Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2007/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu
Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. P. društvo s ograničenom odgovornošću za k. u., OIB:…, P., zastupano po H. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. T., OIB:…, P., zastupanog po punomoćnici G. M., odvjetnici iz V.G., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj Povrv-24/2021-10 od 20. travnja 2021. godine, dana 15. lipnja 2021. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog
suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj Povrv-24/2021-10 od 20. travnja

2021. godine.

II. Odbijaju se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
E. Š. iz P. poslovni broj: Ovrv-80/20, od dana 19. listopada 2020. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos glavnice od 748,01 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 159,02 kn od dana 16.08.2019.g., pa do isplate,

2

Poslovni broj: 31 Gž-2007/2021-2

- na iznos od 168,15 kn od dana 16.09.2019.g., pa do isplate,
- na iznos od 11,31 kn od dana 16.10.2019.g., pa do isplate,
- na iznos od 108,03 kn od dana 16.11.2019.g., pa do isplate,
- na iznos od 108,03 kn od dana 16.12.2019.g., pa do isplate,
- na iznos od 46,11 kn od dana 21.02.2020.g., pa do isplate,
- na iznos od 101,25 kn od dana 21.03.2020.g., pa do isplate,
- na iznos od 46,11 kn od dana 01.05.2020.g., pa do isplate,
sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od
800,00 kn sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana
donošenja presude, 20. travnja 2021. godine, pa do isplate po stopi koja je jednaka
uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni
tekst - 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine
uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Protivno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede
odredaba parničnog postupka a na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je
sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi
mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi:

"10. Člankom 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano je kako
javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog
komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području
pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do
ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Člankom 30. stavkom 6. točkom 1. ZOGO-a
propisano je da je korisnik usluge dužan koristiti javne usluge iz stavka 1. istog
članka na način sukladan ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovoga
Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga
Zakona. St. 4. istog članka propisano je kako javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka
pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno
davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada.

11. Na području grada P. to je tužitelj kojeg je odredio Grad P., što proizlazi i iz navedene odredbe članka 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada P., a koja Odluka je objavljena u "Službenom glasniku Grada P.", broj 5/2019, dana 27. ožujka 2019.godine. Ista je objavljena i na službenim internetskim

3

Poslovni broj: 31 Gž-2007/2021-2

stranicama tužitelja, a stupila je na snagu osmi dan od objave u „Službenom glasniku
Grada P.“.

12. Člankom 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano je da je
korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge vlasnik
nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine,
odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog
dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, a s kojom odredbom je suglasan i članak 6. spomenute Odluke. Člankom 13. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada P. (Službeni glasnik Grada P. broj 5/2019, dalje u tekstu: Odluka) propisano je da kriterij količine predanog otpada je volumen spremnika i broj pražnjenja za Korisnike usluge individualnih spremnika ili broj otvaranja otpadomjera. Člankom 9. st. 1. Odluke, propisano je da broj planiranih primopredaja spremnika mora se odrediti sa minimalnom učestalošću najmanje jednom u dva tjedna za miješani komunalni otpad.
U čl. 49 Odluke, propisano je da se cijena minimalne javne usluge obračunava kako
bi se osiguralo ekonomski održivo poslovanje davatelja usluge, sigurnost, redovitost I kvalitetu pružanja javne usluge i kako bi se pokrili troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području Grada P., zatim troškovi prijevoza i obrade krupnog (glomaznog) otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge te troškovi vođenja propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da se cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada određuje kako bi se pokrili troškovi rada odlagališta otpada, troškovi sanacije istog, troškovi monitoringa sa pripadajućim troškovima režijskih djelatnika davatelja usluge. Člankom 48. Odluke, propisano je da strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorene kazne. Člankom 14. Odluke, propisano je da je obračunsko razdoblje kroz kalendarsku godinu jedan mjesec što predstavlja dvanaest obračunskih razdoblja kroz kalendarsku godinu, a obračun se vrši početkom tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Člankom 52. st. 2. Odluke propisano je da se korisnicima usluge koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu u smislu usluge smještaja gostiju/turista u objektu (temeljem Rješenja
nadležnog ureda u županiji) u periodu od 01. lipnja do 31. kolovoza minimalna javna
usluga uveća za 15 litara po gostu (za broj gostiju za koji je smještajna jedinica
registrirana).

13. Tuženi u postupku ne spori da je vlasnik predmetne nekretnine.

14. Iz navedenog Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada
na području Grada P. razvidno je kako se cijena minimalne javne usluge
obračunava po formuli UCMJU (ukupna cijena minimalne javne usluge)=VS
(volumen spremnika)xK (koeficijent određen površinom nekretnine) x JC (jedinična
cijena minimalne javne usluge definirana po litri – 0,7 kn/l).

15. Cjenikom je propisano kako se korisnicima 1. kategorije (fizičkim osobama sa prebivalištem na području Grada P.) i 2. kategorije (fizička osoba sa privremenim
boravištem na području Grada P.) koji obavljaju djelatnost iznajmljivanja soba/apartmana u 3 sezonska mjeseca (lipanj, srpanj, kolovoz) račun uvećava za
izračun cijene minimalne javne usluge za 15 l po pojedinoj postelji, a što je u skladu sa člankom 52. st. 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog

4

Poslovni broj: 31 Gž-2007/2021-2

komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada P., objavljene u "Službenom glasniku Grada P.", broj 5/2019, pa se prema tome cijena minimalne javne usluge u periodu lipanj, srpanj i kolovoz obračunava po
formuli UCMJU (ukupna cijena minimalne javne usluge)=VS (volumen spremnika)xK (koeficijent određen površinom nekretnine) + 15 litara po gostu x JC (jedinična cijena minimalne javne usluge definirana po litri – 0,7 kn/l).

16. Iz priloženih računa proizlazi da je tuženiku obračunat koeficijent 1,60 koji
obuhvaća nekretnine do 51 do 80 m2 površine.

17. Stoga za tuženika UCMJU=80 (volumen) x 1,60 (koeficijent) x 0,7 (jedinična
cijena po litri), odnosno ukupan iznos je 89,60 kn, a na koji iznos se, sukladno
Cjeniku, obračunava PDV od 13% (11,65 kn), što ukupno iznosi 101,25 kn, koliko je i
iskazano u financijskoj kartici za navedeni objekt s danom 12. lipnja 2020. godine, te
kako je precizirano i u tužbi, a odnosi se na cijenu minimalne javne usluge za
tuženika.

18. Uz tako obračunatu cijenu minimalne javne usluge, sukladno Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada P., koji je u primjeni od 01. kolovoza 2018.g., pod naslovom "minimalna javna usluga", pod točkom 2. navedeno je kako 1. kategorija korisnika i 2. kategorija korisnika koja obavlja djelatnost iznajmljivanja soba/apartmana u 3 sezonska mjeseca (lipanj, srpanj, kolovoz) uvećava se volumen za izračun cijene minimalne javne usluge za 15 litara po pojedinoj postelji.

19. Iz izjave o načinu korištenja javne usluge koju je potpisao osobno tuženik
proizlazi da je zadužio spremnik od 120 litara. U istoj Izjavi od strane tužitelja
navedeno je da tuženik ima 8 turističkih postelja za iznajmljivanje, dok je tuženik
naveo kako navedeni podatak nije bitan, uz dopisanu napomenu kako se broj
turističkih postelja ne smatra obveznim podatkom u smislu odredbe čl. 14. Uredbe.

20. Člankom 61. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada P., propisano je kako je Korisnik usluge dužan dostaviti Davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja usluge. U stavku 3. iste Odluke propisano je kako su podaci u obrascu Izjave svrstani u dva stupca od koji je prvi prijedlog Davatelja usluge, a drugi očitovanje Korisnika usluge. Stavkom 6. istog članka Odluke propisano je kako je Davatelj usluge dužan primijeniti podatke iz Izjave koje je naveo Korisnik usluge, a dok je stavkom 7. propisano da će Davatelj usluge primijeniti podatke iz Izjave koje je naveo Davatelj usluge kada se Korisnik usluge ne očituje o podacima. Kako iz Izjave tuženika proizlazi da se isti nije očitovao o podacima vezano za broj turistički postelja za iznajmljivanje, to se sukladno navedenoj Odluci primjenjuje onaj podatak kojeg je naveo Davatelj usluge, odnosno tuženiku su računi za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz uvećani za 15 litara po postelji, odnosno za 8 postelja.

21. Zakonom je propisano da je svaka nekretnina dužna koristiti uslugu odvoza
komunalnog otpada, a obveznik plaćanja je vlasnik posebnog dijela ili zakonski
posjednik, te je tuženi dužan platiti svoju obvezu sukladno Cjeniku i pravilima koja
određuju visinu cijene.

22. Tuženi je dužan navedenu uslugu plaćati tijekom cijele godine jer svaki račun u
sebi sadrži cijenu minimalne usluge ili tzv. fiksni dio. Cijena minimalne javne usluge
obračunava se kako bi se osiguralo ekonomski održivo poslovanje davatelja usluge
redovitost i kvalitetu te kako bi se pokrili troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i

5

Poslovni broj: 31 Gž-2007/2021-2

mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u
kućanstvu na području grada P., zatim troškovi prijevoza i obrade krupnog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge te troškovi vođenja propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

23. Tuženi nije osporavao zaduženost spremnika od 120 litara, niti da ima 8
turističkih kreveta, već smatra da je način obračuna od strane tužitelja neispravan
odnosno da isti nije u skladu sa zakonom, smatra kako Odluka o načinu pružanja
javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog
komunalnog otpada na području Grada P., objavljen u "Službenom glasniku Grada P.", broj 5/2019 nije zakonita, a time da nije zakonit niti Cjenik prema kojemu mu je obračunavana naknada. I u samoj Izjavi o načinu korištenja javne usluge tuženik je naveo kako smatra da broj turističkih postelja nije obvezan podatak, no ničime nije osporio ili dokazao da bi imao drugi broj registriranih kreveta koje iznajmljuje od 8 kreveta kako mu obračunava tužitelj.

24. Činjenica je da je tuženik korisnik usluge tužitelja, da su mu svi isporučeni računi,
zbog čijeg je neplaćanja pokrenut ovaj postupak izdavani u skladu sa Cjenikom, te
da je isti u skladu s važećom Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja
miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području
Grada P., objavljene u "Službenom glasniku Grada P.", broj 5/2019. Tuženik ničime nije osporio predmetne račune, niti na jedan račun nije uložio prigovor pa je prema mišljenju suda dokazano da ima upravo 8 postelja za iznajmljivanje, neovisno o tome što tuženik smatra da taj podatak nije bitan. Isto tako nesporno je da je tuženik djelomično podmirio svoje dugovanje kako je i sam naveo za dio koji je po njemu sporan.

25. Nadalje, u vezi tuženikovih navoda da su Odluka i Cjenik protivni ZOGO-u,
napominje se kako ovaj sud, kao sud redovne nadležnosti nije nadležan za ocjenu
jesu li navedeni opći akti jedinice lokalne samouprave sukladni Zakonu. Ocjena
zakonitosti općih akata jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih
osoba koje imaju javne ovlasti i pravnih osoba koje obavljaju javnu službu, je u
nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. U vrijeme nastanka obveze,
te u vrijeme donošenja ove odluke navedeni opći akti su bili na snazi, te nisu ukinuti
odlukom nadležnog suda.

26. Iz provedenog postupka je vidljivo da je usluga pružena, te je temeljem čl. 9.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18, dalje ZOO) tuženik dužan ispuniti svoju obvezu u iznosu od 748,01 kn.

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

7. Razlozi zbog kojih tuženik smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan su
navedeni u prigovoru tuženika na rješenje o ovrsi te će se ovaj sud primarno izjasniti
o tim razlozima na kojima se temelji osporavanje tužbenog zahtjeva.

8. Vezano uz navode koji se odnose na "obveznu minimalnu javnu uslugu" da čl. 30.
st. 1. ZOGO je propisano da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada
i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i
aktivnosti davatelja usluge te je navedeno koje su to radnje, dok je čl. 33. st. 4.
propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge u

6

Poslovni broj: 31 Gž-2007/2021-2

koje spadaju troškovi nabave i održavanja oprema za prikupljanje otpada, troškove
prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove koji su propisani uredbom.

9. Nadalje čl. 5. uredbe propisuje se način funkcioniranja sustava sakupljanja
komunalnog otpada te se, između ostalog, propisuje da se u okviru sustava
sakupljanja komunalnog otpada pruža javna usluga prikupljanja miješanog i
biorazgradivog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge
te da korisniku usluge mora biti osigurana mogućnost odvojene predaje otpada na
njegovom obračunskom mjestu i korištenjem reciklažnog dvorišta, mobilnog
reciklažnog dvorišta, te spremnika postavljenog na javnoj površini, kao i odvoz
glomaznog otpada.

10. Nadalje, čl. 33. st. 1. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja
cijene navedene javne usluge, te da način obračunavanja cijene mora biti u skladu s
odredbama ZOGO, odredbama uredbe vlade, kao i odredbama Odluke o načinu
pružanja javnih usluga, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
Također, čl. 33. st. 2. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja
cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u
obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom
predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne
usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

11. Dakle, obračun cijene javne usluge se sastoji od dva dijela. Prvi dio obračuna je
"fiskni" i kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti,
redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim
se osigurava načelo onečišćivać plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika
javne usluge.

12. Dakle, cijenu obvezne minimalne usluge (TZV fiksni dio cijene) potrebno je
osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao
uspostaviti i održati te kvalitetno i sigurno funkcionirati a obzirom na sve troškove
koje takva javna usluga iziskuje kao i sva potrebna materijalna sredstva.

13. Zaključno, struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za
predanu količinu otpada (varijabilni dio), i cijenu obvezne minimalne javne usluge
(fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru)
dakle, cilj popisivanja navedene strukture cijene je bio da se kroz obračun cijene
obvezne minimalne javne usluge (TZV fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela
"onečiščivać plaća", a da se sa TZV varijabilnim djelom osigura sama primjena
načela "onečiščivać plaća". Pri tom je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj
odluci U-II-2492/2017 od 27. ožujka 2021. godine ocijenio da popisivanje "obvezne
minimalne javne usluge" u uredbi kao dio same strukture cijene javne usluge nije u
nesuglasju s ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

14. U odnosu na cjenik valja reći da je u čl. 19. st. 3. i 4. Uredbe propisano da je
izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno, prije davanja suglasnosti na
prijedlog cjenika, provjeriti da li je prijedlog cjenika u skladu sa ZOGO, Uredbom i
odlukom o načinu pružanja javne usluge, te da su predložene cijene takve da potiču

7

Poslovni broj: 31 Gž-2007/2021-2

korisnike usluge da odvojeno predaju biorazgradivi komunalni otpad i drugu vrstu
otpada, dok je davatelj usluge dužan objaviti suglasnost na cjeniku službenom glasilu
jedinice lokalne samouprave, te obavijestiti korisnike usluge o cjeniku 30 dana prije
dana primjene cjenika.

15. Dakle iz navedenog proizlazi da intencija navedenih odredbi ZOGO i Uredbe da
jedinice lokalne samouprave donošenjem odluke o načinu pružanja javne usluge od
strane predstavničkih tijela te davanja suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne
samouprave na cjenik davatelju usluge u isto vrijeme vrši i određenu kontrolu
usklađenosti cjenika s odlukom, ali osiguravaju sustav i funkcioniranje prikupljanja
komunalnog otpada te motivira korisnike da ga odvojeno predaju. Što se tiče same
izjave odgovora da je čl. 14. st. 1. Uredbe obvezan korisnik usluge dostaviti izjavu o
korištenju javne usluge, dok je st. 2. popisan sadržaj obrasca izjave koju davatelj
usluge dostavlja korisniku, te je navedeno što ta izjava treba sadržavati.

16. Odgovora da broj članova kućanstva nije obvezan sadržaj izjave kao što to nije ni
broj turističkih postelja za iznajmljivanje, pri čemu i spisu priležeće izjave poizlazi da
što se tiče broja osoba koji koriste nekretninu prijedlog davatelja usluga je bio 3 dok
tuženik nije htio popuniti broj osoba koji koriste nekretninu, što se tiče spremnika
volumena sam tuženik je odredio da to bude spremnik volumena od 120 litara, a što
se tiče broja turističkih postelja za iznajmljivanje davatelj usluga je naveo 8 postelja,
dok je tuženik naveo da se radi o nebitnom podatku.

17. Treba reći da ti podaci, dakle kriterij broja članova kućanstva kao i broj turističkih
postelja davatelju usluge može biti samo predložak za procjenu potreba korisnika, a
time i veličinu spremnika koji će davatelj javne usluge predložiti u izjavi. No međutim ovaj sud ukazuje na presudu VI vijeća od suda Evropske unije od 13. ožujka 2017. godine u predmetu V.G. Č. D.O.O. protiv Đ. i LJ. V. gdje je zauzeto stajalište da čl. 14. i 15. st. 1. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 19. studenog 2008. godine treba tumačiti na način da se ne protivi nacionalni propis koji u svrhu financiranja usluge gospodarenja komunalnim otpadom i njegovog zbrinjavanja predviđa cijenu koja se izračunava na temelju procjene volumena otpada što su ga proizveli korisnici te usluge, a ne na temelju količine otpada koji je stvarno proizveden i predan radi skupljanja, kao i dodatnu naknadu koju korisnici plaćaju u svojstvu posjednika otpada, a čiji je prihod namijenjen financiranju potrebnih kapitalnih ulaganja u obradi otpada, uključujući i njegovo recikliranje. Također navedeno da je sud na temelju činjeničnih i pravnih elemenata dužan provjeriti da li se vlasnicima nameće očito neproporcionalni troškovi u odnosu na volumen ili svojstvo otpada koji oni mogu proizvesti te u tom smislu sud može uzeti i kriterije koji su povezani s vrstom nekretnine u kojoj se korisnici nalaze, njezinom površinom i namjenom, sposobnošću vlasnika da proizvodi otpad, volumenom spremnika koji se korisnicima stavlja na raspolaganje i učestalošću skupljanja jer ti parametri izravno utječu na iznos troškova gospodarenja otpadom.

18. Uzimajući u obzir stanje spisa, pa i broj članova kućanstva iz izjave koju tuženik u
tijeku postupka nije osporio, kao i činjenicu koju navodi i sam tuženik u prigovoru na
rješenje o ovrsi, a to je da obavlja usluge iznajmljivanja u turističkoj sezoni kao i
činjenicu da se korisnicima usluge koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu

8

Poslovni broj: 31 Gž-2007/2021-2

minimalna javna usluga povećava za 15 litara po gostu samo u periodu od 01.06. do

31.08. u godini sukladno odredbama općih uvjeta Ugovora o korištenju javne usluge,
time tuženik nije dokazao da su mu nametnuti neproporcionalni troškovi u odnosu na
volumen ili svojstvo otpada koji može proizvesti.

19. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci (toč. I.).

20. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a (toč. II.).

U Zagrebu,15. lipnja 2021.

 

    Sudac:

Marijan Vugić, v.r.