- 1 -              Rev 2195/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2195/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB … iz Z., J. 1, zastupanog po punomoćniku F. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika M.-B. L. H. d.o.o., OIB … sa sjedištem u Z., K. 5, zastupanog po punomoćnici D. F., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6711/14-2 od 30. svibnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3725/13-12 od 16. svibnja 2014., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              I              Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6711/14-2 od 30. svibnja 2017. i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3725/13-12 od 16. svibnja 2014.

 

              II              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 7.647,50 kuna, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 113.044,96 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2012. do isplate te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.460,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2014. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 113.044,96 kn za razdoblje od 2. rujna 2011. do 29. svibnja 2012. (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "Nalaže se tuženiku M.-B. L. H." d.o.o. iz Z. platiti tužitelju D. P. iz Z. 113.044,96 kn s zateznim kamatama od 29. svibnja 2012. godine do isplate te parbeni trošak u svoti od 15.460,00 kn s zateznim kamatama od 16. svibnja 2014. godine do isplate sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana." (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.771,25 kn (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane drugostupanjske odluke na način da se tužba i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz naknadu mu troškova parničnog postupka i troškova revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Na temelju članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Na temelju članka 392.a stavka 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 113.044,96 kn, koji iznos je tuženik stekao od tužitelja po osnovi koja je kasnije otpala (stjecanje bez osnove). Naime, tuženik je navedeni iznos ovršio s računa tužitelja, na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Z. F. iz Z. poslovni broj Ovrv-6/07 od 17. siječnja 2007. na osnovu vjerodostojne isprave. Navedeno rješenje o ovrsi nije dostavljeno tužitelju slijedom čega je  9. svibnja 2012. ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja.

 

9. Tijekom postupka koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su D. L. H. d.o.o. i društvo D. d. d.o.o. 26. rujna 2001. sklopili ugovor o poslovnom najmu za vozilo C., a da je tužitelj s D. L. H. d.o.o. sklopio 26. rujna 2001. ugovor o jamstvu za navedeni ugovor o poslovnom najmu, u kojem se obvezao kao solidarni jamac po članku 3. tog ugovora i izdao mjenicu, a tuženik je slijednik društva D. L. H. d.o.o.,

- da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo ovršni postupak (na temelju vjerodostojne isprave) kod javnog bilježnika Z. F. u Z. koji se vodio pod brojem Ovrv-6/07 te je putem Financijske agencije naplaćen iznos od 113.044,96 kn s računa tužitelja (65.719,55 kn glavnice i 47.325,41 kn kamata), s time da je ovrha na plaći tužitelja počela 12. srpnja 2007. i trajala do 14. siječnja 2010. te nastavljena do 2. rujna 2011.,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem broj Ovrj-2002/12 od 9. svibnja 2012. ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Z. F. iz Z. broj Ovrv-6/07,

- da je rješenjem od 8. travnja 2013. obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Z. F. iz Z. broj Ovrv-6/07 od 17. siječnja 2007.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik, na temelju odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO), u obvezi vratiti ono što je stekao bez osnove (113.044,96 kn) jer je imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika na osnovu toga što je javni bilježnik u postupku Ovrv-6/07 nezakonito dostavljao rješenja o ovrsi tužitelju kao ovršeniku pa time i nezakonito utvrdio pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi, koja nezakonitost je utvrđena rješenjem suda broj Ovrj-2002/12 od 9. svibnja 2012., kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti. Zatezne kamate dosuđene su na temelju članka 1115. ZOO, ocjenjujući da je tuženik bio savjestan sve dok rješenjem suda nije ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, koje rješenje je tuženik zaprimio 29. svibnja 2012., od kojeg trenutka postaje nesavjestan, jer da je primitkom tog rješenja morao znati da je utužen iznos naplaćen suprotno odredbi članka 40. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12) pa je od tada dužan platiti i kamate. Stoga je odbio zahtjev tužitelja za zatezne kamate za razdoblje od 2. rujna 2011. do 29. svibnja 2012.

 

11. Drugostupanjski sud preinačuje i odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući da ukidanje potvrde ovršnosti na rješenju o ovrsi na temelju kojeg je provedena ovrha samo po sebi nije razlog ni za protuovrhu ni za zahtijevanje vraćanja stečenog bez osnove. Drugostupanjski sud navodi da iz provedenog postupka proizlazi da je pravna osnova naplaćene tražbine ugovor o poslovnom najmu vozila C. zaključenog između tvrtke D. l. H. d.o.o. (pravnog prednika tuženika), kao najmodavca i društva D. d. d.o.o. kao najmoprimca, time da je ovdje tužitelj u tom ugovoru solidarni jamac koji je izdao vlastitu mjenicu radi osiguranja i naplate tražbine iz tog ugovora, na temelju koje mjenice kao vjerodostojne isprave je i određena ovrha (rješenjem o ovrsi broj Ovrv-6/07 od 17. siječnja 2007.). Nadalje, drugostupanjski sud navodi da prema činjeničnim navodima predmetne tužbe tužitelj zahtjev temelji na okolnosti da je ukinuta potvrda ovršnosti rješenja o ovrsi pri čemu činjeničnim navodima tužitelj ne dovodi u sumnju valjanost Ugovora o poslovnom najmu, Ugovora o jamstvu i mjenice temeljem koje je određena ovrha, niti tvrdi da bi potraživanje tuženika bila plaćeno ili na drugi način prestalo, a niti je ishodio pravomoćno ukidanje, preinačenje, poništenje, stavljanja izvan snage, odnosno ne proizlazi da je na drugi način utvrđeno da je rješenje o ovrsi bez učinka, što bi u smislu članka 58. OZ-a moglo biti razlogom za protuovrhu, već je ovrha, na prijedlog ovrhovoditelja, pravomoćno obustavljena (rješenjem poslovni broj Ovrj-2002/12 od 8. travnja 2013.).

 

12. Podnoseći reviziju tužitelj postavlja pravna pitanja:

              „Da li se u slučaju prisilne naplate, putem Fine, rješenja o ovrsi javnog bilježnika, donesenog na temelju vjerodostojne isprave, pravnom osnovom zapljene ima smatrati točka 1. rješenja o ovrsi javnog bilježnika, kojim se nalaže isplata, i koja po svojoj pravnoj prirodi predstavlja platni nalog ili se kao pravna osnova prisilne naplate u tom slučaju ima smatrati vjerodostojna isprava, u ovom slučaju mjenica, na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi od strane javnog bilježnika?

              Da li tuženik (kao ovrhovoditelj) u ovom slučaju ima obvezu vraćanja iznosa koju je u njegovu korist zapljenila Fina na teret tužitelja (kao ovršenika), temeljem rješenja o ovrsi, nakon što je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na tom rješenju o ovrsi javnog bilježnika, donesenog na temelju mjenice, kao vjerodostojne isprave?“

 

13. U razlozima kojima opravdava podnošenje predmetne revizije tužitelj navodi da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s već zauzetim shvaćanjem revizijskog suda, i to u odlukama broj Rev-1789/10 od 21. prosinca 2011., Revt-161/08 od 3. ožujka 2009., Rev-1160/10 od 8. rujna 2011., prema kojem shvaćanju tužitelju pripada isplata iznosa stečenog bez osnove.

 

14. Revizijski sud je ocijenio da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je pobijana presuda ispitana u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenih pitanja, sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP.

 

15. U konkretnom slučaju tuženik ima obvezu vraćanja iznosa koju je u njegovu korist zaplijenila Fina na teret tužitelja (kao ovršenika), na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Z. F. iz Z. poslovni broj Ovrv-6/07 od 17. siječnja 2007., obzirom je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, donesenog na temelju mjenice, kao vjerodostojne isprave. Dakle, pravna osnova po kojoj je imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika je kasnije otpala.

 

16. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (članak 1111. stavak 3. ZOO). Obzirom je obveza tužitelja otpala, jer je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi (na temelju kojeg rješenja o ovrsi je tuženik stekao utuženi iznos) prvostupanjski sud je opravdano prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da plati tužitelju predmetni iznos kojeg je stekao bez pravne osnove. Prema tome, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, pozivajući se na odredbe ZOO o stjecanju bez osnove. Budući je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio da pravnu osnovu predmetne tražbine u konkretnom slučaju predstavlja pravni posao iz kojeg je tražbina nastala valjalo je preinačiti odluku suda drugog stupnja.

 

17. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP.

 

 

18. S obzirom da je tužitelj uspio u ovom revizijskom postupku i da je zahtijevao troškove postupka za sastav revizije uvećan za troškove PDV (4.687,50 kn) i troškove sudske pristojbe (2.960,00 kn), tužitelju je taj trošak i dosuđen u ukupnom iznosu od 7.647,50 kn, na temelju odredbe članka 166. stavak 2. u vezi odredbe članka154. st. 1 i 155. ZPP, a sve u vezi Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.