1

                            Poslovni broj 33 Gž-1914/2021-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

        Poslovni broj 33 Gž-1914/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

                           

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. O. iz S., OIB…, kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica iz S., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB…, zastupanoj po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3561/2020. od 11. ožujka 2021., dana 14. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3561/2020. od 11. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja citiranim u izreci odlučeno je:

             

              „Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u predmetnoj pravnoj stvari istaknut od strane tuženika.“

 

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupu (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19– dalje ZPP) uz prijedlog da se osporeno rješenje preinači, odnosno ukine a tuženiku dosude troškovi postupka.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora jest isplata na temelju ništetnih odredaba ugovora. Tuženik je prigovorio nadležnosti Općinskog suda u Splitu navodeći da su stranke u ugovoru o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

 

5. Sud je navedeni prigovor odbio, pozivom na čl. 49, 50. i 55. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, dalje: ZZP).

 

6. Odredbom čl. 70. ZPP propisano je, da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, a koji sporazum važi ako je pismeno sastavljeno i priložen uz tužbu, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.

 

7. Nadalje, odredbom čl. 59. ZPP propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

 

8. S obzirom na to, da se predmet spora odnosi na ugovor stranaka sklopljen 2007. godine, u primjeni su odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/08, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14, dalje: ZZP).

 

9. Člankom 96. ZZP propisano je, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

10. Stavkom 97. ZZP propisano je da je između ostalog nepoštena odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu.

 

11. Prema mišljenju ovog suda, odredba o nadležnosti pred sudom u Z. uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Putovanje iz S. u Z. povezano je sa znatnim troškovima i gubitkom vremena, pa isto, i u slučaju da umjesto tužitelja putuje odvjetnik, uzrokuje za tužitelja nerazmjerne poteškoće i troškove. Pri tom iz tužbe proizlazi, da je predloženo provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, koji bi morao dakle i osobno putovati iz mjesta stanovanja u Zagreb.

 

12. Notorno je da se radi o putovanju koje je teško ostvariti u istom danu u oba smjera, uz održavanje ročišta pred sudom. Radi toga prorogacija nadležnosti u mjesto sjedišta tuženika, koji je pravna osoba iz Z., uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača.

 

13. Nadalje, radi se o sporu protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a koji je nastao u povodu djelatnosti te jedinice tj. poslovnice tuženika u Splitu gdje je sklopljen ugovor koji je predmet spora.

 

14. Radi toga je prema čl. 59. ZPP, tužitelj mogao izabrati i nadležnost suda u mjestu sjedišta poslovne jedinice, kako je i postupio podnošenjem tužbe pred prvostupanjskim sudom.

 

15. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

 

 

             S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.