- 1 -              Rev 321/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 321/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. (OIB ...) iz S., koju zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. (OIB ...) Z., kojeg zastupa punomoćnica I. G. Z., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-1158/2015-2 od 17. srpnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku broj P-1238/2011 od 23. ožujka 2015., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-1158/2015-2 od 17. srpnja 2017. i presuda Općinskog suda u Sisku, broj P-1238/2011 od 23. ožujka 2015. u dijelu kojim odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate od 25. ožujka 2010. do 23. ožujka 2015. i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odbacuje se revizija tužiteljice u odnosu na pravno pitanje:

 

1. "Smatra li se trećom osobom u smislu članka 1069. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima vozač automobila koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, ali je utvrđeno da ni na koji način nije pridonio prometnoj nesreći te odgovaraju li solidarno za štetu dva vozača čije su radnje prouzročile štetu trećoj osobi koja je upravljala trećim vozilom, ali nije doprinijela nastanku prometne nesreće?"

 

III.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

              I. Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB ... platiti tužiteljici J. K. iz S., OIB ... iznos od 10.150,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25.03.2010.g. pa do isplate po stopi sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

              II. Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB ... naknaditi tužiteljici J. K. iz S., OIB ... trošak izvansudskog postupka mirnog rješenja spora među strankama u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

              III. Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB ... naknaditi tužiteljici J. K. iz S., OIB ... trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

II              Nalaže se tužiteljici J. K. iz S., OIB ... da tuženiku E. o. d.d., Z., OIB ... nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.790,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. ožujka 2015. godine do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

 

"I              Odvjetniku V. K. iz Z., kao punomoćniku tužiteljice, isplatiti će se na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 4.000,00 kn, u roku od 15 dana.

II              Odbija se zahtjev V. K., odvjetnika u Z., kao punomoćnika tužiteljice sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova delegacije."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Uvažava se djelomično žalba tužiteljice J. K., preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: 12 P-1238/2011 od 23. ožujka 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.150,00 kn, sa zateznom kamatom, točka I. I. izreke presude te se sudi:

 

Tuženik E. o. d.d. dužan je isplatiti tužiteljici J. K. iznos od 7.105,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, počevši od počevši od 23. ožujka 2015. do 31. srpnja 2015, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

U ostalom dijelu, u odnosu na glavnu stvar, žalba tužiteljice se djelomično odbija ka neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u odbijajućem dijelu, točka I. I. izreke presude, za iznos od 3.045,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom.“

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem riješeno je:

 

„Ukida se navedena presuda u preostalom dijelu, točke I. II. i I. III. i točka II. izreke presude, kao i rješenje o troškovima delegacije predmeta, istog broja i datuma, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.

 

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.“

 

3. Protiv dijela točke I. izreke drugostupanjske presude i protiv rješenja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te podredno pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predložila je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i rješenje na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijane odluke i vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice djelomično je nedopuštena i djelomično je osnovana.

 

6. Premda se u podnesenoj reviziji navodi da se ista podnosi protiv drugostupanjske presude i rješenja, iz njezinog sadržaja je razvidno da je revizija podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu štete za iznos od 3.045,00 kn. Iz sadržaja podnesene revizije ne proizlazi da bi se ista odnosila i na ukidno rješenje (a kojim se postupak pravomoćno ne završava) te polazeći od odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, a prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude, ovaj sud smatra da se podnesena revizija ne odnosi na ukidno rješenje, te se u tom smislu neće dalje njome baviti.

 

7. Polazeći od toga da je tužiteljica protiv drugostupanjske presude primarno podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, vijeće revizijskog suda ispitalo je prvenstveno dopuštenost podnesene revizije po toj zakonskoj odredbi.

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn,

 

2. ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

9. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 392.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da nije ostvarena pretpostavka za podnošenje revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, u svezi s čl. 373.a ZPP, jer pobijanim dijelom drugostupanjske presude je djelomično odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu u točke I. I. izreke za isplatu naknade štete u iznosu od 3.045,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom primjenom odredbe čl. 368. ZPP.

 

10. Slijedom navedenog nije dopuštena revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

11. Nadalje, i s obzirom na pravnu prirodu ovog spora, odnosno kako pobijana presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenju postojanja radnog odnosa već u sporu radi naknade štete te kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos 200.000,00 kn već vrijednost predmeta spora pobijanog dijela iznosi 3.045,00 kn, to revizija tužiteljice ne bi bila dopuštena ni prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP.

 

12. U konkretnom slučaju u odnosu na pobijanu presudu dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

13. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

14. U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kako je to izričito propisano odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

 

14.1. U smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke:

 

1. da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,

 

2. da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,

 

3. da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

14.2. U slučaju da u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

 

15. U predmetnoj reviziji tužiteljica je navela da reviziju podnosi zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Pripadaju li tužitelju u postupku naknade štete kamate na neimovisku štetu od dana kad je predan zahtjev za isplatu iste, odnosno tužba, ili od dana donošenja prvostupanjske presude?

 

2. Smatra li se trećom osobom u smislu članka 1069. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima vozač automobila koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, ali je utvrđeno da ni na koji način nije pridonio prometnoj nesreći te odgovaraju li solidarno za štetu dva vozača čije su radnje prouzročile štetu trećoj osobi koja je upravljala trećim vozilom, ali nije doprinijela nastanku prometne nesreće?"

 

16. Obrazlažući razloge važnosti postavljenim pitanjima u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP tužiteljica se pozvala na više odluka ovog suda u kojima je po njezinim navodima zauzeto shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj presudi (Revr-269/11, Revr-1351/10, Revr-1193/10, Rev-1435/10, Rev-1435/10).

 

17. Po ocjeni ovog suda prvo naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP u odnosu na ovo pitanje dopuštena i osnovana.

 

18. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete, ali je za sud ostalo sporno kada je zahtjev za mirno rješenje spora bio podnesen te koji je iznos tužiteljica od tuženika u tom zahtjevu potraživala. Stoga je sud u pobijanoj presudi odredio tužiteljici zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete od dana donošenja prvostupanjske presude pozivom na odredbe čl. 29. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) zaključivši da je šteta utvrđena u vrijeme donošenja sudske odluke, radi čega, a što proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek kamata od 25. ožujka 2010. do 23. ožujka 2015. odbio kao neosnovan.

 

19. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako u Rev-550/14, Rev-x 704/13, Rev-720/14, itd.).

 

19.1. Nadalje bitno je naglasiti da u situaciji kada se sa sigurnošću ne može utvrditi kada je odštetni zahtjev podnesen, podnošenje tužbe sudu može se smatrati danom kada je podnesen odštetni zahtjev.

 

20. Slijedom navedenog, kako nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa (da je šteta utvrđena u vrijeme donošenja sudske odluke), u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba, nisu potpuno utvrdili sve činjenice bitne za osnovanost tužbenog zahtjeva (kada je točno podnesen odštetni zahtjev), nema uvjeta za preinaku odluke, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od 25. ožujka 2010. do 23. ožujka 2015. te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

21. Cijeneći drugo postavljeno pitanje u reviziji ovaj sud je zaključio da ono nije važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o odgovoru na tako postavljeno pitanje, koje se u suštini svodi na dva pitanja, ne ovisi ishod spora iz razloga što polazi od pogrešne pretpostavke da bi tužiteljica u predmetnom štetnom događaju bila treća osoba u smislu odredbe čl. 1069. st. 3. ZOO, a što ne proizlazi iz utvrđenjima u pobijanoj presudi. Nadalje ni razlozi na koje se tužiteljica pozvala obrazlažući važnost postavljenom pitanju ne daju važnost istom, jer su te odluke donesene u različitim činjeničnim i pravnim situacijama te shvaćanja izražena tim odlukama ne mogu davati razloge važnosti drugom postavljenom pitanju u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

 

22. Slijedom navedenog u tom je dijelu valjalo reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

 

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.