1

Poslovni broj: 81 Gž-1494/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž-1494/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. H. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika P. b. Z., d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i partneri, Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-212/2019-23 od 1. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženika P. b. Z. d.d. iz Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-212/2019-23 od 1. ožujka 2021. u t. I. i II. izreke u cijelosti te u t. III. izreke za iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 9.146,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3% poena, a koja teče od dana 1. ožujka 2021. pa do dana isplate i to u roku od petnaest dana.

 

              II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-212/2019-23 od 1. ožujka 2021. u t. III. izreke za iznos od 1.537,50 kuna (preko iznosa od 9.146,87 kuna do iznosa od 10.684,37 kuna) i odlučuje:

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.537,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3% poena, a koja teče od dana 1. ožujka 2021. pa do dana isplate i to u roku od petnaest dana kao neosnovan.

 

              III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              „I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Ugovora o kreditu broj: 9011763100 od dana 07. 08. 2006.godine sklopljenog između tužitelja Ž. H. iz K., OIB: …, kao korisnika kredita, i tuženika P. B. Z. d. d., Z., OIB: …, kao kreditora, a koja u članku 1. glasi: "... u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.830,21 CHF (slovima: dvadesettisućaosamstotrideset CHF i dvadesetjedan C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.", a u članku 4. glasi: "... koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana..." i "Kamata se obračunava u CHF...".

 

              II. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d. d., Z., OIB: …, da tužitelju Ž. H. iz K., OIB: …, isplati iznos od 7.333,10 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do dana 31.07. 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od dana 01. 08. 2015. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3% poena koja teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

na iznos od 67,58 kuna od dana 24. 07. 2007. godine pa do dana isplate,

na iznos od 68,62 kuna od dana 22. 08. 2007. godine pa do dana isplate,

na iznos od 67,24 kuna od dana 22. 09. 2007. godine pa do dana isplate,

na iznos od 65,57 kuna od dana 23. 10. 2007. godine pa do dana isplate,

na iznos od 66,55 kuna od dana 27. 11. 2007. godine pa do dana isplate,

na iznos od 64,53 kuna od dana 22. 12. 2007. godine pa do dana isplate,

na iznos od 161,19 kuna od dana 22. 01. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 158,33 kuna od dana 22. 02. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 161,06 kuna od dana 22. 03. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 154,69 kuna od dana 22. 04. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 151,12 kuna od dana 22. 05. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 150,43 kuna od dana 24. 06. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 148,02 kuna od dana 22. 07. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 145,50 kuna od dana 22. 08. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 144,42 kuna od dana 23. 09. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 150,06 kuna od dana 22. 10. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 147,66 kuna od dana 22. 11. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 146,25 kuna od dana 23. 12. 2008. godine pa do dana isplate,

na iznos od 154,07 kuna od dana 22. 01. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 152,01 kuna od dana 24. 02. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 146,08 kuna od dana 24. 03. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 143,93 kuna od dana 22. 04. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 141,71 kuna od dana 22. 05. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 137,94 kuna od dana 24. 06. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 136,23 kuna od dana 22. 07. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 134,28 kuna od dana 22. 08. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 131,47 kuna od dana 22. 09. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 128,19 kuna od dana 22. 10. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 127,81 kuna od dana 24. 11. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 129,23 kuna od dana 22. 12. 2009. godine pa do dana isplate,

na iznos od 125,98 kuna od dana 22. 01. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 124,35 kuna od dana 23. 02. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 124,13 kuna od dana 23. 03. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 121,80 kuna od dana 22. 04. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 120,55 kuna od dana 22. 05. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 120,84 kuna od dana 22. 06. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 120,10 kuna od dana 22. 07. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 122,01 kuna od dana 24. 08. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 119,20 kuna od dana 22. 09. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 115,60 kuna od dana 22. 10. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 111,57 kuna od dana 23. 11. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 116,05 kuna od dana 22. 12. 2010. godine pa do dana isplate,

na iznos od 111,57 kuna od dana 22. 01. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 108,46 kuna od dana 22. 02. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 105,61 kuna od dana 23. 03. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 101,11 kuna od dana 22. 04. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 101,29 kuna od dana 21. 05. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 102,14 kuna od dana 21. 06. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 102,92 kuna od dana 22. 07. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 102,57 kuna od dana 23. 08. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 93,26 kuna od dana 21. 09. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 86,49 kuna od dana 21. 10. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 83,68 kuna od dana 23. 11. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 81,52 kuna od dana 22. 12. 2011. godine pa do dana isplate,

na iznos od 78,93 kuna od dana 24. 01. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 75,48 kuna od dana 24. 02. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 71,05 kuna od dana 21. 03. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 67,22 kuna od dana 21. 04. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 63,91 kuna od dana 23. 05. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 59,85 kuna od dana 22. 06. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 55,42 kuna od dana 21. 07. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 51,18 kuna od dana 22. 08. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 46,36 kuna od dana 21. 09. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 43,24 kuna od dana 23. 10. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 39,21 kuna od dana 21. 11. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 34,94 kuna od dana 21. 12. 2012. godine pa do dana isplate,

na iznos od 30,03 kuna od dana 23. 01. 2013. godine pa do dana isplate,

na iznos od 26,06 kuna od dana 22. 02. 2013. godine pa do dana isplate,

na iznos od 22,12 kuna od dana 24. 04. 2013. godine pa do dana isplate,

na iznos od 17,36 kuna od dana 21. 05. 2013. godine pa do dana isplate,

na iznos od 13,06 kuna od dana 22. 06. 2013. godine pa do dana isplate,

na iznos od 8,74 kuna od dana 17. 08. 2013. godine pa do dana isplate,

na iznos od 2,37 kuna od dana 17. 08. 2013. godine pa do dana isplate,

na iznos od 22,00 kuna od dana 28. 03. 2019. godine pa do dana isplate, a sve u roku od petnaest dana.

 

              III. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d. d., Z., OIB: …, da tužitelju Ž. H. iz K., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.684,37 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3% poena a koja teče od dana 1. ožujka 2021. pa do dana isplate i to u roku od petnaest dana.

 

r i j e š i o j e

 

              Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.“

 

2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo, osim dijelom u odluci o troškovima parničnog postupka.

 

6.Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

 

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje djelomične ništetnosti i isplate te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

8.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

 

              - da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 9011763100 od 7. kolovoza 2006. prema kojem je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.830,21 CHF, te da se kamatna stopa mijenjala od početno ugovorene 4,99 % na 5,99% i 7,45%, kao i da je kredit otplaćen u cijelosti,

 

              - da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno kako je tuženik P. b. Z. (kao prvotuženik) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o primjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima,

 

              - da je presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno kako je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu pod točkama 1,2,3,4,5,6 i 7 izreke kojom se utvrđuje da je tuženik P. b. d.d. Z. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna,

 

              - da je presudom Vrhovnog suda RH od 9. travnja 2015. poslovni broj Revt-249/14-2 odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva,

 

              - da je presudom Visokog Trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/2018 odbijena žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1, 2, 3, 4, 5, 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik P. b. d.d. Z. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

 

              - da je visina tražbine tužitelja utvrđena temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka B. B. od 28. listopada 2020. (list 104-116 spisa), a temeljem kojeg je tužitelj podneskom od 19. studenog 2020. (list 124-128 spisa) specificirao tužbeni zahtjev potražujući iznos od 7.333,10 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na iznose pobliže navedene u izreci II. presude.

 

9.Na temelju prethodno navedenog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbi o promjeni visine kamatne stope sadržanih u ugovoru o kreditu broj 9011763100 od 7. kolovoza 2006. te kada je naloženo isplatiti tuženiku stečeno bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi.

 

10.Naime, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. je utvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03– dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09– dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO).

 

11.Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je, da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

 

12.Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, iz čl. 106. st. 1. ZZP, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, a o čemu se radi u ovom slučaju.

 

13.Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

14.Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

15.Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

 

16.Stoga su, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

 

17.U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

 

18.Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

 

19.S obzirom da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249 /14 od 9. travnja 2015., a kojim je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika to obvezuje i prvostupanjski sud, te prvostupanjski sud nije niti trebao posebno obrazlagati ništetnost navedenih odredbi ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

 

20.Nadalje, u odnosu na žalbene navode valja odgovoriti da unatoč činjenici što je u konkretnoj pravnoj stvari ugovor između stranaka izvršen, to ne sprječava tužitelja da se utvrdi ništetnost spornih odredbi. Ništetnost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

 

21.Pravilno ocijenjen neosnovan istaknuti prigovor zastare od strane tuženika.

 

Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Stoga, kako je pobijanom prvostupanjskom odlukom utvrđena ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja odluka postaje pravomoćna danom donošenja odluke ovoga drugostupanjskog suda, to i zastara počinje teći tim danom. Slijedom navedenoga, nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenoga, temeljem navedene odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

22.Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka, sud prvog stupnja je pogrešno odmjerio troškove postupka tužiteljima jer ima za parnične radnje koje ima je priznao, pripada trošak od 4.437,50 kuna uvećano za 25% PDV, što zajedno iznosi 5.546,87 kuna. Kada se tim troškovima dodaju troškovi vještačenja u iznosu od 3.000,00 kune i troškovi sudske pristojbe u iznosu od 600,00 kuna, tužiteljima je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo dosuditi iznos od 9.146,87 kuna, umjesto 10.684,37 kuna.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužiteljima pripada trošak zastupanja na ročištu od 24. veljače 2020. (list 74 spisa) jer je isto odgođeno pa je pravilno priznat trošak u visini 25% nagrade po Tbr. 9./5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje: Tarifa).

 

Također je osnovano priznat trošak nagrade za pristup ročištu radi objave presude po Tbr. 9./3. Tarife.

 

23.Slijedom svega iznesenoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u t. I i II izreke ove presude.

 

24.Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP je u t. III izreke ove presude odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                          Gordana Bošković Majerović, v.r.