Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Iris Gović Penić, kao predsjedniku vijeća, Sanji Joki Umićević, kao sucu izvjestitelju i članu vijeća, te Sandri Artuković Kunšt, kao članu vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz K., protiv tuženika F. A. j.d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica iz S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-84/2020-11 od 23. ožujka 2021., u sjednici vijeća 15. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-84/2020-11 od 23. ožujka 2021. godine.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I/ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 30. travnja 2020. nije dopuštena, te da radni odnos nije prestao, te se nalaže tuženiku F. a. j.d.o.o. sa sjedištem u S., OIB … da tužiteljicu I. B. iz B., OIB … vrati na poslove iz ugovora o radu, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku F. a. j.d.o.o. sa sjedištem u S., OIB … da tužiteljici I. B. iz B., OIB … nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, u roku 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2020., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te nalaganje tuženiku tužiteljicu vratiti na rad.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 1. travnja 2020. (tužiteljica kao radnica, a tuženik kao poslodavac), a za obavljanje poslova radnoga mjesta „voditelj općih poslova“; da je tuženik 30. travnja 2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici (poslovno uvjetovani otkaz), da je tužiteljica protiv navedene Odluke o otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava 12. svibnja 2020. o kojem zahtjevu za zaštitu prava tuženik nije donio odluku te da je tuženik tužiteljici uputio „poziv za iznošenje obrane“ u kojem je naveo da tužiteljica nije uzastopno dolazila na posao 5 radnih dana koji nedolazak nije opravdala te da je time počinila tešku povredu radne obveze i da ju pozivaju prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2020. da dođe na posao, iznese svoju obranu ili opravda izostanak s posla.
9. Također je u postupku pravilno utvrđeno da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava od 12. svibnja 2020. uputila poslodavcu (kojeg je tada zastupala punomoćnica – odvjetnica J. M. iz S.) te je isti zahtjev za zaštitu prava zaprimljen kod tuženika 14. svibnja 2020. (putem odvjetnice J. M., punomoćnice tuženika) i da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 10. lipnja 2020. čime su ispunjene pretpostavke za ostvarivanje sudske zaštite povrijeđenih prava tužiteljice sukladno odredbama čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR).
10. Naime, odredbom čl. 133. st. 1. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (čl. 133. st. 2. ZR) iz čega proizlazi da je tužiteljica kao radnica u navedenim rokovima zatražila zaštitu svog povrijeđenog prava pred sudom.
11. Isto tako u postupku je, protivno žalbenim navodima, pravilno utvrđeno da je odvjetnica J. M. u spornom razdoblju bila punomoćnik tuženika u postupku otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.
12. Pravilnom se ukazuje i ocjena prvostupanjskog suda da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu koju je tužiteljici dao tuženik dana 30. travnja 2020. godine.
13. Prema odredbi čl. 114. ZR poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu, a sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani i ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Otkaz mora biti u pisanom obliku (čl. 120. st. 1. ZR) te poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (čl. 120. st. 2. ZR), a tuženik kao poslodavac je u Odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici kao razlog otkaza naveo da se radi o tehnološkom razlogu tj. o „pomanjkanju posla“, dok u istoj Odluci o otkazu ugovora o radu nije tužiteljici određen otkazni rok na koji tužiteljica ima pravo sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, a koji otkazni rok bi počeo teći danom dostave otkaza ugovora o radu (čl. 121. st. 1. ZR).
14. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR).
15. I prema ocjeni ovog suda drugog stupnja tuženik kao poslodavac (a na kojem je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz) nije u ovom konkretnom slučaju dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici tj. nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužiteljice zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (a obzirom na to da je tuženik tužiteljici dao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu).
16. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
17. Međutim, u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici, to jest nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužiteljice zbog tehnoloških, gospodarskih ili organizacijskih razloga, pri čemu valja ukazati i na iskaz zakonskog zastupnika tuženika M. M. koji je saslušan na ročištu 23. veljače 2021. iskazao da je nakon ožujka 2020. počela padati potražnja za proizvodima tuženika (dezinficijens), da je u sustav PDV-a ušao u ožujku 2020., da je promet prešao iznos od 300.000,00 kuna, dok je u travnju iste godine promet bio 4 do 5 puta manji te da je ukupno za cijelo polugodište promet bio oko 400.000,00 kuna, a da je sve to vidljivo iz poslovnih knjiga tuženika, no niti je predložio uvid u navedene poslovne knjige niti ih je priložio spisu predmeta. Isto tako je zakonski zastupnik tuženika iskazao da je trebao zapravo tužiteljici dati otkaz jer nije izvršavala radne zadatke („nije odrađivala svoj posao“), ali da joj je otkaz dao kao tehnološkom višku da bi imala prava na Zavodu za zapošljavanje jer ga je to molio sin tužiteljice.
18. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2020. nedopuštena, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i naložio tuženiku tužiteljicu vratiti na poslove navedene u Ugovoru o radu (čl. 124. st. 1. ZR).
19. O parničnom trošku odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.
20. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
21. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.