Poslovni broj 13 Gž Ob-659/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž Ob-659/2021-4

 

                                                                 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Kovačević-Ostoić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasenke Grgić kao članice vijeća, u parničnom postupku tužiteljice K. M. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. M. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. H., odvjetniku u Z., radi razvoda braka sa mlt. djecom i obiteljskih odnosa, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-307/2019-41 od 3. prosinca 2020., na sjednici vijeća dana 15. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-307/2019-41 od 3. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV., V. i VII. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-307/2019-41 od 3. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke u dijelu u kojem joj nije dosuđen parnični trošak.

 

              II. Odbacuje se žalba tužiteljice u dijelu pod toč. I. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-307/2019-41 od 3. prosinca 2020. kao djelomično nedopuštena.

 

              III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-307/2019-41 od 3. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke razveden je brak koji su zaključili K. M. i D. M., koji je brak zaključen 04.06.2016. i koji brak je upisan u Maticu vjenčanih Matičnog ureda N. Z. za godinu 2016. pod rednim brojem 00243. Pod točkom II. izreke je određeno da će mlt. A. M. iz Z., stanovat s majkom K. M. iz Z., na adresi u Z., …. Nadalje, pod točkom III. izreke određeno je da se osobni odnosi između mlt. djeteta A. M. i njezinog oca D. M. odvijaju svake prve i treće subote i nedjelje u mjesecu, od subote u 10,00 do nedjelje u 17,00 sati, svaki drugi blagdan u RH od 9,00 do 19,00 sati. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku D. M. da na ime uzdržavanja mlt. djeteta A. M. doprinosi 2.000,00 kn mjesečno počevši od dana 19.09.2019. godine pa nadalje, najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki dospjeli mjesečni iznos do isplate dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na račun majke i zz K. M.. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku na ime uskraćenog uzdržavanja mlt. A. M. iz Z., isplatiti iznos od 13.190,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to pobliže određeno u izreci prvostupanjske presude od dospijeća do isplate na račun majke i zz K. M. iz Z.. Pod točkom VI. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom dospjelog uzdržavanja za rujan 2019. za iznos od 427,00 kn zajedno sa pripadajućim kamatama, te zahtjev da se tužitelju naloži uzdržavanje u mjesečnom iznosu preko dosuđenih 2.000,00 kn do zatraženih 3.000,00 kn, dakle za iznos od 1.000,00 kn zajedno sa pripadajućim kamatama dok je pod točkom VII. određeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

2. Rješenjem istog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana položi sudu jamstvo u novcu u iznosu od 10.000,00 kn kao osiguranje da će prilikom ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom - do pravomoćnog okončanja ovog postupka postupati sukladno rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. R1 Ob-714/2019 od 19. rujna 2019., - nakon pravomoćnog okončanja ovog postupka postupati sukladno ovoj presudi, a u suprotnom se jamstvo tuženiku neće vratiti. Pod točkom II. izreke zabranjeno je tuženiku odvoditi dijete mlt. A. M. iz Z., u inozemstvo, te će se evidentirati registracija zabrane u Državnom prekograničnom informacijskom sustavu dok je pod točkom III. utvrđeno da žalba podnesena protiv rješenja ne zadržava ovrhu.

 

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom VII. u kojem nije uspjela sa parničnim troškom te protiv navedenog rješenja u dijelu izreke pod točkom I. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 – dalje: ObZ), te predlaže da se odluka u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

4. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik osim protiv točke VI. kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, te predlaže preinačiti pobijanu presudu odnosno podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika ističe nepravovremenost žalbe, a podredno i osporava žalbene navode tuženika kao neosnovane te predlaže odbaciti žalbu tuženika odnosno podredno odbiti, a usvojiti žalbu tužiteljice.

 

6. Žalba tužiteljice je nedopuštena u pogledu rješenja u točki I. izreke dok je neosnovana u pogledu odluke o parničnom trošku pod točkom VII. izreke prvostupanjske presude.

 

7. Žalba tuženika je neosnovana.

 

U odnosu na prvostupanjsku presudu:

 

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti tuženik određeno ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

 

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

 

10. Kako je temeljem izvješća CZSS te iskaza stranaka sud utvrdio da je faktična bračna zajednica prestala u rujnu 2018. te da je među strankama stalno prisutan narušen odnos sa stalnim sukobljavanjem, međusobnim optuživanjem i prijavljivanjem za prekršajna i kaznena djela o čemu prileži spisu opsežna dokumentacija odnosno da su među strankama bračni odnosi teško i trajno poremećeni, pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je razveo brak stranaka (čl. 51. toč. 2. i 3. ObZ-a).

 

11. Nadalje, tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja iznoseći vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda smatrajući da je sud trebao odrediti da bi bilo prikladnije da mlt. Alisa Malora stanuje s njim iz razloga što on trenutno ne radi jer ima prihoda od iznajmljivanja te da može sa svojom mlt. kćeri provoditi 24 sata dnevno, dok majka –tužiteljica nije u mogućnosti s djetetom provoditi toliko vremena, a i tužiteljica je upitnih roditeljskih kompetencija. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

 

12. Naime, iz stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb Z. od 6. ožujka 2020. proizlazi da mlt. A. živi s majkom od rujna 2018., da je otac više puta prekršio roditeljski dogovor, da se ne pridržava sudske presude te time iskazuje samovolju i nespremnost na dogovor s drugim roditeljem, ističe se činjenica da je registriran kao višestruki počinitelj nasilja u obitelj te navode iz više izvora o sklonosti burnim i impulzivnim reakcijama oca, slijedom čega predlažu da mlt. A. nastavi živjeti s majkom, a s ocem održava susrete i druženja, a sa takvim mišljenjem nadležnog Centra je i posebna skrbnica koja je istaknula da je takvo mišljenje u interesu mlt. A.. Također i djelatnica Centra G. K. Š. je na ročištu 13. listopada 2020. iskazala da dijete živi u primjerenim uvjetima kod majke i da je navedeno zaključila uvidom u dokumentaciju sastavljenu povodom donošenja odluke o privremenoj mjeri jer je stručni tim izašao van na lice mjesta i utvrdili su primjerenost uvjeta.

 

13. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odlučio da mlt. A. M. stanuje s majkom jer je utvrđeno da majka dobro brine o djetetu. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, te činjenicu da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđena povremena nasilnost oca i neodgovornost prilikom postupanja po trenutnoj privremenoj mjeri u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa na način da je tuženik više puta kasnio sa vraćanjem djeteta majci i ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno odlučio da mlt. A. M. stanuje s majkom, imajući u vidu dobrobit mlt. A. M..

 

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka na okolnost boravka djeteta kod oca – tuženika kao niti druge dokaze jer je pravilno sud prvog stupnja odbio izvođenje predloženih dokaza ocijenivši izvođenje tih dokaza nepotrebnim s obzirom da je Centar za socijalnu skrb dao stručno mišljenje o kapacitetu roditeljskih sposobnosti, a koji prijedlog i mišljenje Centra za socijalnu skrb je prihvaćen u potpunosti kao stručan i utemeljen na provedenim izvidima i razgovorima.

 

15. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja u dijelu kojem je istom odlučeno o ostvarivanju osobnih odnosa kako je to navedeno u točki III. izreke pobijane presude. Naime, navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan i u skladu sa postojećom dokumentacijom i mišljenjem Centra za socijalnu skrb Z. od 6. ožujka 2020., pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, čija pravilnost i zakonitost niti žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

16. Nadalje, sud prvog stupnja je u odnosu na odluku o uzdržavanju mlt. A. M. ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Sud prvog stupnja je naime, utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. A. M., kao i materijalne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, te je pravilno naložio tuženiku da za mlt. A. M. plaća uzdržavanje u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno započevši od dana podnošenja tužbe, pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te je takva odluka o uzdržavanju rezultat pravilne primjene odredbi čl. 310. st. 1. i 2., čl. 311. i čl. 317. st. 1. ObZ.

 

17. Isto tako, pravilna je i odluka o isplati uskraćenog uzdržavanja za razdoblje od prestanka bračne zajednice u rujnu 2018. pa do kraja kolovoza 2019. u ukupnom iznosu od 13.190,00 kn temeljem odredbe čl. 289. st. 1. i 3. ObZ. Tužiteljici su na ime uskraćenog uzdržavanja dosuđeni mjesečni iznosi u skladu s Odlukama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" br. 32/2019), a tuženik nije dokazao da bi u tom razdoblju mjesečno davao određene iznose na ruke. Naime, tuženik u žalbi ističe da sud zanemaruje iznose uzdržavanja koje je tuženik uplatio tužiteljicu u iznosu od cca 10.00,00 kn, međutim, takve navode tuženik ničime ne dokazuje, a osim toga radi se o navodima i činjenicama koje je tuženik prvi puta istaknuo u žalbi, pa prema odredbi čl. 352. ZPP takve činjenice ovaj sud nije ovlašten razmatrati.

 

18. Također, u odnosu na žalbene navode da u spisu nema nalaza posebne skrbnice A. B., valja reći da je sud svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju Centra za socijalnu skrb Z. od 6. ožujka 2020. koja je uredno dostavljena strankama, dok je posebna skrbnica samo predala podnesak 21. rujna 2020., za koji je tuženik na ročištu 22. rujna 2020. naveo da će se očitovati u roku od 8 dana, tako da su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

 

19. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je odredbom čl. 366. st. 1. ObZ propisano da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

 

20. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog sud pravilno je prvostupanjski sud primjenom citirane odredbe, vodeći računa o okolnostima slučaja, kada je i tužiteljica djelomično uspjela sa svojim zahtjevom, odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove tako da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana temeljem čl. 380. st. 2. ZPP. (točka 1. rješenja)

 

21. Žalbeni navodi tužiteljice da je zbog tuženikove nesuradnje i nemogućnosti postizanja sporazuma s tuženikom o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djeteta bila primorana pred sudom predmetni postupak, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, s obzirom u konkretnom slučaju u kojem je predmet spora odlučivanje o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa, sud ima zakonsku ovlast o troškovima postupka odlučiti slobodno, u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ObZ.

 

22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima te odlučiti kao u izreci presude.

 

U odnosu na prvostupanjsko rješenje:

 

23. Prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 419. st. 1. toč. 2. ObZ donio rješenje da se tuženiku naloži da u roku 8 dana položi sudu jamstvo u novcu u iznosu od 10.000,00 kn kao osiguranje da će prilikom ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom postupati sukladno donesenoj privremenoj mjeri odnosno pravomoćnoj sudskoj odluci, a sukladno prijedlogu tužiteljice. 

 

24. Tužiteljica je u podnesku od 16. listopada 2020. predlagala pod točkom II. da se tuženiku zabrane osobni odnosi dok sudu ne položi jamstvo od 10.000,00 kn, a pod točkom III. da mu se dozvoli da ostvaruje osobne odnose tek nakon što dostavi dokaz o uplati jamstva, a o čemu je odlučeno dopunskim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. P Ob-307/19-49 od 2. ožujka 2021. protiv kojeg je tužiteljica pravovremeno uložila žalbu.

 

25. Stoga tužiteljica nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na točku I. pobijanog rješenja jer je sud prvog stupnja usvojio njen zahtjev, dok je u odnosu na točku II. i III. postavljenog zahtjeva tužiteljice odlučeno u dopunskom rješenju. Naime, sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP žalba je nedopuštena ako je istu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

 

26. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP valjalo je odbaciti žalbu tužiteljice podnesenu protiv točke I. pobijanog rješenja kao djelomično nedopuštenu te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II.

 

27. Nadalje, u odnosu na određenu mjeru iz točke II. pobijanog rješenja, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 419. st. 1. toč. 6. te st. 2. istog članka, a imajući u vidu da tuženik često boravi u Italiji gdje je vlasnik nekretnine u kojoj živi i dio koje i iznajmljuje te činjenici da u više navrata dijete nije vratio tužiteljici u skladu sa donesenim odlukama. Osim toga, tuženik je prilikom zadnjeg razgovora u Centru za socijalnu skrb između ostalog izjavio da planira otići sa mlt. A. u I. i tamo ostati, tako da su žalbeni navodi tuženika ocijenjeni kao neosnovani.

 

28. Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi pobijano rješenje pod točkom II. izreke temeljem čl. 380. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ i čl. 21. st. 1. OZ te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja ovog suda.

 

U Zagrebu 15. lipnja 2021.

 

 

      Predsjednica vijeća:

                                                                                             Vesna Kovačević-Ostoić