- 1 -              Rev 1807/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1807/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ž., OIB ..., iz Č., kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u O., protiv tuženika H. o. k. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik F. O., odvjetnik u Z., i umješača na strani tuženika Odvjetničkog društva Z. p. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-225/17-3 od 25. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-959/16-13 od 31. listopada 2016., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-225/17-3 od 25. travnja 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-959/16-13 od 31. listopada 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik plati iznos od 383.048,36 kn, kao i trošak parničnog postupka, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (st. I. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 26.790,00 kn, te umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (st. II. i III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (st. I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan (st. II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP u kojoj predlaže revizijskom sudu preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja te predlaže revizijskom sudu odbiti reviziju kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete od tuženika kao osiguratelja, u smislu odredbe čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO), zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o zastupanju sklopljenog između tužitelja i T. Z., odvjetnika u O., 1. listopada 2011.

 

8. Naime, u konkretnom predmetu sporna je uzročno-posljedična veza koju je tužitelj u ovom postupku bio dužan dokazati, odnosno da je upravo radnja propuštanja imenovanog punomoćnika zbog nepodnošenja tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji konkretno Ugovora o darovanju nekretnina od 6. travnja 2010. dovela do štete u iznosu koji tužitelj potražuje predmetnom tužbom, odnosno, tužitelj je bio dužan dokazati činjenicu da bi bez propusta imenovanog punomoćnika uspio u navedenom sporu i u konačnici naplatio svoje potraživanje temeljem sklopljenog Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 9. veljače 2012., odnosno Aneksa istom Sporazumu sklopljenim sa svojim dužnikom P. T.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je predmet Ugovora o zastupanju od 1. listopada 2011. zastupanje tužitelja u postupku radi ostvarenja njegove novčane, odnosno nenovčane tražbine prema trgovačkom društvu E. d.o.o. O., odnosno prema P. T. kao direktoru i vlasniku predmetnog trgovačkog društva, a s osnove Predugovora o građenju od 25. travnja 2009.,

 

- da je zakonski zastupnik umješača odvjetnik T. Z. poduzeo sve radnje predviđene čl. 4. predmetnog Ugovora o zastupanju, te pobliže opisao radnje koje je poduzimao u interesu svoje stranke o čemu je obavijestio tužitelja, za što mu je tužitelj i platio nagradu,

 

- da je tužitelj 9. veljače 2012. s P. T. sklopio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa, u kojem je, u čl. 7., ugovoreno da se P. T. obvezuje tužitelju najkasnije do 9. veljače 2013. isplatiti dug u iznosu od 60.916,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a 10. svibnja 2013. tužitelj i P. T. sklopili su Aneks Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa od 9. veljače 2012., u kojem su u čl. 3. sporazumno produžili rok ispunjenja obveze P. T. do najkasnije 1. rujna 2013.,

 

- da je predmetni ugovor o darovanju nekretnina kojim je P. T. svoj suvlasnički dio nekretnine darovao svojoj kćeri maloljetnoj N. T., sklopljen 6. travnja 2010., dakle, više od tri godine ranije nego što se P. T. predmetnim Sporazumom i Aneksom tog Sporazuma, obvezao ispuniti svoju obvezu tužitelju.

 

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi zaključuju da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nekretnina, tražbina tužitelja prema P. T. još nije bila dospjela, budući je P. T. s tužiteljem sklopio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa, 9. veljače 2012., a Aneksom Sporazuma tužitelj i P. T. dospijeće ugovorne obveze odredili su najkasnije do 1. rujna 2013., zbog čega P. T. u trenutku besplatnog raspolaganja nije znao, niti mogao znati, da takvim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju, zbog čega nisu bile ni ispunjene pretpostavke za pobijanje te pravne radnje u smislu odredbe čl. 66. st. 1. ZOO. Nastavno, zaključuju da nije došlo do povrede ugovorne obveze koju je odvjetnik T. Z. preuzeo Ugovorom o nalogu sklopljenim s tužiteljem, odnosno da nije nastao osigurani slučaj u smislu odredbe čl. 15. st. 2. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, zbog čega tužitelj nema pravo od tuženika tražiti naknadu štete, pa odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja.

 

11. Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da se pravna radnja dužnika može osnovano pobijati samo za onu tražbinu vjerovnika (tužitelja) koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje koja se pobija, te da samo za onu tražbinu koja je dospjela do trenutka besplatnog raspolaganja, dužnik može znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (tužitelju).

 

12. Međutim, u odnosu na navedeno je zauzeto pravno shvaćanje na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održanoj 24. svibnja 2021. koje glasi: "Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – „NN“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe."

 

13. Budući da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu trenutka dospjelosti vjerovnikove tražbine za isplatu nepodudarno s navedenim shvaćanjem ovog suda, a kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nisu utvrdili odlučne činjenice koje se odnose na trenutak dospjelosti vjerovnikove tražbine za isplatu, a posljedično tome ni je li došlo do povrede ugovorne obveze iz Ugovora o zastupanju sklopljenog između tužitelja i osiguranika tuženika, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.