Poslovni broj 21. Gž Ovr-669/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21. Gž Ovr-669/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. b. za o. i r., Z., OIB:…, protiv ovršenika I. O. iz B., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-536/19 od 17. rujna 2019., dana 15. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-536/19 od 17. rujna 2019.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-536/19 od 17. rujna 2019. određena je ovrha na nekretnini ovršenika na temelju ovršne isprave radi naplate novčane tražbine na način kako je to pobliže određeno u navedenom rješenju o ovrsi.

 

2. Rješenje pobija ovršenik ne navodeći posebno žalbene razloge, predlaže da se nekretnina koja je predmet ovrhe izuzme od ovrhe te navodi zdravstvene probleme i činjenicu da je bio hrvatski branitelj i dragovoljac.

 

3. Na žalbu ovršenika ovrhovoditelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći, na temelju odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17– dalje: OZ) po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 5. i 6. OZ, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19-dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud, nije našao postojanje istih, odnosno, odnosno nije našao da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

 

6. Tvrdnju o nezakonitosti pobijanog rješenja ovršenik u osnovi temelji na odredbi čl. 91. st. 1. OZ, navodeći da sa obitelji živi isključivo od prihoda koje ostvaruje od nekretnine koja je predmet ovrhe, te da je predmetnom ovrhom ugrožena njegova egzistencija i egzistencija osoba koje trenutno uzdržava.

 

7. Odredbom čl. 91. st. 1. OZ je propisano da ne mogu biti predmetom ovrhe poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

 

8. Međutim, navedeno zaštitno pravilo koje govori o izuzimanju od ovrhe neće se primijeniti u slučaju iz odredbe čl. 77. st. 1. OZ, a to je slučaj kada je ovrhovoditelj temeljem pravnog posla sa ovršenikom stekao založno pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži. Stoga okolnost da bi žalitelj i članovi njegove obitelji prodajom nekretnina ostali bez sredstava za uzdržavanje nije pravno relevantan razlog za žalbu protiv pobijanog rješenja.

 

9. Naime, budući je ovršenik dobrovoljno pristao da se na njegovim nekretninama zasnuje založno pravo i provede ovrha, ne može se s uspjehom protiviti ovrsi na predmetnim nekretninama.

 

10. Ovršenik je dozvolio zasnivanje založnog prava na nekretnini upisanoj u z.k. ul. … k.o. B., k. č. br. … O., a dijelom nekretnine, sve dok se od nje ne odvoji, smatra se, u smislu odredbe čl. 9. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14-dalje: ZV), ono što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dok je odredbom čl. 301. st. 4. ZV propisano da, dok traje založno pravo, namirenje tražbine osigurava zalog kao cjelina, uključivši sve njezine pripadnosti.

 

11. Kako je založno pravo upisano kao teret cijele nekretnine, to zbog svega navedenog eventualna promjena izgrađenosti nema pravnog utjecaja na zasnovano založno pravo i mogućnost određivanja ovrhe na zalogom opterećenoj nekretnini.

 

12. Žalbeni navodi ovršenika u kojima navodi zdravstvene probleme i činjenicu da je bio hrvatski branitelj i dragovoljac, uz uvažavanje vrlo otežanih životnih uvjeta ovršenika, ne predstavljaju niti jedan od razloga za žalbu propisanih odredbom čl. 50. st. 1. OZ, niti sami po sebi dovode u sumnju pravilnost i zakonitost donesenog rješenja o ovrsi.

 

13. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 15. lipnja 2021.

 

 

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar, v.r.