- 1 -              Poslovni broj: UsI-1188/20-5

 

Poslovni broj: UsI-1188/20-5

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Radmili Bolanča Vuković, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja Ž. M. iz Z., zastupanog po M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi ponovnog izračuna mirovine, dana 14. lipnja 2021. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/20-01/03408657165, URBROJ: 341-99-05/3-20-1828, broj spisa: 558166 od 25. ožujka 2020. godine.

II.               Nalaže se tuženiku da u roku 60 (šezdeset) dana od dostave ove presude donese odluku o žalbi koju je tužitelj izjavio protiv rješenja HZMO, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/20-01/03408657165, URBROJ: 341-25-05/3-20-17353, broj spisa: 289834 od 6. veljače 2020. godine.

III.               Nalaže se tuženiku, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Z., OIB: …, u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude nadoknaditi tužitelju Ž. M., OIB: …, trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 (tritisućestodvadesetpet) kuna.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/20-01/03408657165, URBROJ: 341-25-05/3-20-17353, broj spisa: 289834 od 6. veljače 2020. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za ponovnim određivanjem invalidske mirovine kao na zakonu neosnovan s obrazloženjem da je tužitelj u povodu svog zahtjeva od 22. ožujka 2017. ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13., 92/14.).

 

 

 

2.              Tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, Zakona. Smatra da ima pravo na novi izračun mirovine. Ima ostvaren status hrvatskog dragovoljca iz Domovinskog rata sukladno priloženoj Potvrdi MORH-a od 20. prosinca 2018. prema kojoj je sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. i od 22. travnja 1992. do 30. lipnja 1996. godine. Potvrdom Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 034-04/18-01/01, URBROJ: 512M2-58-18-4397 od 20. prosinca 2018. utvrđeno je da je sudjelovao u Domovinskom ratu od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. ukupno 55 mjeseci i 4 dana, te time stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dragovoljca. Rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/I 561-01/18-01/530, URBROJ: 512M2-50-18-2 od 23. studenoga 2018. godine utvrđeno je da je tijekom Domovinskog rata bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ M. od 30. srpnja do 24. prosinca 1991., te je time stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Smatra da sukladno navedenim novopribavljenim dokazima, ima pravo na izračun mirovine po povoljnijem faktoru.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu pobija osnovanost tužbe iz razloga koje je naveo u obrazloženju pobijane odluke, te predlaže tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

4.              Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.              Spor je riješen presudom bez rasprave sukladno članku 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje ZUS) jer je tužitelj osporavao primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.

6.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršen je uvid i pročitani su sudski spis i spis tuženika, te je utvrđeno da je prilikom donošenja upravnih odluka došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, Zakona („Narodne novine“, broj: 121/17.; dalje Zakon) na štetu tužitelja.

7.              Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je upravni postupak pokrenut 30. siječnja 2020. od strane tužitelja radi ponovnog određivanja invalidske mirovine, a da je zahtjev tužitelja odbijen s obrazloženjem da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 206. i 35. Zakona.

8.              Nesporno je među strankama da je tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu s danom 20. studenoga 2017. godine. Međutim, navedeno nije razlog odbijanje tužiteljevog zahtjeva. Sud smatra da je tuženik na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. U ponovnom postupku nadležno će tijelo o zahtjevu tužitelja odlučiti sukladno članku 49. Zakona koji u stavku 2. propisuje da će se korisniku privremene starosne, starosne za dugogodišnjeg osiguranika, starosne ili invalidske mirovine, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kao i korisniku obiteljske mirovine nakon smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji ispunjava uvjete za ostvarivanje mirovine prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odrediti najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka. Odredbom stavka 4. citiranog članka Zakona propisano je da najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo

na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta RH u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru. Prema stavku 5. i 6. istog članka Zakona, najniža mirovina određuje se od osnovice koja iznosi 45% prosječne neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama RH u 2016. godine, prema podacima Zavoda, a navedene osnovica povećava se za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom kojim se regulira izvršavanje državnog proračuna RH za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta RH u borbenom sektoru. Članak 49. stavak 1. do 4. i stavak 6. Zakona stupio je na snagu 1. ožujka 2018., osim odredbe članka 49. stavka 5. toga Zakona koja je stupila na snagu 14. prosinca 2017. godine.

9.              Iz citirane odredbe članka 49. Zakona proizlazi mogućnost određivanja najniže braniteljske mirovine i hrvatskim braniteljima, zatečenim korisnicima mirovine, koji su pravo na mirovinu prema općem propisu ostvarili prije stupanja na snagu toga članka Zakona i koji nisu korisnici najniže braniteljske mirovine, ako im je svota pripadajuće mirovine manja od najniže mirovine te ako imaju 100 dana borbenog sektora. Navedenom odredbom nije propisano kada status branitelja treba biti utvrđen.

10.              U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1456/20 od 7. listopada 2020. godine, navedeno je da je cilj uvođenja instituta najniže braniteljske mirovine osigurati egzistencijalni minimum za sve hrvatske branitelje koji su sudjelovali u obrani najmanje 100 dana u borbenom sektoru, neovisno o tome jesu li već korisnici mirovine prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskim braniteljima ili će pravo na mirovinu ostvariti tek nakon stupanja na snagu toga Zakona. Na taj se način osigurava jednak položaj postojećih korisnika mirovine ostvarenih prema općem propisu unutar iste kategorije osoba kojima je utvrđen status hrvatskog branitelja, a koji nisu korisnici najniže braniteljske mirovine u odnosu na nove korisnike koji ostvaruju pravo na mirovinu nakon stupanja na snagu Zakona.

11.              Ovaj sud zaključuje da iz dokumentacije o ostvarenom statusu hrvatskog branitelja koju je tužitelj priložio zahtjevu, a na koju se i u tužbi poziva, proizlazi da je podnio zahtjev za priznavanje prava na najnižu mirovinu sukladno odredbama Zakona. Sud ne prihvaća razloge odbijanja njegova zahtjeva od strane javnopravnih tijela. Članak 195. Zakona, na koju se pri tome tuženik poziva, nije mjerodavan. Njime se štite statusi i stečena prava ostvarena po prethodno važećim propisima, a u konkretnom slučaju se radi o prvi puta podnesenom zahtjevu za ostvarivanje prava prema posebnom propisu. Tuženik se pogrešno poziva na odredbe o obnovi upravnog postupka. Kako nije sporno da je tužitelj i korisnik mirovine ostvarene po općem propisu, to je u nastavku upravnog postupka potrebno na nesumnjiv način utvrditi ispunjava li tužitelj sve propisane pretpostavke iz članka 49. Zakona za priznavanje traženog prava, a nakon toga usporediti svotu mirovine koja se tužitelju isplaćuje na temelju pravomoćnih rješenja sa svotom najniže braniteljske mirovine određene prema stavcima 5. i 6. navedenog članka Zakona i povoljniji iznos mirovinskog primanja staviti u isplatu.

12.              Tuženik o zahtjevu tužitelja treba odlučiti na temelju članka 49. Zakona. Tužitelj je podnio novi zahtjev za izračun mirovine sukladno odredbama Zakona, te je isti potrebno uzeti kao zahtjev za izborom mirovine prema posebnom propisu jer tužitelj ima pravo na izbor mirovine, te mu je potrebno odrediti mirovinu u skladu s odredbama članka 49. Zakona, odnosno odrediti mu isplatu povoljnije mirovine.

 

 

Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika, s time da će tuženik sam ili putem svog prvostupanjskog tijela u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje, pridržavajući se, sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZUS-a, pravnog shvaćanja ovog suda.

13.              Tužitelj je u potpunosti uspio u sporu te mu je temeljem članka 79. ZUS-a priznat trošak nagrade za rad odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa). Za sastav tužbe, po Tbr. 23. točki 1. Tarife priznato mu je 250 bodova. Uz vrijednost boda 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife) to iznosi 2.500,00 kuna, a s obračunatim porezom na dodanu vrijednost od 25%, u smislu Tbr. 42. Tarife, daje iznos od 3.125,00 kuna. 

 

 

U Zagrebu, 14. lipnja 2021.

 

     Sutkinja

Radmila Bolanča Vuković, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv točaka od I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 66.a stavku 1. ZUS-a).

              Protiv točke III. izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude.