1              Poslovni broj: I Kž-47/2021-10

              Poslovni broj: I Kž-47/2021-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. i drugi Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 28. siječnja 2021. broj K-28/2020., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog D. O. i odvjetnice K. B. kao zamjene za branitelja N. F., odvjetnika u R.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. O. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci, optuženi D. O. i M. K. proglašeni su krivim zbog dva kaznenog djela i to iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. te članka 229. stavak 1. točka 8. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 36. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude te je optuženom D. O. za kazneno djelo iz točke I. izreke presude po članku 230. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo iz točke II. izreke presude po članku 229. stavak 1. KZ/11. – kazna zatvora u trajanju od jedne 1 (jedne) godine, a optuženom M. K. za kazneno djelo iz točke I. izreke presude po članku 230. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz točke II. izreke presude po članku 229. stavak 1. KZ/11. – kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te su optuženi D. O. i M. K. po članku 230. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđeni i to optuženi D. O. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a optuženi M. K. na jedinstvenu kaznu u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

2. Po članku 54. KZ/11. optuženicima je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to optuženom D. O. od 26. lipnja 2020. pa nadalje, a optuženom M. K. od 1. srpnja 2020. do 2. srpnja 2020.

 

3. Po članku 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog D. O. oduzet je kuhinjski nož dužine oštrice 14 centimetara sa plastičnom drškom dužine 11 centimetara.

 

4. Po članku 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) oštećenom B. d.o.o. dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 1.540,00 kuna (tisućupetstočetrdeset kuna) dok je s ostatkom imovinsko-pravnog zahtjeva upućen na parnicu, a oštećenoj Lj. R. d.o.o. dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 1.010,00 kuna (tisućudeset kuna) dok je s ostatkom imovinsko-pravnog zahtjeva upućena na parnicu.

 

5. Dosuđene imovinsko-pravne zahtjeve dužni su solidarno podnijeti optuženi D. O. i optuženi M. K. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a protekom toga roka presuda u ovom dijelu postaje ovršna (članak 181. stavak 1., 3. i 4. ZKP/08.).

 

6. Po članku 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi D. O. u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP/08. te nagrade i nužne izdatke postavljenog branitelja.

 

7. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi D. O. zbog odluke o kazni te predlaže uvažavanje žalbe i preinaku presude u dijelu u kojem je optuženiku određena kazna na način da mu se izrekne blaža kazna zatvora.

 

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

9. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

10. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izvješćeni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske , optuženi D. O., kao i njegov branitelj, N. F. odvjetnik u R., te su u javnom dijelu sjednice nazočili optuženi D. O. putem audio-video uređaja te zamjenica branitelja, odvjetnica K. B. iz S..

 

11. Žalba optuženog D. O. nije osnovana.

 

12. Nije u pravu optuženi D. O. kada tvrdi da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznu.

 

13. Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

14. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud uzima u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenoga dijela. Osobito treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnostima u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Dakle, zadatak suda nije ograničen samo na postupak kojim se iz zakonskog opisa kaznenog djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već treba izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja.

 

15. Protivno tvrdnjama iz žalbe optuženika, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koja u smislu članka 47. KZ/11. utječe da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Naime, sud prvog stupnja optuženiku je pravilno kao olakotno cijenio iskreno i okolnosno priznanje kaznenih djela kao izraženo kajanje čime je optuženik doprinio kako utvrđivanju činjeničnog stanja tako i ekonomičnosti kaznenoga postupka. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud uzeo u obzir nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja iz čega proizlazi da se strukturalne karakteristike ličnosti optuženog D. O. mogu dijagnosticirati kao disocijalni poremećaj ličnosti (emocionalna nezrelost, kršenje zakona i društvenih normi, sklonost konzumaciji opojnih sredstava, impulzivnost, manipulativnost, manjak odgovornosti prema sebi i drugima). Njegova sposobnost shvaćanja značenja svojih postupaka i vladanje svojom voljom bile su reducirane (smanjena ubrojivost, ali ne bitno smanjena), a ta redukcija proizlazi iz strukturalnih karakteristika ličnosti odnosno poremećaja ličnosti u kombinaciji sa ovisnosti o opijatima što mu je ispravno prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu okolnost. Kao otegotne okolnosti ispravno je sud cijenio, u odnosu na oba kaznena djela, raniju višestruku osuđivanost optuženika, kao i okolnost da je kaznena djela počinio samo petnaest dana nakon što je pušten iz istražnog zatvora u kojem se nalazio zbog osam kaznenih djela teške krađe iz čega jasno proizlazi da dosadašnje osude nisu na optuženika utjecale u smislu da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja.

 

16. Prema tome uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti prvostupanjski sud je osnovano optuženom D. O. utvrdio u odnosu na kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a uz primjenu članka 48. stavak 1. i 2. i članak 49. stavak 1., točka 3. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 8. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od jedne godine pa ga je na temelju članka 51. KZ/11. ispravno osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Tako utvrđene pojedinačne kazne kao i izrečena jedinstvena kazna, prema ocjeni drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika kao i ličnosti optuženika smatrajući da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja predviđena zakonom, odnosno utjecati na počinitelja i druge građane da ne čine kaznena djela te je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. pa blaže kažnjavanje koje se ističe u žalbi optuženika, nije osnovano.

 

15. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je presuditi kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 15. lipnja 2021.