1              Poslovni broj: Kž-348/2020-8

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-348/2020-8

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća te Marie Majić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. N., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja 18. K-131/2018-24 od 6. ožujka 2020., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog N. N. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici proglasio je krivim optuženog N. N. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

2.              Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato je optuženom N. N. vrijeme uhićenja i zadržavanja u policijskoj pritvorskoj jedinici od 2. siječnja 2018. u 19,10 sati do 3. siječnja 2018. u 13,40 sati.

 

3.              Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 u svezi sa člankom 79. stavkom 1. i 6. KZ/11 od optuženog N. N. oduzeto je 6982,63 grama indijske konoplje tipa droga (marihuana), četiri staklene tegle s poklopcem, jedna bijela plastična bačva s plastičnim poklopcem omotana višeslojnom prozirnom plastičnom folijom i plava plastična bačva s metalnim obručem i crnim plastičnim poklopcem omotana višeslojnom prozirnom plastičnom folijom te je određeno njihovo uništenje.

 

4.              Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi N. N. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. i 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 17.016,00 kn kao i iznos paušalne svote u iznosu od 800,00 kn.

 

5.              Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi N. N. osobno i po branitelju D. V., odvjetniku u B. uz nadopunu žalbe, a koje žalbe je ovaj drugostupanjski ocijeno kao jedinstvenu žalbu optuženika.

 

5.1.              Optuženi N. N. pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno da se preinači na način da se optuženika oslobodi optuže. Ujedno u žalbi je zatraženo da se branitelja i optuženika obavijesti o održavanju sjednice vijeća.

 

6.              Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici podnijelo je odgovor na žalbu optuženika u kojoj se predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

7.              Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik u Splitu, optuženi N. N. i njegov branitelj D. V., odvjetnik u B. pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u suglasju sa člankom 475. stavkom 4. ZKP/08.

 

8.              Žalba optuženog N. N. nije osnovana.

 

9.              Optuženi N. N. pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te u žalbi navodi kako se "u obrazloženju pobijane presude o sadržaju isprava i dokaza pribavljenih u postupku i samih tih isprava i iskaza, od strane suda navode drugačija utvrđenja o njihovom sadržaju, tako da se opravdano zaključuje da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se o njima navodi u razlozima presude i njihovog stvarnog sadržaja". Nadalje, obrazlažući istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik navodi kako "o nekim odlučnim činjenicama uopće nema razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o tim odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni".

 

10.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a niti koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti prema citiranoj odredbi.

 

10.1.              Suprotno istaknutim žalbenim navodima izreka prvostupanjske presude je jasna te je u suglasju sa svojim razlozima, a prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao je jasne i neproturječne razloge te ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

 

10.2.              Ostalim žalbenim navodima kojima optuženik obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a koji se odnose na analizu iskaza svjedoka D. T., rezultate provedenog daktiloskopskog i toksikološkog vještačenja, u naravi se pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a koji će se ocijeniti u nastavku.

 

10.3.              Optuženik pobija presudu i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer da se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu i to zapisniku o obavljenom očevidu, kao i svim dokazima koji su iz tog dokaza proizašli jer da očevid "nije mogao biti proveden bez odgovarajućeg naloga istražnog suca". No, suprotno ovim žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako se prvostupanjska presuda ne temelji na nezakonitom dokazu. Očevid obavljen 2. siječnja 2018. na predjelu J. u blizini mjesta G., po djelatnicima Policijske uprave V.-P. proveden je u suglasju sa člankom 212. ZKP/08 jer se u konkretnom slučaju radilo o očevidu mjesta počinjenja kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, a što je bilo prijeko potrebno radi otklanjanja opasnosti po život i zdravlje ljudi (zbog veće količine droge marihuane) i radi osiguranja tragova i dokaza koji su u neposrednoj vezi s kaznenim djelom, a kako se nije radilo o pretrazi doma ili drugih prostorija iz članka 256. ZKP/08 to nije bio potreban ni nalog suca istrage.

 

11.              Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženi N. N. u žalbi iznosi analizu provedenih dokaza, na način da mu idu u prilog, a sve u cilju izbjegavanja krivnje.

 

11.1.              Tako se u žalbi navodi da na niti jednoj od jedanaest pvc vakumiranih vrećica u  kojima je bila pakirana droga marihuana, a  koje su se nalazile u bijeloj pvc bačvi, niti na crnoj vreći u plavoj  pvc bačvi, u kojoj se također nalzila droga marihuana, nije pronađen niti jedan trag papilarnih linija koji bi pripadao optuženiku. Također u žalbi se navodi i to kako niti iz rezultata provedenog vještačenja ne proizlaze okolnosti koje bi ukazivale na to da je jedanaest pvc vakumiranih vrećica, sa sadržajem droge marihuane, zavareno upravo aparatom za vakumiranje marke Gorenje, koji je privremeno oduzet od optuženika te da na pvc bačvama i pvc vrećama u kojima se nalazila droga marihuana ne postoji ni DNK trag koji bi potjecao od optuženika. I konačno optuženik u žalbi navodi i to kako ne postoji ni jedan valjani personalni dokaz koji bi njega dovodio u svezu s počinjenjem inkriminiranog djela, slijedom čega da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je upravo on neovlašteno u dvjema pvc bačvama držao 6982,63 grama konoplje tipa droga (marihuana), koje su bile zakopane u zemlju na predjelu J. u blizini G.

 

11.2.              No, suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao iznimno detaljne, logične i uvjerljive razloge, koje kao valjane prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je pravilnom analizom svakog dokaza pojedinačno, kao i svih dokaza u jedinstvenoj cjelini utemeljeno zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u izreci prvostupanjske presude, a kojim postupanjem je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

11.3.              Iz iskaza svjedoka D. I. proizlazi kako, dok je bio u lovu, je pronašao svježe iskopanu rupu u zemlji, pokraj nje lopatu i crnu pvc vreću, a u blizini tog mjesta da je naišao na optuženika koji je tu crnu pvc vreću potom uzeo i udaljio se u pravcu mjesta G.

 

11.4.              Povodom dojave svjedoka D. I. policijski službenici Policijske uprave V.-P. obavili su očevid na navedenom mjestu, gdje su pronašli dvije pvc bačve zakopane u zemlju, u jednoj se nalazilo jedanaest pvc vrećica sa sadržajem droge marihuane, a u drugoj crna pvc vreća također napunjena drogom marihuanom. Također u blizini tog mjesta pronađene su četiri staklenke, a naknadnim daktiloskopskim vještačenjem tih staklenki, utvrđeno je da na jednoj staklenci s unutarnje strane jedan pronađeni trag papilarnih linija potječe od optuženika.

 

11.5.              Iz provedenog vještačenja Centra ... I. V. od 28. veljače 2018. proizlazi kako je vještačeno jedanaest pvc vrećica te samoprijanjajuća folija u roli i električni aparat za vakumiranje Gorenje. Upravo jedanaest pvc vrećica u kojima je bila pakirana droga marihuana i koje su se nalazile u bijeloj pvc bačvi zakopanoj u rupi na predjelu J. odgovaraju samoprijanjajućoj foliji u roli koja je pronađena u kući optuženika i od njega privremo oduzeta. To što se u žalbi navodi kako na vrećicama iz bijele bačve i vreći iz plave bačve nisu utvrđeni otisci papilarnih linija optuženika niti DNK trag, koji bi pdgovarao DNK profilu optuženika, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, jer iz nalaza i mišljenja daktiloskopskog vještačenja proizlazi kako ti predmeti ne sadrže dovoljan broj individualnih anatomskih karakteristika i nisu uporabljivi za identifikaciju. Također i  navodi žalbe u pogledu rezultata provedenog vještačenja iz kojeg proizlazi kako usporedbom reznih linija na krajevima pvc jedanaest vrećica, s reznom površinom folije u roli koja je pronađena kod optuženika, se ne može uklopiti niti jedna pvc vrećica, nisu doveli u pitanje pravilnost zaključaka u prvostupanjskoj presudi jer je sasvim životno da su se od preostale samoprijanjajujće folije u roli mogle izrezati i druge vrećice pa je logično da rezne linije vrećica u kojima se droga nalazila nužno ne moraju odgovarati reznoj liniji folije koja je pronađena kod optuženika.

 

11.6.              Međutim, iako ne postoji ni jedan dokaz koji bi izravno upućivao na optuženika kao počinitelja inkriminiranog djela, navedene okolnosti, dakle, da se optuženik našao u blizini mjesta gdje su zakopane dvije pvc bačve bijele i plave boje sa sadržajem droge marihuana, da je s tog mjesta uzeo rolu folije, da u blizini mjesta gdje je droga pronađena su pronađene i staklenke od kojih je na jednoj utvrđen trag papilarnih linija koji odgovara optuženiku, da folija koja je pronađena u kući optuženika odgovara po svojim karakteristikama foliji od koje su sačinjene jedanaest vrećica u kojima se nalazila droga marihuana u bijeloj pvc bačvi te da je optuženik osim folije kući držao i aparat za vakumiranje Gorenje, zatvara krug indicija koje upućuju na optuženika kao počinitelja inkriminiranog djela.

 

12.              Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon kada je optuženog N. N. proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. i 1. KZ/11 kao ubrojivog počinitelja koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg ponašanja, pa ne stoji ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

 

13.              Nije u pravu optuženik niti kada pobija presudu zbog odluke o kazni jer je prvostupanjski sud na pravilan i odgovarajući način cijenio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne prema članku 47. KZ/11. Tako je utemeljeno prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio njegove lošije materijalne prilike, a kao otegotnu to što je do sada osuđivan zbog istog kaznenog djela, a ovo kazneno djelo je počinio i u vremenu provjeravanja uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-93/14 od 26. svibnja 2015.

 

13.1.              Stoga je stav i ovog drugostupanjskog suda kako se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u konkretnom slučaju, može ostvariti samo osudom optuženika na kaznu zatvora i to upravo u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja kazna je primjerena i svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje optuženika, kao i stupnju povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra. Sukladno tome je za očekivati da će se kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na druge da se klone činjenja kaznenih djela, a ujedno će se ovakvom kaznom uputiti i pouka drugima o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

14.              Kako navodima žalbe optuženi N. N. nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.

 

Split, 15. lipnja 2021.