Poslovni broj: II Kž-204/2021-5

Poslovni broj: II Kž-204/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj K-7/2021-231 (Kv-I-106/2021.) od 14. svibnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola broj K-7/2021. (Kv-I-106/2021.) od 14. svibnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. B., zbog kaznenih djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11., teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11. i omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavak 1. i 3.  KZ/11., na temelju članka 124., 127. stavka 4. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog S. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. rujna 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi S. B., po braniteljici odvjetnici M. P. iz svih žalbenih osnova. U žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje, a podredno predlaže isto preinačiti na način da se ukine istražni zatvor optuženiku uz eventualnu zamjenu istog mjerama opreza.

 

3.Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Žalitelj ponavlja žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu postojanja osnovane sumnje, a koji drugostupanjski sud niti ovoga puta ne nalazi osnovanim, već suprotno navedenom smatra da je prvostupanjski sud pravilno i na zakonu osnovano utvrdio i potom obrazložio da postoji osnovana sumnja da je žalitelj počinio inkriminirana mu kaznena djela. Osnovana sumnja proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice, kao i dokaza na kojima se ista temelji, stoga po razmatranju iste, drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

6. U prilog osporavanju postojanja osnovane sumnje žalitelj i u ovoj kao i u žalbi podnesenoj na prethodno rješenje o produljenju istražnog zatvora analizira dokaze i izvodi zaključke u odnosu na pojedine okolnosti iz činjeničnog opisa optužnice te ulazi u ocjenu dokaza. Pritom, ponovno ovdje valja istaći da ovaj sud kao i prvostupanjski sud, nije ovlašten razmatrati optužnicu na način kako to žalba predlaže jer bi se time prejudicirala kaznena odgovornost optuženika. Ocjena dokaza je u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave u kontradiktornom postupku, a prilikom donošenja presude, dok drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten.

 

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

8. Protivno takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga zaključuje da u odnosu na optuženog S. B. i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi što daljnju primjernu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i nadalje čini nužnom i na zakonu osnovanom pri čemu svoju odluku potkrjepljuje razlozima koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

9. Naime, u odnosu na dva kaznena djela protiv imovine, koja se optuženiku stavljaju na teret da bi ih počinio u kratkom razdoblju valja istaći okolnost oskudnih imovinskih prilika u kojima isti živi, odnosno njegovu nezaposlenost, pa kada se to još dovede u vezu s dugogodišnjom ovisnošću, koja ga primorava na pribavljanje materijalnih sredstava, to je evidentno da takove okolnosti upućuju na postojanje opasnosti da će optuženik ostati usmjeren prema protupravnom postupanju. Jednako tako, izgledno je također s obzirom na dugogodišnju ovisnost, koja podrazumijeva kretanje u takvom miljeu, da bi optuženik ponovno mogao ugroziti nečiji život davanjem droge na uživanje. Stoga, drugostupanjski sud nalazi valjanom ocjenu prvostupanjskog suda, koju je isti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik ovisnik o opijatima na supstitucijskoj terapiji, da je njegova bazična organizacija ličnosti označena znacima disocijalnosti i da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u pobijanom rješenju ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora optuženiku i da utvrđene okolnosti nisu takvog značaja i kvalitete da bi opravdavale takvu mjeru.

 

10. Pogrešno upire žalitelj da je prvostupanjski sud prejudicirao kaznenu odgovornost optuženika, s obzirom da drugostupanjski sud nalazi da su razlozi u pobijanom rješenju iznijeti na razini vjerojatnosti, u dostatnom stupnju za ovu fazu postupanja a ne na razini utvrđene krivnje kako to sugerira žalitelj.

 

11. Nije u pravu žalitelj ni kada navodi da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP708. jer su izostali razlozi  o mogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju valjano zaključio da se s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može, u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, a kako to predlaže žalitelj.

 

12. Navod žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela jer je neosuđivan i ne vodi se drugi kazneni postupak je bez značaja kraj svih prethodno iznesenih okolnosti iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika.

 

13. Oponirajući ocjeni prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, odnosno loših imovinskih prilika, žalitelj ponavlja i navod da bi posao potražio odmah nakon puštanja na slobodu i da je planirao dio stana dati u najam i time ostvariti prihode, međutim ocjena je drugostupanjskog suda da ti navodi ne dovode u pitanje argumente na kojima se temelji zaključak o postojanju osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na bojazan da će optuženik počiniti kazneno djelo.

 

14. Nadalje, žalitelj u žalbi upire da je povrijeđeno načelo razmjernosti zbog dugotrajnosti njegova boravka u istražnom zatvoru. Ovdje valja istaći da iako drugostupanjski sud nalazi opravdanom i nužnom daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. B. zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, valja istaći da se optuženik u istražnom zatvoru nalazi nešto preko devet mjeseci,a imajući uz navedeno u vidu tijek raspravljanja i razdvajanje postupka protiv optuženog S. B., valja upozoriti da je dužnost suda osobito žurno postupati u istražnozatvorskim predmetima, stoga će prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka o navedenom voditi računa.

 

15. Zaključno, branitelj optuženika je u žalbi zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, no imajući na umu da se u skladu s člankom 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuje članak 475. ZKP/08. koji propisuje obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća povodom odlučivanja o žalbi na presudu, optuženik i njegov branitelj nisu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća, niti su na istu pozvani.

 

16. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 15. lipnja 2021.