Poslovni broj: I Kž-uv-100/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-100/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Marije Balenović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. B., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik-I-39/2021-10 od 22. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika A. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika A. B. kao neosnovan.

 

2. Zatvorenik se nalazi u kaznionici … na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci broj K-10/2020-6 od 27. siječnja 2020., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-150/2020-4 od 7. travnja 2020., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11.-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 3. lipnja 2022.

3. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik A. B. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i "prihvaćanje prijedloga za uvjetni otpust i uvjetno ga otpusti".

 

4. U skladu člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavak 2. ZIKZ-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba zatvorenika nije osnovana.

 

6. Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjerio cijenio pozitivne okolnosti na njegovoj strani jer ima osiguran postpenalni prihvat u obitelji što dodatno umanjuje rizik od kriminalnog povrata. U odnosu na počinjeni stegovni prijestup on je bio fizički napadnut i samo se branio. Drugih problema nije imao i bio je ocijenjen ocjenom zadovoljava. Izdržao je nešto manje od 2/3 kazne i uvjetni otpust ne bi zlorabio.

 

7. Izloženim žalbenim navodima zatvorenik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. Potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

8. Naime, pravilno je pri tome prvostupanjski sud imao u vidu pozitivne okolnosti na strani zatvorenika, koje proizlaze iz izvještaja kaznionice u kojoj se on nalazi na izdržavanju kazne zatvora (kazneno djelo priznaje, kaznu prihvaća, drugi postupak se ne vodi i prije nije osuđivan, zadržao je podršku obitelji) kao i okolnost da ima osiguran postpenalni prihvat, ali i negativne okolnosti da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, ocijenjen je ocjenom "ne zadovoljava" u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, stegovno je tretiran zbog počinjenja težeg stegovnog prijestupa, a procijenjena vjerojatnosti kriminalnog povrata je srednja.

 

9. Sud je pravilno uzeo u obzir kao nepovoljnu okolnost činjenicu da je zatvorenik 2021. pravomoćno stegovno tretiran zbog počinjenja težeg stegovnog djela budući da članak 59. stavak 2. KZ/11. izričito propisuje da će se i okolnosti ponašanja tijekom izdržavanja kazne zatvora cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, što znači da je neosnovano žaliteljevo polemiziranje o uzrocima tog stegovnog prijestupa.

 

10. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti, zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.

11. Protivno žalbenim navodima, prilikom donošenja odluke sud je dužan voditi računa i o tome koliki je preostali dio neizdržane kazne, ali navedena okolnost, sama po sebi, nema odlučujući, odnosno pretežiti značaj i važnost za samo donošenje odluke o uvjetnom otpustu. Smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procijeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi.

 

12. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

 

13. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne okolnosti, prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

14. Okolnost što zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat u obitelji je svakako pozitivna okolnost, no ista nije takva da dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.

 

15. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 14. lipnja 2021.