- 1 -              Rev 650/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 650/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz M., N. 4 OIB …, zastupane po punomoćnici S. B. odvjetnici u R., protiv tuženika L. R. H. d.d. iz O., M. T. 198 OIB …, zastupano po punomoćniku S. P. odvjetniku u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-954/2020-3 od 14. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-590/2018-13 od 3. prosinca 2019., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              I. Revizija se odbija kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika tužiteljice M. K. broj 02-245/14 od 08. srpnja 2014.

 

              2. Nalaže se tuženiku L. R. H. d.d. O. (OIB…) da tužiteljicu M. K. (OIB…) vrati na rad na radno mjesto konobar II, u roku od 15 dana."

 

              3. Nalaže se tuženiku L. R. H. d.d. (OIB…) da tužiteljici M. K. (OIB…)  naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od 03. prosinca 2019. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.".

 

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, od 3. prosinca 2019., broj Pr-590/2018-13 i sudi:

              I. Tužbeni zahtjev koji glasi:

              „1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, tužiteljici M. K., broj 02-245/14 od 08. srpnja 2014. godine.

              2. Nalaže se tuženiku L. R. H. d.d. O. (OIB …) da tužiteljicu M. K. (OIB …) vrati na rad na radno mjesto konobar II, u roku od 15 dana.

              3. Nalaže se tuženiku L. R. H. d.d. (OIB …) da tužiteljici M. K. (OIB …) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajuću zakonsku zateznum kamatu počev od 3. prosinca 2019. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

              odbija se kao neosnovan.

              II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn i trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.100,00 kn, te trošak revizije u iznosu od 11.000,00 kn, sve u roku 15 dana.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

3. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

4. Prema odredbi čl. 391. st. 3 ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

5. Suprotno revizijskim navodima tužene u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (na koju povredu sadržajem revizije ukazuje tužiteljica). Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

5.1. Kako kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužiteljica pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takovi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

 

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 8. srpnja 2014. te za nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto konobar 2.

 

7. Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

              - da je tužiteljica bila u radnom odnosu sa tuženikom temeljem ugovora o radu od 29. ožujka 1996., dodatka tom ugovoru od 29. ožujka 2002. i dodatka tom ugovoru od 31. siječnja 2011. i to za poslove konobar II ali i za druge poslove po uputi neposrednog voditelja, sa mjestom rada u hotelu P. - B. uz mogućnost da ju se rasporedi i u druge organizacijske dijelove,

              - da je tužiteljica 31. svibnja 2014. trebala doći na rad u hotel K. u prvoj smjeni i to prema pisanoj odluci tuženika o rasporedu radnog vremena koju je tuženik više od tjedan dana ranije objavio na oglasnim pločama,

              - da je o toj obvezi tužiteljica bila obaviještena i telefonskim putem od strane zaposlenice tuženika M. L.,

              - da tužiteljica 31. svibnja 2014. nije došla na posao,

              - da je tuženik Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 8. srpnja 2014. otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa odnosno zbog neopravdanog izostanka s posla od 31. svibnja 2014.

              - te da je tuženik prethodno tužiteljicu u više navrata pisanim putem upozoravao na obveze iz radnog odnosa.

 

8. Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

8.1. Prema čl. 21. st. 1. Kolektivnog ugovora tuženika od 17. listopada 2012. (dalje: KU) poslodavac donosi, uz prethodno savjetovanje sa Radničkim vijećem pisanu odluku o načelnom rasporedu radnog vremena. Prema st. 3. toga KU odluke o rasporedu radnog vremena objavljuju se na oglasnim pločama tjedan dana unaprijed. Prema st. 4. toga članka KU o rasporedu i promjeni radnog vremena o kojoj poslodavac ne obavijesti radnika sukladno prethodnom stavku toga članka, radnik se nije dužan odazvati na posao, osim u slučaju uvođenja hitnog prekovremenog rada.

 

Kada je tuženik pisanu odluku o rasporedu radnog vremena (u kojoj je obuhvaćeno i radno vrijeme tužiteljice za 31. svibnja 2014.) objavio na oglasnim pločama najmanje tjedan dana ranije, onda nije u pravu tužiteljica kada smatra da se nije bila dužna odazvati na posao na dan 31. svibnja 2014. Stoga, a imajući u vidu da je tužiteljica bila obaviještena da joj je mjesto rada toga dana u hotelu K., tužiteljica je neopravdano izostala s posla taj dan.

 

8.2.  Prema odredbi čl. 107. st. 1. alineja 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Kada je tužiteljica neopravdano izostala s posla 31. svibnja 2014., ona je dakle time prekršila obveze iz radnog odnosa te je tuženik već zbog same te činjenice imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu redovitim otkazom uvjetovan skrivljenim ponašanjem.

 

8.3. Obzirom na revizijske navode tužiteljice kojima ukazuje da nije bila u obvezi 31. svibnja 2014. doći na posao jer da joj je tuženik davao neadekvatne poslove (poslovi koji nisu među strankama ugovoreni), za ukazati je na slijedeće. Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tužiteljica, ako nije bila zadovoljna sa radom na poslovima koje joj je davao tuženik, da je svoja prava iz radnog odnosa mogla štititi tek sukladno odredbama čl. 129. ZR (podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava tuženiku, a potom podnošenje tužbe sudu), a ne samovoljnim i neopravdanim izostankom s posla.

 

9. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude.

 

10. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju osniva se na čl. 166. st. 1. ZPP (st. II. izreke ove presude). Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP da ta radnja u postupku, a posljedično tome niti taj trošak nisu bili potrebni.

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.