1

 

                 

        Republika Hrvatska

    Općinski sud u Virovitici

      Stalna služba u Slatini

    Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja P. P., OIB:…, iz V., zastupan po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, protiv tuženika M. R., OIB:..., iz M., zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 29. travnja 2021., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 14. lipnja 2021. objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Nalaže se tuženiku M. R. iz M., OIB:.., da tužitelju P. P. iz V., OIB: …, na ime naknade štete isplati iznos od 8.950,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 28. lipnja 2019. pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

II              Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.050,00 kn.

 

III              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.700,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2021. do isplate, u roku 15 dana.

             

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj u tužbi, zaprimljenoj 28. lipnja 2019., tvrdi da je 1. srpnja 2016. oko 12,00 sati, u V., na raskrižju ulice D. i N. Š. Z., tuženik tijekom verbalnog i fizičkog sukoba udario tužitelja šakom u glavu, uslijed kojeg je tužitelj pao na tlo i zadobio tjelesnu ozljedu, koja se očitovala u vidu izbijena dva prednja zuba. U opisanom događaju tužitelj trpi neimovinsku štetu (fizičke boli, strah, duševne boli). Uslijed predmetnog događaja kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u skladu sa čl. 1100 st. 2. ZOO, a isti se napad dogodio pred puno ljudi, tako da je isti

 

 

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

posramljen u okolini u kojoj živi. Tužitelj sa temelja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje iznos od 15.000,00 kn. Na temelju izloženog tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 15.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe te da tuženiku naloži da tužitelju naknadi ukupan parnični trošak. Na ročištu od 23. studenog 2020. tužitelj je obrazložio da se zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti odnosi na štetu koju je pretrpio u štetnom događaju i nakon njega uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova, povrede časti i ugleda te straha i naruženosti.

 

2.              Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 29. ožujka 2021., tužitelj je specificirao i umanjio tužbeni zahtjev, na način da po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje potražuje iznos od ukupno 14.000,00 kn, i to za pretrpljene fizičke bolove 4.000,00 kn, za pretrpljeni strah 3.500,00 kn, zbog naruženosti iznos od 2.500,00 kn te zbog povrede časti i ugleda 4.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

3.              U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije točno, osim verbalne prepirke, da je tuženik (u odgovoru očito omaškom navedeno tužitelj) i verbalno i fizički napao tužitelja. Tvrdi da tužitelja uopće udario već je pobjegao nakon verbalnog sukoba i više osoba koji su bili uz tužitelja, u kamion kada je tužitelj s palicom počeo udarati po haubi kamiona tuženika. Počeo je bježati s kamionom, ali su ga tužitelj s još nekim ljudima stigli osobnim automobilom i došlo je do prometne nezgode. Pri dolasku djelatnika nadležne PP S. radi očevida utvrđeno je postojanje prekršaja iz prometa ali ne remećenje javnog reda i mira niti nanošenje tjelesnih ozljeda prema tužitelju. Tužitelj je bio u alkoholiziranom stanju i više puta je prilikom zamahivanja palicom po kamionu izgubio kontrolu i pao. Tako da je velika vjerojatnost da je ozljedu dobio uslijed svoje alkoholiziranosti i više puta pada na tlo. Dakle, osporava se i uzročno posljedična veza predmetnih ozljeda. Tuženik stoga osporava tužbeni zahtjev po osnovi, ne prihvaća pasivnu legitimaciju niti odgovornost za nastup štetnog događaja jer niti jednom nije udario tužitelja, a posebno da bi mu izbio zube kako se navodi. Protiv tuženika nije vođen postupak pred sudom radi nanošenja tjelesne ozljede. Tuženik osporava svoju odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva, a samo podredno visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Evidentno je kako je tužitelj dostavio medicinsku dokumentaciju samo s hitnog prijema pa je zahtjev tužitelja svakako previsoko i prekomjerno postavljen i u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom te sudskom praksom. S obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva, tuženik je predložio da se isti odbije, uz dosudu troškova parničnog postupka.

 

4.              U postupku je sud izveo dokaze čitanjem preslike rješenja ODO u V. broj K-DO-…. od 28. prosinca 2016., vještačkog nalaza i mišljenja od 27. prosinca 2016. vještaka D. Š., danog u predmetu ODO u V. broj K-DO-…, prijave Ordinacije opće medicine dr. D. R. iz V. od 1. srpnja 2016., dopisa PP S. od 10. srpnja 2020. uz priloženu presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod tužitelja br. 1298439, medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. I. F., uvidom u spis Prekršajnog suda u V. broj Pp

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

P-1826/16, saslušanjem svjedoka J. G., V. K., B. Ž., S. T., D. B., M. M. i I. R. te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu stranaka.

 

5.              Iz preslike rješenja ODO u V. broj: K-DO-…, od 28. prosinca 2016. utvrđeno je da je protiv tuženika odbačena kaznena prijava zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. KZ/11, jer iz kaznene prijave PP S. proizlazi da je 1. srpnja 2016., oko 12,00 sati, u V., na raskrižju ulice D. i N. Š. Z., između tužitelja i tuženika došlo do verbalnog i fizičkog sukoba, na način da je tužitelj automobilom došao na navedeno raskrižje te nije mogao skrenuti u ulicu N. Š. Z. jer da su na ulazu bila parkirana tri teretna automobila s priključnim vozilima, nakon čega je tužitelj izašao iz svog automobila te se obratio vozačima teretnih automobila, odnosno tuženiku te B. Ž. i V. K. i prigovarao im zbog načina na koji su parkirali kamione, da bi tom prilikom došlo do fizičkog sukoba između tužitelja i tuženika, na način da je tužitelj objema rukama uhvatio tuženika za njegovu desnu ruku te ga počeo povlačiti prema sebi, nakon čega se tuženik istrgnuo i tužitelju zadao udarac šakom u glavu, uslijed kojeg je tužitelj pao na tlo i zadobio tjelesnu ozljedu. Da je dana 1. srpnja 2016., u navedeno vrijeme, na raskrižju ulice D. i N. Š. Z. u V., došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između stranaka proizlazi i iz dopisa PP S. od 10. srpnja 2020., u kojem je istaknuto da je po zaprimljenoj dojavi o narušavanju javnog reda i mira postupao policijski službenik. Nadalje, da je u navedenom događaju tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu proizlazi iz prijave Ordinacije opće medicine dr. D. R. iz V. od 1. srpnja 2016., iz koje je utvrđeno da je navedenog dana, u 13,00 sati, u liječničku ordinaciju pristupio tužitelj, kojom prilikom je kod tužitelja dijagnosticirana ozljeda prijeloma dva donja prednja zuba. Da je u navedenom događaju tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu utvrđeno je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku D. Š., koji je u vještačkom nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2016. zadobivenu ozljedu tužitelja okvalificirao kao tjelesnu ozljedu, istaknuvši da se radi o ozljedi koja uobičajeno nastaje direktnim tupim udarcem u zube i najčešće nastaje u tučnjavi obično udarcem šakom ili drugim dijelovima tijela (noga, glava) ili tupim predmetom. Slijedom navedenog ODO u V. je, rješenjem broj K-DO-… od 28. prosinca 2016., protiv tuženika odbacilo kaznenu prijavu zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. KZ/11, jer se radi o kaznenom djelu tjelesne ozljede iz čl. 117. KZ/11, koje djelo se progoni privatnom tužbom.

 

6.              Na okolnost nastanaka i dinamike kritičnog događaja te načina zadobivanja tjelesne ozljede tužitelja izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka J. G., V. K., B. Ž., S. T., D. B., M. M. i I. R., uvidom u spis Prekršajnog suda u Virovitici broj Pp P-1826/16, medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. I. F. te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu stranaka.

                           

6.1.              Svjedok J. G. iskazao je da je bio očevidac događaja od 1. srpnja 2016. koji se dogodio u V. u kojem su sudjelovali tužitelj i tuženik, u kojem događaju je došlo do fizičkog sukoba između njih dvojice. Naime, prije nego što je došlo ovog događaja sa svojim osobnim automobilom došao je u ulicu N. Š. Z. u V., gdje je morao zaustaviti vozilo s obzirom da dalje nije mogao cestom proći jer su ispred

 

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

njega na cesti bila zaustavljena tri kamiona s prikolicom natovareni trupcima. Koliko je tada razumio oni su tamo stali kako bi sačekali dolazak revirnika nadležne Šumarije V., koji im je trebao izdati dokumentaciju, odnosno popratnicu za navedene trupce. Tamo je stajao zasigurno oko 7 do 8 minuta, da bi u jednom trenutku vidio kako se iza njega svojim automobilom zaustavio tužitelj, koji je izašao iz svog automobila i otišao prema navedenim kamionima i vidio je kada je tužitelj prišao kamionu u kojem se nalazio tuženik i nešto je tuženiku rekao, no nije uspio razumjeti niti čuti što mu je govorio. Nedugo zatim vidio je da je tuženik izašao iz kamiona i fizički nasrnuo na tužitelja. U nastalom sukobu vidio je da je tuženik tužitelju zadao više udaraca, a od tih udaraca zamijetio je da je jedan bio vrlo jak, naime, tuženik je tim udarcem šakom u glavu udario tužitelja u predjelu desne vilice, od kojeg udarca je tužitelj pao na tlo. Nakon što je pao na tlo tužitelj se ustao i uzeo jedan manji komad drveta – granu i s tom granom u ruci krenuo prema tuženiku trčeći za njim, no tuženik je uzmicao i ušao u kamion, a nakon toga se sa kamionom okrenuo i otišao u pravcu centra V., što su učinila i ostala dva vozača kamiona. Tužitelj je pokušao spriječiti odlazak tuženika sa lica mjesta tako što je svojim vozilom zapriječio put na cesti, no tuženik ga je kamionom uspio zaobići i otići u pravcu centra V., u kojem smjeru je zatim otišao i tužitelj sa svojim vozilom. Sam događaja od trenutka kada je tužitelj prišao kamionu u kojem se nalazio tuženik pa do prestanka ovog sukoba trajao je vrlo kratko, naime, nakon što je sukob započeo nije uspio niti izaći iz vozila i prići mjestu događaja kako bi daljnji sukob eventualno mogao spriječiti, a sukob je već bio završen. U ovom događaju nije uočio da bi tužitelj u bilo kojem trenutku udario tuženika, iako je vidio da je mahao rukama i da ga je pokušavao udariti, ali u tome nije uspio. Po prestanku ovog događaja uočio je da je tužitelj bio tjelesno ozlijeđen jer je vidio da mu curi krv sa desne strane usta, odnosno desne strane lica, i uočio je da mu je zub na desnoj strani vilice bio nakošen. U automobilu tužitelja, u trenutku kada se tužitelj svojim vozilom zaustavio i stao iza njegovog vozila, vidio je da se na mjestu suvozača nalazi još jedna muška osoba, zna ga po imenu Ljubo i ta osoba je nakon što se tužitelj zaustavio sa vozilom izašao iz vozila i otišao pješice dalje prije početka samog sukoba i nije se uopće pokušavao umiješati u taj sukob ili da bi stao i vidio šta se događa. Nije mogao u tom događaju vidjeti da li je tužitelj pod utjecajem alkohola, a što se tiče ozljede koju je tužitelj tada naveo je da je istu mogao zamijetiti jer neposredno nakon što je sukob prestao prišao mu je tužitelju i rekao da vidi da li mu je u predjelu usta nešto razbijeno. Što se tiče ostalih dvaju vozača navedenih kamiona vidio je kada je vozač kamiona koji je bio parkiran u sredini, dakle drugi po redu, u jednom trenutku izašao iz kabine vozila, no kada je vidio što se događa između tužitelja i tuženik jednostavno se povukao i vratio nazad u kabinu vozila, dok se treći vozač, koji je bio parkiran i zaustavljen posljednji, tijekom odvijanja ovog događaja pokušavao okretanjem isparkirati, odnosno maknuti kamion kako bi se otvorio put prolaska tom cestom. Poznaje tužitelja od ranije i primijetio je da je nakon ovog događaja došlo do određenih promjena u njegovom ponašanju jer se nakon tog događaja nije toliko kretao po selu i izlazio u javnost, vjerojatno zbog toga što su mu se znali smijati drugi vozači kamiona zato što je u ovom događaju dobio batina, a inače je u V. tužitelj bio poznat kao osoba koja ima neki utjecaj u toj sredini i za njega se može reći da je bio "baja" u selu. U opisanom događaju tužitelj nije uzimao nikakvu drvenu palicu već je jednu manju granu otpalu sa stabla. Točno je da je tužitelj u jednom trenutku, nakon što ga je tuženik udario, prišao svom vozilu i nešto tražio, otvarao ne zna što, ali nikakav predmet u vidu palice iz auta nije izvadio. Nije mu poznato što se događalo nakon što je tuženik

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

sa kamionom otišao u pravcu centra V., tako da nije sudjelovao u nikakvim daljnjim događajima koji su se moguće dogodili u centru V., a vezano je za, kako tuženik u svom pitanju tvrdi, oštećivanje i napad na njegov kamion od strane drugih osoba.

 

6.2.              Svjedok V. K. iskazao je da u vrijeme nastanka štetnog događaja bio u V., gdje se sa kamionom i prikolicom natovarenom trupcima zaustavio u jednoj sporednoj ulicu na izlazu na glavnu cestu. Na tom mjestu iza njega sa svojim kamionom i prikolicom natovarenim trupcima bio je zaustavljen kamion sa vozačem B. Ž., a ispred njega kamionom i prikolicom, također natovarenom trupcima, bio je zaustavljen tuženik. Tamo su se zaustavili kako bi sačekali da im se uruče dokumenti o prijevozu trupaca koje su trebali dobiti od revirnika Šumarije V. . Dok se nalazio u kamionu čekajući dokumente nije izlazio van, no u jednom trenutku vidio je kada se ispred kamiona tuženika zaustavilo crveno vozilo marke Golf 3. Nije zamijetio da bi nakon toga došlo do kakvog sukoba, jedino u jednom trenutku vidio kako tuženik trčećim korakom prolazi pored njegovog kamiona, u prvi mah je pomislio da se nešto dogodilo sa njihovim kolegom B., da mu ne pozlilo ili nešto sl., no nedugo nakon što je tuženik prošao pored kamiona protrčao je tužitelj. Vidjevši da se nešto događa nije izlazio iz vozila već je upalio vozilo i otišao u centar V. . Unatoč tome što je tuženik s kamionom bio parkiran ispred njega, mogao je sa svojim kamionom proći pored njegovog kamiona i doći na glavnu cestu jer je za prolazak bilo dovoljno mjesta i bez problema je prošao. Nije vidio da je došlo do kakvog sukoba između tužitelja i tuženika, nije čuo nikakvu galamu niti viku, no kada je s kamionom došao u centar V. i tamo se zaustavio pored jednog kafića vidio je da je par minuta nakon toga cestom prošao tužitelj sa svojim crvenim Golfom, a nedugo zatim uočio je da su iz navedenog kafića izašli još dva ili tri dečka koji su u rukama imaIi palice, ili nešto slično, i vidjevši to s kamionom je nastavio vožnju dalje sve dok ga nije zaustavila prometna patrola u Č. .

 

6.3.              Svjedok B. Ž. iskazao je da je bio nazočan događaju u V. u kojem su sudjelovali tužitelj i tuženik, tijekom kojeg je došlo do međusobnog naguravanja i sukoba. Naime, tada je s kamionom i prikolicom natovarenim trupcima, zajedno sa tuženikom i drugim kolegom vozačem V. K., došao u sporednu ulicu na izlazu na glavnu cestu u V. te čekao da im se ishodi dokumentacija revirnika nadležne Šumarije V. o prijevozu navedenih trupaca. Ispred njega s kamionom bio je zaustavljen tuženik, a iza njega zaustavio se kamionom V. K. . Vidio je da se tada ispred kamiona tuženika zaustavilo jedno vozilo, da je iza tog vozila došao crveni Golf iz kojeg je izašao tužitelj te prišao tuženiku, koji se u tom trenutku nalazio ispred svog kamiona. Nadalje, vidio je da je iz vozila crveni Golf, kojim je upravljao tužitelj, izašla jedna muška osoba koja je prošla pored njega i rekla "nemojte raspravljati s njim, on je pijan", naime, u međuvremenu je došlo do raspravljanja i naguravanja između tužitelja i tuženika i uočio je kada je tužitelj u jednom trenutku otišao do svog automobila i na zadnjem sjedalu nešto tražio, no nije ništa našao, da bi zatim na tlu pored obližnjeg parka našao jednu granu i držeći istu u ruci krenuo prema tuženiku koji se odmicao i bježao od njega, dok je tužitelj trčao za njim. U nastalom događaju nije uočio da bi zadavali udarce jedan drugome rukama, odnosno šakom, niti je vidio da bi se tijekom sukoba bilo tko od njih našao na tlu niti da bi netko zadobio tjelesne ozljede. Nije mu poznat razlog zbog kojeg je tužitelj držeći

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

komad grane u ruci krenuo prema tuženiku. Nije prethodno čuo što su oni raspravljali niti što su jedan drugome govorili. Kada je vidio da je došlo do međusobnog naguravanja prišao je tužitelju i tuženiku i pokušao ih razdvojiti, u tom trenutku tužitelj je preko njega pokušavao rukama dohvatiti, odnosno udariti tuženika. Po ponašanju tužitelja mogao je zaključiti da je pod utjecajem alkohola jer je bio agresivan, a osim toga osoba koja je bila u njegovom vozilu kada je prolazila pored njega rekla mu je "nemojte imati posla s njim, pijan je". Prilikom trčanja tužitelja za tuženikom rekao je tuženiku neka uđe u kamion i da odu sa ovog mjesta, što su i učinili te su kamionima uspjeli proći pored vozila tužitelja i izaći na glavnu cestu te doći do centra u V., gdje su se zaustavili na parkiralištu kod jednog kafića. Prethodno je sa mjesta događaja već otišao V. K. i također došao na navedeno parkiralište. Nakon što su se zaustavili uočio je da je kod tog kafića došao i tužitelj sa svojim crvenim Golfom, s njim su bile dvije muške osobe, navodno jedna je bio njegov sin, i uočio je da su ti dečki najprije krenuli prema njegovom kamionu, misleći da je on sudjelovao u prethodnom sukobu, no kada su vidjeli da on nije ta osoba krenuli su prema kamionu kojim je upravljao tuženik. Vidio da je tužitelj imao u ruci neko drveno držalo te došao do kamiona tuženika i lupao po kabini vozila, dok druga dva dečka koja su bila s  njim nisu ništa imali u rukama. Nakon toga vidio je da je tuženik otišao s kamionom sa parkirališta, a za njim je krenuo i on, da bi tada uočio kako je jedan od tih dečki, misli da je bio upravo sin tužitelja, sa vozilom krenuo za njima te ih pretekao i pokušao zaustaviti vozilo tuženika. Povodom ovog događaja dao je izjavu policijskom službeniku, a na pitanje da li je tom prilikom naveo da je vidio kako je u nastalom naguravanju tuženik šakom udario u glavu osobu koja ga je prethodno odvlačila od kamiona i hvatala za ruku, misleći na tuženika, naveo je da takvo što nije izjavio. Naime, tvrdi da je prilikom davanja izjave u policiji naveo identično svemu onome što je naveo u svom iskazu na sudu.

 

6.4.              Svjedok S. T. iskazao je da u vrijeme kada je došlo do kritičnog događaja nije bio na licu mjesta te sukob nije vidio. U to vrijeme radio je u obližnjem kafe baru i sjeća se da je moglo je biti oko 13,00 sati kada je u kafe bar ušao tužitelj te zamijetio da je bio krvav po ustima i da mu je majica bila poderana. Vidjevši tužitelja upitao ga je što se dogodilo, da bi mu isti rekao kako ga je udario kamiondžija šakom u predio usta. U navedenom kafe baru radio je 4,5 godina i tužitelj je bio čest gost, no nikada nije pravio nikakve ekscese niti je ulazio u kakve prepirke s drugima, poznaje ga kao mirnog i uzornog čovjeka. Nije mu poznato što se događalo na parkiralištu u blizini navedenog kafe bara nakon što je tužitelj iz lokala izašao. Nakon ovog događaja tužitelj je počeo izbjegavati dolaziti u ovaj lokal jer su ga ljudi, kada bi došao, pitali jesu te istukli i sl., tako da je sve rjeđe dolazio.

 

6.5.              Svjedok D. B., policijski službenik u PP S. na radnom mjestu šefa smjene, iskazao je da je 1. srpnja 2016. putem telefona zaprimio dojavu G. P., policijskog službenika PP S., vezano za prometnu nesreću, rekavši da se automobilom kretao iz pravca V. u pravcu Ć. i da je prilikom pretjecanja njegovog automobila od strane teretnog vozila, ili je on pretjecao teretno vozilo, sada više nije siguran, teretno vozilo zakačilo njegov automobil i da vozač teretnog vozila nije želio stati te ga je pratio do groblja u Č., na kojem mjestu je policijska ophodnja zaustavila teretno vozilo koje je imalo županjske reg. oznake. Po dobivanju navedene dojave uputio je na mjesto događaja očevidnu ekipu. Prema podacima koje

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

je zapisao navedena telefonska dojava o prometnoj nesreći zaprimljena je u 12,35 sati toga dana. Od strane drugih policijskih službenika došao je do saznanja da je tog istog dana u V. došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane tužitelja i jednog kamiondžije, da je u tom događaju navodno izbila tučnjava i zadobivene su teške tjelesne ozljede, povodom kojeg događaja je proveden prekršajni postupak protiv obojice sudionika vezano za narušavanje javnog reda i mira, a naknadno je pristigla liječnika prijava od strane dr. R., u kojoj je bilo navedeno da je u navedenom događaju tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. Nije mu poznato da li je povodom navedene prometne nesreće stigla kakva dojava od strane nekog od kamiondžija. U svakom slučaju prema prikupljenim podacima i informacijama utvrđeno je da je prometna nesreća na neki način posljedica prethodnog događaja vezano za narušavanje javnog reda i mira do kojeg je došlo u V. istog dana. S obzirom na protek vremena ne sjeća se da li je policijski službenik G. P. u dojavi spominjao da bi njegov otac, ovdje tužitelj, sudjelovao u događaju vezano za narušavanje javnog reda i mira do kojeg je došlo istog dana u V. .

 

6.6.              Svjedok M. M., policijski službenik u PP S., iskazao je da su on i I. R. povodom primljene dojave o remećenju javnog reda i mira u V. dana 1. srpnja 2016. bili upućeni na intervenciju te da prilikom dolaska na lice mjesta nisu zatekli sudionike događaja. Došli su do saznanja da je vozač teretnog vozila, misli da se preziva R., otišao sa lica mjesta, dok je drugi sudionik g. P. bio kod svoje kuće, a naknadno tijekom dana pristupio je u policijsku postaju radi obavijesnog razgovora. Poznato mu je da je istog dana u mjestu Č. od strane drugih policijskih službenika zaustavljeno teretno vozilo kojim je upravljao g. R., a povodom dojave da je isto vozilo sudjelovalo u prometnoj nesreći i da je prema saznanjima koje ima utvrđeno da je u toj prometnoj nesreći sudjelovalo jedno osobno vozilo, koje je u datom trenutku pretjecalo teretno vozilo i tom prilikom je došlo do kontakta istih. Nema saznanja da li je prometna nesreća u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa prethodnim događajem remećenja javno reda i mira u kojem su sudjelovali R. i P.. S obzirom na protek vremena sa sigurnošću se ne može sjetiti da li je toga dana kada je išao na intervenciju naknadno u policijskog postaji vidio P.. Misli da je sin tužitelja G. P. došao na lice mjesta gdje je bio zaustavljeno navedeno teretno vozilo kako bi sa vozačem vidio što se dogodilo. Misli da je sin tužitelja tada bio vozač navedenog osobnog vozila koje je sudjelovalo u ovoj prometnoj nesreći. Nadalje, koliko je upoznat sa ovim događajem misli da je sin tužitelja prethodno, prije nego što je došlo do ove prometne nesreće, pokušao zaustaviti navedeno teretno vozilo, da je sa svojim osobnim vozilom teretno vozilo zaobišao i nakon toga se zaustavio uz kolnik, s namjerom da zaustavi to vozilo, no vozač nije htio stati.

 

6.7.              Svjedokinja I. R., policijska službenica u PP S., iskazala je da su ona i M. M. od šefa smjene u PP S. toga dana dobili nalog da zaustave jedno teretno vozilo, da su dobili broj reg. oznake tog vozila, te su ona i kolega M. to vozilo i zaustavili u Č. . Što se tiče događaja vezano za remećenje javnog reda i mira u V. navela je da nije bila na mjesta tog događaja, naime, po dobivenom nalogu da zaustave navedeno teretno vozilo su i postupali, a da prethodno nisu odlazili u V. povodom spomenutog remećenja javno reda i mira. U svakom slučaju zna da je daljnje postupanje u vezi događaja remećenja javnog reda i mira preuzeo kolega M. M.. Što se tiče događaja vezano za zaustavljanje

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

navedenog teretnog vozila u Č., koliko zna tog dana je proveden očevid koji je proveo kolega M. N., tako da nema saznanja što je očevidom na licu mjesta utvrđeno. Kada su zaustavili teretno vozilo da mogli su vidjeti određena oštećenja na desnom bočnoj strani vozila, detalja vezano za ta oštećenja više se ne može sjetiti. Što se tiče naloga za zaustavljanje teretnog vozila koliko zna navedeni nalog izdan je na temelju dojave koja je pristigla od osobe prezimena P., no ne zna o kojoj se konkretno osobi radi, odnosno kako glasi ime te osobe. Tog istog dana kada se naknadno nalazila u PP S. vidjela je da je tamo došao P. P., kao i druge osobe iz tog događaja, te da na tužitelju tada nije uočila nekakve tjelesne ozljede, iako je isti spominjao da je zadobio ozljede zubi ili tako nešto slično je rekao, te zna da je bio upućen da se javi liječniku. Nema saznanja da li je sin tužitelja G. P. na bilo koji način bio sudionik događaja vezano za remećenje javnog reda i mira ili događaja vezanog za zaustavljanje teretnog vozila u Č. .

 

6.8.              Iz spisa Prekršajnog suda u Virovitici broj … utvrđeno je da je tuženik, kao 1. okr., pravomoćnom presudom, broj .… od 8. veljače 2018., proglašen krivim zbog prekršajna djela iz čl. 70. st. 4. i čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je dana 1. srpnja 2016., oko 12,35 sati, upravljajući skupom vozila kroz mjesto M. u pravcu Ć., izazvao prometnu nesreću vršeći radnju pretjecanja osobnog vozila, kojim  je upravljao G. P., na dijelu ceste gdje je kolnik obilježen uzdužnom neprekidnom crtom te što prilikom pretjecanja svoje vozilo nije držao na potrebnoj udaljenosti, uslijed čega je došlo do udara prednjeg desnog bočnog dijela teretnog vozila u lijevu bočnu strasnu osobnog automobila, dok je istom presudom G. P., kao 2. okr., proglašen krivim zbog prekršajnih djela iz čl. 69. st. 4., čl. 47. st. 3.i čl. 242. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da se istoga dana, na mjestu i u vrijeme kako je to naprijed navedeno, osobnim vozilom kretao sredinom kolnika i nije svoje vozilo pomaknuo ka desnom rubu kolnika, iako je u tom trenutku njegovo vozilo pretjecao 1. okr. Upravljajući skupom vozila, pa je došlo do udara prednjeg desnog bočnog dijela teretnog vozila u lijevu bočnu stranu osobnog automobila, što nije kod sebe imao vozačku dozvolu niti prometnu dozvolu za vozilo kojim je upravljao.     

 

6.9.              Vještak I. F., dr. med., u vještačkom nalazu od 27. veljače 2021. naveo je da je tužitelja pregledao 22. veljače 2021. u ambulanti fizikalne i rehabilitacijske medicine Doma zdravlja VPŽ u S.. Tužitelj se događaja sjeća u potpunosti, predmetnog datuma je nakon verbalnog sukoba sa nepoznatom osobom došlo do naguravanja, prilikom čega je tuženik šakom udario tužitelja u području glave. Tužitelj je pao na tlo, asfalt, na stražnjicu, odmah je primijetio krv i dva zuba na asfaltu. Nakon udarca tuženik je ušao u kamion i odvezao se. Javio se kod liječnika obiteljske medicine D. R. dr. med., koji ga je pregledao i ispisao crvenu prijavu. Na pregled tužitelj dolazi sa mobilnom donjom zubnom protezom. U oskudnoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka o načinu liječenja. Tužitelj je naveo da je liječenje bilo u ambulanti Doma zdravlja u N. B. kod A. K., dr. dent. med., koja je u više navrata (8x) vadila preostale zube, a studenom 2020. dobio je mobilnu donju zubnu protezu. Na dan pregleda u području donje čeljusti vlastitih zuba nema. Iz medicinske dokumentacije I. P., dr. dent. med. od 20. srpnja 2016., vidljivo je da je tužitelj imao sve zube donje čeljusti osim izbijenih dva donja prednja zuba, međutim, isto tako je konstatirano da su preostali zubi kronično promijenjeni u smislu

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

periodontitisa. Iz medicinske dokumentacije, kao i upitom tužitelju, ne može se zaključiti zbog čega je vađeno preostalo zubalo, a ne ugradnja samo dva implantata.  Vještak je mišljenja da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju od 1. srpnja 2016. zadobio  udarac u glavu i izbijanje zuba 31 i 32 (dva prednja donja zuba desno). Prema posljedici fizičkog kontakta tužitelj je izbijanje dva prednja zuba mogao zadobiti udarcem tupog predmeta, a u konkretnom štetnom događaju zatvorenom šakom. Uzevši sve navedeno u obzir vještak smatra da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te bolove slabog intenziteta u trajanju od 2 tjedna. Tužitelj nema dokumentirane podatke o zasebnom liječenju posljedica pretrpljenog straha po specijalistu psihijatru te vještak smatra da je strah koji je tužitelj doživio bio prosječnog karaktera za tu vrstu nezgode i ozljede. Tužitelj je pretrpio kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta u trenutku udarca u glavu, udarac je zadobio iznenada te nije imao mogućnosti izbjegavanja udarca, odnosno zaštiti lice rukama kako bi spriječio veće ozljeđivanje, odnosno kako bi se aktivno branio. Sekundarni strah, u srednjem intenzitetu, mogao je trpjeti 5 dana, a strah slabog intenziteta, više u formi zabrinutosti još oko dva tjedna. Strah nije ostavio trajne posljedice. Dobivanjem mobilnog donjeg zubala, u užem smislu riječi, kod tužitelja nema naruženosti. Međutim, kada se zubalo skine naruženost postoji. Ostaje dvojba da li je bilo potrebito vađenje svih zuba kako bi se ishodilo kompletno mobilno zubalo. Vještak je mišljenja da predmetna ozljeda nije zahtijevala takav način liječenja. Ako se baziramo na nalaz stomatologa (P. dr. dent. med.) i kada bi bilo dodatnog liječenja, tada bi se govorilo o slabom stupnju naruženosti na osnovi izbijanja dva donja prednja zuba koja su vidljiva tužitelju samo kada se gleda u ogledalo, a trećim osobama kod forsiranog smijanja, spuštajući donju usnu. Što se tiče uzimanja hrane, nema posebnog ograničenja konzumiranja iste, bez obzira na vrstu i tvrdoću hrane.

 

6.10.              Tužitelj je iskazao da se kritičnoga dana vraćao iz B. u V., u mjesto gdje živi, i došavši automobilom u ulicu iz koje se skreće u njegovu ulicu u kojoj stanuje na cesti je ispred sebe zatekao zaustavljen osobni automobil u kojem se nalazio J. G., koji mu je rekao da s automobilom ne može dalje proći jer su ispred njega bili kamioni, čiji vozači se nisu htjeli maknuti. Koliko je mogao vidjeti prvi kamion koji je stajao na cesti bio je kamion tuženika, iza njega je bio drugi kamion možda na udaljenosti 1 do 2 metra, a treći kamion se nalazio iza ovog drugog kamiona na malom mostu koji se tamo nalazio. Vidjevši to izašao je iz automobila i otišao do vozača onog trećeg kamiona, govoreći mu da se samo metar ili dva vrati unazad kako bi se kamion ispred njega mogao pomaknuti desno, a i ovaj prvi, tako da može proći svojim automobilom dalje cestom u pravcu svoje ulice. Na ovo mu je vozač trećeg kamiona rekao da kada oni mogu čekati lugara da može onda i on tu čekati, na što se počeo vraćati prema svom automobilu. Nije primijetio gdje se u tom trenutku nalazio tuženik, a kasnije od drugih je saznao da je tuženik bio vani stojeći iza svog kamiona i onog drugog kamiona iza njega. Prilikom povratka do svog automobila rekao je kako će zvati policiju pa da se onda vidi tko se neće maknuti, odnosno neka policija vidi da li kamioni mogu stajati tamo na cesti ili su se trebali parkirati dalje na obližnjem parkiralištu kod zgrade vodovoda. Tuženik je čuo da će zvati policiju te mu prišao i rekao "ti ćeš zvati policiju mamu ti j...", a zatim ga šakom udario u predio usta. Od ovog udarca je pao na tlo i uspio je vidjeti da se tuženik primiče s namjerom da ga udara, pri čemu se na tlu vrteći odmicao te je u jednom trenutku na tlu našao jednu grančicu, to nije niti bila

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

grana, i držeći istu u ruci je rekao tuženiku "ajde sada da te vidim" i krenuo za njim. Tuženik se, tada vidjevši ga onako krvavog jer od zadobivenog udarca iz usta mu je potekla krv, popeo u svoj kamion i otišao prema centru V. . Ujedno je tada vidio kako se vozač trećeg kamiona vratio kamionom unazad 1- 2 metra, tako da se ovaj drugi kamion mogao vratiti unazad te obići njegov automobil i automobil J. G., nakon čega su ova dva kamiona otišla prema centru V. . Odmah nakon toga sjeo je u automobil i otišao u lokal koji se nalazi u centru V., a koji lokal inače drži njegov sin S. P., gdje je došao u namjeri da se umije i opere krv koju je imao na sebi. Došavši u ovaj lokal konobar ga je pitao što se dogodilo te mu je rekao da ga je kamiondžija udario. U ovaj lokal nije došao s nikakvom namjerom da se tamo nađe sa vozačima navedenih kamiona niti da ide za njima već isključivo kako bi se oprao od krvi. Za vrijeme dok je bio u ovom lokalu tuženik i ostala dva vozača su s kamionima otišli dalje u pravcu M., a o ovom događaju je telefonom obavijestio policiju. Točno je da je nakon što se oprao sa automobilom krenuo u pravcu u kojem su otišli vozači navedenih kamiona, želeći vidjeti gdje i da li će ih policija zaustaviti. Putem je na raskrižju sa mjestom B. pretekao navedene kamione i prije samog ulaska na glavnu cestu u M. stao automobilom uz cestu i u trenutku kada je tuženik s kamionom prolazio podigao je ruku s namjerom da ga pozdravi jer pomislio je neka ide, dakle, nije ga imao namjeru zaustaviti, na što je tuženik, kako je to primijetio, smijući se nastavio vožnju dalje. Nema saznanja na koji način se u kasnijem tijeku događaja, a prije nego što je policija zaustavila kamione, zatekao njegov sin G. P., koji je inače policijski službenik zaposlen u PP S., niti mu je poznato da li je on, i ako je na koji način, sudjelovao u prometnoj nesreći zbog koje je vođen prekršajni postupak kako protiv tuženika tako i protiv njegovog sina G. . Nakon što mu je tuženik zadao navedeni udarac u predjelu usta, od tog udarca trpio je i osjetio jaku bol, vrtjelo mu se u glavi, a od udarca je pao na tlo. U ovom događaju od zadobivenog udarca zadobio je ozljede na način da su mu dva zuba bila izbijena, a treći je morao vaditi kasnije jer je od zadobivenog udarca raskliman. Zbog ozljeda koje je zadobio liječio se kod stomatologa gotovo godinu i trpio je strah od samog ishoda liječenja jer je bio zabrinut kako će se i na koji način ova ozljeda uopće sanirati. Zbog ovog događaja je i dan danas posramljen jer se u V. i danas priča i kada dođe negdje znaju komentirati "poslat ćemo ti kamiondžiju". Na pitanje tuženika kako objašnjava činjenicu da je nakon zadobivenog udarca bio ošamućen i pao na tlo, a da je unatoč tome uspio doći do šibe ili štapa i s istim držeći u ruci vijati tuženika, naveo je da ni sam ne zna kako je nakon pada uspio doći do spomenute grančice, odnosno šibe kako tvrdi tuženik, i toga se jednostavno ne može sjetiti. Na pitanje da li se sjeća da bi na parkiralištu ispred navedenog lokala, gdje se došao oprati, neke osobe ili više njih se vješali po kamionu kojim je upravljao tuženik i kolcima udarali po kamionu, naveo je da nije vidio nikoga da bi udarao kolcima po kamionu tuženika i vješao jer se nalazio unutar lokala i prao se od krvi. Na pitanje da li je njegov sin G. P. bio u navedenom ugostiteljskom lokalu u trenutku kada je on tamo došao, naveo je da njegov sin tada nije tamo bio, on ga tada nije tamo vidio. Nakon što je iz V. krenuo za tuženikom, niti u jednom trenutku tuženik sa svojim kamionom nije udario u njegov automobil kojim je tada upravljao. Netočno je da bi tijekom te vožnje vozio ispred kamiona kojim je upravljao tuženik, a da ga on, kako tuženik to tvrdi, uopće nije obišao već ga je obišao svojim vozilom njegov sin G. P.. Na pitanje zašto nije ostao na mjestu gdje su djelatnici policije zaustavili tuženika i zašto nije tamo bio kada je policija već bila tamo, naveo je da nakon što se automobilom zaustavio u M. da dalje

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

nije išao za tuženikom te mu tada nije niti bilo poznato gdje je, i ako je, policija zaustavila kamion tuženika. Nakon što je tuženik sa kamionom prošao dalje, vratio se i otišao kod svog doktora.

 

6.11.              Tuženik je u svom iskazu naveo da je kritičnog dana, zajedno sa svojim kolegama vozačima V. K. i B. Ž., svatko vozeći svoj kamion, prolazio ulicom u kojoj živi tužitelj te su došli do raskrižja te ulice sa drugom ulicom, gdje su se zaustavili kako bi sačekali da im lugar nadležne šumarije dostavi dokumentaciju za trupce koje su tada vozili. Nakon što su se zaustavili uočio je da je njima u susret dolazio jedan osobni automobil, koje vozilo je prošlo pored njih, odnosno njihovih kamiona, tako da nije točno ono što tužitelj tvrdi da su se zaustavili na cesti a da on nije mogao proći jer ako je navedeno vozilo prošlo pored njih isto tako je i tužitelj sa svojim vozilom mogao proći. Međutim, tužitelj kada je došao svojim vozilom nije htio proći pored njihovih kamiona već je stao i počeo istjerivati neku svoju pravdu. Uočio je kako je tužitelj iz svog automobila izašao te u vidno alkoholiziranom stanju počeo vikati i počeo trčati prema njemu te ga u jednom trenutku rukom pokušao udariti no uspio ga je samo okrznuti po desnom uhu. U tom trenutku, vidjevši što se događaj, kolega B. Ž. je došao i stao između njih kako bi spriječio daljnji sukob, nakon čega se tužitelj naljutio i počeo vikati da ću sada vidjeti svog Boga, nakon čega se okrenuo i otišao prema svom automobilu, pri čemu je bio uvjeren da će tužitelj iz svog automobila uzeti kakav predmet, palicu i sl. Vidio je kada se zatim tužitelj vraćao od automobila nazad prema njemu držeći u ruci jednu drvenu palici, odnosno nekakav štap ili kolac i počeo ga s tim kolcem vijati, odnosno trčati za njim dok je on bježao od njega trčeći oko kamion. U jednom trenutku vidio je da se tužitelj spotaknuo i pao na tlo, pri čemu se ozlijedio navedenom palicom, odnosno kolcem kojeg je imao u ruci jer je primijetio da mu je odmah nakon toga potekla krv. Vidjevši ovo od straha je pobjegao u svoj kamion s namjerom da ode jer je vidio da je kolega V. K., koji je bio odmah iza njegovog kamiona, otišao, a nakon njega su sa svojim kamionima otišli i on i kolega B. Ž. . Dodaje ovome da je kolega V. K. sa svojim kamionom stajao iza njegovog kamiona i uspio je svojim kamionom prilikom odlaska proći pored njegovog kamiona, što znači da je bilo dovoljno mjesta da i tužitelj, ako je to želio, mogao svojim vozilom odnosno osobnim automobilom proći pored njegovog kamiona, ali očito to nije htio. Nakon što su otišli sa mjesta događaja sva trojica su se kamionima uputili u pravcu centra V., gdje su se na jednom parkiralištu zaustavili i čekali da dođe lugar kako bi im predao dokumentaciju za prijevoz trupaca. Dok su tamo čekali primijetio je da je tužitelj sa svojim automobil marke Golf prošao cestom i otišao, ali nakon 4 do 5 minuta je na navedeno parkiralište, gdje su stajali, došlo više ljudi držeći palice u rukama te su počeli tim palicama udarati po njegovom kamionu i vješati se po njemu, nakon čega su sva trojica želeći izbjeći daljnji sukob i zbog straha kojeg su imali krenuli dalje iz V. s tim da je on, prethodno vidjevši što se događa, obavijestio policiju i sjeća se da se na njegov poziv javila jedna policijska službenica koja mu je rekla, a nakon što joj je ispričao što se događa, da se ne zaustavljaju s kamionima već da sačekaju da ih policija zaustavi. U daljnjoj vožnji kamionom uočio je kako je tužitelj sa svojim vozilom pretekao njegov kamion i cijelo vrijeme u daljnjem tijeku vožnje sa automobilom prikopčavao vjerojatno s namjerom da ga uspori ili zaustavi. Vidio je nadalje da je iza njega se svojim kamionom kretao kolega B. Ž., a iza njegovom kamiona uočio je da se kreće osobni automobil marke Audi zelene boje, slatinskih reg. oznaka,

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

koji ih je počeo pretjecati i kada je došao usporedno sa njegovim kamionom vozač tog automobila je kroz prozor mahao da stane, a tog vozača je i prepoznao kao jednog od onih ljudi koji su prethodno na navedenom parkiralištu palicama udarali po njegovom kamionu i vješali se po njemu. Navedeni automobil marke Audi zelene boje ga je tada i pretekao te je u jednom trenutku na pola ceste prikočio tako da je i on morao skrenuti u svoju lijevu stranu kako bi izbjegao udar u taj automobili i kako bi ga obišao, no pri tome je desnom stranom kamiona udario u lijevu bočnu stranu tog vozila, no nije se zaustavljao već je nastavio dalje vožnju pri čemu se držao sredine ceste ne dozvoljavajući vozaču navedenog vozila da ga ponovno pretekne. U Č. su ih svu trojicu, dakle i njega i kolegu K. i Ž., zaustavili djelatnici policije, a isto tako su zaustavili i sina tužitelja G. P. koji je upravljao navedenim automobilom marke Audi. Djelatnici policije su od njih uzeli izjave, proveli alkotestiranje, fotografirali njegov kamion i vozilo sina tužitelja. Na licu mjesta prilikom vršenja očevida doznao je da je upravo sin tužitelja G. P. telefonom obavijestio tužitelja da ne dolazi na mjesto gdje su ih djelatnici policije zaustavili, kako bi na taj način izbjegao alkotestiranje. Njegov poslodavac, kao vlasnik kamiona, unatoč tome što je kamion u ovom događaju bio oštećen zbog udaranja palicama navedenih osoba, nije pokretao postupak za naknadnom pretrpljene štete jer mu je doslovno rekao da je bolje da se ne zamjeramo, kako je on to rekao, janjevcima jer bolje je s njima ostati u dobrim odnosima nego da im se zamjere i da više ne mogu prolaziti kroz V. po trupce. Nakon što se s kamionom zaustavio na parkiralištu u centru V. uočio je kada je tužitelj sa svojim automobilom došao ispred ugostiteljskog lokala o kojem je tužitelj govorio i ušao u ovaj lokal, a nedugo nakon toga iz tog istog lokala je istrčalo više osoba, njih 4, 5 ili 6, koji su držeći palice u rukama počeli udarati po njegovom kamionu. Ne može reći o kojim konkretno osobama se radi, dopušta mogućnost da je među njima bio i sin tužitelja G. P., ali to ne može sa sigurnošću potvrditi, ali sa sigurnošću može reći da je upravo G. P. upravljao navedenim automobilom marke Audi zelene boje i pokušavao ga tim automobilom zaustaviti, odnosno prepriječiti se na cesti i zaustaviti ga. Ugostiteljski lokal gdje je kasnije došao tužitelj  nalazi se nedaleko od parkirališta gdje su se on i ostale kolege zaustavili i taj lokal je po njegovoj procjeni od mjesta gdje su se on i tužitelj sukobili udaljeno oko 1 kilometar. Poznato mu je gdje se nalazi kuća u kojoj tužitelj živi u V., naime, kasnije su mu drugi vozači pokazali gdje se kuća tužitelja nalazi i on je tu kuću vidio te može reći da je kuća od mjesta gdje su se on i tužitelj sukobili udaljena oko 150 metara.

 

7.              Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra tužbeni zahtjev, specificiran i umanjen podneskom tužitelja od 29. ožujka 2021., djelomično osnovanim. Naime, iz pisanih i personalnih dokaza nesporno je utvrđeno da je 1. srpnja 2016., oko 12,00 sati, u V., na raskrižju ulice D. i N. Š. Z., između tužitelja i tuženika došlo do verbalnog i fizičkog sukoba, tijekom kojeg je, kako je to nesporno utvrđeno iz prijave od 1. srpnja 2016. dr. D. R. iz V. i provedenim medicinskim vještačenjima po sudskim vještacima dr. D. Š. i dr. I. F., tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu izbijanjem dva donja prednja zuba, koja ozljeda je okvalificirana kao tjelesna ozljeda, a radi se o ozljedi koja uobičajeno nastaje direktnim tupim udarcem u zube i najčešće nastaje u tučnjavi, obično udarcem šakom ili drugim dijelovima tijela (noga, glava) ili tupim predmetom. Cijeneći provedene pisane dokaze i dane iskaze svjedoka J. G. i tužitelja

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

sud smatra utvrđenim da je navedenu tjelesnu ozljedu tužitelju zadao upravo tuženik udarcem zatvorenom šakom u predio usta. Naime, svjedok J. G. bio je očevidac kritičnog događaja te je izrijekom naveo da je vidio da je u nastalom sukobu tuženik tužitelju zadao više udaraca, a od tih udaraca zamijetio je da je jedan bio vrlo jak, naime, tim udarcem tuženik je šakom udario tužitelja u predjelu desne vilice, od kojeg udarca je tužitelj pao na tlo. Ovako opisani način zadavanja udarca sukladan je ne samo iskazu tužitelja, koji je naveo ga je tuženik šakom udario u predio usta, od kojeg udarca je pao na tlo te vidio da se tuženik primiče s namjerom da ga udara, pri čemu se na tlu vrteći odmicao, već je iskaz sukladan i utvrđenjima medicinskih vještaka o mehanizmu zadobivanja navedene tjelesne ozljede, koji su u vještačkim nalazima sukladno naveli da se radi o ozljedi koja uobičajeno nastaje direktnim tupim udarcem u zube i najčešće nastaje u tučnjavi, obično udarcem šakom ili drugim dijelovima tijela (noga, glava) ili tupim predmetom. Sud ne prihvaća iskaze svjedoka V. K. i B. Ž. u dijelu gdje tvrde da nisu vidjeli da bi u nastalom sukobu tuženik udario tužitelja. U tom dijelu njihove iskaze sud cijeni neuvjerljivim i nelogičnim. Naime, nelogično i neživotno je da navedeni svjedoci, kao očevici kritičnog događaja i nalazeći se u neposrednoj blizini mjesta događaja, nisu mogli vidjeti da je tuženik u nastalom sukobu udario tužitelja zatvorenom šakom u predjelu usta, niti su vidjeli da bi tužitelj od zadobivenog udarca pao na tlo, a niti da bi zadobio kakvu ozljedu. Osim toga, iskaze navedenih svjedoka sud smatra pristranim jer se radi o svjedocima koji su kolege tuženika i očito imaju interesa da tuženik uspije u sporu, želeći mu u tome pomoći svojim neuvjerljivim i nelogičnim iskazima. Nadalje, neuvjerljivi su i nelogični navodi odgovora na tužbu te dio iskaza tuženika, gdje tuženik tvrdi da fizički nije napao tužitelja već da je pobjegao nakon verbalnog sukoba, a da je navedenu ozljedu tužitelj zadobio u trenutku kada vraćao od automobila nazad prema njemu držeći u ruci jednu drvenu palicu, odnosno nekakav štap ili kolac, i počeo ga s tim kolcem vijati, odnosno trčati za njim, dok je on bježao od njega trčeći oko kamiona, da bi u jednom trenutku vidio da se tužitelj spotaknuo i pao na tlo, pri čemu se ozlijedio navedenom palicom, odnosno kolcem kojeg je imao u ruci jer je primijetio da mu je odmah nakon toga potekla krv. Istaknuti navodi tuženika su ne samo neuvjerljivi i nelogični već nisu ničim potvrđeni, pa niti iskazima navedenih svjedoka očevidaca kritičnog događaja, te su u potpunosti suprotni utvrđenjima koja proizlaze iz vještačkih nalaza navedenih vještaka o mehanizmu zadobivanja tjelesne ozljede tužitelja.  

 

8.              Slijedom navedenih utvrđenja, utvrdivši da je tuženik tužitelju udarcem zatvorenom šakom u predio usta zadao navedenu tjelesnu ozljedu, uslijed koje je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na zdravlje, sud smatra da stoga postoji odgovornost tuženika za naknadom štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju. Naime, prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnim slučaju tuženik odgovara za pričinjenu štetu po načelu krivnje sukladno odredbi čl. 1049. ZOO, kojom je određeno da krivnja postoji kada je štetnik pričinio štetu namjerno ili nepažnjom, dok je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO određeno da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje dužan mu je nadoknaditi štetu. Tuženik je, s obzirom na mehanizam zadavanja tjelesne ozljede, nema sumnje štetu počinio namjerno jer je zadavanjem udarca zatvorenom šakom u predio usta iskazao namjeru da tjelesno ozlijedi tužitelja, dakle, htio je štetnu radnju i njezinu posljedicu.

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

9.              U nastanku štete i štetnog događaja sud smatra da postoji određeni doprinos tužitelja jer iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj svojim radnjama pridonio da šteta nastane, slijedom čega u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO, prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane, ili da bude veća nego što bi to inače bila, ima pravo na razmjerno sniženu naknadu. Sud kao neuvjerljive i ničim potvrđene ne prihvaća navode tužitelja da je tuženik čuo da će on zvati policiju te mu prišao i rekao "ti ćeš zvati policiju mamu ti j...", a zatim ga šakom udario u predio usta. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj prvi prišao tuženiku te da je nedugo zatim između njih došlo do verbalnog, a potom fizičkog sukoba. Iako svjedoci V. K. i B. Ž. u svojim iskazima tvrde da nisu čuli što su tužitelj i tuženik u verbalnom sukobu jedan drugome govorili, dok svjedok J. G. tvrdi da je tužitelj, nakon što se zaustavio automobilom izašao iz svog automobila i otišao prema navedenim kamionima te vidio kada je prišao kamionu u kojem se nalazio tuženik i nešto je tuženiku rekao, no nije uspio razumjeti niti čuti što mu je govorio, s obzirom na sve okolnosti nastanka kritičnog događaja sud smatra istinitim iskaz tuženika u dijelu gdje tvrdi da je tužitelj nakon što je svojim vozilom stao, i nakon što je izašao iz vozila, počeo istjerivati neku svoju pravdu. Osnovanost navoda tuženika da je tužitelj izašavši iz automobila počeo vikati i trčati prema njemu te ga u jednom trenutku rukom pokušao udariti, proizlazi iz službenih zabilješki PP S., priloženih u spisu ODO u V. br. K-DO…, u kojima su sadržani iskazi svjedoka očevidaca kritičnog događaja J. G. i B. Ž., koji su suglasno naveli da je tužitelj, nakon što se vozilom zaustavio, izašao iz istog te odmah počeo vikati i galamiti te krenuo prema vozačima koji su stajali pored kamiona i došavši do njih počeo se s jednim od njih naguravati, a potom i udarati međusobno šakama. Nadalje, navode tuženika da je B. Ž. tada došao i stao između njih kako bi spriječio daljnji sukob, nakon čega se tužitelj okrenuo i otišao prema svom automobilu potvrdio je svjedok B. Ž., koji je naveo da kada je vidio da je došlo do međusobnog naguravanja te im je prišao i pokušao ih razdvojiti, da bi u tom trenutku tužitelj preko njega pokušavao rukama dohvatiti, odnosno udariti tuženika, a po ponašanju tužitelja mogao je zaključiti da je pod utjecajem alkohola jer je bio agresivan, a osim toga osoba koja je bila u vozilu tužitelja kada je prolazila pored njega rekla mu je "nemojte imati posla s njim, pijan je". Sud prihvaća istaknute navode tuženika te svjedoka J. G. i B. Ž., tim prije što tuženik, za razliku od tužitelja, nije imao nikakvog motiva niti razloga prvi prilaziti tužitelju niti mu se uopće obraćati. Naprotiv, tužitelj očito revoltiran time što su navedeni kamioni na cesti bili zaustavljeni na način da su zapriječili prolaz ulicom kojom je trebao proći da bi došao do svoje kuće, vičući i galameći prilazi vozačima navedenih kamiona te odmah zatim ulazi u verbalni, a zatim i fizički sukob s tuženikom. Nema nikakve sumnje da se radilo o neprimjerenom i agresivnom ponašanju tužitelja, koje ponašanje je primarno stvorilo incidentnu i ekscesnu situaciju koja je ubrzo dovela do verbalnog i fizičkog sukoba između stranaka, u kojem je tužitelj zadobio navedene tjelesnu ozljede. Da se tužitelj u datom trenutku agresivno ponašao ukazuje činjenica da je, kako je to razvidno iz priložene preslike zapisnika PP  S. o ispitivanju prisutnosti alkohola br. … od 1. srpnja 2016., kod tužitelja utvrđena prisutnost alkohola u koncentraciji od 0,27 g/kg apsolutnog alkohola u organizmu, što je objektivno moglo potaknuti agresivno ponašanje tužitelja. Nadalje, na agresivno ponašao tužitelja ukazuje i činjenica da je tužitelj, nakon što su tuženik i ostala dva vozača kamiona napustili mjesto događaja, očito želeći izbjeći daljnji sukob, umjesto da potraži liječničku pomoć sa automobilom

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

kreće za tuženikom i nakon što ga je zatekao na parkiralištu u blizini lokala u centru V., očito s namjerom da se revanšira tuženiku, sa grupom drugih osoba dolazi do parkiranog kamiona tuženika, te zajedno sa palicama počinju udarati po kabini tuženikov kamiona (oštećenja vidljiva na fotografijama fotodokumentacije očevida sadržanim i spisu Prekršajnog suda u Virovitici br. Pp-P-…), uslijed čega je tuženik s kamionom morao pobjeći. No i nakon toga tužitelj automobilom nastavlja slijediti tuženika pokušavajući ga zaustaviti, pri čemu mu je u tome pokušao pomoći njegov sin G. P., policijski službenik PP S., koji se u tom trenutku tamo zasigurno nije zatekao slučajno i koji je, kako je to tuženik u svom iskazu po uvjerenju suda istinito naveo, pokušao svojim vozilom zaustaviti kamion tuženika pretekavši ga svojim vozilom na cesti te zatim u nastavku vožnje usporavajući i krećući se vozilom sredinom kolnika, ne želeći se vozilom pomaknuti ka desnom rubu kolnika, iako ga je u tom trenutku s kaminom pretjecao tuženik, uslijed čega je došlo do kontakta navedenih vozila te prometne nesreće povodom koje je vođen navedeni postupak kod Prekršajnog suda u Virovitici broj Pp P-… . Nema nikakve sumnje da je opisani događaj u izravnoj vezi s prethodnim događajem u kojem je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu. Naime, sud je uvjerenja da je o štetnom događaju, odmah nakon ozljeđivanja, tužitelj obavijestio svog sina G. P. te da se stoga isti na mjestu nastanka navedene prometne nesreće nije zatekao slučajno, već očito s namjerom da nasilnim zaustavljanjem kamiona tuženika pomogne tužitelju u njegovoj namjeri da se revanšira tuženiku.

 

9.1.              Slijedom navedenih utvrđenja, sud smatra da za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju nesporno postoji odgovornost tuženika, jer nije sporno da je tuženik tužitelja u navedenom štetnom događaju tjelesno ozlijedio na način kako je to već navedeno, no isto tako sud smatra da u nastanku štetnog događaja postoji određeni doprinos tužitelja, jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj prvi prišao tuženiku te je uslijed tužiteljevog neprimjerenog i agresivnog ponašanja, kako je to naprijed opisano, došlo do primarno incidentne i ekscesne situaciju koja je dovela do verbalnog i fizičkog sukoba između stranaka, tijekom kojeg je tuženik tjelesno ozlijedio tužitelja. Cijeneći sve navedeno, sud smatra da je opisanim postupcima tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja, koji doprinos cijeni u visini od 30 % te stoga tužitelju, sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO, pripada pravo na razmjerno sniženu naknadu pretrpljene štete.

 

10.              S obzirom na vještačenjem utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, odnosno bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te bolove slabog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i  1372-11/02, povećavaju za 50 %, sud smatra da tužitelju po tom osnovu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.785,00 kn, no s obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, po tom osnovu tužitelju je dosuđen iznos od 3.350,00 kn. S obzirom da je vještačenjem utvrđeno da je strah koji je tužitelj doživio bio prosječnog karaktera za tu vrstu nezgode i ozljede te da je tužitelj pretrpio kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta u trenutku udarca u glavu, sekundarni

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

strah, u srednjem intenzitetu, u trajanju od 5 dana, a strah slabog intenziteta, više u formi zabrinutosti za ishod liječenja, još oko 2 tjedna, sud smatra da tužitelju po tom osnovu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kn, no s obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, po tom osnovu tužitelju je dosuđen iznos od 3.350,00 kn. Nadalje, s obzirom na nalaz vještaka da dobivanjem mobilnog donjeg zubala, u užem smislu riječi kod tužitelja nema naruženosti, a kada se zubalo skine naruženost postoji, no da je dvojbeno da li je uopće bilo potrebno vađenje svih zuba kako bi se ishodilo kompletno mobilno zubalo te da predmetna ozljeda nije zahtijevala takav način liječenja, uzimajući u obzir nalaz stomatologa I. P. dr. dent. med., iz kojeg proizlazi da je tužitelj imao sve zube donje čeljusti osim izbijenih dva donja prednja zuba, no isto tako je konstatirano da su preostali zubi kronično promijenjeni u smislu periodontitisa, tada se radi o slabom (lakom) stupnju naruženosti na osnovi izbijanja dva donja prednja zuba, što je bilo vidljivo trećim osobama samo ponekad kod forsiranog smijanja uz spuštanje donje usne, i to samo određeno vremensko razdoblje, odnosno od nastanka kritičnog događaja 1. srpnja 2016. pa do mjeseca studenog 2020. godine, kada je tužitelj dobio mobilnu donju zubnu protezu, slijedom čega sud smatra da tužitelju po osnovi duševnih bolova koje trpio u navedenom vremenskom razdoblju zbog naruženosti navedenog stupnja, koje je bilo uočljivo trećim osobama samo ponekad, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 kn, no s obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, po tom osnovu tužitelju je dosuđen iznos od 2.100,00 kn. S obzirom na sve navedeno, sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev te tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti na zdravlje dosudio iznos o ukupno 8.950,00 kn.

 

11.              Tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog povrede časti i ugleda sud je kao neosnovan odbio jer u postupku tužitelj ničim nije dokazao da je uslijed štetnog događaja i tjelesne ozljede koju je zadobio trpio duševne bolove zbog povrede časti i ugleda. Naime, da je tužitelj trpio kakve duševne bolove zbog povrede časti i ugleda, tada je za očekivati da bi tužitelj zatražio liječničku pomoć psihijatra ili bi primao kakvu terapiju lijekovima za smirenje, međutim, tužitelj uopće ne tvrdi da je zatražio stručnu pomoć psihijatra niti da je primao kakvu terapiju lijekovima. Nadalje, tužitelj ničim nije dokazao da je nakon kritičnog događaja, kao posljedica istog zbog pretrpljene povrede časti i ugleda, kod tužitelja došlo do kakvih promjena u njegovom dotadašnjem ponašanju, a što bi utjecalo na kvalitetu njegova života kako u poslovnom - radnom, tako i u osobnom – privatnom smislu). Nadalje, tužitelj ničim nije dokazao da je od članova svoje obitelji, ili susjeda ili prijatelja i poznanika u lokalnoj sredini u kojoj živi te unutar društva u kojem se kreće zbog štetnog događaja bio ponižavan ili izvrgnut kakvom podsmjehu i da bi uslijed toga trpio duševne bolove. Činjenica što je tužitelj, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka S. T., bio čest gost lokala u kojem navedeni svjedok radi, a da je nakon štetnog događaja tužitelj počeo izbjegavati dolaziti u lokal jer su ga ljudi kada bi došao pitali jesu te istukli i sl., tako da je sve rjeđe dolazio, ne ukazuje da je kod tužitelja uslijed kritičnog događaja došlo do povrede časti i ugleda niti da je tužitelj trpio duševne bolove čiji intenzitet i trajanje bi opravdavali dosudu pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, kojom je određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema. Slijedom navedenog, sud je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog povrede časti i ugleda u zatraženom iznosu od 4.000,00 kn.

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

12.              S obzirom na sve navedeno, sud je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1095. ZOO na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i naruženost tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od ukupno 8.950,00 kn, dok je sa iznosom iznad toga, u visini od 5.050,00 kn, tužbeni zahtjev sud kao neosnovan odbio. Na dosuđeni iznos tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 28. lipnja 2019. pa do isplate. Naime, odredbom čl. 1103. ZO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

 

13.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14), odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici. Tužitelj je u postupku imao troškove u ukupnom iznosu od 9.500,00 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu Tarife), 5.000,00 kn za zastupanje na ročištima održanim 27. svibnja, 2. srpnja i 19. listopada 2020. te 29. travnja 2021.(Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 1.000,00 kn na ime nagrade za sastav obrazloženog podneska od 29. ožujka 2021. u kojem se tužitelj očitovao na vještački nalaz (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 2.500,00 kn za troškove vještačenja, 500,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19), dalje Uredba) te 500,00 kn za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 2. st. 1. Uredbe). S obzirom da je u postupku tužitelj uspio sa oko 60 % od tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, razmjerno tom uspjehu tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku te sudskih pristojbi (koji ukupno iznose 7.000,00 kn) u iznosu od 4.200,00 kn, dok su troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn tužitelju dosuđeni u cijelosti, budući da bi navedene troškove tužitelj svakako imao neovisno o uspjehu u parnici, s obzirom se tuženik protivio i pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troškova pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude u zatraženom iznosu od 500,00 kn jer sud smatra da se radi o trošku koji nije bio nužan za vođenje postupka. Nadalje, sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troškova puta radi dolaska na ročište od 23. studenog 2020., jer tužitelj nije dostavi dokaze i visini navedenih troškova, niti je prihvatio u troškovniku zatraženi kancelarijske troškove (toner, ispis, poštarina) u iznosu od 100,00 kn, jer tužitelj nije dostavi dokaze da je navedene troškove uopće imao niti dokaze o visini tih troškova.

 

13.1.              Tuženik je u postupku imao troškove u ukupnom iznosu 2.500,00 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav obrazloženog podnesaka od 26. travnja 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te 500,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife). Budući da je tuženik u parnici uspio sa oko 40 % od tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, razmjerno tom uspjehu tuženiku su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 1.000,00 kn.

 

13.2.              Sud je izvršio prijeboj dosuđenih troškova stranaka te tuženika obvezao da tužitelju naknadi utvrđenu razliku troškova u iznosu od 5.700,00 kn, na koji iznos je

 

 

Poslovni broj: 18 Pn-45/2019-42

 

tuženik dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude 14. lipnja 2021. pa do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

U Slatini, 14. lipnja 2021.

 

                                                                                                         S u d a c :

 

                                                                                                                                             Josip Bočkai

                                                                                                                                  

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.