Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Katije
Hrabrov, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja,
te Željka Đerđa, člana vijeća,u građanskopravnoj stvari tužiteljice G. B.
(OIB: …) iz S., koju zastupa punomoćnica M. J.,
odvjetnica u S., protiv tuženika: 1. B. V. (OIB:
…) iz K., kojeg zastupa punomoćnica
N. T., odvjetnica u Z., . i 2. F. V.
(OIB: …) iz K., kojeg zastupa
punomoćnica S. M., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu
S. D. M. u Z., . radi isplate, odlučujući o
žalbama tužiteljice protiv presude od 3. rujna 2020. i rješenja od 7. listopada 2020.
Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Povrv-362/2018,
u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2021.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

1. Odbijaju se žalbe tužiteljice G. B.kao neosnovane te se potvrđuje
presuda od 3. rujna 2020. u točki II. i IV. izreke i rješenje od 7. listopada 2020.
Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Povrv-362/2018,
s tim da se odbijaju i zahtjevi za naknadom troška sastava žalbi.

2. Odbacuje se djelomično kao nedopuštena žalba tužiteljice izjavljena protiv točke III. izreke prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovr-
34/18 od 07. svibnja 2018. javnog bilježnika I. K. u K., te se nalaže
tuženiku ad 1 B. V. (OIB: …), i tuženiku ad 2 F. V.
(OIB: …) da u roku od 15 dana tužiteljici G. B. (OIB:
…), solidarno isplate iznos od 38.414,37 kn, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 20. travnja 2018. godine po stopi
određenoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) za ostale odnose, odnosno za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za

2 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. U preostalom dijelu, do zatraženih 1.195.945,00 kn, ukida se platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi Ovr-34/18 od 07. svibnja 2018. javnog bilježnika Ivne
Kaliman u Korčuli te se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad 1 i 2 u tom dijelu
odbija kao neosnovan.

III. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
Ovr-34/18 od 07. svibnja 2018. javnog bilježnika I. K. u K., te se nalaže
tuženiku ad 1 B. V. (OIB: …) da u roku od 15 dana tužiteljici
G. B. (OIB: …), isplati iznos od 1.875,00 kn, zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 20. travnja 2018.
godine po stopi određenoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) za ostale
odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

IV. U preostalom dijelu, do zatraženih 208.750,00 kn, ukida se platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi Ovr-34/18 od 07. svibnja 2018. javnog bilježnika I.
K. u K. te se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad 1 u tom dijelu odbija
kao neosnovan."

2. Protiv točke II., III. i IV. gornje odluke žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom
da se odluka preinači ili ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena i to u dijelu
kojim se pobija i točka III. izreke prvostupanjske presude jer je prema odredbi čl. 358.
st. 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) žalba
je nedopuštena ako, između ostalog, osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog
interesa za podnošenje žalbe. Prema odredbi čl. 367. ZPP-a nedopuštenu će žalbu
odbaciti drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud. Stranka
koja je u uspjela u parnici nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, a u
konkretnom slučaju je žalba tužiteljice je nedopuštena glede djelomičnog održavanja
platnog naloga iz točke III. izreke zbog čega je na temelju citiranih odredbi u tom
dijelu predmetnu žalbu valjalo odbaciti kao u točki 2. ove drugostupanjske odluke.

5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

- da je predmet spora potraživanje naknade za od strane tužiteljice obavljene
odvjetničke usluge zastupanja tuženika u parničnim postupcima kao i u upravnom
postupku povrata imovine pod br. KLASA: UP/I-943-01/97-01/69 što nije sporno
zasigurno u periodu više od 15 godina, da tuženici na ime tako izvršenog zastupanja
tužiteljici nisu uplatili bilo koji iznos po osnovi nagrade za zastupanje po stavkama
koje su pobrojane u računima na koje se poziva tužiteljica, da su tuženici tužiteljici

3 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

opozvali punomoć za zastupanje u periodu od 2016. pa nadalje, kako u kojem
postupku, da nisu odlučni razlozi zbog kojih su tužiteljici opozvali punomoć za
zastupanje, niti je predmetnom ovog postupka ispitivanje kvalitete poslova
zastupanja izvršenih od strane tužiteljice što eventualno može biti predmet
raspravljanja nekog drugog postupka,

- da je uvidom u spis koji je u Općinskom sudu u Korčuli pokrenut tužbom
zaprimljenom pod P-50/07 i u kojem postupku je došlo do spajanja sa spisom
P-128/07 sud utvrdio da je riječ o postupku po tužbi ovdje tuženika kao tamo tužitelja
protiv tužene M. F. ud. J., radi predaje u posjed čest. zem. 310 i čest.
zem. 378/1 k.o. …Navedeni parnični postupak do dan danas nije u cijelosti
pravomoćno okončan, a isti je trenutno u prekidu i uslijed smrti tuženice Mare Farac.
U tom spisu je dana 26. veljače 2018. zaprimljen podnesak tužitelja kojim prilažu
punomoć za zastupanje, a koje punomoći su izdane punomoćnicama odvjetnicama
koje su angažirane i u ovom predmetnom postupku s tim da spisu ne prileži bilo
otkaz punomoći od strane ovdje tužiteljice bilo opoziv punomoći koju su u tom
postupku ovdje tuženici izdali tužiteljici. Prethodno je 5. travnja 2017. Županijski sud
u Dubrovniku donio presudu i rješenje posl. br. Gž-241/14 kojom je djelomično
ukinuo presudu Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-50/07 od 2. listopada 2013.,
među ostalim i u točki II izreke rješenja koja se odnosi na troškove postupka. U tom
postupku je tužiteljica kao odvjetnica popisala troškove zastupanja ovdje tuženika i
to: sastav tužbe 750,00 kn, sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn, pristup ročištima
održanim 9. lipnja 2008., 29. rujna 2008., 26. rujna 2011., 12. listopada 2012. i 16.
studenog 2012. po 750,00 kn, te zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 20.
kolovoza 2013. 1.000,00 kn, sve uvećano za pripadajuću stopu PDV-a. Identično je
popisano i u Računu br. 12-2-2018 R2 u točki 1-4 stavke "PREDMET posl. br. P-
50/07", s tim što za zastupanje na glavnoj raspravi od 20. kolovoza 2013. tužiteljici
umjesto 1.000,00 kn pripada iznos od 750,00 kn sukladno Tbr. 7. Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljenoj u „Narodnim novinama“ broj 142/12,
po kojem osnovu bi tužiteljici ukupno pripadalo 6.250,00 kn uvećano za pripadajuću
stopu PDV-a za 1.565,50 kn, što bi ukupno iznosilo 7.812,50 kn, koji troškovi zasada
još uvijek nisu pravomoćno priznati tamo tužiteljima. U predmetnom računu nisu
popisani ostali troškovi zastupanja niti je tužiteljica popisala povišenje tarifnih stavki
za zastupanje ovdje 2. tuženika. U odnosu na tvrdnje tuženika da prema popisanom
računu za označeni parnični predmet na dan 26. rujna 2008., te 29. lipnja 2011.
ročišta nisu održana valja ukazati da je očito da se radi o grešci prilikom ispisivanja
datuma ročišta koja su, što je jedino i relevantno, održana na dan 26. rujna 2011.
(op. a ne 2008.) i na dan 29. rujna 2008. (op. a ne 26. rujna). Kako predmetni
postupak nije pravomoćno okončan, to je u ovom postupku valjalo utvrditi da li
dospijeće nagrade za zastupanje po tužiteljici kao odvjetnici teče od svake od
poduzetih radnji ili pak od prekida poslovne suradnje koji prekid je bio ne prije 2018.
kada je punomoć ispuštena drugoj odvjetnici. Tu je za ukazati da su potpisivanjem
punomoći tužiteljica i tuženici zaključili ugovor o nalogu u smislu odredbi čl. 763. st.

1. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) te da je prema odredbi čl. 763 st. 2. ZOO-a,
ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac, u konkretnom slučaju tuženici, dužan
isplatiti nalogoprimcu, u konkretnom slučaju tužiteljici, naknadu nakon obavljenog
posla. Slijedom iznesenog, odvjetnik obračunava nagradu za svoj rad kada ispuni
nalog stranke u cijelosti, a to bi bilo pravomoćnim okončanjem parničnog ili ovršnog
postupka kada i dospijeva naplata odvjetničke usluge ili otkazom punomoći,

4 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Potonje izneseno valja
tumačiti na način da je prije svega potrebno utvrditi koji se od navedenih uvjeta ili
momenata prvi ostvario. Kako je u odnosu na postupak P-50/07 došlo do prestanka
suradnje između parničnih stranaka očito nakon zaprimanja odluke Županijskog suda
u Dubrovniku Gž-241/14 iz 2017. (op. koja je i dostavljena tužiteljici kao punomoćnici
tuženika), prije pravomoćnog okončanja tog postupka, a prijedlog za ovrhu je
podnesen preporučenom pošiljkom 24. travnja 2018., to u odnosu na potraživanje
nagrade za zastupanje u postupku P-50/07 nije došlo do zastare. Ovo stoga što
naplata odvjetničke usluge dospijeva u općem zastarnom roku od 5 godina,

- da je uvidom u spis koji je u Općinskom sudu u Korčuli pokrenut tužbom
zaprimljenom pod P-157/08 tužitelja I. .F protiv Republike Hrvatske te
ovdje 1. i 2. tuženika sud je utvrdio da je isti pravomoćno okončan po zaprimanju
presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-2301/12 od 23. siječnja 2014.
kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-577/11 od 21.
studenog 2011. kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja. Ujedno
su ovdje tuženima priznati troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici, ovdje
tužiteljici, i to prema popisanom troškovniku koji je uključivao sastav odgovora na
tužbu, zastupanje na ročištima od 29. rujna 2009. i 21. studenog 2011. po 1.000,00
kn, sastav podnesaka od 7. rujna 2009. 250,00 kn, pristup ročištu 17. listopada 2011.
250,00 kn, odnosno ukupno 3.500,00 kn, kojem iznosu je pribrojen PDV obračunat u
iznosu od 805,00 kn, što ukupno iznosi 4.305,00 kn. Uspoređujući tako pravomoćno
dosuđeni parnični trošak za primijetiti je kako tužiteljica u računu br. 12-2-2018 R.2 u
točkama 1-4 stavke "PREDMET posl. br. P-157/08" za odgovor na tužbu i ročišta
održana 29. rujna 2009. i 21. studenog 2011. popisuje iznos od 1.100,00 kn, očito
imajući u vidu povišenje tarifnih stavki za 10% u odnosu na zastupanje tuženika.
Pored iznesenog, u priloženom računu tužiteljica popisuje pristup na ročište od 21.
ožujka 2011. u točki 3 stavke "PREDMET posl. br. P-157/08", dok je uvidom u spis
utvrđeno da toga dana u postupku P-157/08 (P-577/11), nije održano niti jedno
ročište (op. navedenog dana održano je ročište u drugom predmetu oznake posl. br.
P-455/07). Ujedno tužiteljica u tom postupku popisuje i sastav žalbe od 15. rujna

2011. u iznosu od 1.375,00 kn, zatim sastav žalbe od 16. travnja 2012., te sastav
ustavne tužbe od 26. travnja 2013. Međutim, čitanjem označenog spisa sud nije
naišao na žalbu sastavljenu od strane tužiteljice datiranu sa 15. rujna 2011., kao ni
na ustavnu tužbu od 26. travnja 2013., kao ni žalbu od 16. travnja 2012. Na potonje
navedeni datum u spisu je evidentiran dopis suda kojim se tužene putem ovdje
tužiteljice kao punomoćnice poziva na davanje odgovora na žalbu. Stoga je od
ukupno popisanog troška u postupku P-157/08 (P-577/11) u računu br. 12-2/2018-
R2, tužiteljici priznat iznos od 4.305,00 kn jer je takav iznos tuženima pravomoćno
dosuđen kao trošak navedenog parničnog postupka. Obzirom da je postupak
pravomoćno okončan 2017., to ni u tom pravcu nije došlo do zastare potraživanja
nagrade za zastupanje od strane tužiteljice. Kraj činjenice da je taj parnični postupak
pravomoćno okončan i da je trošak dosuđen prema popisanom troškovniku, to sada
priloženi račun uz povišenja kako su naprijed obrazložena ne može nadomjestiti
troškovnik koji kao takav predstavlja izdatke ovdje tuženika za zastupanje po
punomoćnici odvjetnici u pravomoćno okončanom postupku,

- da je uvidom spis koji je u Općinskom sudu u Korčuli pokrenut tužbom
zaprimljenom pod P-455/07 ovdje tuženika kao tamo tužitelja, protiv Korčulanskog
plivačkog kluba, kao tamo tuženika, ovaj sud je utvrdio da je takav postupak

5 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

pravomoćno okončan po zaprimanju presude Županijskog suda u Dubrovniku posl.
br. Gž-1624 od 27. veljače 2013. kojom je u cijelosti potvrđena presuda Općinskog
suda u Korčuli posl. br. P-455/07 od 13. lipnja 2011. U tom postupku također prileži
popis parničnog troška na listu 13 koji se sastoji od izdataka za sastav tužbe i pristup
na dva održana ročišta, uvećana za pripadajuću stopu PDV-a. Tužiteljica u računu br.
12-2-2018 R2 za sastav tužbe popisuje trošak od 825,00 kn, za pristup na ročište 21.
ožujka 2011. također 825,00 kn, dok ne popisuje trošak za ročište od 30. svibnja
2011. Međutim popisuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.031,00 kn i sastav
ustavne tužbe o kojoj je odlučeno rješenjem Ustavnog suda RH br. U-III-2432/2013
od 9. srpnja 2013. Prema ocjeni ovog suda, potraživanje tužiteljice po osnovu
nagrade za zastupanje u parničnom postupku P-455/07 jest u zastari, budući je
tužiteljica drugostupanjsku odluku zaprimila 28. ožujka 2013., a prijedlog za ovrhu
podnesen je preporučenom pošiljkom 24. travnja 2018., tj. po isteku roka od 5 godina
od pravomoćnog okončanja parničnog postupka P-455/07. Potraživanje nije
zastarjelo za naknadno podnesenu ustavnu tužbu za sastav koje tužiteljici pripada
iznos od 5.500,00 kn sukladno Tbr. 27. i Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12) uvećano za PDV-a, tj.
ukupno 6.875,00 kn. Naime, iz označenog parničnog spisa proizlazi da je ustavna
tužba od strane tužiteljice kao punomoćnice preporučenom pošiljkom upućena
Ustavnom sudu na dan 27. travnja 2013.,

- da je uvidom u spis koji je u Općinskom sudu u Korčuli pokrenut tužbom
zaprimljenom pod P-677/04 ovdje tuženika, kao tamo tužitelja protiv I. F.,
kao tuženika, ovaj sud je prije svega utvrdio da takav postupak nije pravomoćno
okončan, a isti se sada u Općinskom sudu u Dubrovniku vodi pod posl. br. P-279/15.
I u tom postupku tužiteljica je zastupala ovdje tužene, a u sada popisanim stavkama
troškova prema računu br. 12-2-2018 R2 popisala je troškove zastupanja kako slijedi:
sastav tužbe, sastav pisanog podneska od 23. kolovoza 2005. kojima se očituje na
navode iz odgovora na tužbu, pristup na ročišta održana 07. listopada 2005., 28.
studenog 2005., 17. srpnja 2009., 26. studenog 2010., 31. siječnja 2011., 9. srpnja

2012. i 19. srpnja 2013. po 1.100,00 kn, te za sastav podneska od 20. ožujka 2006.

1.100,00 kn, a za sastav zamolbe za dostavu dokaza od 23. srpnja 2009. - 250,00
kn, tj. ukupno 11.250,00 kn. Tu je za primijetiti da predmetnom spisu ne prileži
zamolba za dostavu dokaza od 23. srpnja 2009., ali iz priloga priloženog uz
podnesak od 15. veljače 2010. proizlazi kako se Klinički bolnički centar, Psihijatrijska
klinika medicinskog fakulteta u Zagrebu očitovao na traženje punomoćnice tužiteljice
po dopisu upravo od 23. srpnja 2009. Kao vrijednost predmeta spora u tom postupku
je naveden iznos od 10.000,00 kn, pa bi prema ocjeni ovog suda, tužiteljici, obzirom
da trošak nije pravomoćno dosuđen, za sastav tužbe, obrazloženog podneska od 23.
kolovoza 2005., pristupa na ročište od 28. studenog 2005., sastava obrazloženog
podneska od 20. ožujka 2006., te pristupa na ročište od 17. srpnja 2009., popisano u
računu br. 12-2-2018 R-2 pod točkom 5, 1, 2, 4 i 6 stavke "PREDMET posl. br. P-
677/04" sukladno Tbr. 7 pripadao iznos od po 1.000,00 kn, a za pristup ročištu od 07.
listopada 2005. popisano u računu br. 12-2-2018 R-2 pod točkom 3 stavke
"PREDMET posl. br. P-677/04" - 500,00 kn sukladno Tbr. 9.2 (jer se na tom ročištu
nije raspravljalo o glavnoj stvari već je saslušan tužitelj ad 1 po prijedlogu za
oslobađanje troškova od sudskih pristojbi), te za sastav dopisa od 23. srpnja 2009.
popisano u računu br. 12-2-2018 R-2 pod točkom 7 stavke "PREDMET posl. br. P-
677/04"- 250,00 kn sukladno Tbr. 8.3 Tarife o nagradama i naknade troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 59/07). Za pristup na ročišta održana

6 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

26. studenog 2010., 31. siječnja 2011. i 9. srpnja 2012. popisano u računu br. 12-2-
2018 R-2 pod točkom 8, 9 i 10 stavke "PREDMET posl. br. P-677/04", valjalo je
primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljenu u NN
148/09 od 11. prosinca 2009. i to Tbr. 7 za iznos od po 750,00 kn, a za pristup na
ročište održano 19. srpnja 2013. popisano u računu br. 12-2-2018 R-2 pod točkom
11 stavke "PREDMET posl. br. P-677/04" Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12), također prema Tbr. 7.750,00 kn, sve
uz povišenje tarifnih stavki za zastupanje drugotužitelja 10% sukladno tarifnim
brojevima 36 citiranih tarifa. Sada je za primijetiti, a što je vidljivo iz zapisnika od 3.
lipnja 2016. (list 66 spisa P-677/04, P-279/15) da su ovdje tuženici, kao tamo tužitelji,
otkazali (op. opozvali) punomoć koju su u tom postupku izdali ovdje tužiteljici kao
odvjetnici prije podnošenja tužbe, a o čemu su dakle izvijestili sud navedenog dana.
Stoga, za popisane troškove zastupanja kao nagrade za rad tužiteljice kao odvjetnice
u postupku P-677/04 (P-279/15) dospijeće teče upravo od momenta kada su ovdje
tuženi obavijestili parnični sud da ih ovdje tužiteljica više ne zastupa u tom postupku,
pa takvo potraživanje, dakako opet imajući u vidu datum podnošenja prijedloga za
ovrhu, nije u zastari. Imajući u vidu izneseno, tužiteljici po osnovu zastupanja ovdje
tuženika u označenom parničnom postupku pripada nagrada u visini zbroja naprijed
utvrđenih iznosa, odnosno, 10.587,50 kn u što je uračunato povišenje tarifnih stavki
za zastupanje drugotužitelja za 10%, a sve uvećano za pripadajuću stopu PDV-a
(25%) koja je bila u primjeni 2016., tj. ukupno 13.234,37 kn,

- da je uvidom u spis koji je u Općinskom sudu u Korčuli pokrenut tužbom
zaprimljenom pod P-828/07 ovdje tuženika, kao tamo tužitelja, protiv Republike
Hrvatske, kao tuženika, ovaj sud je utvrdio da je taj postupak pravomoćno prekinut
rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl. br. P-359/15
od 6. svibnja 2016. koje rješenje je uredno dostavljeno ovdje tužiteljici, kao
punomoćnici odvjetnici tamo tužitelja, ovdje tuženika. Nakon toga, dana 16. lipnja

2016., na spis je zaprimljen podnesak tužitelja putem novo iskazane punomoćnice
S. M., odvjetnice u Zagrebu. Uvidom u spis vidljivo je kako je tužiteljica
kao odvjetnica sastavila tužbu u ime tamo tužitelja, a potom je u svojstvu
punomoćnice i pristupila na ročište održano 16. veljače 2011. za pristup kojem je u
računu br. 12-2-2018 R2 popisala trošak zastupanja u iznosu od 1.100,00 kn. Kako
još uvijek nije pravomoćno odlučeno o tome koji će se parnični troškovi dosuditi ovdje
tuženima kao tužiteljima u postupku P-828/07, a kao vrijednost predmeta spora
naveden je iznos od 10.000,00 kn, to je za pristup na tako održano ročište valjalo je
primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljenu u
„Narodne novine“ broj 148/09 od 11. prosinca 2009. i to Tbr. 7. za iznos od po 750,00
kn, a koja Tarifa je bila na snazi u vrijeme obavljanja radnje zastupanja na održanom
ročištu. U pogledu zastare takvog eventualnog potraživanja tužiteljice sud se poziva
na obrazlaganje istog prigovora u odnosu na potraživanje tužiteljice u postupku P-
677/04. Kad se tako utvrđenom trošku od 750,00 kn pribroji 10% kao povišenje
tarifne stavke za zastupanje drugotužitelja, te na sve to pripadajuća stopa PDV-a,
onda prema ocjeni ovog suda tužiteljici od ukupno popisanog troška pripada iznos od

1.031,25 kn,

- da je naposljetku što se tiče troškova zastupanja u parničnim predmetima,
izvršio uvid u spis koji je u Općinskom sudu u Korčuli pokrenut tužbom zaprimljenom
pod P-827/07 ovdje tuženika, kao tamo tužitelja, protiv I. F., kao tamo
tuženika, predmetom kojeg je bila predaja u posjed. Tako označeni spis pravomoćno

7 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

je okončan donošenjem drugostupanjske presude Županijskog suda u Dubrovniku
posl. br. Gž-352/16 od 6. prosinca 2017. kojom je, što se tiče merituma spora,
potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, posl. br.
P-1548/15 od 5. travnja 2016., dok je takva odluka preinačena u pogledu troškova
postupka na način da je odlučeno "svaka stranka snosi svoje parnične troškove".
Uspoređujući popisane stavke u računu br. 12-2-2018 R2 sa troškovima koji su kao
takvi pravomoćno priznati ovdje tuženima kao tužiteljima u postupku P-827/07, ovaj
sud nalazi kako su tužiteljici kao punomoćnici priznati troškovi zastupanja za pristup
na ročišta održana 9. lipnja 2008., 29. rujna 2008., 8. studenog 2010., 28. siječnja

2011., 17. lipnja 2011. po 750,00 kn, a za pristup na ročište od 21. ožujka 2011.
iznos od 375,00 kn. Nadalje, tužiteljica je u spomenutom Računu u dva navrata
popisala pristup na ročišta 30. lipnja 2015. i 13. studenog 2015. i to kako za postupak
pod P-827/07, tako i za ponovljeni postupak vođen pod P-1548/2015. Čitanjem spisa
utvrđeno je da su ročišta održana 30. lipnja 2015. i 13. studenog 2015. održana u
ponovljenom postupku pod P-1548/15 na koja ročišta je ovdje tužiteljica pristupila
isključivo kao punomoćnica ovdje tuženika B. V., naime, kako to proizlazi
iz podneska zaprimljenog 26. rujna 2014. (list 60 predmetnog spisa) ovdje 2. tuženik
F. V. tamo 2. tužitelj obavijestio je sud kako je opozvao punomoć izdanu
ovdje tužiteljici kao odvjetnici s tim da je za daljnje zastupanje opunomoćio S.
M., odvjetnicu u Z. Daljnjim čitanjem spisa utvrđeno je da je i ovdje 1.
tuženik B. V. 1. tužitelj na ročištu održanom 22. veljače 2016. (list 84 spisa)
otkazao (op. opozvao) punomoć ovdje tužiteljici kao dotadašnjoj punomoćnici
odvjetnici. Za navesti je da na tako održano ročište 22. veljače 2016. nije pristupila
ovdje tužiteljica pa joj svakako ne pripada trošak zastupanja u iznosu od 1.100,00 kn
kako je to popisano u točki 3 st. "PREDMET posl. br. P-1548/15", računa br. 12-2-
2018 R2. Nastavno na izneseno, a prema ocjeni ovog suda, tužiteljici na ime
zastupanja oboje tuženika u postupku pokrenutom tužbom pod P-827/07 pripada
trošak za zastupanje na ročištima kako je to popisano u toč. 1-6 st. "PREDMET posl.
br. P-827/07" u računu br. 12-2-2018 R2, što bi uvećano za pripadajuću stopu PDV-a
iznosilo 5.156,25 kn. U preostalom dijelu, konkretno za točku 7 i 8 stavke "PREDMET
posl. br. P-827/07" u računu br. 12-2-2018 R2 kao i za točku 1, 2 i 3 ovdje nije
osnovano potraživanje tužiteljice po osnovu zastupanja jer je riječ o zastupanju
isključivo 1. tuženika na ročištu 22. veljače 2016. na koje tužiteljica nije pristupila. U
odnosu na predmetni parnični postupak ponovljen pod br. P-1548/15, tužiteljica je
sastavila i račun br. 13-2-2018 R-2 ispostavljen isključivo za obavljene usluge
zastupanja ovdje 1. tuženika B. V.. U tom računu je popisala trošak
zastupanja za pristup na očevid 25. rujna 2015. i pristup ročištu 30. lipnja 2015. po

1.000,00 kn uvećano za pripadajuću stopu PDV-a. Iz stanja spisa proizlazi da ovdje
tužiteljica kao u označenom parničnom postupku punomoćnica ovdje 1. tuženika nije
pristupila na ročište održano na licu mjesta - očevid 25. rujna 2015., već na očevid
održan 13. rujna 2015. e za pristup kojem joj je pravomoćno priznat trošak u iznosu
od 750,00 kn, a u istom iznosu priznat joj je i trošak za pristup na ročište održano 30.
lipnja 2015., što uvećano za pripadajuću stopu PDV-a (25%) iznosi 1.875,00 kn.
Budući je takav parnični trošak pravomoćno okončan, irelevantno je što je odlukom
Županijskog suda u Dubrovniku Gž-352/16 odlučeno da svaka stranka snosi svoje
troškove. U preostalom pak dijelu, do zatraženih 2.000,00 kn na ime zastupanja
tuženika ad 1 B. V. onda tužiteljici nije osnovano potraživanje iz računa br.
13-2-2018 R-2. Istina, u postupku P-827/07 ponovljenom pod P-1548/15, ovdje
tuženici su opozvali punomoć ovdje tužiteljici kao tamo njihovoj punomoćnici
odvjetnici prije pravomoćnosti Presude, što jest razlog da za računanje tijeka zastare

8 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

nije relevantan datum pravomoćnosti presude, već datum opoziva punomoći od kojih
opoziva (od strane tuženika ad 2 F. V. na dan 26. rujna 2014., a od
strane 1. tuženika na dan 22. veljače 2016.) do dana podnošenja prijedloga za ovrhu
(24. travnja 2018.) nije protekao rok od 5 godina. Shodno iznesenom, potraživanje
tužiteljice nagrade za obavljene odvjetničke usluge zastupanja tuženika u iznosu koji
je kao takav priznat u parnici P-827/07 (P-1548/15) nije zastarjelo,

- da je preostalo za raspraviti potraživanje naknade za obavljene odvjetničke
usluge zastupanja ovdje tuženika u postupku isplate naknade i vraćanja oduzete
imovine koji postupak je pokrenut i do dan danas se zbog brojnosti nekretnina vodi u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službi za imovinsko-pravne poslove, Ispostava u
Korčuli KLASA: UP/I-943-01/97-01/69. Iz dijela računa br. 12-2-2018 R-2 (račun na
ime oboje tuženika) kao zadnja stavka se navodi "PREDMET UP/I-943-01/97-01/69"
gdje se u točkama 1-14 popisuje iznos od po 45.375,00 kn za pristup održanim
ročištima bilo u zgradi nadležnog tijela, bilo na licu mjesta; za sastav podnesaka i
dopisa popisanih od točke 1-18 iznos od po 5.041,67 kn, a za sastav pranih lijekova -
žalbe 4 puta iznos od po 56.718,75 kn, te za tužbu Upravnom sudu od 9. srpnja

2007. iznos od 45.375,00 kn. I u dijelu računa br. 13-2-2018 R-2 (račun na ime 1.
tuženika) kao 1. stavka navodi se "PREDMET UP/I-943-01/97-01/69" gdje se u
točkama 1-4 popisuje iznos od po 41.250,00 kn za pristup na tamo pobrojana ročišta.
Iz podnesaka parničnih stranaka (str. 4 podneska tuženika od 11. ožujka 2019., 3.
ulomak odozgo kao i str. 2 podneska tužiteljice od 9. listopada 2018.) proizlazi da je
u upravnom postupku za povrat oduzete imovine kao vrijednost istog, istina od strane
tužiteljice kao punomoćnice ovdje tuženika kao podnositelja zahtjeva, naveden iznos
od 4.600.000,00 kn. Prema Tbr. 20 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika toč. 2. i u upravnom postupku izvlaštenja uzima se u obzir nagrada pod
Tbr. 7.1. pri čemu osnovicu za obračun čini ukupan prihod, odnosno vrijednost
imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine. U označenom
upravnom postupku je kao vrijednost predmeta tog postupka uzeta vrijednost imovine
koju je, očito po ovlaštenju sada tuženika, kao takvu označila ovdje tužiteljica kao
tamo njihova punomoćnica. Tužiteljica sada u ovom postupku navodi, a što proizlazi i
iz stavki računa koji su predmetom ovog postupka, da bi upravo tako označena
vrijednost upravnog postupka imala predstavljati osnovicu za utvrđivanje naknade za
radnje popisane u računima koje je 2018. ispostavila tuženima kao strankama koje je
zastupala. Međutim, prema daljnjim utvrđenjima u postupku, a što prije svega
proizlazi iz činjenica utvrđenih u parničnom postupku P-1060/16, parnične stranke su
pitanje zastupanja u upravnom postupku za povrat oduzete imovine zaključile pisani
ugovor o zastupanju. Nadalje, pregledom parničnog spisa P-1060/16 utvrđeno je
sljedeće: da je tužiteljica kao odvjetnica dana 8. veljače 2002. s tuženicima zaključila
Ugovore predmetom kojih je njihovo zastupanje u postupku isplate naknade i
vraćanja oduzete imovine nekretnina po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za
vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pri čemu punomoć o zastupanju čini
sastavni dio tako zaključenih ugovora, da su tamo ugovorne, sada parnične, stranke
čl. 2 citiranih zaključenih Ugovora od 8. veljače 2002. ugovorile naknadu za rad
tužiteljice kao odvjetnice "…u iznosu od 30% vrijednosti sredstava iz čl. 1 ovog
Ugovora i to u onom obliku u kojem se ostvare povrat odnosno naknada imovine
opisana u čl. 1 ovog ugovora", da su nekretnine katastarske oznake za čest. zem.
438/1, čest. zem. 421/1 i čest. zem. 424/2 k.o., a koje su oduzete za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine, a u pogledu kojih su se vodili određeni
upravni postupci radi povrata bili u vlasništvu pok. B. V., djeda tuženih, koji

9 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

je imao četvero djece, kćerke K. V., M. V., I. P. rođ.
V.i te sina D.-D. V., da su, kako to proizlazi iz djelomičnog
rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Ispostava u
K., Klasa: UP/I-943-1/97-01/69, Ur. Broj: 2117-07/3-10/34 od 11. svibnja 2010. s
klauzulom pravomoćnosti na dan 4. lipnja 2010. tuženici te V. V. ud. D.
zastupani po tužiteljici kao odvjetnici pod brojem predmeta Klasa: UP/I-943-01/97-
01/121 podnijeli pravodobni zahtjev za naknadu, odnosno povrat oduzete imovine,
dok su I. P. rođ. V., također kao nasljednica pok. B. V. kao i
po osnovu Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog s K. V., te
M. V. podnijele zahtjev za povrat odnosno naknadu oduzete imovine koji je
u Uredu državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ispostava u K.
zaprimljen pod br. Klasa: UP/I-943-1/97-01/69, a u tom upravnom postupku
imenovane su bile zastupane po D. U., odvjetniku u K., da su za
vrijeme trajanja postupka za povrat, odnosno naknadu oduzete imovine preminule
M. V. pok. B. (umrla 1. veljače 1999.), K.-K.-Č. pok. B.
(umrla 16. veljače 1997.) i I. P. pok. B. (umrla 27. veljače 2004), a da su
njihovim zakonskim nasljednicima temeljem naprijed citiranih ostavinskih Rješenja
donesenih 8. prosinca 2006. proglašeni nećaci, ovdje tuženici, da je s danom 2.
siječnja 2005. sastavljen Ugovor o zastupanju između ovdje tuženika s jedne strane i
tužiteljice s druge strane u kojem je u čl. 2 kao naknada za rad sada tužiteljice
naveden iznos od 20% vrijednosti sredstava iz čl. 1. tog Ugovora i to u onom obliku u
kojem se ostvari povrat odnosno naknada imovine opisna u čl. 1. Ugovora, no takav
ugovor nije potpisan od strane stranaka, pa samim time niti zaključen, da je dana 11.
svibnja 2010. od strane Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji,
Ispostava u K., Klasa: UP/I-943-1/97-01/69, Ur. Broj: 2117-07/3-10/36 povodom
zahtjeva I. P. rođ. V., M. V., F. V., B. V. i
V.V., doneseno djelomično rješenje kojim je u točki I. na strani ovdje
tuženika F. V. i B. V. utvrđeno pravo na naknadu u dionicama
društva HTP "K." d.d. K. koje su rezervirane pri Hrvatskom fondu za
privatizaciju, a za nekretnine oznake čest. zem. 438/1, čest. zem. 421/1 i čest. zem.
424/2 ukupne površine 11.758 m2 koje su procijenjene u vrijednost društvenog
kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP K., da je točkom 2.
označenog Djelomičnog rješenja iz prethodne stavke određeno kako se Hrvatski fond
za privatizaciju obvezuje da ovlaštenicima naknade iz citiranog rješenja odredi visinu
naknade u visini dionica društva HTP K. d.d., koje su rezervirane za nekretnine
navedene u točki 1. i to u roku od 60 dana po pravomoćnosti ovog rješenja, dok je
točkom 3. odbijen zahtjev V. V. za naknadu odnosno povrat oduzete imovine
glede pobrojanih nekretnina, da je citirano Djelomično rješenje, kako to proizlazi iz
stavljene klauzule pravomoćnosti, pravomoćno dana 4. lipnja 2010., da su potom,
dana 10. studenoga 2011. tuženici zastupani po punomoćnici odvjetnici, ovdje
tužiteljici, s Agencijom za upravljanje državnom imovinom sklopili Ugovor o prijenosu
dionica temeljem kojih ugovora je tuženicima kao ovlaštenicima naknade pripala
naknada u visini od po 2799 redovnih dionica društva HTP "K." d.d. nominalne
vrijednosti 839.700,00 kn koje su besteretno prenesene na tuženike (čl. 3. Ugovora o
prijenosu dionica), da je čl. 5. sklopljenih ugovora o prijenosu dionica utvrđeno da su
zaključivanjem tih ugovora i prijenosom redovnih dionica na ovlaštenike naknade
izvršene sve obveze po osnovi prava na naknadu za oduzetu imovinu koja je
obuhvaćena citiranim Djelomičnim rješenjem, da su, kako to proizlazi iz dopisa i
podataka zaprimljenih od strane Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d.,
sektora operativnih i pravnih poslova br. P1612/18-2/AK od 14. listopada 2018.

10 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

tuženici potom vršili otuđenja, odnosno prodaju tako stečenih dionica na
organiziranom tržištu, da je tužiteljica dana 14. studenog 2016. tuženicima uputila
dopis naznačen kao poziv za plaćanje za obavljene usluge zastupanja u upravnim
postupcima radi povrata/naknade za oduzetu imovinu, da tom spisu prileži i račun br.
7-1-2017 R2 izdan od strane tužiteljice s datumom 1. ožujka 2017. prema kojem bi
tuženici za obavljene usluge zastupanja u upravnom postupku pred Uredom državne
uprave po zaključenom ugovoru bili dužni uplatiti tužiteljici iznos od po 251.991,00 kn
u što je uključen i PDV, da je 1. tuženik dopisom od 16. veljače 2016. prekinuo
poslovnu suradnju s tužiteljicom s molbom da se vrati cjelokupna dokumentacija u
vezi svih postupaka u kojima je tužiteljica zastupala istoga kao i njegovog brata,
ovdje 2. tuženika, da je, kako je to utvrđeno čitanjem zapisnika Ureda državne
uprave, Službe za imovinsko prave poslove, Ispostave u Korčuli Klasa: UP/I-943-
1/97-01/69, Ur. Broj:2117-04/07-14/54 od 19. svibnja 2014. 2. tuženik nakon
donošenja citiranog Djelomičnog rješenja, u daljnjem tijeku vođenog upravnog
postupka za povrat za preostalih nekretnina položenih u k.o. opozvao
punomoć ovdje tužiteljici za daljnje zastupanje u tom postupku, da je tužiteljica ustala
tužbom zaprimljenom pod P-1060/16 po kojoj je u tijeku sada ponovljeni postupak
pod P-1165/19 radi isplate iznosa od 251.991,00 kn koji predstavlja 30% iznosa od

839.700,00 kn po tuženiku iz navedenih ugovora o izvršenom prijenosu dionica,
nakon djelomično pravomoćno okončanog postupka za povrat imovine,

- da rezimirajući izneseno, sud nalazi kako se u pogledu osnovice od koje bi
se imala računati visina naknade za zastupanje sada tuženika u upravnom postupku
povrata imovine ima uzeti iznos od 30% vrijednosti onih sredstava koje ostvare
tuženici tek u vrijeme okončanja upravnog postupka, pa je posve irelevantan moment
pokretanja takvih postupaka, kao i naznaka vrijednosti predmeta upravnog spora u
iznosu od 4.600.000,00 kn na što tužiteljica upire u postupku, iznos od 4.600.000,00
kn predstavljao bi osnovicu za obračun naknade za od strane tužiteljice poduzete
radnje zastupanja ovdje tuženika tek u situaciji da parnične stranke nisu zaključile
ugovore o zastupanju na dan 8. veljače 2002. Povrh iznesenog, u čl. 3 tako
sklopljenih Ugovora stoji jasna klauzula koja glasi cit: "Ugovorne strane su suglasne
da bi u slučaju da bi davatelj punomoći povukao punomoć mr. G. B. za
zastupanje po ovom ugovoru, davatelj punomoći i nakon otkaza punomoći dužan
isplatiti mr. G. B. 30% vrijednosti naknade odnosno vrijednosti vraćene
imovine - nekretnine u postupku za koji je sklopljen ovaj ugovor". Nadovezujući se na
tako utanačenu klauzulu sada parnične stranke su odmah u čl. 4. jasno ugovorile
"naknadu na koju mr. G. B. ima pravo temeljem ovog ugovora davatelj
punomoći je dužan predati mr. G. B. u roku od 3 dana od ostvarivanja prava
na naknadu odnosno povrata imovine odnosno sklapanja nagodbe i to u onom obliku
u kojem je ostvaren povrat odnosno naknada imovine opisane u čl. 1. ovog ugovora".
Budući je upravni postupak za povrat oduzete imovine prema navodima parničnih
stranaka pravomoćno okončan tek u dijelu kako je to utanačeno djelomičnim
rješenjem od 11. svibnja 2010. to za preostalu naknadu potraživanje tužiteljice po
osnovi zastupanja posve evidentno još nije dospjelo jer naplata takve odvjetničke
naknade dospijeva po proteku trećeg dana od dana kada će tuženici (pravomoćno)
ostvariti pravo na naknadu odnosno povrat imovine i to u onom obliku u kojem će biti
ostvaren povrat odnosno naknada imovine opisane u čl. 1. sklopljenog ugovora.
Irelevantno je stoga što su tuženici opozvali punomoć koju su ispustili tužiteljici za
zastupanje u navedenom upravnom postupka. Pozivanje tužiteljice na raskid takvih

11 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

ugovora također je neodlučno jer je jasno da su Ugovori iz 2002. prestali opozivom punomoći,

- da nije bio dužan niti utvrđivati da li je upravni postupak Klasa: UP/I-943-
1/97-01/69 djelomično pravomoćno okončan i za koje preostale nekretnine naprosto
iz razloga jer predmetom tužbenog zahtjeva jest potraživanje naknade za zastupanje
tako reći kao da Ugovor(i) o zastupanju nisu bili zaključeni. Stoga sud nije dovodio u
vezu niti isprave, bilo rješenja, bilo zapisnike i podneske koji su sadržani u upravnom
spisu. Kraj izričito ugovorene odredbe čl. 3. pa i 4. sklopljenih Ugovora o zastupanju,
irelevantan je moment opoziva punomoći koju su tužiteljici i upravnom postupku
ispustili ovdje tuženici, a niti činjenica takvog prestanka Ugovora onda sam po sebi
znači da bi tužiteljici pripadala naknada za zastupanje za svaku obavljenu radnju po
obračunu od osnovice naznačene vrijednosti upravnog postupka, tj. od iznosa

4.600.000,00 kn. Dakle, pravna osnova za takvo potraživanje tužiteljice predstavljala
bi isključivo utanačene odredbe Ugovora o zastupanju kojeg je tužiteljica zaključila s
tuženicima, a kojima je ugovoreno da će tužiteljica kao odvjetnica zastupati tužene u
upravnom postupku isplate naknade i vraćanja oduzete imovine po Zakonu o
naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a da
će tužiteljica primiti nagradu u visini 30% vrijednosti sredstava što bi značilo 30%
vrijednosti naknade ili 30% vrijednosti vraćene imovine-nekretnina koje tuženi ostvare
u tom upravnom postupku. K tome takav Ugovor(i) sklopljen je u skladu s odredbom
Tbr. 39. a Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na
snazi u vrijeme sklapanja spisu priloženih ugovora o zastupanju. Prema citiranom
Tbr. odvjetnici mogu u imovinskopravnim stvarima sa strankom ugovoriti nagradu za
rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za
stranku poduzeti (st. 1.) s tim da gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći
30% od ukupno ostvarenog uspjeha (st. 2), a takav ugovor valjan je samo ako je
zaključen u pismenoj formi (st. 3). Kako su ugovorne odredbe iz priloženog Ugovora
o zastupanju jasne i nedvosmislene, to sud u tom pravcu nije posebno cijenio ni
dovodio u vezu iskaze parničnih stranaka vezane za zastupanje u upravnom
postupku povrata imovine. Shodno iznesenom osnovan je prigovor nedostatka
aktivne legitimacije za potraživanje tužiteljice po Računima koji prileže spisu u dijelu
koji odnose na stavke "PREDMET UP/I-943-01/97-01/69" Radi svega navedenog
valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu troškova zastupanja u
parničnim postupcima po zbroju iznosa kako je to gore navedeno pa je i presuđeno
kao u izreci pod toč. I/ i /III. U preostalom pak dijelu zatražene naknade za
zastupanje u parničnim postupcima kao i naknade za zastupanje u upravnom
postupku valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan pa je i presuđeno kao u
izreci pod toč. II/ i /IV.

6. Po ocjeni ovog suda u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna
apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje
pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni ona iz točke 11. na
koju sadržajno upire tužitelj jer odluka nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog
kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine u iznosu od

1.195.945,00 kn po računu broj 12-2-2018 R-2 od 20. travnja 2018. i po računu broj
13-2-2018 R-2 od 20. travnja 2018. u iznosu od 208.750,00 kn osnovi sklopljenih

12 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

ugovora o zastupanju prema kojima tužiteljica zastupala tuženike u parničnim i upravnom postupku.

8. Prema sadržaju žalbe sporno je i u ovoj fazi postupka nagrada u upravnom
postupku po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96, 39/99, 42/99,
92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) Ureda državne uprave,
Službe za imovinsko prave poslove, Ispostave u Korčuli Klasa: UP/I-943-1/97-01/69,
Ur. Broj: 2117-04/07-14/54.

9. Tužiteljica smatra da joj pripada nagrada u visini od 30% prema vrijednosti
nekretnina koju je ona odredila u upravnom postupku iznosu od 4.600.000,00 kn, što
daje iznos od 1.380.000,00 kn umanjeno za iznos koji potražuje u predmetu broj P-
1165/19 radi isplate iznosa od 251.991,00 kn koji predstavlja 30% iznosa od

839.700,00 kn na ime tuženicima vraćenih dionica nakon djelomično pravomoćno
okončanog postupka za povrat imovine, dok u ovoj parnici potražuje preostali iznos
od 1.128.009,00 kn, smatrajući da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo
pozivom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1204/2010 iz koje
odluke proizlazi stav oko pravilnost primjene materijalnog prava, tj. osnovanost
razloga za odustanak od ugovora i primjena članka 765. Zakona o obveznim
odnosima («Narodne novine», broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje
ZOO), koji Zakon se ovdje primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

10. U konkretnom slučaju tuženici nisu imali opravdanog razloga za odustanak od
ugovora, odnosno raskid ugovora o zastupanju, to tim više jer je do opoziva došlo
nakon što je u upravnim predmetima u kojima je tužiteljica bila punomoćnica
doneseno pravomoćno djelomično rješenje i ostvaren povrat dijela spornih
nekretnina, žaliteljica prigovara pravilnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 765. ZOO-
a u kojoj su propisane pravne posljedice odustanka od ugovora o nalogu. Prema toj
zakonskoj odredbi nalogodavac može odustati od ugovora. U slučaju odustanka od
ugovora u kome nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud nalogodavac je dužan
isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade, i naknaditi mu štetu koju je pretrpio
odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga.

11. Odredba iz čl. 765. ZOO-a nije kogentne prirode, što znači da stranke mogu
ugovoriti i drugačije pravne posljedice za slučaj odustanka od ugovora o nalogu.
Prema odredbi iz članka 265. st. 3. ZOO-a, pravovaljana je odredba ugovora kojom
se određuje najviši iznos naknade (štete), ako tako određeni iznos nije u očitom
nerazmjeru sa štetom i ako za određeni slučaj nije što drugo zakonom određeno.
Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati
suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 10.
ZOO-a). U tom smislu, sloboda uređivanja obveznopravnih odnosa podrazumijeva
slobodu suugovaratelja da samostalno i slobodnom voljom (načelo autonomije volje)
odlučuju hoće li zasnovati određeni obveznopravni odnos, s kim će ga zasnovati i s
kojim sadržajem. Pritom je cilj sklopljenog ugovora - ostvariti ga onako kako su se
suugovaratelji sporazumjeli, dakle, radi se o osnovnom načelu obveznog prava
prema kojem su stranke dužne ispuniti svoje obveze na način određen ugovorom i
odgovorne su za ispunjenje preuzetih obveza (ugovori obvezuju - pacta sunt
servanda).

13 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

12. Stranke ovog postupka su tužiteljica osoba koja se kao odvjetnica bavi
pružanjem pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih
prava i pravnih interesa, te s druge strane, tuženici su laici u kom svjetlu treba
promatrati sklopljeni ugovor sa sadržajem u kojem unaprijed ugovaraju visinu štete
koja se ima isplatiti tužiteljici ukoliko joj nalogodavci neopravdano otkaže ugovore o
zastupanju, a što je stipulirano po prijedlogu tužiteljice tako da “ Ugovorne strane su
suglasne da bi u slučaju da bi davatelj punomoći povukao punomoć mr. Gordani
Brčić za zastupanje po ovom ugovoru, davatelj punomoći i nakon otkaza punomoći
dužan isplatiti mr. G. B. 30% vrijednosti naknade odnosno vrijednosti
vraćene imovine - nekretnine u postupku za koji je sklopljen ovaj ugovor" te "naknadu
na koju mr. G. B. ima pravo temeljem ovog ugovora davatelj punomoći je
dužan predati mr. G. B. u roku od 3 dana od ostvarivanja prava na naknadu
odnosno povrata imovine odnosno sklapanja nagodbe i to u onom obliku u kojem je
ostvaren povrat odnosno naknada imovine opisane u čl. 1. ovog ugovora".

13. Nema druge nego zaključiti da su obje stranke prilikom sastavljanja ugovora
imale na umu sve rizike koji pod raznim okolnostima mogu nastupiti i pogoditi bilo
koju od stranaka, tužiteljica je kao odvjetnica, sklapajući navedeni ugovor pod prije
navedenim uvjetima glede isplate nagrade za njezin rad, mogla doći u situaciju da ne
zaradi baš ništa ukoliko ne ostvari nikakav uspjeh u poslu u kojem je bila
punomoćnica tuženika, dakle, ako ne ostvari povrat imovine, s druge strane, tuženici
su preuzeli rizik da ukoliko tužitelju neosnovano otkaže ugovor o zastupanju, moraju
platiti nalogoprimcu štetu čiju su visinu stranke unaprijed ugovorile na način da plate
30% vrijednosti vraćene imovine.

14. Prema tome, u ovom su slučaju obje stranke ugovora o zastupanju, imajući na
umu činjenice koje su im bile poznate u trenutku sklapanja ugovora, preuzele
zajednički i međusobno podjednak rizik koji je pogađao oba ugovornika pa je vidljivo
da niti jedna od stranaka ovog obveznopravnog odnosa u odnosu na drugu nije bila u
neravnopravnom položaju. Ta je ravnopravnost u podjeli rizika neupitno postojala
kako prilikom sklapanja i ispunjenja preuzetih prava i obveza, ali u tom slučaju mora
postojati i prilikom prestanka odnosa.

15. Da je to bila prava volja ugovornih strana proizlazi iz jasnih ugovornih odredbi
koje nagradu vezuje za klauzulu pacta de quota litis tj. za stvarni uspjeh u povratu
imovine, a ne vrijednost premeta spora kojeg je tužiteljica označila u upravnom
postupku pa otuda i parnica pod brojem P-1165/19 u kojoj tužiteljica potražuje
ugovorenu štetu prema vrijednosti dijelom vraćene imovine, dok iz spisa predmeta
proizlazi da nakon citiranog djelomičnog upravnog rješenja daljnjeg povrata imovine
još uvijek nije bilo pa šteta nije ni nastupila.

16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

17. Dopunskom odlukom o trošku odlučeno je:

"I. Nalaže se tužiteljici G. B. (OIB: 17624596879) da tuženiku ad. 1
B. V. (OIB: 32040296161) naknadi parnični trošak u iznosu od 73.187,50
kn, u roku od 15 dana.

14 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

II. Nalaže se tužiteljici G. B. (OIB: 17624596879) da tuženiku ad.
F. V. (OIB: 02124507756) naknadi parnični trošak u iznosu od 89.625,00
kn, u roku od 15 dana."

18. Odluku sud obrazlaže time da je propušteno odlučiti o zahtjevu parničnih
stranaka za naknadu parničnih troškova, iako su parnične stranke putem
punomoćnica na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava zatražile i popisale
parnični trošak. Tuženici su podnescima zaprimljenim 11. rujna 2020. predložili
dopunu presude tako da se odluči i o tom zahtjevu i to konkretno da sud obveže
tužene da nadoknade tužitelju parnične troškove (čl. 339 st. 1. ZPP-a). Pregledom
spisa je utvrđeno da tužiteljica u zakonom propisanom roku nije dostavila prijedlog za
dopunu presude na način da se odluči o parničnom trošku kojeg je popisala njena
punomoćnica odvjetnica pa se prema ocjeni ovog suda ima smatrati kao da takav
trošak nije niti popisan. Odlučujući o troškovima ove parnice o istima je sud odlučio
sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. U predmetnom postupku tuženici nisu uspjeli
tek u neznatnom dijelu zbog kojeg i nisu nastali posebni troškovi pa su 1. tuženiku
priznati troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to: sastav prigovora od 17.
svibnja 2018. protiv rješenja o ovrsi, pristup na ročište održano 11. ožujka 2019.,
pristup na ročište održano 20. siječnja 2020. i pristup na ročište održano 20. srpnja

2020. po 14.040,00 kn i zatraženo povećanje od 10% koje za ročišta održana 01.
srpnja 2019. i 15. studenog 2019. po 1.195,00 kn popisano po punomoćnici tuženika
ad. 2 koja je na ta dva ročišta pristupila i kao zamjenica punomoćnice1. tuženika što
sve ukupno iznosi 58.550,00 kn uvećano za 25% stope PDV-a, tj. za 14.637,50 kn.
Stoga priznati troškovi zastupanja 1. tuženika iznose ukupno 73.187,50 kn, nisu
priznati troškovi sastava pisanog podneska od 11. ožujka 2019. jer je riječ o
podnesku predanom na ročištu istog dana za pristup kojem ročištu su 1. tuženiku
cijelosti priznati parnični troškovi, ali nisu priznati troškovi sudske pristojbe na
prigovor protiv rješenja o ovrsi jer iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije uplatio takvu
pristojbu, 2. tuženiku su pak priznati troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici i
to: sastav prigovora od 17. svibnja 2018. protiv rješenja o ovrsi, pristup na ročište
održano 11. ožujka 2019., pristup na ročište održano 01. srpnja 2019., pristup na
ročište održano 15. studenog 2019., pristup na ročište održano 20. siječnja 2020. i
pristup na ročište održano 20. srpnja 2020. po 11.950,00 kn., što sve ukupno iznosi

71.700,00 kn uvećano za 25% stope PDV-a, tj. za 17.925,00 kn. Stoga priznati
troškovi zastupanja 2. tuženika iznose ukupno 89.625,00 kn, nisu priznati troškovi
sastava pisanog podneska od 11. ožujka 2019. jer je riječ o podnesku predanom na
ročištu istog dana za pristup kojem ročištu su 2. tuženiku u cijelosti priznati parnični
troškovi. Tuženiku ad. 2 također nisu priznati troškovi sudske pristojbe na prigovor
protiv rješenja o ovrsi jer iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije uplatio takvu
pristojbu. Troškovi sud dosuđeni u skladu s Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42.
Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.
142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Troškovi su odmjereni prema utvrđenoj vrijednosti
predmeta spora, a kako vrijednost predmeta spora prelazi 500.000,00 kn i unutar je
okvira do 5.000,000,00 kn, kao visina istih sukladno obrazloženju iz Tbr. 7., odrađena
je pored nagrade od 500 bodova (5.000,00 kn) i nagrada od 1 boda na svakih
započetih 1.000,00 kn.

19. Tužiteljica se i protiv ovog rješenja ne navodeći žalbene razloge ističući da se o
trošku može odlučiti nakon odluke o izjavljenoj žalbi protiv presude, a kako je žalba
odbijena valjalo je temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a posljedično potvrditi i dopunsku

15 Poslovni broj: 5 Gž-1214/2020-2

odluku o trošku od 7. listopada 2020. koja se u žalbi ničim određenim ne dovodi u pitanje.

U Zadru, 15. lipnja 2021.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Katija Hrabrov, v. r.