1

Poslovni broj: 78 Gž R-1206/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

 

Poslovni broj: 78 Gž R-1206/2020-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jadranki Matić, sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz O., …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnik Z. V. i drugi odvjetnici u O. društvu V. i partneri d.o.o., R., …, protiv tuženika O. županijske bolnice V. i b. h. v. V., V., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u V1., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-5/20-8 od 12. studenoga 2020., dana 15. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tuženika O. županijske bolnice V. i b. h. v. V., V., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-5/20-8 od 12. studenoga 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 13.931,96 kn s pripadajućim kamatama, u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen prigovor radi prijeboja i u odluci o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom:

- naloženo je tuženiku platiti tužitelju 13.931,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine od ukupno navedenog iznosa glavnice na način određen izrekom te presude,

- izuzev glede zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom iznosu glavnice, u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,

- odbijen je kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 3.199,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na način određen tom izrekom,

- odbijen je prigovor prijeboja u iznosu od 3.199,33 kn te je

- naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.906.25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenoga 2020. do isplate.

 

2. Protiv te presude, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, kojim je kao neosnovan odbijen prigovor radi prijeboja i protiv oduke o troškovima postupka žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način kako je predloženo žalbom ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvoga stupnja pošao je od slijedećih činjenica:

 

- da je tužiteljica u utuženom periodu kod tuženika radila na radnom mjestu doktora medicine, specijalistice interne medicine,

- da je tužiteljica radila i prekovremene sate rada, a da joj je tuženik za taj rad pogrešno obračunao plaću jer nije u obzir uzimao i prekovremeni rad i dodatke koji za taj rad tužiteljici pripadaju, a zbog čega da joj je isplaćena i manja naknada plaće za godišnji odmor i bolovanje.

 

5. Na temelju tih činjenica, a pozivom na odredbe navedene u obrazloženju pobijane odluke i sadržane u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Nar. nov. broj: 143/13., 96/15., dalje KU/13), Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov. broj: 141/12., dalje TKU/12) i Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. (Nar. nov. broj: 28/18., dalje KU/18) te pozivom na izračun sačinjen po financijskom vještaku sud prvoga stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev u žalbom pobijanom iznosu.

 

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se, u smislu te odredbe, ne bi mogla ispitati. Izreka presude ne proturječi sama sebi, obrazloženje sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječnost između priloženih isprava i razloga presude. Također, ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji joj je prethodio, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

7. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio naknadu razlike plaće u dosuđenom iznosu za godišnji odmor i nesposobnost za rad zbog bolovanja.

 

8. Prema članku 81. Zakona o radu (Nar. nov. 93/14., 127/17., dalje: ZR/14) odnosno članak 60. Zakona o radu (Nar. nov. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema članku 36. st. 1. KU/13 (članak 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

9. Prema članku 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

 

10. S obzirom da je tuženik tužiteljici isplaćivao umanjenu plaću, a iz razloga što nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate (o čemu je u ovom postupku već pravomoćno odlučeno), tuženik tužiteljici nije ispravno obračunao niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev u ovom dijelu prihvatio u dosuđenom iznosu.

 

11. Pravilno je sud neosnovanim ocijenio i prigovor radi prebijanja istaknut po tuženiku u ovom postupku.

 

12. Jedno od temeljnih prava radnika iz radnog odnosa je pravo na plaću za obavljeni rad (čl. 7. st. 1.  ZR/14, odnosno čl. 5. st. 1. ZR/09), a omogućava radniku da svoje svakodnevne egzistencijalne potrebe ostvaruje iz radnog odnosa. Zbog toga se zabrana prijeboja u smislu čl. 96. st. 1. ZR/14 odnosi kako na građanskopravnu tako i na procesnopravnu kompenzaciju. Kad bi se prihvatilo stajalište tuženika da se ista ne odnosi na procesnopravnu kompenzaciju tada bi se u potpunosti izgubili cilj i svrha postojanja navedene zakonske odredbe i poslodavac bi uvijek imao mogućnost uskratiti radniku njegovo temeljno pravo za slučaj da smatra osnovanim neko svoje potraživanje prema radniku. Naravno, to ne znači da poslodavac ne može svoje potraživanje ostvarivati redovnim putem, već samo da ne može uskratiti isplatu plaće ili naknade plaće radniku zbog postojanja nekog svog potraživanja – bilo izjavom o prijeboju, bilo isticanjem prigovora radi prebijanja u postupku pred sudom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-893/07 od 21. travnja 2009.).

 

13. Prema tome, u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac ne može osnovano isticati prigovor radi prebijanja u predmetnom sporu pa je iz navedenog razloga pravilno i shvaćanje suda prvoga stupnja o ovom prigovoru.

 

14. Shodno navedenom valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

15. Odluka o troškovima parničnog postupka valjana je kako u osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i u visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP).

 

 

U Zagrebu 15. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                              Sutkinja:

Jadranka Matić