1              Poslovni broj: I Kž-uv-103/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-103/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. M., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. točke 5. u vezi sa člankom 20. Krivičnog zakona Republike Srpske, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-195/2021-11 od 6. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika G. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Varaždinu rješenjem broj Ik I-195/2021-11 od 6. svibnja 2021., odbio je prijedlog zatvorenika G. M. za uvjetni otpust podnesen 9. ožujka 2021.

2. Zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina izrečenu presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-68/2017-4 od 19. listopada 2017. kojom presudom je preuzeto izvršenje kazne zatvora koja je zatvoreniku izrečena zbog počinjenja kaznenih djela ubojstva i ubojstva u pokušaju presudom Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-K-06-000005 od 27. lipnja 2007., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-07-000 od 14. veljače 2008. Zatvorenik kaznu izdržava od 5. ožujka 2006., a očekivani istek kazne je 5. ožujka 2026.

3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne.

4. Na temelju članka 51. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.

7. Ispravno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako iz izvješća kaznionice proizlazi da zatvorenik kaznu zatvora izdržava na zatvorenom odjelu, da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen razinom uspješan, da je radno angažiran u drvo prerađivačkoj radionici gdje je za radni angažman ocijenjen kao uspješan, da je zadržao podršku obitelji s čijim članovima gotovo svakodnevno telefonski komunicira, da ranije nije osuđivan, da nema kaznenih postupaka u tijeku, kaznena djela priznaje te izražava kajanje i da nije stegovno tretiran.

8. Zatvorenik se u žalbi poziva na navedene pozitivne okolnosti, uredan tijek izdržavanja kazne te osporava da bi kod njega egzistirala opasnost od ponavljanja kaznenih djela ili prouzrokovanja štete drugima, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

9. Protivno žalbenim navodima zatvorenika, neovisno o postojanju određenih pozitivnih okolnosti, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da iz izvješća kaznionice u proizlazi da kod zatvorenika postoji visoka vjerojatnost kriminalnog povrata, kao i rizik od ozbiljne štete drugima jer je zatvorenik u psihički dekompenziranim stanjima neselektivan pri odabiru žrtve, iznimno empatijski reduciran, te da podaci centra upućuju na antisocijalnu ličnost koja pretjerano kontrolira hostilnost i agresivne porive, cinična je, antisocijalnih stavova i mizantropskih uvjerenja.

10. S obzirom na navedene negativne okolnosti, mišljenje kaznionice da se prijedlog zatvorenika odbije kao i činjenicu da je ostatak neizdržanog djela kazne (četiri godine i devet mjeseci ) prevelik u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora (dvadeset godina), opravdano prvostupanjski sud zaključuje da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

10.1. Pritom se pravilno prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

11. Slijedom svega navedenog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. lipnja 2021.