Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 50 Gž R-1017/2021-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50 Gž R-1017/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u O., …, protiv tuženika R. H., M., OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-293/2019-9 od 28. listopada 2021., dana 15. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-293/2019-9 od 28. listopada 2021., u točki II izreke te u dijelu točke III izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.070,00 kn te u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.117,05 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u točki I. pobijane presude osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na dosuđene bruto iznose (točka I/ izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za iznos razlike plaće na ime efektivnog prekovremenog rada preko dosuđenog iznosa, kao i na ime prekovremenog rada odrađenog izvan dnevnog rasporeda rada, a koji nije najavljen tjedan dana unaprijed sa pripadajućim zateznim kamatama od svakomjesečnog dospijeća pa do isplate, kao i za zateznu kamatu od 6. do 16.-tog u mjesecu za svaki dosuđeni iznos, te u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, kao neosnovan (točka II/ izreke). Isto tako, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.070,00 kn, dok su tužitelj i tuženik odbijeni u preostalom dijelu zahtjeva preko priznatih dosuđenih troškova postupka kao neosnovanim (točka III/ izreke).
2. Tužitelj se žali protiv navedene presude pod točkom II. i točkom III. izreke u dijelu kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.070,00 kn te dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kako to proizlazi iz sadržaja žalbe zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno podredno u pobijanom dijelu presudu preinačiti uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, za odrađene, a neisplaćene prekovremene sate i to s osnova prekovremenog rada kao rada dužeg od mjesečnog fonda sati i s osnova prekovremenog rada kao rada nastalog promjenom rasporeda smjena koja promjena nije najavljena sedam dana unaprijed, koji tužbeni zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 41 i čl. 42. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 151/2014 i 33/15) te odredbama čl. 8. do 13. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 89/12, 104/13, 150/13, 153/13 –dalje u tekstu KU) i Tumačenju KU br.21/44 od 22. siječnja 2014.
5. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno da li tužitelju pripada pravo na isplatu po osnovi prekovremenog rada određenog izvan dnevnog rasporeda rada tjedan dana unaprijed, koji tužitelju nisu najavljeni unaprijed sukladno čl. 8. st. 4. tada važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 89/12, dalje: KU), jer tužitelj i dalje smatra da mu sukladno navedenoj odredbi KU pripada pravo na isplatu prekovremenog rada samom činjenicom što je tuženik povrijedio navedenu odredbu KU, odnosno nije obavijestio tužitelja o rasporedu rada tjedan dana unaprijed.
6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva i može se ispitati, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:
- da je tužitelj bio raspoređen rješenjem kao policijski službenik kod tuženika u PU O.-b., Sektor policije, IJP O., na radnom mjestu interventni policajac,
- da iz izvedenih dokaza proizlazi da tuženik nije postupao sukladno Zakonu o policiji i Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike jer da tuženik nije tužitelja, odnosno službenike i namještenike o rasporedu rada obavještavao tjedan dana unaprijed, kako je to predviđeno čl. 8 KU,
- da iz izvedenih dokaza, odnosno vještačenja proizlazi da tuženik tužitelju nije platio sve prekovremene sate, odnosno sate efektivno odrađene nakon redovnog radnog vremena kao rad ostvaren radom dužim od dnevnog, tjednog ili mjesečnog redovnog radnog vremena pri čemu ukoliko se službeniku utvrdi dnevni prekovremeni rad, a ostvario je i na tjednoj i mjesečnoj razini prekovremeni rad, može mu se prekovremeni rad obračunati i isplatiti samo po jednoj osnovi, odnosno kao dnevni, tjedni ili na koncu mjeseca kao mjesečni prekovremeni rad budući se ti dodaci međusobno ne kumuliraju, a ukoliko službenik tijekom mjeseca nema odrađenu punu satnicu radnog vremena ima pravo na punu plaću za redovan rad, ali i na dodatak primjerice za prekovremeni rad u jednom danu ako je taj dan umjesto osam sati odradio deset sati, kada su dva sata rada prekovremena,
- da iz nalaza i mišljenja te dopuna nalaza i mišljenja vještaka A. N. proizlazi da tužitelju nisu plaćeni svi sati efektivno odrađenog prekovremenog rada, za koje sate tužitelju nije plaćena niti osnovica za redovan rad, niti dodatak za prekovremeni rad, u iznosu od 4.117,05 kuna. Također da tužitelju nisu plaćeni niti prekovremeni sati nastali zbog promjene rasporeda rada koji nije najavljen najmanje tjedan dana unaprijed.
10. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj pogrešno tumači odredbe KU kada smatra da mu za sve sate rada koji nisu najavljeni tjedan dana unaprijed pripada dodatak za prekovremeni rad jer to tako nije utvrđeno KU, niti je utvrdila Komisija za praćenje primjene KU. Ovo posebno s obzirom na tumačenja Komisije za praćenje primjene KU, koje za sud ima obvezujući karakter, odnosno primjenjuje se neposredno kao pravno pravilo na konkretan slučaj. Slijedom toga, tužitelju pripada razlika plaće na ime dodataka za efektivno odrađene prekovremene sate u visini u kojoj je izračunala vještakinja financijsko–knjigovodstvene struke, prema odredbama Kolektivnog ugovora, u iznosu od 4.117,05 kn.
11. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
12. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje, pozivom na odredbe čl. 8. KU i čl. 44 KU, da, iako tuženik nije postupio sukladno odredbama KU i nije o rasporedu rada obavještavao tužitelja tjedan dana unaprijed kako je predviđeno u čl. 8. KU, već je tužitelj raspored rada za slijedeći dan dobivao dan ranije, u situaciji kada tužitelj ne dokazuje da je radio duže odnosno da je ostvario višak sati preko redovnog fonda sati, tada tužitelju ne pripada dodatak za prekovremeni rad. Naime, unatoč činjenici da M. nije izvijestilo policijskog službenika tjedan dana ranije o novom rasporedu rada, u slučaju kada je policijski službenik, dakle tužitelj, ostvario fond sati koji je jednak ili manji od redovnog fonda radnog vremena, ne može se govoriti o prekovremenom radu.
13. To stoga jer tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad kada, neovisno o tome je li radio u promijenjenom rasporedu koji nije na vrijeme najavljen, odradi sate koji prelaze dnevni, tjedni ili mjesečni fond sati. Slijedom toga su neosnovani navodi tužitelja da mu sukladno navedenoj odredbi KU pripada pravo na isplatu prekovremenog rada samom činjenicom što je tuženik povrijedio navedenu odredbu KU, odnosno nije obavijestio tužitelja o rasporedu rada tjedan dana unaprijed.
14. Prema tome, u slučaju kad radnik ostvari fond sati koji je jednak ili manji od redovnog fonda radnog vremena, ne može ostvariti pravo na naknadu odnosno isplatu plaće s osnova prekovremenog rada kao rada nastalog promjenom rasporeda smjena koji nije najavljen sedam dana unaprijed, niti se u tom slučaju može raditi o prekovremenom radu samo zbog činjenice da je to rad koji nije najmanje sedam dana unaprijed najavljen jer uporišta za takav stav nema u naprijed citiranim odredbama. Isto tako, ponašanje tuženika koji nije poštivao odredbu kolektivnog ugovora po kojoj je bio dužan sedam dana unaprijed osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i drugih sličnim slučajevima prijeke potrebe, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed, ne može se sankcionirati na način, da se tako odrađeni sati u situaciji kad službenik ili namještenik takvim radom ne ostvaruje fond sati kojima prelazi redovnu satnicu, obračunaju kao prekovremeni sati jer za isto nema uporišta u odredbama Zakona o radu, naprijed navedenim odredbama KU ni Tumačenjima Komisije za praćenje primjene KU koja za sud imaju obvezujući karakter, tako da žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke u pobijanom dijelu.
15. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 8., čl. 41. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12., 104/13., dalje: KU).
16. U pogledu parničnog troška, sud prvog stupnja je, pri odlučivanju koje će troškove tuženiku naknaditi jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09., 142/12., 103/14.,118/14.), a sukladno uspjehu u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu jer se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
17. Pri tome valja reći da su neosnovani navodi tužitelja da je uspio u cijelosti s osnovom tužbenog zahtjeva i djelomično s visinom tužbenog zahtjeva, budući da je uspio samo u odnosu na isplatu efektivno odrađenog prekovremenog rada, a nije uspio u dijelu gdje je potraživao isplatu prekovremenog rada samom činjenicom što je tuženik povrijedio odredbu KU, odnosno nije obavijestio tužitelja o rasporedu rada tjedan dana unaprijed.
18. Slijedom navedenog, kako je tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, to je na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom II. te pod točkom III. u dijelu kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.070,00 kn te dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
19. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč.II. izreke ove presude.
U Zagrebu 15. lipnja 2021.
Sudac: