- 1 -              Revd 1645/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1645/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., OIB …, N. M.,  kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. G. d.o.o., OIB …, S., radi isplate iznosa od 299.947,00 kn i preuzimanja stvari, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5112/2019-4 od 16. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2126/2017 od 16. srpnja 2019., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-2126/2017 od 2. listopada 2020., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5112/2019-4 od 16. prosinca 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj T. d.o.o. je podneskom od 18. veljače 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5112/2019-4 od 16. prosinca 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

4. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj (prodavatelj) traži da sud naloži tuženiku (kupcu) ispunjenje ugovora o kupoprodaji na način da isplati tužitelju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 299.947,00 kuna sa zateznim kamatama, te naloži tuženiku da od tužitelja preuzme 100.220 komada naručenih sintetičkih podtračničkih podloški za drvene pragove modela SPT-49-2, na adresi sjedišta tužitelja.

 

5. Obrazloženje drugostupanjske presude se temelji na pravnom shvaćanju da „Ono što je tužitelj mogao i trebao učiniti kada inzistira na isplati kupoprodajne cijene protiv tuženika kao kupca u vjerovničkom zakašnjenju je da sukladno odredbi čl. 186. st. 1. ZOO-a položi dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe, odnosno sukladno odredbi čl. 188. ZOO-a zahtijeva od suda da odredi osobu kojoj će predati stvar da je čuva o trošku i za račun vjerovnika, a pošto se predmetno radi o trgovačkom ugovoru mogao je i predati robu javnom skladištu na čuvanje, a zatim i o tome obavijestiti tuženika. Učinak takvog polaganja je da se dužnik u trenutku polaganja oslobađa obveze na predaju stvari (čl. 190. st. 1. ZOO-a) te vjerovnik pošto je o tome obaviješten može zahtijevati njezinu predaju. Tek u tom slučaju bi prema ocjeni ovog suda tužitelj kao prodavatelj mogao protiv tuženika kao kupca koji je u vjerovničkom zakašnjenju zahtijevati isplatu kupoprodajne cijene.“

 

5. Tužitelj je osporio navedeno pravno shvaćanje te je predložio da mu se dopusti revizija radi pravnih pitanja:

 

„1. Da li je prodavatelj iz trgovačkog ugovora o kupoprodaji, kako bi ostvario zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene prema kupcu koji je u zakašnjenju s preuzimanjem stvari, obvezan položiti dugovanu stvar sukladno odredbi čl. 190. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj  35/05, 41/08, 125/11. 78/15, 29/18).

 

2. Da li preuzimanje stvari, sukladno odredbi čl. 441. Zakona o obveznim odnosima  predstavlja obvezu kupca iz ugovora o kupoprodaji čije ispunjenje može zahtijevati prodavatelj zahtjevom u parničnom postupku ili se radi isključivo o kupčevom ovlaštenju?“

 

5.1. U prijedlogu je navedeno da su pitanja važna za rješenje ovog spora, te da su važna za  osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

 

- zato što je o prvom pitanju revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-2577/88 od 25. svibnja 1989., a odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te da postoji različita praksa drugostupanjskog suda, primjerice u odluci Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-1978/2016-2 od 23. listopada 2019.,

 

-zato što je o drugom pitanju zauzeto shvaćanje o doslovnom mehaničkom tumačenju i primjeni propisa (u ovom slučaju zakonske odredbe čl. 441. ZOO), a takva primjena propisa je suprotna shvaćanju Ustavnog suda RH u odluci broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016.

 

6. Prema shvaćanju ovoga suda naznačena pitanja su važna za rješenje ovog spora, ali nisu  važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. prva ZPP.

 

7. Prvo pitanje se odnosi na pravo prodavatelja tražiti od kupca ispunjenje ugovora od strane kupca (isplata cijene i preuzimanje kupljene robe) u slučaju zakašnjenja kupca s preuzimanjem stvari, dok je presuda Pž-1978/2016-2 na koju se pozvao tužitelj, donesena u sporu radi naknade štete koju traži prodavatelj robe nakon raskida ugovora zbog neispunjenja obveze kupca koji je bio u zakašnjenju s preuzimanjem kupljene robe.

 

7.1. Nadalje, u drugostupanjskoj presudi  sud je pošao od shvaćanja da polaganje stvari nije dužnikova obveza nego njegovo pravo, a obveza polaganja stvari ovisi o tome želi li prodavatelj raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete, ili namjerava tražiti od vjerovnika ispunjenje ugovora. Kako u ovom slučaju dužnik (ovdje prodavatelj) ustraje kod ugovora i traži isplatu kupovne cijene, i on mora ispuniti obvezu, a može se osloboditi svoje obveze polaganjem dugovane stvari po pravilu iz čl. 190. ZOO, jer vjerovnik ne želi primiti naručenu robu. Stoga pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude u ovom predmetu nije u suprotnosti s presudama na koje se pozvao tužitelj.

 

8. Drugo pitanje se odnosi na tumačenje i primjenu zakonske odredbe čl. 441. ZOO od strane drugostupanjskog suda. U ovom slučaju drugostupanjski sud je obrazložio primjenu navedene odredbe smislenim tumačenjem zakona, odnosno nije postupio suprotno pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH iznesenom u odluci broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016.

 

9. Slijedom toga naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, pa je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

 

 

Zagreb, 15. lipnja 2021.