Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1105/2016-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. D. B. P., iz B. P., kojega zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u K., protiv tuženika H. T. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnica Ž. M., dipl. prav., radi utvrđenja ništavosti ugovora, iseljenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-648/2013-5 od 13. siječnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1045/09-9 od 28. prosinca 2012., u sjednici dana 15. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-648/2013-5 od 13. siječnja 2016. u toč. I. I. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1045/09-9 od 28. prosinca 2012. u toč. I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim ugovora broj 8/87 od 3. ožujka 1987. sklopljen između O. B. P. i R. P. P. K. O. P. K., se odbija kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
II. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-648/2013-5 od 13. siječnja 2016. u toč. I. III. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud naloži tuženiku iseljenje iz poslovnog prostora u Vatrogasnom domu u B. P., se odbacuje kao nedopuštena.
III. Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-648/2013-5 od 13. siječnja 2016. u toč. I. II. izreke kojom je preinačena prvostupanjska u toč. II. izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju 204.000,00 kuna sa zateznim kamatama, i nadalje do iseljenja iznose od po 2.000,00 kn mjesečno, te drugostupanjska odluka o parničnim troškovima u toč. II. izreke, te se predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
IV. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će drugostupanjski sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Karlovcu presudom poslovni broj P-1045/09-9 od 28. prosinca 2012. prihvatio je zahtjev tužitelja te je utvrdio ništavim Ugovor broj 8/87 od 3. ožujka 1987. sklopljen između O. B. P. i R. P. P. K. (točka I. izreke).
1.1. Tuženiku je naloženo da tužitelju isplati na ime korištenja poslovnog prostora iznos od 133.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose dospjevajuće od 1. lipnja 2004. pa nadalje do 1. prosinca 2012. po stopama navedenim u presudi, te da plaća tužitelju ubuduće, sve do iseljenja, po 1000,00 kuna mjesečno zajedno sa zateznim kamatama tekućim od prvog u mjesecu za svaki mjesec po stopama navedenim u presudi (toč. II. izreke).
1.2. Tužbeni zahtjev jer odbijen za preostali dio zatraženog novčanog iznosa (točka III. izreke).
1.3. Presudom je prihvaćen i podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku H. T. d.d. Z., iseliti iz poslovnog prostora tužitelja koji se nalazi u Vatrogasnom domu u B. P. od 30 m2, a kojeg koristi za smještaj telekomunikacijske opreme prema Ugovoru broj 8/87 od 03.03.1987.g., a sve u roku od 90 dana.“(točka III. izreke).
1.4. Odlukom o parničnim troškovima tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.292,00 kuna. (točka IV. izreke).
2. Županijski sud u Karlovcu presudom poslovni broj Gž-648/2013-5 od 13. siječnja 2016. preinačio je prvostupanjsku presudu te je sudio:
„O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se da je Ugovor broj 8/87 od 03.03.1987.g. sklopljen između O. B. P. i R. P. P. K. – O. P. P. K. ništav."
II. Nalaže se tuženiku H. - H. T. d.d. Z., platiti tužitelju D. V. D. B. P., B. P., na ime neosnovanog korištenja poslovnog prostora tužitelja iznos od 204.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose prema Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate u visini od 15% godišnje tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31.12.2007. g., a nadalje od 01.01.2008. g. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena i to kako slijedi:
-na iznos od 1.500,00 kn tekuće od 01.06.2004.g. pa do isplate ( i dalje prema specifikaciji pojedinačnih mjesečnih iznosa i dospijeća navedenih u presudi),
-i nadalje do iseljenja iznose od 2.000,00 kn mjesečno zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena tekuće od 01. u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku H.- H. T. d.d. Z., iseliti iz poslovnog prostora tužitelja koji se nalazi u Vatrogasnom domu u B. P. od 30 m2, a kojeg koristi za smještaj telekomunikacijske opreme prema Ugovoru broj 8/87 od 03.03.1987.g., kao i nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, a sve u roku od 90 dana."
2.2. Odlukom o parničnim troškovima odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku kojom pobija drugostupanjsku presudu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. jer drži da je drugostupanjska presuda donesena po čl. 373.a. ZPP, pa je protiv nje dopuštena redovna revizija. Tužitelj je istovremeno podnio i izvanrednu reviziju, te je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je djelomično nedopuštena, djelomično neosnovana i djelomično osnovana.
6. Vijeće Vrhovnog suda RH je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njenu dopuštenost imajući na umu da je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), u kojoj je naveo da podnosi i izvanrednu reviziju.
7. Redovna revizija je nedopuštena protiv drugostupanjske presude u toč. I. III. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke.
7.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.
7.2.. U odnosu na zahtjev na predaju poslovnog prostora nije dopuštena redovna revizija jer VPS iznosi 118.000,00 kuna, što je ujedno i VPS tog pobijanog dijela presude (ne prelazi 200.000,00 kuna), presuda nije donesena u sporu iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a ni prema odredbi članka 373.a, nego prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP, kako je i navedeno u obrazloženju presude. Prema sadržaju obrazloženja je jasno kako drugostupanjski sud smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je na temelju činjenica utvrđenih pred prvostupanjskim sudom presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev.
8. Stoga je ispitana dopuštenost izvanredne revizije protiv tog dijela presude. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima ne mogu podnijeti redovnu reviziju, i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi navedeni primjerice. U reviziji iz stavka čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Tužitelj u reviziji nije naznačio ni jedno postupovnopravno ili materijalnopravno pitanje, pa izvanredna revizija ne udovoljava formalnim kriterijima dopuštenosti.
10. Zbog iznijetih razloga je valjalo rješenjem odbaciti kao nedopuštenu reviziju protiv drugostupanjske presude u toč I.III. izreke i to redovnu reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP, a izvanrednu reviziju po čl. 392.b. st. 2. ZPP i riješiti kao u toč. II. izreke ove odluke.
11. Protiv preostalog dijela drugostupanjske presude kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora (toč. I) i zahtjev za isplatu (toč. II) je dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora tog pobijanog dijela presude iznosi više od 200.000,00 kuna (204.000,00 kuna plus naknada za pet godina po 2.000,00 kuna mjesečno).
12. Stoga je u navedenom dijelu presuda ispitana po čl. 392.a. ZPP, povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojemu se pobija dopuštenom revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pri tome je uzet u obzir sadržaj cjelokupne revizije, neovisno o tome jesu li navodi izneseni kao sadržaj redovne ili izvanredne revizije.
13. Tužitelj revizijom pobija presudu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, koja postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
13.1. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka ništavost ugovora broj 8/87 od 3. ožujka 1987. sklopljen između O. B. P. i R. P. P. K. O. P. prometa K., te ima li tuženik valjanu pravnu osnovu za besplatno trajno korištenje poslovnog prostora na prvom katu u zgradi Društvenog doma u B. P., a s tim u vezi je li tuženik dužan plaćati naknadu vlasniku prostora (ovdje tužitelju) za korištenje prostora u razdoblju od svibnja 2004. do iseljenja.
13.2. S tim u vezi je osporena pravilna primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 345/05, 41/08 i 125/2011 - dalje: ZOO/95), Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora (Narodne novine 91/96, 124/97, 174/04, 38/09, dalje. Zakon o zakupu) i Zakona o mjesnim zajednicama (Narodne novine broj 19/83).
14. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim ugovora broj 8/87 od 3. ožujka 1987.
15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
-da predmetni poslovni prostor ima površinu od 30 m2, a nalazi se u zgradi Društvenog doma u B. P.,
-da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik Društvenog doma u B. P. koji dom je izgrađen na kč.br. 719/1 k.o. B., koji se u zemljišnim knjigama vodio kao livada,
-da je tužitelj prethodno, dana 29. srpnja 1986., preuzeo nekretninu od O. D. R., Mjesne zajednice B. P. na temelju njezine Odluke o prijenosu osnovnog sredstva društvenog doma u trajno vlasništvo Dobrovoljnom vatrogasnom društvu B. P., B. P., od 29. srpnja 1986., s time da mu se nekretnina prenosi bez naknade, a nakon donošenja Odluke je u posjedu nekretnine bez upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama,
- da je 2007. je sklopljen Ugovor o prodaji nekretnine kč.br. 719/1 k.o. B.., livada u P., kojim O. B. (pravni slijednik ranije općine D. R.) prodaje, a Dobrovoljno vatrogasno društvo B. P., B. P., kupuje nekretninu kčbr. 719/1 i 719/2 k.o. B., te je na temelju navedenog ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Dobrovoljnom vatrogasnom društvu B. P.,
-da u sklopu Društvenog doma postoji poslovni prostor ukupne površine 30 m2 kojeg besplatno koristi tuženik od 1987. na temelju Ugovora broj 8/87 od 3. ožujka 1987. kojim Mjesna zajednica B. P. ustupa predniku tuženika R. P. P. K. O. P. prometa K. na trajno korištenje i bez naknade poslovni prostor za smještaj automatske telefonske centrale (toč. I. ugovora), a poslovni prostor se nalazi u zgradu Društvenog doma u B. P. (toč. II ugovora), a O. P. nije dužan sudjelovati u troškovima održavanja zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor iz toč I. (toč. IV ugovora).
-da je prednik tuženika, a potom i tuženik, koristio poslovni prostor ukupne površine 30m2 besplatno, odbija platiti naknadu i odbija se iseliti iz predmetnog prostora.
16. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati od tuženika naknadu za korištenje poslovnog prostora jer je od 1986. nadalje bio izvanknjižni, a potom od 2007. i knjižni vlasnik Društvenog doma. Tuženik koristi poslovni prostor u tuženikovoj zgradi bez pravne osnove, jer da je ugovor broj 8/87 na temelju kojeg se uselio u prostor ništav, zato što u vrijeme sklapanja ugovora Mjesna zajednica B. P. više nije bila vlasnik zgrade u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor.
17. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio ništavim navedeni ugovor i naložio tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za korištenje poslovnog prostora pozivom na odredbu članka 210 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) i iseliti iz prostora.
18. Drugostupanjski sud je našao da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
18.1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda predmetni Ugovor broj 8/97 od 03. ožujka 1987. nije ništav zbog razloga navedenog u tužbi i obrazloženju prvostupanjske presude po općem pravilu o ništavosti pravnih poslova iz čl. 103. st. 1. ZOO, niti zbog posebnih razloga ništavosti koji se odnose na ugovorne strane i očitovanje volje, činidbu i objekt činidbe, pobudu i nedostatak oblika. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda nevlasništvo ugovaratelja koji ugovara otuđenje prava nije zakonski razlog ništavosti ugovora. U obrazloženju je navedeno i da su tužitelj i tuženik kohabitirali u istom objektu dvadesetak godina, što ukazuje na valjanu pravnu osnovu po kojoj je tuženik koristio predmetni poslovni prostor.
18.2. Zbog navedenih razloga drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev za isplatu naknade po čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- dalje: ZOO), kao i zahtjev za iseljenje, s obrazloženjem da je tuženik ovlašten besplatno koristiti poslovni prostor.
19. Tužitelj je revizijom osporio pravilnu primjenu materijalnog prava te je naveo da drugostupanjski sud nije pravilno kvalificirao pravnu prirodu ugovora po kojemu tuženik ima pravo koristiti poslovni prostor. Sam tuženik je naveo da se radi o zakupu, iako se radi o ugovoru o ustupu trajnog prava korištenja bez naknade kod kojeg ustupitelj (mjesna zajednica) u vrijeme sklapanja ugovora nije bila vlasnik tog poslovnog prostora pa nije mogla na tuženika prenijeti to pravo, neovisno o tome što ugovor sam po sebi nije ništav. Tužitelj smatra da je riječ o prekarističnom odnosu, u kojem tuženiku pripada pravo na uporabu sporne nekretnine do opoziva, što ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje trajnog prava korištenja, te da u rješenju spora treba primijeniti zakonsku odredbu o opozivu prekarija iz čl. 515. st. 3. ZOO/06.
20. Po shvaćanju ovog suda tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim ugovora broj 8/97 od 03. ožujka 1987. je odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.
21. Temeljni razlog zbog kojega je tužbom traženo utvrđenje ništavim predmetnog ugovora je tvrdnja da je sklapanjem Ugovora broj 8/87 od 3. ožujka 1987., Mjesna zajednica B. P. raspolagala tuđim (tužiteljevim) pravom.
21.1. Za rješenje spora je glede ništavosti ugovora, s obzirom na vrijeme njegovog sklapanja, mjerodavna odredba čl. 460. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO), koji se u ovom slučaju, s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05. Prema toj odredbi prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Nije riječ o ništavom ugovoru, ali takav ugovor obvezuje samo ugovorne strane, i ne utječe na stvarna prava trećih glede predmeta kupoprodaje. Stoga okolnost što je predmet prodaje tuđa stvar ne daje sama po sebi osnove trećoj osobi koja polaže vlasnička prava na prodanoj stvari ( u ovom slučaju tužitelju), da zahtijeva utvrđenje ništavim ugovora o prodaji (tako Vrhovni sud RH u odluci Rev-1103/87 od 23. prosinca 1987.).
22. S obzirom na to da navedeni ugovor broj 8/87 nema nikakvog učinka na vlasnička prava tužitelja, za rješenje ovog spora nije odlučno je li taj ugovor ništav zbog razloga navedenog u tužbi ili kojeg drugog razloga.
23. Stoga je valjalo po čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu protiv drugostupanjske presude u toč. I. I. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim ugovora broj 8/87 od 3. ožujka 1987.
24. Revizija tužitelja je osnovana protiv drugostupanjske presude u toč. I. II. izreke kojom je preinačena prvostupanjska u toč. II. izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju 204.000,00 kuna sa zateznim kamatama, i nadalje do iseljenja iznose od po 2.000,00 kn mjesečno, jer je drugostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio utvrditi odlučne činjenice i na njih primijeniti odgovarajuće odredbe materijalnog prava.
25. Drugostupanjski sud je na temelju činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud (toč. 15. ovog rješenja), te polazeći od pravnog shvaćanja da ugovor broj 8/87 proizvodi pravne učinke prema tužitelju jer nije ništav, zauzeo pogrešno shvaćanje da ugovor proizvodi pravne učinke u odnosu na tužitelja (treću osobu), odnosno da ugovor ovlašćuje tuženika besplatno koristiti predmetnih 30 m2 poslovnog prostora.
25.1. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sud je propustio utvrditi koje je pravo stekao tuženik na temelju Odluke Mjesne zajednice B. P. o prijenosu Društvenog doma u trajno vlasništvo Dobrovoljnom vatrogasnom društvu B. P., kčbr. 719/1, k.o. B., je li bila riječ o eventualnom dvostrukom otuđenju prava Mjesne zajednice na predmetnoj nekretnini koja je u cijelosti predana u posjed tužitelju prije sklapanja ugovora između Mjesne zajednice i tuženika, je li tužitelj znao za ugovor između Mjesne zajednice i tuženika i pristao na besplatno korištenje prostora od strane tuženika. S tim u vezi je sud propustio ocijeniti tužiteljeve tvrdnje da je riječ o odnosu nastalom na temelju prešutnog ugovora između tužitelja i tuženika kojim je tužitelj tuženiku prepustio poslovni prostor na besplatnu uporabu do opoziva (prekarij).
25.2. S obzirom na to da je zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud preuranjeno ocijenio da tuženik ima valjanu pravnu osnovu za besplatno trajno korištenje nekretnine, i zbog tog razloga odbio zahtjev za isplatu naknade za korištenje tuđe stvari, nije utvrđena visina naknade, pa zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude.
26. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP rješenjem prihvatiti reviziju, te djelomično ukinuti drugostupanjsku presudu u toč. I. II. izreke kojom je preinačena prvostupanjska u toč. II. izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju 204.000,00 kuna sa zateznim kamatama, i nadalje do iseljenja iznose od po 2.000,00 kn mjesečno, i predmet u tom vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
27. Odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari i konačnom uspjehu stranaka u sporu, pa je valjalo ukinuti i drugostupanjsko rješenje o parničnim troškovima po čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.
Zagreb, 15. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.