Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž R-1128/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice T. N. /OIB …/ iz Z., zastupane po punomoćnicima M. P. i Z. V., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika K. za d. b. Z. /OIB ./, Z.. i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske /OIB… /, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4722/2018-91 od

31. ožujka 2021., dana 14. lipnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalbe tuženika i umješača i
potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4722/2018-91
od 31. ožujka 202. u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen
zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.750,00 kn s
pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-
4722/2018-91 od 31. ožujka 2021. u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev
tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 15.750,00 kn do iznosa od

17.312,50 kn (za iznos od 1.562,50 kn) s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od

15.750,00 kn do iznosa od 17.312,50 kn (za iznos od 1.562,50 kn) s pripadajućom
zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška sastava žalbe.

2

Poslovni broj: 27 Gž R-1128/2021-2

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od

18.873,28 kn na ime razlike manje isplaćenih plaća, zajedno sa zatraženom
zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose te razlike od njihovog dospijeća do
isplate (stavak I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u
iznosu od 17.312,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2021. do
isplate, sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih
odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91,
91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a/) predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima
žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se umješač iz žalbenog razloga bitne povrede
odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1.
toč. 1. i 3. ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno
ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava
žalbe.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu uvećanja plaće po osnovi otežanih
uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, kao i
uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužiteljica imala
odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, zahtjev za isplatu neisplaćene razlike
plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati odrađenih na neradne dane,
državne blagdane i praznike te posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade
plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koja se utvrđuje kao prosjek prethodno
isplaćenih plaća, sve to za razdoblje od kolovoza 2013. do zaključno s listopadom

2018.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s
odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju
podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje
umješač, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud
pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 73/13,
dalje ZR/09), odnosno čl. 91. st. 3. ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, dalje: ZR/14)
propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva
dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili
naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog
propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

3

Poslovni broj: 27 Gž R-1128/2021-2

9. Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo
na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad
nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne
radi.

10. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, dalje: KU/13) odnosno čl. 45.
st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja
("Narodne novine" br. 29/18, dalje: KU/18) propisano je da plaću radnika čini
osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog čl. da osnovnu plaću
radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je
raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu
radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu
plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

11. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 propisano je da se
osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom
35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u
smjenskom radu ili u turnusima.

12. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da
radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim
mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak
na plaću. U konkretnom slučaju, tužiteljici kao zdravstvenom radniku, taj dodatak
iznosi 20% uvećanja osnovne plaće.

13. Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i
zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću
u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 59. Dodatka I KU ("Narodne
novine" br. 96/15), a koji je stupio na snagu 1. listopada 2015. godine, navedeni
dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18.

14. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 odnosno čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da
radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom,
odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada
pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće
isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

15. Odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u
javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, dalje: TKU/12) odnosno čl. 50.
Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine" br. 128/17, dalje: TKU/17), a koji se u utuženom periodu također
primjenjuju na tužitelja, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13
odnosno KU/18.

16. U odnosu na odlučne činjenice iz stanja spisa proizlazi:

-da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu
medicinske sestre, a što je razvidno iz platnih lista dostavljenih u spis, iz kojih je

4

Poslovni broj: 27 Gž R-1128/2021-2

ujedno vidljivo da je tužiteljica ostvarila određeni broj prekovremenih sati te joj je rad
bio organiziran, između ostaloga, u smjenama, dvokratno, noću vikendima, subotom,
nedjeljom, blagdanom i prekovremeno;

-da između stranaka nije sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva
(prigovori tuženika i umješača su bili isključivo pravne naravi), sve temeljem
provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću
zaposlenom u Ručević vještačenja d.o.o., iz kojeg proizlazi da visina potraživanja
tužiteljice po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.021,54 kn (redovni mjesečni fond
radnih sati tvori umnožak radnih dana /bez blagdana, subota i nedjelja/ u tekućem
mjesecu i 8 radnih sati dnevno/), po osnovni dodatka za posebne uvjete rada
obračunatog na sve efektivno odrađene sate iznosi i po osnovi dodatka za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunatog na sve efektivno odrađene sate
iznosi 13.113,07 kn, dok manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme korištenja
godišnjeg odmora iznosi 2.738,67 kn, odnosno ukupno 18.873,28 kn.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je
usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 18.873,28 kn, budući da tužiteljici
pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u
otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate (čl. 57. KU/13
odnosno čl. 55. KU/18), kao i uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i
zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate (čl. 59. KU/13 i Dodatka I KU-a /"Narodne
novine" br. 96/15/ odnosno čl. 57. KU/18), s time da niti iz jedne odredbe KU-a ne
proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno
da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi
otežanih uvjeta rada, kao i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata
međusobno isključuju, radi čega su žalbeni navodi o suprotnome bez činjeničnog i
pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske
presude, kao što nemaju pravno uporište niti žalbeni navodi koji se odnose na
zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora za
djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, budući da iz istih ne proizlazi da
tužiteljica ne bi imala pravo na dodatke za sve efektivno odrađene sate rada.

18. U odnosu na žalbene navode valja nadalje navesti da je mjesečni fond radnih sati
za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven, a sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, odnosno
čl. 49. st. 10. KU/18, dobije se na način da se broj radnih dana pomnoži s osam sati.

19. Budući da je nesporno da je tuženik u konkretnom slučaju prekovremene sate
utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati (suprotno
odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18), tuženik tužiteljici nije obračunao i
platio utužene prekovremene sate ukoliko je radila na blagdane, odnosno državne
praznike, koji padaju na radni dan u mjesecu u kojem su ostvareni prekovremeni sati
te je na taj način došlo do razlike u plaći te naknadi plaće za vrijeme korištenja
godišnjeg odmora (čl. 81. ZR/14, čl. 36. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18) u dosuđenom
iznosu.

20. Valja još dodati da Zaključak br. 153. nije bitno promijenio način izračuna
mjesečnog fonda radnih sati od prethodnog Zaključka br. 148, iako drugačije definira
mjesečni fond radnih sati.

5

Poslovni broj: 27 Gž R-1128/2021-2

21. Naime, način formiranja mjesečnog fonda radnih sati je na bazi 40-satnog radnog
tjedna, odnosno mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i
nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, pri čemu broj radnih sati mora biti jednak za
sve radnike, neovisno rade li u jednakom rasporedu vremena na bazi 40-satnog
tjedna ili u nejednakom radnom vremenu.

22. U tom smislu tuženik zanemaruje činjenicu da ne obračunava plaću na osnovu
mjesečnog fonda radnih sati, već mjesečnog fonda sati, a što je vidljivo iz evidencije
rada.

23. Navedeno ima za posljedicu da će radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog
tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imati plaćeni neradni dan
te će ostvariti mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan. S druge strane, radnici
koji rade u nejednakom rasporedu će imati obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati,
unatoč tome što će raditi na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog
tjedna smatra neradnim danom.

24. Zbog takvog obračuna mjesečnog fonda sati, radnici koji rade u nejednakom
rasporedu, odnosno smjenama, su stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na
primjenu odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18, jer moraju odraditi više
radnih sati (ako se radi o mjesecu u kojem neradni dan pada od ponedjeljka do
petka) od onih radnika koji rade u rasporedu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

25. Osim toga, Zaključak 153. i 148. Zajedničkog povjerenstva nisu u opreci te
suštinski jednako reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati. Naime,
iako Zaključak br. 153. definira fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez
subota i nedjelja) s 8 sati, ispuštajući iz izračuna dane blagdana ili neradne dane, u
taj fond sati se ne mogu ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, jer to
nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i
neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 33/96, 96/01, 13/02,
112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11).

26. Kako oba Zaključka određuju da broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike,
neovisno rade li u jednakom ili nejednakom rasporedu, a Zajedničko povjerenstvo za
tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne
može drugačije definirati (ne)radne dane od Zakona o blagdanima i spomendanima i
neradnim danima u Republici Hrvatskoj, to je tužiteljici valjalo priznati rad na blagdan
kao prekovremeni rad pod uvjetom da pada na dan od ponedjeljka do petka i da
prelazi mjesečni fond radnih sati.

27. Međutim, pravilnom primjenom Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika /"Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15/), tužiteljici je na
ime troška zastupanja na ročištu 13. svibnja 2019. valjalo priznati 50 bodova
(umjesto 100 bodova) te za sastav podneska od 29. ožujka 2019. po Tbr. 8/3 25
bodova (umjesto 100 bodova), s time da je tužiteljici pravilno priznat trošak sastava
podnesaka od 3. prosinca 2020., 13. svibnja 2019. i 11. studenoga 2019., jer se radi
o obrazloženim podnescima, koji su bili potrebni za vođenje parnice (Tbr. 8/1 i čl.

155. st. 1. ZPP-a), kao što je pravilno priznat i trošak pristupa na ročište za objavu
presude (Tbr. 9/3 i čl. 155. st. 1. ZPP-a), jer je punomoćnik tužiteljice na isto pristupio

6

Poslovni broj: 27 Gž R-1128/2021-2

pa je i taj trošak bio potreban za vođenje parnice, tako da je zaključno trošak tužiteljici valjalo umanjiti za iznos od 1.562,50 kn.

28. Odbijen je zahtjev umješača za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je
sa žalbom uspio jedino u dijelu odluke o parničnom trošku, koji predstavlja sporedno
potraživanje (čl. 154. st. 1. i čl. 35. ZPP-a).

29. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I.,
čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.