Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 132/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revt 542/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revt 542/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. m. i. T. d.d. u stečaju, OIB , Z., B. B. 8, zastupanog po punomoćniku N. A., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. i suradnici j.t.d. u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., T. S. R. 1, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8404/15-3 od 30. prosinca 2015., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4969/11 od 24. studenog 2011., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              I              Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8404/15-3 od 30. prosinca 2015. i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4969/11 od 24. studenog 2011.

 

              II              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 45.662,50 kuna, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je po stečajnom upravitelju tužitelja osnovano osporena tražbina tuženika, prijavljena u stečajni postupak koji se nad tužiteljem T. d.d. u stečaju, kao stečajnim dužnikom vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem St-412/10 kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 1,902.927,07 kn (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 80.220,70 kn (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              „Utvrđuje se da je po stečajnom upravitelju tužitelja osnovano osporena tražbina tuženika G. Z., Z., T. S. R. 1, prijavljena u stečajni postupak koji se nad tužiteljem T. d.d. u stečaju Z., kao stečajnim dužnikom vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem St-412/10, kao tražbina II. višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 1.902.927,07 kn.“ (točka 1. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 80.220,70 kn (točka 2. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 385. stavak 1. točka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane drugostupanjske odluke na način da se tužba i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

 

7. Protivno navodima revidenta, pobijana presuda nema nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje, naprotiv, drugostupanjska odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika i samog tog zapisnika. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stečajni upravitelj T. d.d. u stečaju osnovano osporio tražbinu tuženika, koja je prijavljena u stečajni postupak koji se nad tužiteljem T. d.d. u stečaju vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem St-412/10 kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 1,902.927,07 kn.

 

9. Tijekom postupka koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tuženik u stečajnom postupku (koji je nad tužiteljem otvoren 17. siječnja 2011.) dana 7. veljače 2011. prijavio tražbinu koju ima prema tužitelju u visini od 6,204.997,75 kn po osnovi neplaćene komunalne naknade za poslovni prostor, čiji je korisnik bio tužitelj,

- da je dio te tražbine, za iznos od 1,902.927,07 kn, osporio stečajni upravitelj zbog nastupanja zastare pa je rješenjem stečajnog suca osporavatelj, odnosno stečajni upravitelj stečajnog dužnika upućen dokazati osnovanost svog osporavanja, obzirom da za tražbinu postoji pravomoćno i ovršno rješenje nadležnog upravnog tijela tuženika: G. u. z. p. u., g. i s. i k. p. i p., klasa: UP/I-363-03/2008-80/1700 od 8. lipnja 2000., koje rješenje je postalo izvršno dana 18. listopada 2000.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, uzimajući u obzir da je rješenje G. u. z. p. u., g. i s. i k. p. i p. od 8. lipnja 2000. postalo izvršno 18. listopada 2000., a da tuženik nije pokrenuo ovrhu nego je tek 7. veljače 2011. prijavio potraživanje u stečajnom postupku, sud prvog stupnja ocjenjuje da je potraživanje tuženika u zastari, s obzirom da je protekao rok od deset godina iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) pa je stoga stečajni upravitelj ispravno osporio tuženikovu tražbinu.

 

11. Drugostupanjski sud preinačuje odluku suda prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tužitelj priznao dug i time prekinuo zastaru. Drugostupanjski sud ocjenjuje, obzirom tužitelj nije osporio okolnost da je svojim službenim pečatom i potpisom ovlaštene osobe ovjerio zapisnik o usklađenju Klasa: 363-03/03-54/197 od 17. ožujka 2003., niti je osporio okolnost da je tim zapisnikom i obuhvaćeno upravo i u ovom postupku sporno dugovanje, da je na taj način priznao dug u smislu odredbe članka 379. st. 1. ZOO pa da je zastarijevanje prekinuto 17. ožujka 2003. (387. st. 1. ZOO), a 18. ožujka 2003. da je počelo iznova teći (čl. 392. st. 1. ZOO).

 

12. Međutim ovakva ocjena drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti slijedom čega pravilno ukazuje revident na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to odredbe članka 387. ZOO.

 

13. Naime, priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida, neovisno o tome je li učinjeno na izravan ili neizravan način, mora biti jasno, određeno i bezuvjetno, takvo da se na siguran i nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje (tako i Revx-1074/10 od 6. ožujka 2012.).

 

14. U konkretnom slučaju, priznanje duga nije dano jasno, bezuvjetno i određeno. Stoga drugostupanjski sud pogrešno ocjenjuje da je tužitelj, time što nije osporio okolnost da je Zapisnikom o usklađenju od 17. ožujka 2003. obuhvaćeno sporno dugovanje, zapravo priznao dug. Ovdje valja reći da revident upire i na to da je predmetni Zapisnik o usklađenju sastavljen u prostorijama G. s. k. g. d.o.o. pa kad bi se taj Zapisnik i mogao okvalificirati kao izjava kojom se priznaje dug, iz tog bi proizlazilo da tužitelj nije priznao dug ovdje tuženiku nego drugoj pravnoj osobi. Izjava o priznanju duga mora biti upućena vjerovniku i mora biti dana od osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu (tako i Revt-54/05 od 11. ožujka 2009., Rev-347/04 od 21. lipnja 2005.).

 

15. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 395. st. 1. ZPP.

 

16. Obzirom da je tužitelj uspio u ovom revizijskom postupku i da je zahtijevao troškove postupka za sastav revizije (28.530,00 kn) uvećan za troškove PDV (7.132,50 kn) i troškove sudske pristojbe (10.000,00 kn), tužitelju je taj trošak i dosuđen u ukupnom iznosu od 45.662,50 kn, na temelju odredbe članka 166. st. 2. u vezi odredbe članka 155. ZPP, a sve u vezi Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu