan početka primjene uvećane osnovice iz čl.III nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici u javnim službama od 26.listopada 2011. te je zaključak toga suda da odredbom članka VII Izmjena i dopuna  Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o "povratu" osnovce jer se odredba članka VII odnosi na način "usklađivanja pariteta"(jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi.

Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je osnovan.

Budući da među strankama nije sporno da je tuženik u razdoblju od prosinca 2015. – siječnja 2017. isplaćivao tužiteljici plaću prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn, te 5.211,02 kn, a što je svakako manje od osnovice od 5.415,37 kn, slijedom čega je tužiteljici u razdoblju od plaće za veljače 2016. do plaće za siječanj 2017 nastala  razlika u iznosu od 3.012,91 kunu, čiju visinu tuženik ne osporava.

Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 277. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbi čl. 26. i 29. ZOO-a, počev od nespornog dospijeća do isplate.

Iz dosuđene bruto razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

Zbog svega navedenoga odlučno je kao u izreci presude.

 

Požega, 15.lipanj 2021.

 

                                                                                                                  S u d a c :

 

                                                                                                             Melita Novak, v.r.

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. M. P.
2. L. F., odvj.
3. Porezna uprava, Područna služba P., po pravomoć.