Poslovni broj 29 Gž-2021/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 29 Gž-2021/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Lidije Jelavić, izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. /OIB:…/ iz K., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u K., protiv tuženice P. b. Z. d.d. Z. /OIB:…/, koju zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-936/2019-30 od 15. travnja 2021., u sjednici održanoj 17. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-936/2019-30 od 15. travnja 2021.

             

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u stavku I. izreke, utvrđena je ništetnom odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 9012311974, sklopljenog 1. ožujka 2007., između tužiteljice i tuženice u kojem je iskazana valuta švicarski franak a koja glasi: "IZNOS ODOBRENOG KREDITA, kunska protuvrijednost od 18.612,04 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita." U stavku II. izreke, utvrđeno je da je ništetna odredba članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu, vezano uz kamatnu stopu koja iznosi 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama obračunata po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. U stavku III. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici 27.669,60 kn sa zateznom kamatom na pojedine dijelove glavnice, sve kao u tom stavku izreke. U stavku IV. izreke, naloženo je tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u svoti od 14.030,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude odnosno od 15. travnja 2021., do isplate.

 

2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga propisanih člankom 353. stavkom 1.  Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u kao neosnovanog i dosudom troškovi postupka pred sudom prvog stupnja tuženici. Podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak postupka u povodu žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništavim dijela odredbe članka 1. (valutna klauzula) i članka 4. (promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora), Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile 1. ožujka 2007., kojim je promjenjiva kamatna stopa vezana za CHF i restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 27.669,60 kn (razlika po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope), sve sa zateznim kamatama i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

6. Ovaj sud ispitao je presudu u cijelosti jer se u cijelosti pobija žalbom (članak 365. stavak 1. ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. ZPP.

 

7. Ispitivanjem presude ustanovljeno je da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP.

 

8. Neosnovano se tuženica žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer suprotno sa tim u vezi iznesenim navodima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama a nema niti bilo kakvih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

9. Između stranaka nije sporno da su tuženica kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita, zaključili 1. ožujka 2007., Ugovor o  kreditu /list 4 i 5 spisa/ kojim je prema članku 1., tužiteljici odobren kredit u iznosu od 18.612,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita, radi kupnje vozila, a u članku 4., ugovorena je kamatna stopa od 5,10 % godišnje, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

 

10. S obzirom da je ugovorena kamatna stopa promjenljiva, da su glavnica i kamate vezani uz određenu valutu /CHF/ i da je izvedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je zbog toga tužitelj platio tuženiku ne pripadajuće iznose to su promašeni navodi žalbe prema kojima presuda o navedenom ne bi imala razloge.

 

11. Nisu osnovani navodi žalbe prema kojima bi sud pošao od pogrešne pretpostavke da je predmetni Ugovor o kreditu na snazi jer da je isti prestao isplatom kredita, pa da se ne može tražiti utvrđenje ništetnim odredaba ugovora koji je u cijelosti izvršen /ispunjen/. Suprotno tome, tužiteljica može tražiti utvrđenje ništetnosti dijela predmetnog ugovora iako je ugovor ispunjen s obzirom da je isticanje ništetnosti neograničeno prema članku 328. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO/05/, prema kojem se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

 

12. Neosnovano je osporavanje prvostupanjske presude zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanje (članak 355. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP).

 

13. Naime, prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno članak 138. a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP/2007).

 

14. U smislu tih zakonskih odredbi ali i odredbe članak 502.c ZPP koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

 

15. Nadalje, kako je odredbom članka 4. Ugovora o kreditu, ugovorena kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a odredba istog Ugovora kojom je ugovorena valuta glavnice u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž-6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2221/2018), te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je osnovano zaključiti da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate i tečaja valuta CHF uz koju je vezana glavnica kredita ništetne  (istovjetno shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) s time da je i Privredna banka d.d. bila tužena stranka u tim postupcima po kolektivnim tužbama.

16. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi kojima tuženica prigovara izračunu financijskog vještaka jer da je vještak vještačio kao da su stranke ugovorile nepromjenjivu kamatu stopu.

 

17. Po ocjeni ovog suda, tuženik nije dao razloge za promjenjivost kamatne stope i tečaja valute CHF, koji bi se mogli smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, a niti se to može utvrditi iz sadržaja tuženikovih općih akata, zbog čega su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i tečaja valute nerazumljive, a time i nepoštene, kako je to u biti zaključio i sud prvog stupnja, a koja ocjena je između ostalog utemeljenje i na tumačenju mjerodavnih odredbi ZZP u duhu prava Europske unije (predmet Suda Europske unije broj C-472/10).

 

18. Nadalje, kako je Dopunom od 12. prosinca  2020., Nalaza od 4. kolovoza 2020., stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i bankarstvo N. J., mag. oec. /ispred Centra poslovnih analiza d.o.o., društvo za obavljanje vještačenja Č.., list 92-100 spisa/ utvrđeno da je tužiteljica tuženici zbog promjene kamatne stope sukladno svojoj Odluci i promjeni tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita više platila 27.669,60 kn to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi niti u dijelu kojim tuženica tvrdi da bi tužbeni zahtjev trebao biti usmjeren na utvrđivanje razlike u visini anuiteta po drugačijoj kamatnoj stopi, a s obzirom na otplatni plan, a ne na razliku između iznosa prije i poslije kamatne stope, a niti s tim u vezi prigovaranje rukovođenju vještačenjem, budući da je isto izrađeno na temelju Ugovora o kreditu, otplatnog plana i promjena kamatnih stopa.

 

19. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova  Ugovora o kreditu u dijelu promjenjivosti kamatne stope prema Odluci tuženika i po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojoj je tuženik primio od tužiteljice u razdoblju otplate kredita primio iznos 27.669,60 kn, to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju isti iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO/05 sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO/05, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO/05), jer je tuženica nesavjestan stjecatelj pa je dužna platiti zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

 

20. Neosnovano je i ustrajavanje tuženice na prigovoru zastare. To stoga, jer u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništavog /ništetnog/ ugovora (članak 104. stavak 1. ZOO/91, članak 323. stavak 1. ZOO/05) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.), odnosno što je ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu utvrđena u predmetnom postupku tek ovom presudom, što znači da opći rok zastare od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje na  temelju odredbe članka 225. ZOO/05/, nije niti počeo teći.

 

21. Odluka o parničnim troškovima ostaje neizmijenjena budući da je tuženik osporava podredno (nije naveo konkretne razloge pobijanja) i da ovaj sud  vezano za taj dio presude ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2/2. ZPP-a).

 

22. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se ista pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u stavku I. izreke presude (članak 368. stavak 1. ZPP) .

 

23. S obzirom na neosnovanost žalbe, kao neosnovan je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe /(članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP, stavak II. izreke presude).

 

             

U Zagrebu 17. lipnja 2021.

 

       Predsjednica Vijeća:

         Slavica Garac, v.r.