- 1 -              I Kž-Us-128/2019-4

Broj: I Kž-Us-128/2019-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. R. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama osuđenog M. R. i osuđenog N. O. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2019. broj Kv-I Us-13/19 (K-Us-28/12.), u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Odbijaju se kao neosnovane žalbe osuđenog M. R. i osuđenog N. O.. 

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem Županijski sud u Zagrebu, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), odbio zahtjeve osuđenog M. R. i osuđenog N. O. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2014. broj K-Us-28/12. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. travnja 2018. broj I Kž-Us-62/2015-6, a kojom su ti osuđenici proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. te osuđeni na kaznu zatvora osam mjeseci svaki, uz zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro.

2. Protiv tog je rješenja osuđeni M. R. podnio žalbu po branitelju, odvjetniku A. B. navodeći da se žali "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje preinači sukladno navodima žalbe i zahtjevu za obnovu kaznenog postupka te spis vrati Županijskom sudu u Zagrebu s uputom da se odredi nova rasprava ili postupak vrati u fazu optuživanja.

2.1. Žalbu je podnio i optuženi N. O. po branitelju, odvjetniku V. M. bez izričite naznake žalbenih osnova uz prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se ukine pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08. dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Osuđeni N. O. u žalbi tvrdi da je pobijano rješenje proturječno i da ga nije moguće ispitati čime je, po ocjeni ovog žalitelja, počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Smatra da je zaključak suda, da se navodi iz zahtjeva za obnovu postupka i sadržaj izjave M. M. uopće ne odnose na predmet inkriminacije, u proturječju s prethodnim dijelom pobijanog rješenja u kojem se reproducira činjenični opis kaznenog djela zbog kojeg su optuženici proglašeni krivima i u kojem je navedeno da su optuženici poduzimali službene radnje protivno članku 68. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima i članku 101. Zakona o policiji, tako da su prikupljali službene podatke u vidu izlista telekomunikacijskog prometa te da su s tim podacima upoznali M. M., također osuđenika u ovom predmetu.

5.1.Međutim, okolnost tko je M. M. dao podatke o telekomunikacijskom prometu predstavlja samo dio postupanja zbog kojeg su žalitelji proglašeni krivima (o čemu će biti više riječi u daljnjem dijelu ove odluke koja se odnosi na činjenična pitanja). To znači da se izjava M. M. ne odnosi na ukupnost radnji kaznenog djela pa u tom kontekstu navodi pobijanog rješenja nisu proturječni na način da se navedeno rješenje ne bi moglo ispitati. Prema tome, nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Ispitivanjem na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj sud nije našao da bi bile počinjene druge povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnog stanja osuđeni M. R. navodi da izjava M. M. dokazuje da nije postojao nikakav dogovor između trojice osuđenika po kojemu bi osuđeni M. M. navodno, a prema prethodnom dogovoru, nezakonito poticao osuđenog M. R. i osuđenog N. O. da mu pribavljaju podatke o njegovoj supruzi protivno zakonu. Dalje ističe da sud u pobijanom rješenju neutemeljeno i protivno sadržaju spisa i presude navodi da ovjerovljena izjava M. M. nije dokaz koji ide u prilog osuđenima u ovom kaznenom postupku na način da dokazuje neutemeljenost tvrdnje da bi osuđeni M. M. poticao osuđenog M. R. i osuđenog N. O. na zlouporabu položaja i ovlasti.

6.1. Na sličan način i osuđeni N. O. u svojoj žalbi pobija činjenice kada navodi da je bit kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, zbog kojega je proglašen krivim, davanje telefonskih izlista (službene tajne) na uvid neovlaštenoj osobi, M. M. pa je nejasno kako može biti nevažna činjenica da je neki drugi policijski službenik, a ne oni, neovlašteno dao telefonske izliste M. M.. Smatra da prvostupanjski sud neosnovano navodi da izjava M. M. nije prikladna da dovede do obnove postupka, iako u toj izjavi M. M. prenosi saznanja od pokojnog B. B. koja se odnose na iste okolnosti odnosno na davanje telefonskih izlista M. M. u tom istom razdoblju. Potom zaključuje da priložena izjava osporava kaznenu odgovornost N. O. jer iz nje proizlazi da je druga osoba, pokojni B. B., dao telefonske izliste M. M., a to predstavlja dovoljan razlog za obnovu kaznenog postupka.

6.2. U prvom redu treba istaknuti da je vrlo dvojbena istinitost priložene izjave na kojoj se temelje oba zahtjeva za obnovu kaznenog postupka. Naime, tijekom prethodnog temeljitog dokaznog postupka nije bilo spomena o osobama i konkretnim okolnostima na koje se odnosi sadržaj spomenute izjave, One se prvi puta u ovom kaznenom predmetu pojavljuju tek devet godina nakon počinjenja kaznenog djela. Osim toga, sve i da je sporna izjava sadržajno vjerodostojna, ista ne bi mogla predstavljati dokaz koji ispunjava uvjete iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. (dokaz koji je prikladan da prouzroči oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu) za tzv. pravu obnovu kaznenog postupka jer se njome ne dovodi u pitanje radnja neovlaštenog pribavljanja podataka. To stoga što su žalitelji pravomoćnom presudom proglašeni krivima zbog dvije neovlaštene radnje (pribavljanja i davanja na uvid podataka koji predstavljaju službenu tajnu) od kojih i svaka radnja zasebno i pojedinačno predstavlja obilježje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. Dakle, priložena izjava, koja pokušava osporiti jedino radnju neovlaštenog davanja podataka, ne bi mogla u dovoljnoj mjeri dovesti u pitanje konkretnu pravomoćnu presudu u pravcu oslobođenja ili osude po blažem zakonu. Prema tome, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda o neprihvatljivosti sporne izjave kao osnove za obnovu kaznenog postupka iz članka 501. stavka 1. ZKP/08.

7. Kod takvog stanja stvari, neosnovani su navodi obojice žalitelja te je njihove žalbe trebalo odbiti kao neosnovane.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. lipnja 2021.