6 P-1143/20-

 

            

Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2                                                          6 P-1143/20-

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužiteljice I. J. iz N., K., zastupana po punomoćniku mr. sc. A. M., odvjetnik u M., protiv tuženika L. S. iz M., OIB: …, radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave dana 12. svibnja 2021. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te izočnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude dana 15. lipnja 2021. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              I/ Dužan je tuženik iseliti iz stana i spremišta tužiteljice u M., na adresi, a koji su označeni kao:

a/ 40/727 dijela čest. zem. 1569/11, ZU 3338, PU 663, K.O. M.-M., etažno vlasništvo (E-11), s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to jednosobni stan, oznake S6-I-C, na prvom katu površine 36,08 čm i lođe 3,98 čm, te drvarnice oznake S6-I-C kao pripadak stanu sa površinom od 2,16 čm,

b/ 6/727 dijela čest. zem. 1569/11 ZU 3338 PU 657 K.O. M.-M., etažno vlasništvo (E-5), s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to spremište broj oznake SP5, u suterenu, površine 6,49 čm,

kao i predmetne nekretnine slobodne od svojih stvari i osoba predati u posjed tužiteljici.

 

II/ Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici na ime parničnih troškova iznos od 7.800,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužiteljica I. J. je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustala tužbom protiv tuženika L. S., u kojoj navodi da je tužiteljica isključiva vlasnica stana i spremišta u M., na adresi,označeni kao:

a/ 40/727 dijela čest. zem. 1569/11, ZU 3338, PU 663, K.O. M.-M., etažno vlasništvo (E-11), s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to jednosobni stan, oznake S6-I-C, na prvom katu površine 36,08 čm i lođe 3,98 čm, te drvarnice oznake S6-I-C kao pripadak stanu sa površinom od 2,16 čm,

b/ 6/727 dijela čest. zem. 1569/11 ZU 3338 PU 657 K.O. M.-M., etažno vlasništvo (E-5), s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to spremište broj oznake SP5, u suterenu, površine 6,49 čm.

Tužiteljica navodi da je tuženik, uz njenu suglasnost, predmetne nekretnine koristio za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljičinom majkom K. J. S., s tim da je tužiteljica kćer K. J. S. iz njenog prvog braka. Međutim, uslijed teško i trajno poremećenih odnosa supružnika, bračna zajednica faktički je prestala postojati početkom kolovoza 2016. godine, kada je majka tužiteljice takvu zajednicu morala napustiti, te odseliti kod tužiteljice u N.. Tužiteljica je svojim dopisom od 4. listopada 2016. godine pozvala tuženika da svoje nesuglasice sa njezinom majkom riješi u dogovoru s njom ili pravnim putem, pozvavši ga da najkasnije do 1. prosinca 2016. godine iseli iz predmetnog stana i spremišta, na što se isti jednostavno oglušio. Budući da tuženik u ostavljenom mu roku nije postupio po prednjem traženju, iako je iz navedenog dopisa sasvim jasno da predmetne nekretnine koristi bez valjane pravne osnove, tužiteljica je ustala predmetnom tužbom kojom traži iseljenje tuženika iz stana i spremišta tužiteljice u M., na adresi, pobliže opisanih u tužbenom zahtjevu.

              2. U svom odgovoru na tužbu (list 8-9 spisa), tuženik pobija sve navode iz tužbe tužiteljice. Ističe da su nekretnine u M. označene i opisane u tužbi upisane u zemljišnim knjigama na imenu tužiteljice, ali nisu njezino stvarno vlasništvo, već su stvarno vlasništvo, bračna stečevina tužiteljičine majke i tuženika. Ove činjenice stvarnog vlasništva i načina stjecanja ovih nekretnina su navedene u tužbi tuženika protiv tužiteljice i njezine majke, njegove supruge K. J. S., iz čega proizlazi da tuženik nije ove nekretnine koristio kao podstanar niti kao slučajni korisnik uz suglasnost majke tužiteljice, već je sa majkom tužiteljice živio u braku, a tužiteljicu je držao i volio i odgajao i podizao kao i svoje rođeno dijete, zbog čega je pristao da se njegova i K. bračna stečevina upiše na ime tužiteljice. Navodi da to što je tužiteljičina majka napustila tuženika, ne utječe na činjenicu načina stjecanja vlasništva ovih nekretnina koje jesu njihovo vlasništvo stečeno tijekom njihova braka, a koliko je tko doprinio stjecanju te bračne stečevine, odlučit će se u postupku kojeg je pokrenuo ovdašnji tuženik. Tuženik ne osporava da je u stjecanju ove imovine, odnosno u adaptaciji stana i pomoćnog prostora sudjelovala i tužiteljica. Na njeno ime je podignut kredit kod Z. banke na iznos od 10.000,00 EUR-a, ali pretežiti dio vrijednosti čini bračnu stečevinu L. S. i K. J. S.. Tuženik smatra da je važno navesti da brak između njega i tužiteljičine majke nije razveden, a ni jedno ni drugo nisu pokrenuli postupak razvoda braka. Tuženik potvrđuje da je zaprimio pisani zahtjev tužiteljice kojim traži da se iseli iz navedenog stana i da joj ostavi ključeve istog kod susjeda Š.. Naravno da tuženik nije postupio po tom traženju jer neće iseliti na ulicu iz stana kojeg je i on suvlasnik. Radio je godinama kao vrstan obrtnik, zarađivao i privređivao. Sve je uložio u navedeni stan (uz sredstva koja je tužiteljičina majka dobila prodajom stana u S.). Zato je ovaj stan zajedno sa pomoćnom prostorijom suvlasništvo tužiteljičine majke K., tuženika i tužiteljice, a u kojem suvlasničkom omjeru – to će sud utvrditi u postupku kojeg je pokrenuo tužitelj, a koji se vodi pod brojem P Ob-457/16. Sporno je vlasništvo, odnosno suvlasnički omjeri, a nesporno je da je tuženik u ovom postupku u ulozi tužitelja podnio tužbu radi utvrđenja njegovog suvlasničkog dijela, odnosno radi utvrđenja bračne stečevine, slijedom čega tuženik predlaže da sud odredi prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pokrenutog pod brojem P Ob-457/16, obzirom da je predmet spora u tom postupku prethodno pitanje za ovaj parnični postupak.

              3. Odlučujući o prijedlogu tuženika za prekid predmetnog postupka, sud je na ročištu dna 21. srpnja 2017. god. izvršio uvid u spis ovog suda posl. broj P Ob-457/16 pokrenut po tužbi tužitelja L. S. iz M., protiv tuženika pod 1) I. N. J. iz M. i pod 2) K. J. S. iz M., radi utvrđenja prava vlasništva temeljem bračne stečevine na nekretninama označenim kao: a/ etaža 40/727 čest. 1569/11 ZU 3338 PU663 k.o. M.-M., etažno vlasništvo (e-11) s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to jednosoban stan oznake s6-i-c na prvom katu površine 36,08 čm. i lođe 3,98 čm. te drvarnice oznake s-6-i-c kao pripadak stanu s površinom od 2,16 čm. kao i b/ etaža 6/727 čest. 1569/11 ZU 3338 PU663 k.o. M.-M., etažno vlasništvo (e-5) s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to spremište broj oznake sp5 u suterenu, površine 6,49 čm., što čini bračnu stečevinu tužitelja i tužene pod 2), što je tužena pod 1) dužna priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu temeljem koje isti može upisati to svoje suvlasničko pravo od ½ na obje nekretnine, u protivnom je tužitelj ovlašten temeljem presude i po pravomoćnosti upisati to svoje pravo suvlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime.  Kako za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, zavisi i osnovanost prigovora tuženika istaknutog u odgovoru na tužbi, koje se odnosi na pitanje  postojanja suvlasništva tuženika na predmetnim nekretninama, koji zahtjev je tuženik postavio u postupku koji je pokrenuo protiv ovdje tužiteljice i njene majke K. J. S., a koji se  vodi pod navedenim posl. br. P Ob-457/16, odluka iz tog postupka, predstavlja prethodno pitanje, vezano za  odluku o glavnoj stvari, koja se odnosi za predaju u posjed nekretnine koje je predmet postupka, a vezano za istaknute prigovore tuženika, slijedom čega je sud, odlučio da je svrsishodno da u ovom postupku sam ne rješava to prethodno pitanje, te je u skladu s odredbom čl. 12., a u svezi s čl. 213. st. 1.   Zakona o parničnom postupku – Narodne Novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13  - dalje u tekstu: ZPP), prihvatio prijedlog tuženika, te je rješenjem posl. br. Ps-174/16 od 21. srpnja 2017.g od. (list 34-36 spisa) određen prekid postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod posl. br. P Ob-457/16 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka završetak tog postupka.

              4. Nakon što je utvrđeno da je u predmetu posl. br. P Ob-457/16 (sada posl. br. Pu P-1873/19) donesena pravomoćna sudska odluka, kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja L. S. (ovdje tuženika), sud je rješenjem posl. br. P-1143/20 od 17. studenog 2020. god. (list 46-48 spisa)  nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari.

5.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige ZU 3338 k.o. M.-M. (list 3 spisa), dopis tužiteljice od 4. listopada 2016. godine uz povratnicu (list 4-5 spisa),  uvid u spis ovog suda Pu P-1873/19 (ranije P Ob-457/2016), vjenčani list M. ureda M. od 28. siječnja 2015. godine (list 22 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka K. J.,  nakon čega je sud, cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl.7. i 8.   ZPP-a,  odlučio kao u izreci.  

6. U postupku je odlučeno izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka P. Ž., te tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka, čije saslušanje je određeno za dan 12. svibnja 2021. god. na koje ročište tuženik, iako uredno pozvan nije pristupio, a niti je opravdao svoju izočnost, dok je tužiteljica ispričala svoj nedolazak zbog nemogućnosti dolaska iz N., imajući u vidu  epidemiološke mjere uzrokovane  pandemijom Covid -19, uslijed kojih bi istoj bila određena mjera prisilne samoizolacije, obzirom na njen dolazak u R. H. iz N.. Tužiteljica je slijedom navedenog,  putem svog punomoćnika odustala od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, kao prijedloga za saslušanjem svjedoka P. Ž., obzirom da je navedeni svjedok predložen na iste okolnosti na koje je saslušana i svjedokinja K. J., pa se ustrajanje u njegovom saslušanju tužiteljica smatra suvišnim.

7. Daljnje dokazne prijedloge stranaka i to potvrdu o izvršenoj verifikaciji tražbina (list 20 spisa), "šifra zahtjeva br. 95153/2123" (list 21 spisa), podatke iz registar vrijednosnih papira od 17. svibnja 2012. godine (list 21 spisa),  ponuda za popravak i tapeciranje H. M. d.d. od 18. veljače 2011. godine (list 23 spisa) od 25. veljače 2011. godine, 8. 4. 2013. i 18. 2. 2011. godine (list 25-26 spisa),

potvrda o isplaćenom primitku, dohotku za 2015. godinu, poreznog obveznika S. L. – H. M. d.d. od 7. siječnja 2016. godine (list 24 spisa), ugovor o djelu (list 27-28 spisa), računi H. B. d.d. od 15. veljače 2016. godine i 9. veljače 2016. godine (list 29-30 spisa), stanje na računu Z. banka d.d. vlasnika računa L. S. (list 31-32 spisa), sud je  odbio provesti, cijeneći ih suvišnim i nepotrebnim, jer se radi o dokazima koje nisu od značaja za činjenice odlučne za predmetni postupak, a što će biti obrazloženo u nastavku.

8. Tužiteljica je popisala troškove postupka.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice sud je  utvrdio u cijelosti osnovanim.

10.Među strankama nije sporno da je tužiteljica upisana  u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana, što je sud utvrdio i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige posebni izvadak suvlasnički udio redni broj %, 11, ZU 3338 k.o. M.-M. (list 3 spisa), utvrđeno je da je u A listu upis čest. zem. 1569/11, ukupne površine 481 m2 (kuća 204 m2 i dvorište 277 m2), u B listu pod rednim brojem 5. upisan suvlasnički dio: 6/727 etažno vlasništvo (E-5) – 6/727 dijela čest. zem. 1569/11 s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to spremište broj  oznake SP5 u suterenu, površine 6,49 čm, upis  prava vlasništva na ime J. I., M., OIB: … pod rednim brojem 11. suvlasnički dio 40/727 etažno vlasništvo (E-11) – 40/727 dijela čest. zem. 1569/11 s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to jednosobni stan, oznake S6-I-C, na prvom katu površine 36,08 čm i lođe 3,98 čm, te drvarnice oznake S6-I-C kao pripadak  stanu sa površinom od 2,16 čm, upis  prava vlasništva na ime J. I., M., OIB: ...

11. Također nije sporno da je tuženik u posjedu predmetnog strana i spremišta u M., na adresi u M., kao ni da je tužiteljica dopisom od 4. listopada 2016. god. pozvala tuženika da iseli iz predmetnog stana i da ključeve stana ostavi kod susjeda  S. D., što je sud utvrdio i uvidom u dopis tužiteljice od 4. listopada 2016. godine uz povratnicu (list 4-5 spisa),  naslovljen na ime L. S., M.. Iz potvrde o primitku pošiljke razvidno je da je primatelj L. S. pismeno zaprimio dana 11. listopada 2016. god.

12. Uvidom u vjenčani list M. ureda M. od 28. siječnja 2015. godine (list 22 spisa), utvrđeno je da je u maticu vjenčanih matičnog područja M. za godinu 1997. pod rednim brojem 00061 izvršen upis činjenice sklapanja braka dana 24. prosinca 1994. god. u S. C., B., ženika L. S. rođenog dana …. god.  i nevjeste K. J. O.: … rođ. …

13. Uvid u spis ovog suda Pu P-1873/19 (ranije P Ob-457/2016), utvrđeno je da se radi o postupku pokrenutom  po tužbi tužitelja L. S. iz M., zastupan po punomoćniku S. A., odvjetniku u M., protiv tuženika I. J. iz M. i K. J. iz M., zastupane po punomoćniku A. M., odvjetnika iz M., radi utvrđenja bračne stečevine. O tužbenom zahtjevu tužitelja odlučeno je prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj posl. br. P Ob-457/16 od 28. lipnja 2018. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              „1/ Utvrđuje se da nekretnine označene kao:

              a/ Etaža 40/727 čest.1569/11 u ZU 3338, P.U.663, KO M.-M., etažno vlasništvo (E-11) s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to jednosoban stan, oznake S6-I-C, na prvom katu  površine 36,08 čm i lođe 3,98 čm, te drvarnice oznake  S6-I-C kao pripadak stanu sa površinom od 2,16 čm, kao i

              b/ Etaža 6/727 čest.1569/11 u ZU 3338, P.U.657, KO M.-M., etažno vlasništvo (E-5), s kojim dijelom je nedjeljivo povezan posebni dio nekretnine i to spremište broj oznake SP 5, u suterenu, površine 6,49 čm,

čine bračnu stečevinu tužitelja L. S. i tuženice pod 2/ K. J. S. iz M.,  , OIB: …, što je tuženica ad 1/ I. M. J. iz M., , OIB:…, dužna priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu temeljem koje može upisati to svoje pravo suvlasništva od 1 na obje nekretnine, u protivnom je ovlašten temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upisati pravo suvlasništva od 1 na nekretninama navedenim pod a/ i b/ ove presude, uz istodobno brisanje vlasništva u navedenom dijelu  od 1 sa imena tuženice ad 1/ I. M. J. iz M., OIB: …. odbijen je zahtjev tužitelja da mu tužene naknade troškove ovog parničnog postupka (Točka I/2/ izreke presude).  Točkom II/ izreke presude, obvezan je tužitelj tuženicima naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.250,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Postupajući po izjavljenoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Zagrebu, presudom posl. br. Gž Ob-1010/2018-3 od 22. rujna 2020. godine, odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu  Stalne službe u Makarskoj posl. br. P Ob-457/2016 od 28. lipnja 2018. god. 

14. Na ročištu dana 22. ožujka 2021. god. saslušana je predložena svjedokinja K. J. rođ. I., majka tužiteljice, koja u svom iskazu navodi da je 4. kolovoza 2016. godine napustila predmetni stan u kojem je živjela sa svojim bivšim suprugom, ovdje tuženikom. Njena kći, ovdje tužiteljica, prije toga je bila u stanu na godišnjem odmoru u srpnju te godine. Zbog narušenih međusobnih odnosa, svjedokinja navodi da je ona iz stana morala iseliti, a vlasnik tog stana je njena  kći, tužiteljica, koja još otplaćuje kredit za taj stan, iako još ne može ući u taj stan. Ključeve tog stana ima tužiteljica, tuženik i on. Navodi da im je policija rekla da  oni  mogu ući u stan, međutim zbog prijetnji od strane tuženika, u stan niti ona kao ni tužiteljica ne dolaze. Posljednji put su ona i kći - tužiteljica u stanu bili u rujnu 2020. godine. Tada tuženik nije bio u stanu jer su gledali, tražili informacije od susjeda, vrijeme kad on nije u stanu, da bi mogli u stan ući. Navodi da se u stanu  još i danas nalaze njene osobne stvari, a tada kad je bila u rujnu 2020. godine, iz stana je uzela fotografiju svihe kćeri i brata. Navodi da tuženik živi u ovom stanu, a radi njegovih prijetnji, ona je bila prinuđena i podnijeti prijavu policiji. To je napravila u D. policijskoj postaji u S.,  nakon što ju je susjeda izvijestila da tuženik prijeti da će je ubiti. Zna da je po toj prijavi policija napravila pretres stana i ovog spremišta ali nisu našli nikakvo oružje. Od strane policije je upućena da ponese kaznenu prijavu, međutim to nije napravila, jer je osobu koja ju je obavijestila o tim prijetnjama, strah svjedočiti zbog njegovih prijetnji koje on upućuje prema svima, pa tako i susjedima. Navodi da je ona u kontaktima sa susjedom M. G., koja ju je obavijestila da je on stalno napada i da joj  prijeti, a ne zna je li u svezi toga ima podnesenih prijava policiji. Navodi da ona često dolazi u M., međutim ne dolazi u stan, iako nastoji preko susjeda i osobno provjeriti je li se tuženik nalazi još u stanu. Posljednji put he u M. bila prije mjesec dana kad je za kćer, tužiteljicu, trebala ići do policije i M. ureda vezano za njeno ime i tada je otišla do stana i bila u vozilu kad je vidjela da se tuženik nalazi u stanu. Navodi da ima godinu dana oni nisu pokupili poštu koja pristiže na njihovu adresu tog stana u sandučiću, jer ih je strah od tuženika, a možda to pokuša u nazočnosti policije napraviti i danas.  Navodi da je ona poznata s ovim postupkom koji se vodi u S. vezano za vjerodostojnost Izjave. Navodu da tužiteljica   živi i radi u Njemačkoj čitavo ovo vrijeme,a u M. je prijavljena na adresi stana kao adresa boravišta. Na toj adresi su uz njenu dozvolu bili prijavljena, ona i tuženik.  i Što se tiče financijskog doprinosa, a vezano za kupnju predmetnog stana, navodi da niti ona, kao ni tuženik, nisu dali niti jednu kunu za kupnju tog stana. Tuženik je, kao tapetar, zajedno sa njom, kupovao pokretnine u tom stanu – namještaj i slično. Tako je tuženik sam napravio krevet u spavaćoj sobi, a ostale pokretnine u tom stanu kupovali su zajednički jer je i ona radila.

15. U konkretnom slučaju, predmet spora je reivindikacijski zahtjev tužiteljice za predaju u posjed stana i spremišta iseljenjem osoba, ovdje tuženika i stvari, pa je za odlučivanje o takvom zahtjevu potrebno utvrđivati postojanje uvjeta iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 dalje: ZV-a).

16. Naime, odredbom čl. 161. st. 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvar. Nadalje je odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a određeno da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj  posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva  njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Posjednikovi prigovori utvrđeni su odredbom čl. 163. ZV-a.

17. U skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama, sud je pri ocjeni važnih činjenica odlučnih za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, prihvatio  iskaz saslušane svjedokinje K. J., majke tužiteljice, kao vjerodostojan i iskren, te u skladu s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, koja je potvrdila navode tužiteljice, da se predmetni stan i spremište u nalazi u posjedu i korištenju tuženika, koji je navedenu činjenicu učinio nespornim već u odgovoru na tužbu, kao i da tuženik raspolaže ključevima predmetnog stana, u kojem se nalaze stvari koje pripadaju  njoj osobno, kao i  tužiteljici odnosno njenoj kćeri, međutim da zbog prijetnji koje tuženik upućuje njoj i tužiteljici, one ne dolaze u stan, nastoje izbjeći svaki kontakt s tuženikom.

18. Iz provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica stvarna vlasnica predmetnog stana i spremišta, koje je stekla upisom  svog prava u zemljišnim knjigama.

19. Osporavajući pravnu valjanost navedeno upisa prava vlasništva na imenu tužiteljice, tuženik je vodio postupak pred ovim sudom posl. br. P Ob-457/16 (sada Pu P-1873/19) radi utvrđenje da predmetne nekretnine, pobliže opisane u tužbenom zahtjevu  čine bračnu stečevinu tužitelja L. S. (ovdje tuženika), i tužene  pod 2) K. J. ( u ovom postupku saslušane svjedokinje) svatko za po ½ dijela, a koje pravo suvlasništva je  istima dužna priznati tužena pod 1) I. M. J. (u ovom postupku tužiteljica), a koji postupka je pravomoćno končan na način da je prvostupanjskom presudom posl. br. P Ob-457/16 od 28. lipnja 2018. god., tužbeni zahtjev tužitelja L. S. (ovdje tuženika) odbijen kao neosnovan, što  je potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ob-1010/2018-3 od 22. rujna 2020. god. Iz sadržaja predmetnog spisa, razvidno je da je sud u tom postupku  utvrdio da su ovdje tuženik L. S. i K. J. tuženica bili u braku od 1994. do 2016. kada je kada je K. J. napustila bračnu zajednicu, te je utvrđeno da da predmetne nekretnine (koje su predmet ovog postupka) nisu bračna stečevina tužitelja i K. J. jer su kupljene novcem koji je posebna imovina K. J., koje je  ona stekla prodajom stana u S. 2004. godine za iznos od 59.000 tadašnjih KM, na kojem je bila nositelj stanarskog prava od 1984. godine, iza smrti svog prvog supruga i oca I. J. (ovdje tužiteljice - u tom postupku tužene pod 1)), te da je otkupljen 2000. godine tkzv. certifikatima kao platežnim sredstvom koje je K. J. dobila kao nositeljica stanarskog prava i I. J. kao član porodičnog domaćinstva, te je I. J., koja je živjela i radila u N., novcem od prodaje otkupljenog stana u S. i podignutim kreditima, koje sama otplaćuje, kupila 2006. predmetne nekretnine, te se uknjižila kao isključiva vlasnica navedenih nekretnina, te da je  L. S. i K. J. dala kupljene nekretnine na korištenje. 

20. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja suda, pravomoćno utvrđena u postupku koji se vodio među strankama ovog postupka, a pokrenutog po tužbi ovdje tuženika L. J., u predmetu P Ob-457/16, a u kojoj tužbi su sadržani svi prigovori tuženika kao posjednika predmetnog stana, koje je tuženik istakao i u ovom postupka i koje je sud, po provedenom dokaznom postupku, pravomoćno utvrdio kao neosnovane.

21. Navedena utvrđenja suda u postupku P Ob-457/16, koja predstavljaju prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, jer se radi o utvrđenju osnovanosti istaknutih prigovora tuženika, koje je sud u tom postupku pravomoćno utvrdio kao  neosnovane. Kako je rješenje prethodnog pitanja podloga na kojoj sud gradi  odluku o glavnoj stvari, utvrđenje suda u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pod posl. br. P Ob-457/16, temeljem kojeg je  tužbeni zahtjev tužitelja L. S., ovdje tuženika odbijen u cijelosti kao neosnovan, nedvojbeno ukazuje na činjenicu da tuženik ničim nije dokazao valjanu pravnu osnovu za pravo na posjed predmetnog stana i spremišta, na kojoj je temeljio svoj prigovor posjednika u predmetnoj pravnoj stvari.

22. Sud je  odustao od provođenja daljnjih dokaza predloženih po strankama cijeneći da je prema provedenim dokazima činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev radi predaje u posjed – iseljenja tuženika iz predmetnog stanja i spremišta.

23. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka u predmetnoj pravnoj stvari, dovedenog u svezu s rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravomoćno donesene odluke u predmetu ovog suda posl. br. P Ob-457/16 (sada Pu P-1873/19), sud je nedvojbenim utvrdio da je tužiteljica kao vlasnica predmetnog stana i spremišta, temeljem odredbe čl. 161. st. 1., a u svezi s čl. 30. ZV-a, ovlaštena od tuženika zahtijevati predaju stana i spremišta u posjed, pa se stoga zahtjev tužiteljice ukazuje u cijelosti osnovan, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

24. Obzirom da je cjelokupan uspjeh tužiteljice u postupku, odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" br.  142/12, 103/14, dalje u tekstu: Tarifa), pa je stoga tužiteljici u skladu s vrijednosti predmeta spora i  dostavljenim popisom troška, priznat trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 4. svibnja 2017. god., 21. srpnja 2017. god., 27. siječnja 2021., god., 2. ožujka 2021. god. i 12. svibnja 2021. god. od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1 Tarife), sastav podneska od 1. veljače 2021. god. od po 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi  700 bodova. Uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (10,00 kn), iznosi  7.000,00 kn, uvećano za trošak pristojbe tužbe 400,00 kn i presude 400,00 kn, što sveukupno iznosi 7.800,00 kn, koliko je dužan tuženik naknaditi tužiteljici, pa je stoga odlučeno kao  pod točkom II/ izreke presude.

 

U Makarskoj, 15. lipnja 2021. godine

 

                                                                                              S U D A C

                                                                                            BARBARA MENDEŠ, v.r.