1                            Poslovni broj: I Kž-78/2021-9

 

Poslovni broj: I Kž-78/2021-9

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. T., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 25. ožujka 2021., broj K-5/2021, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2021., u prisutnosti optuženika i njegovih branitelja S. M. i S. J., odvjetnika iz O. ureda J., G. i partneri j.t.d. iz Dubrovnika,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog A. T. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik za kazneno djelo iz članka 227. stavka. 4. u svezi stavka 1. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

II. U ostalom dijelu žalba optuženika se odbija kao neosnovana i u ostalom  pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi A. T. proglašen je krivim zbog  počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članaka 227. stavka 4. u svezi stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. travnja 2021. do 18. svibnja 2021.

 

1.3. Na temelju članka 72. stavka 1., 3. i 7. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od pet godina, a u ovu zabranu je uračunato vrijeme od 18. svibnja 2018. do 27. veljače 2020., za koje  vrijeme mu je bila određena mjera opreza i privremeno mu oduzeta dozvola za upravljanje motornim vozilom.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 144. stavka 2. točke 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik je obvezan naknaditi paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, kao i troškove vještačenja, obdukcije i pogrebnih usluga u iznosu od 12.948,75 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi A. T. po braniteljici S. M., odvjetnici iz O. ureda J., G. i partneri, iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da mu se izreče kazna zatvora u kraćem trajanju.

 

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, predloživši da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvješteni su optuženi A. T. i njegovi branitelji odvjetnici S. M. i S. J., koji su u žalbi to zahtijevali te su bili prisutni sjednici na način da je njihova prisutnost osigurana pomoću audio-video uređaja kojim je rukovala stručna osoba, a isti su sjednicu pratili iz prostorije Županijskog suda u Dubrovniku, dok je, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., sjednica održana u odsutnosti državnog odvjetnika, koji je o sjednici uredno izvješten.

 

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

7. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka

 

7.1. Nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju on vidi u tome što u razlozima pobijane presude sud nije jasno odredio oblik krivnje s kojom je počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu i u odnosu na nastupjelu smrtnu posljedicu, zbog čega postoji proturječje između izreke i razloga presude.

 

7.2. Suprotno naprijed iznesenoj tvrdnji žalitelja, u odnosu na subjektivnu komponentu djela prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja presude (stranici 4. zadnji odlomak), pravilno i jasno utvrdio da je optuženik osnovno kazneno djelo – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, počinio s neizravnom namjerom, dok je posljedica djela, u kojem je smrtno stradao I. R., ispravno pripisana nehaju optuženika (svjesni nehaj), što je u skladu s činjeničnim i zakonskim opisom te pravnom kvalifikacijom djela sadržanog u izreci. Prema tome, između izreke presude i razloga sadržanih u obrazloženju presude ne postoji nikakva proturječnost pa žalba optuženika zbog bitne povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, nije osnovana.

 

8. U odnosu na odluku o kazni

 

8.1. U pravu je žalitelj kad u žalbi ističe da prvostupanjski sud, koji ga je proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u svezi stavka 1. KZ/11. i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, pri odmjeravanu kazne nije mu u dovoljnoj mjeri cijenio brojne olakotne okolnosti, a istodobno je precijenio otegotne okolnosti te mu je izrekao prestrogu kaznu zatvora.

 

8.2. Naime, pri izboru vrste i mjere kazne sud je optuženiku kao olakotno cijenio iskreno kajanje i žaljenje za počinjenim djelom, činjenicu da je uslijed nesreće i sam psihički stradao, kao i to što je s osiguravajućom kućom sklopio nagodbu o plaćanju regresnog duga, a oštećenik – sin žrtve, ne pokazuje interes za kazneni progon odnosno naknadu štete, te sudjelovanje u humanitarnom radu Crvenog križa u pomoći stradalim u potresu na Baniji. Istodobno, kao otegotno mu je cijenjena ranija višestruka prekršajna kažnjavanost zbog prekršaja iz oblasti sigurnosti prometa na cestama.

 

8.3. Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po visini bude veća ili manja, ipak ove okolnosti u konkretnom slučaju nije adekvatno vrednovao jer je ranijoj optuženikovoj prekršajnoj kažnjavanosti pridao preveliko značenje, a utvrđenim olakotnim okolnostima na strani optuženika, imajući pri tome na umu njihovu brojnost kao i činjenicu da ranije nije osuđivan zbog kaznenih djela, je pridao premali značaj. U tom kontekstu posebno treba naglasiti pozitivnu promjenu u ponašanju optuženika nakon počinjenog kaznenog djela budući je optuženik pristao volontirati u Crvenom križu te je u okviru ove organizacije pružio pomoć stradalnicima u nedavnom potresu na području Banovine, što upućuje na njegovu humano i nesebično zalaganje i brigu za druge osobe u teškim životnim situacijama.

 

8.4. Zbog prethodno iznesenih razloga, prihvaćanjem žalbe optuženika, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je optuženi A. T., za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u svezi stavka 1. KZ/11. za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

 

8.5. Ovako preinačena kazna zatvora, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, primjerena je ličnosti optuženika, stupnju njegove krivnje i svim okolnostima djela te će njome ostvariti sve one svrhe kažnjavanja koje su propisane u članku 41. KZ/11., tako da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na buduće ponašanje optuženika u smislu jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i njegovo ponovno uključivanje u društvo. Ujedno, ovom kaznom će se ostvariti i ciljevi generalne prevencije na način da će utjecati i na sve druge građane, prije svega da ne čine kaznena djela i kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te će doprinijeti jačanju njihova povjerenja u pravni poredak i u pravednost kažnjavanja.

 

9. Zbog svega onog što je prethodno izneseno, a kako pri ispitivanju pobijane presude nije utvrđeno postojanje neke od povreda kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Zagreb, 15. lipanj 2021.