- 1 -              Rev 3350/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3350/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz B., P., zastupanog po skrbnici M. C. iz Z., N. J. i punomoćniku B. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i partneri iz Z., protiv tuženika C. Z. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5252/2016-2 od 28. ožujka 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-9535/2008-48 od 29. svibnja 2015., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5252/2016-2 od 28. ožujka 2017. u odluci kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika plaćati tužitelju mjesečnu rentu od 2.400,00 kn od 1. travnja 2006. pa sve dok za to plaćanje budu postojali zakonski uvjeti, sve sa pripadajućom zateznom kamatom - te u odluci o parničnom trošku, i predmet se u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika "po osnovi naknade štete":

 

- isplatiti mu 1.117,690,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama,

 

- plaćati mu mjesečnu rentu od 2.400,00 kn od 1. travnja 2006. pa sve dok za to plaćanje budu postojali zakonski uvjeti, a i to sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Protiv drugostupanjske presude u odluci koja se odnosi na zahtjev za obvezivanje tuženika plaćati tužitelju mjesečnu rentu, tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava - ali i (kako se to može zaključiti iz razloga revizije: da je „previđen“ sadržaj obveze tuženika) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud ukine presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

7. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu na osnovu pretrpljene štete 1.117,690,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te iz iste osnove plaćati mu počam od 1. travnja 2006. pa sve dok za to plaćanje budu postojali zakonski uvjeti mjesečnu rentu od 2.400,00 kn, a i to s pripadajućim zateznim kamatama.

 

8. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio. Odluku temelji na utvrđenju:

 

- da je u prvostupanjskom postupku tužitelj "podnio tužbu protiv I. tuženika H. i II. tuženika C. Z. Ž., a tužbenim zahtjevom žalitelj je potraživao naknadu štete nastale u štetnom događaju (naletu nepoznatog vozila na žalitelja za vrijeme dok je isti obavljao poslove čišćenja pokraj ceste T. - Ž.)",

 

- da je "u prvostupanjskom postupku izveden dokaz medicinskim vještačenjem na temelju medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu, a u svom nalazu i mišljenju sudski vještaci su utvrdili da je žalitelj u štetnom događaju zadobio ozljede koje su uzrokovale fizičku bol, strah i duševnu bol zbog smanjenja životne sposobnosti, koja je smanjena za 100%, slijedom čega je prvostupanjski sud, presudom poslovnog broja Pn-3232/02 od 18. svibnja 2006., naložio I. i II. tuženiku isplatiti žalitelju utuženi iznos te mu isplaćivati utuženu mjesečnu rentu",

 

- da je "povodom žalbe tuženika (tada II. tuženika)..(...)..sud rješenjem posl. br. Gžn-1905/07-2 od 14. listopada 2008. ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na njega, uz obrazloženje da se odlučne činjenice (posljedice zadobivenih ozljeda na zdravlje te životnu i radnu sposobnost žalitelja) ne mogu utvrditi samo na temelju medicinske dokumentacije, posebice stoga što je tuženik tvrdio da se žaliteljevo zdravstveno stanje poboljšalo nakon razdoblja u kojem je sačinjena medicinska dokumentacija, već je potrebno i osobno pregledati žalitelja",

 

- da je "tijekom ponovljenog postupka, tuženik u podnesku od 30. studenog 2011. naveo kako je Hrvatski ured za osiguranje (prijašnji I. tuženik u odnosu na kojeg je presuda poslovnog broja Pn-3232/02 od 18. svibnja 2006. postala pravomoćna) isplatio žalitelju dosuđeni iznos, a koje navode je žalitelj potvrdio u podnesku od 02. prosinca 2011.",

 

- da "slijedom navedenog, a kako je člankom 414. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01) propisano da se svi solidarni dužnici oslobađaju obveze kada jedan solidarni dužnik ispuni obvezu vjerovniku, žalitelj nema pravo potraživati utuženi iznos od tuženika obzirom je ta njegova tražbina već namirena".

 

9. To sve nakon što je prvostupanjski sud zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i odbio suštinski ipak iz drugog razloga: jer da tužitelj, prema pravilu o teretu dokazivanja - prema kojemu je on bio u obvezi dokazati ono što tvrdi, nije omogućio svoj pregled po vještaku i (na taj način) nije dokazao da je u stanju na koje se poziva - a da "bez pregleda tužitelja vještaci ne mogu dati svoju konačnu ocjenu o njegovom zdravstvenom stanju" (konkretno: da "bez danog nalaza i mišljenja..(...)..medicinskih vještaka sud nije u mogućnosti utvrditi činjenično stanje, odnosno odlučiti o visini postavljenog tužbenog zahtjeva").

 

10. Međutim, pravilno je ovdje zaključiti da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi, oni koji bi dostatno opravdavali navedenu ocjenu (shvaćanje) drugostupanjskog suda.

 

11. Naime, u ovome predmetu, u kojemu predmetom osporavanja, prema određenim revizijskim razlozima, nije štetni događaj, način i razlozi njegova nastanka - ali ni utvrđenje da je tužitelju naknađena sva šteta naknadu koje potražuje zahtjevom za obvezivanje tuženika isplatiti mu 1.117,690,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, osporenoj presudi, a pored argumentiranih revizijskih prigovora, nedostaju jasni, uvjerljivi i logični razlozi o tome:

 

- kako je (po čemu, iz kojih dokaza) utvrđeno (ili na čemu je temeljen zaključak) da je tužitelju naknađena i šteta koju je obuhvatio zahtjevom na obvezivanje tuženika plaćati mu ovdje prijepornu rentu, onu koju nije niti utužio kao kapitaliziranu - u jednom (ukupnom) iznosu (obzirom da se njegov zahtjev odnosi na i buduća davanja koja se ponavljaju), odnosno, konkretno,

 

- da postoji osnova za zaključak da je ispunjenjem obveze po jednom solidarnom dužniku, tuženiku iz ovoga predmeta - ali iz ranije vođenog postupka, prestala i obveza tuženika iz (ovog) nastavljenog postupka - ako raniji tuženik tvrdi, na što sada revident ukazuje, da je ispunio obvezu - ali samo u granicama svoje limitirane odgovornosti, one - koja ne uključuje i utuženu rentu za i buduća davanja "koja se ponavljaju".

 

12. Sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali su u slobodi ocjene dokaza i oni ograničeni obvezom da tu svoju ocjenu opravdaju jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

 

13. Pritom valja imati na umu da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne ali i dostatne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora.

 

14. Slijedom toga, a budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati - čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju i revident opisno ukazuje, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu u osporenom dijelu i predmet u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i ponovno odlučiti o žalbi tužitelja i njegovom zahtjevu za plaćanje rente - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

16. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje: na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka, pa i onima u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.