- 1 -              Rev 2150/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2150/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. a.d. B. – u stečaju, B., OIB ..., koga zastupa Odvjetničko društvo D. p. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-299/2017-2 od 4. travnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1856/08-67 od 8. prosinca 2016., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-299/2017-2 od 4. travnja 2018. u dijelu odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-299/2017-2 od 4. travnja 2018., odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.800.000,00 kuna sa zateznom kamatom kao i na naknadu parničnog troška, dok je u stavku II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 270.000,00 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude i usvoji tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnih troškova. Potražuje trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari, a revizije protiv odluke o parničnim troškovima nije dopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, niti u postupku pred prvostupanjskim, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu proturječne s jasnim i dostatnim razlozima navedenima u obrazloženju tih presuda.

 

7.1. Također, suprotno revizijskim navodima, prvostupanjski sud je obrazložio koje je dokaze uzeo u obzir prilikom odlučivanja te je na temelju tih dokaza utvrdio činjenično stanje bitno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva te su nižestupanjski sudovi za svoju odluku dali uvjerljive, jasne i neproturječne razloge. Stoga je za zaključiti i da su neosnovani revizijski navodi da nižestupanjski sudovi nisu izveli niti jedan od dokaza predloženih u tužbi.

 

7.2. Opsežno obrazlažući revizijski navod nižestupanjski sudovi nisu dali razloge za odbijanje dokaznih prijedloga tužitelja, tužitelj u reviziji određeno i konkretno navodi jedino, pa se samo na taj dio ovaj sud može očitovati sukladno citiranoj odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP da sud nije dao razlog za odbijanje dokaza saslušanjem svjedoka Ž. R., B. P., V. B. i V. M. niti da je proveo predloženo vještačenje po sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke. U tom smislu je za istaknuti da uz utvrđenje nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zbog promašene pasivne legitimacije, nisu od utjecaja predloženi dokazi na odluku o ovoj pravnoj stvari, pa su nižestupanjski sudovi pravilno odbili takav prijedlog tužitelja uz obrazloženje koje se odnosi na promašenu pasivnu legitimaciju i neprimjenjivanje ugovora o pitanjima sukcesije – Aneks ... u konkretnom slučaju.

 

7.3. Nadalje, drugostupanjski sud očitovao se o svim žalbenim navodima odlučnim za obrazloženje svog pravnog shvaćanja u pogledu zakonitosti prvostupanjske odluke.

 

8. Slijedom navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.800.000,00 kuna koji iznos tužitelj temelji na tvrdnji da je I. d.d. Z. 28. lipnja 2002. neosnovano isplatila R. b. d.d. R. na temelju sudske nagodbe sklopljene između navedenih pravnih osoba kod Trgovačkog suda u Zagrebu 6. lipnja 2002. pod poslovnim brojem P-969/96.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je iz kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-969/96 od 6. lipnja 2002. sklopljena nagodba između J. d.d. B. – J. R. (zastupane po R. b. d.d. R.) i trgovačkog društva I. d.d. Z. kojom se I. d.d. Z. obvezala J. B. – J. R. isplatiti 1.800.000,00 kuna u roku od 15 dana od dana sklapanja sudske nagodbe,

 

- da je navedeni iznos iz sudske nagodbe I. d.d. Z. isplatila na račun R. b. d.d. R. 26. lipnja 2002., koja banka je u međuvremenu prestala postojati pripajanjem u P. b. Z. d.d. Z. (P.).

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da Republika Hrvatska nije pasivno legitimirana u predmetnom sporu slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev jer ocjenjuju da isplaćena novčana sredstva na temelju sudske nagodbe nisu prešla u vlasništvo Republike Hrvatske. Pored toga zaključuju da iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj na temelju pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP dokazao da je novčani iznos isplaćen na temelju navedene sudske nagodbe prešao u imovinu H. n. b. niti tuženika. Nadalje ocjenjuju da se u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ne može primijeniti Ugovor o pitanjima sukcesije i Aneks ... tog ugovora.

 

12. Time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

13. Prije svega, a u odnosu na navedeni revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava, nužno je reći da je ovaj sud o pitanjima sukcesije već izrazio svoje pravno shvaćanje, kao npr. u odluci Rev-1292/12-2 od 11. ožujka 2015., a identično takvo stajalište zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske (U-III-5808/2013 od 20. lipnja 2017; U-I-1777/2003 od 17. ožujka 2009.), kao i Europski sud za ljudska prava (Zahtjev br. 73035/14 - Mladost Turist A.D. protiv RH).

 

14. U ugovorima o pitanjima sukcesije data su načelna rješenja pitanja sukcesije u skladu s međunarodnim pravom i sporazumom stranaka, te način rješavanja eventualnih sporova oko tumačenja i primjene njegovih odredbi.

 

15. Zakonom o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije ("Narodne novine -Međunarodni ugovori" broj 2/04 i 5/04 - dalje: "Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije") u čl. 7. je propisano da taj ugovor zajedno sa svim kasnijim ugovorima za provedbu Aneksa ... tom ugovoru konačno rješava uzajamna prava i obveze država slijednica glede pitanja sukcesije obuhvaćenih tim ugovorom.

 

16. Prema navedenoj zakonskoj odredbi za provedbu Aneksa ... Ugovora o pitanjima sukcesije za bivšu SFRJ koji se odnosi na privatnu imovinu bit će potrebno sklopiti nove ugovore koji će s Ugovorom o pitanjima sukcesije riješiti sva prava i obveze država članica.

 

17. Prema odredbama Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 40/92) propisano je da sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba s sjedištem na teritoriju Republike Srbije i Crne Gore, te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, a koje se do dana stupanja na snagu Uredbe (26. lipnja 1992.) nisu organizirale u hrvatsko društveno poduzeće, sukladno Uredbi o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, imovina tih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske postaju u vlasništvo Republike Hrvatske, kojim sredstvima upravlja Hrvatski fond za privatizaciju.

 

18. U pogledu primjene Aneksa ... Sporazuma o pitanju sukcesije za bivšu SFRJ, a koji se odnosi na privatnu imovinu stečenog prava drugih pravnih osoba SFRJ u članku 4. isti propisuje da će države slijednice poduzeti mjere koje mogu zahtijevati opća načela, prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u tom Aneksu, kao što je sklapanje poslovnih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih državnih tijela. Dakle, same odredbe Aneksa ... Ugovora o pitanju sukcesije govore da su u njemu navedena samo načela, a koja da bi se primijenila treba sklopiti dodatne ugovore. Prema navedenom u Aneksu ... Ugovora izričito je navedeno da je za provedbu Aneksa ugovora potrebno sklopiti kasnije ugovore potrebne za provedbu Aneksa, a što će u konačnici riješiti uzajamna prava i obveze država slijednica.

 

20. Prema članku 2. st. 1. podst. a) Aneksa ... prava na pokretnu i na nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici bivše SFRJ na koju su građani i druge pravne osobe imale pravo na dan 21. prosinca 1990. priznat će se te će biti zaštićene i vraćene u države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava.

 

21. Uzimajući u obzir sve navedeno, za zaključiti je da se ne radi o povredi Ustava Republike Hrvatske na koje upućuje revident, a niti Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 1. Protokola broj 1. o pravu na mirno uživanje vlasništva, niti o povredi prava na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. navedene Konvencije.

 

22. Slijedom obrazloženog, neosnovani su i revizijski navodi pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

23. Revizija tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o naknadi parničnog troška nije dopuštena.

 

24. U odnosu na podnesenu reviziju tužitelja glede troškova parničnog postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

24.1. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

25. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka valjalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci predmetnog rješenja.

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.