1              Poslovni broj: Gž Ovr Ob-52/2021-2

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-52/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću kao sudcu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja: 1. E. M. iz O., OIB …i 2. J. M. iz O., OIB …, koje zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O. i. ovršenika D. M. iz O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., radi ovrhe naplate novčane tražbine, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 70 Ovr Ob-33/2017-56 od 25. svibnja 2021., dana 15. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 70 Ovr Ob-33/2017-56 od 25. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari od 8. siječnja 2021. kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik pobijajući to rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: ZPP), a u svezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje u tekstu: OZ), predlažući rješenje preinačiti i prijedlog prihvatiti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u postupku nije počinjena bitna povreda postupovnih odredaba na koju sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba pa se zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja može ispitati.

6. Člankom 65. OZ-a propisano je kako sud na prijedlog ovršenika može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, pored ostaloga i ako je protiv rješenja o ovrsi ovršenik izjavio žalbu iz članka 52. OZ-a ili je podnio tužbu iz tog članka.

7. Dakle, sud može, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika sukladno članku 65. OZ-a, s tim što je potrebno kumulativno ispuniti dvije pretpostavke koje su određene stavkom 1. tog članka. Prva pretpostavka je ostvarenje jednoga od dva alternativno postavljena opća uvjeta: - ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili - ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje. Druga pretpostavka je da se ostvari koji od zakonom predviđenih posebnih razloga za odgodu ovrhe. Sud u ovršnom postupku u svakom konkretnom slučaju samostalno utvrđuje jesu li ostvarena oba spomenuta uvjeta, s tim što prije svega valja utvrditi postoji li i koji posebni zakonski razlog za odgodu ovrhe, pa ako utvrdi kako je taj razlog ostvaren, potom utvrđuje ako bi ovršenik uspio sa svojim zahtjevom, koji mu članak 65. stavak 1. točka 1. do 10. OZ-a propisuje kao razlog za odgodu ovrhe, postoji li i vjerojatnost da bi u tom slučaju ovršenik pretrpio štetu i ako bi štetu pretrpio, bi li se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, odnosno je li odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

8. U recentnoj sudskoj praksi ovaj sud je zauzimao pravne stavove prema kojima sud prvenstveno utvrđuje postoje li zakonski razlozi iz članka 65. stavak 1. točka 1. do točka 10. OZ-a i pritom sud ne ulazi u ocjenu vjerojatnosti hoće li ovršenik, kako podnositelj pravnog lijeka, uspjeti u tom postupku, odnosno sud ne ocjenjuje vjerojatnost uspjeha ovršenika. Međutim, u svakom slučaju traži se da ovršenik učini vjerojatnim kako bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno potrebno je učiniti vjerojatnim da bi se odgodom ovrhe spriječilo nasilje. Ovršenik je bio dužan u konkretnom slučaju dokazati svoje navode kako bi provedbom predmetne ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a što ovršenik nije dokazao.

9. U konkretnom slučaju, naime, ovršenik je predložio odgodu ovrhe ističući kako je protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi podnio žalbu iz članka 50. stavak 1. točke 4, 7 i 9 OZ-a te da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer novčana sredstva koja bi se isplatila ovrhovoditeljima ne bi mogao vratiti budući da je ovrhovoditeljica E. M. već dulje vrijeme nezaposlena, te pretpostavlja i zaključuje kako se i neće zaposliti u skorijoj budućnosti, dok ovrhovoditelj J. M. ostvaruje prihode iz radnog odnosa u iznosima od po 3.800,00 kn mjesečno, kao i da će parnični postupak trajati dulje vrijeme zbog potrebe financijskog vještačenja. Prvostupanjski sud zaključuje kako ovršenik ove tvrdnje nije potkrijepio nikakvim dokazom, a osim toga i imovno stanje svake osobe da se ne ogleda samo i isključivo u činjenici zaposlenosti ili nezaposlenosti, kao i da se ne može činjenica blokade ovršenikovih svih računa u bankama uzeti kao nasilje prema ovršeniku niti je time ovršenik učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje te je prijedlog odbijen kao neutemeljen. Pritom prvostupanjski sud navodi i da težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i na mogućnost ovršenika da u postupku radi protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja, a ovršenik kako nije dokazao da su prilike ovrhovoditelja takve naravi da se on ne bi mogao namiriti protuovrhom, odnosno kako nije ispunjena niti jedna od pretpostavki iz članka 65. OZ-a.

10. Imajući u vidu iznesena utvrđenja, ovaj drugostupanjski sud prihvaća navedeni zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu nisu ostvareni zakonski razlozi za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim kako bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da bi se odgodom ovrhe spriječilo nasilje, a teret dokaza tih činjenica leži na ovršeniku. Razumljivo je kako je svaka ovrha, pa i predmetna ovrha na novčanim sredstvima, otegotna za ovršenika, međutim to ne znači i nužno da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Prvostupanjsko rješenje o ovrsi je nakon podnošenja predmetnog prijedloga i postalo pravomoćno dana 19. travnja 2021., a ovršenik 6. svibnja 2021. je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, međutim u predmetnom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije dostavio nikakve konkretne dokaze u prilog svojih navoda, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

11. Žalitelj uz žalbu dostavlja dokumentaciju o vlasništvu ovrhovoditelja na nekretnini koju im je ovršenik ranije darovao, međutim gubi iz vida kako je u samom prijedlogu za odgodu ovrhe naveo jedino da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Osim toga, takvi žalbeni navodi upućuju na zaključke o tomu kako ovrhovoditelji imaju određenu imovinu, a u ovom ovršnom postupku nije odlučno pitanje pravnog temelja i načina stjecanja te imovine. U takvom stanju stvari prvostupanjski sud i nije mogao donijeti drukčiju odluku nego prijedlog odbiti kao neutemeljen.

12. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene zakonske odredbe kada je predmetni prijedlog odbio.

13. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odbiti ovršenikovu žalbu kao neutemeljenu I potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

14. Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 15. lipnja 2021.