Poslovni broj: 9 Gž Ovr-333/2021-2

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-333/2021-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja S. B., OIB: ..., J. B., OIB: ... i D. B., OIB: ..., svi iz R., svi zastupani po punomoćnici D. M., odvjetnici iz R., protiv protivnice osiguranja D. D. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. H., odvjetnici iz O., radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, povodom žalbe protivnice osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj 55 Ovr-335/2021-3 od 18. ožujka 2021., 14. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, broj 55 Ovr-335/2021-3 od 18. ožujka 2021.

II. Trošak odgovora na žalbu predlagateljima osiguranja se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud prema prijedlogu predlagatelja osiguranja odredio predloženu mjeru osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu protivnice osiguranja pobliže precizirane u prijedlogu, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 593.995,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja prijedloga za osiguranja pa do isplate, kao i radi troškova ovog postupka. Ujedno je istom odlukom predlagateljima osiguranja sud odmjerio troškove u iznosu od 12.500,00 kn.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protivnica osiguranja iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati, ukine pobijano rješenje i prijedlog odbaci kao nedopušten, te da se naloži da se izvrši brisanje uknjižbe založnog prava u zemljišnim knjigama, uz obvezu predlagatelja osiguranja da protivnici osiguranja solidarno naknade troškove postupka.

2.1. Smatra da sukladno odredbi čl. 296. Ovršnog zakona predlagatelji osiguranja imaju pravo tražiti osiguranje isključivo novčane tražbine na osnovu ovršne isprave kojom je utvrđena ta tražbina, pa da visina tražbine koja se osigurava mora biti identična onoj iz ovršne isprave, što u konkretnom nije slučaj, je presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-937/2011. od 24. ožujka 2011. protivnica osiguranja u obvezi je platiti predlagateljima osiguranja iznos od 84.040,81 EUR-a sa tijekom zateznih kamata kako je u ovršnoj ispravi navedeno, pa da visinu tražbine u ovom postupku predlagatelji osiguranja proizvoljno određuju, a sud nekritički prihvaća, jer da predlagatelji osiguranja u ovršnom postupku koji je u tijeku rješenjem o ovrsi iz istih ovršnih isprava potražuju različiti iznos i to 605.171,19 kn s tijekom kamate od 26. svibnja 2015., te smatra da je prijedlog predlagatelja osiguranja valjalo odbaciti kao nedopušten. Tvrdi još da pobijano rješenje nije obrazloženo pa da je zbog toga nerazumljivo, čime da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je ujedno u pobijanom rješenju pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je u ovršnom postupku koji se vodi između stranaka zabilježena ovrha na predmetnoj nekretnini koja ima istovjetan učinak zabilježbe prisilnog zasnivanja založnog prava, pa da predlagatelji osiguranja nemaju pravni interes za podnošenje navedenog prijedloga, jer ako se navedena nekretnina ne proda ni na drugoj dražbi da mogu u svrhu osiguranja osnovati založno pravo.

3. U odgovoru na žalbu tvrde da su u svom prijedlogu za osiguranje naznačili ovršnu ispravu na temelju koje predlažu osiguranje kao i iznos novčane tražbine za koji traže osiguranje, a da obrazloženje rješenja o osiguranju nije nigdje propisano Ovršnim zakonom. S obzirom da je dug iz ovršne isprave djelomično podmiren predlagatelji osiguranja ne mogu tražiti osiguranje za cjelokupan iznos temeljem navedene ovršne isprave, a kako su obrazložili iz kojeg su razloga naveli iznos osiguranja od 593.995,28 kn te za to dostavili dokumentaciju smatraju da imaju pravni interes za podnošenje prijedloga za osiguranje budući je protivnica osiguranja na rješenje o ovrsi koje su predlagatelji osiguranja podnijeli radi ovrhe na istoj nekretnini protivnice osiguranja izjavila žalbu pa predlagatelji osiguranja ne mogu znati kako će nadležan županijski sud odlučiti o navedenog žalbi. Stoga predlažu da se žalba protivnice osiguranja odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima prije svega valja istači da u pobijanoj odluci nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) na koju ukazuje protivnica osiguranja s obzirom da pobijano rješenje nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste.

5.1. S obzirom da je sukladno odredbi čl. 290. OZ-a propisano da se na osiguranje tražbine prema navedenom Zakonu na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, pa o prijedlogu za osiguranje sud odlučuje rješenjem kojim se može u cijelosti ili djelomično prihvatiti prijedlog za osiguranje, dok se glede sadržaja rješenja o osiguranju primjenjuju odredbe o sadržaju rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 41. st. 4. OZ-a, što između ostalog znači da rješenje o osiguranju mora sadržavati podatak o strankama, o tražbini koja se osigurava, o sredstvu i predmetu osiguranja te uputu o pravnom lijeku, dok isto rješenje ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na samom prijedlogu za ovrhu, neosnovani je žalbeni navod protivnice osiguranja da je zbog činjenice da rješenje o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava nije obrazloženo isto rješenje nerazumljivo, slijedom čega se taj žalbeni navod ukazuje potpuno neosnovanim. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj sud je utvrdio da pobijano rješenje nije opterećeno ni jednom drugom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, kako iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je dug protivnice osiguranja sukladno naprijed navedenoj presudi Općinskog suda u Rijeci broj : P-3812/2009 od 20. kolovoza 2010. i presudi Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-937/2011 od 24. ožujka 2011. djelomično podmiren što je vidljivo iz rješenja o dosudi Općinskog suda u Rijeci broj: Ovr-2381/2016 od 28. listopada 2016. na način da su iz kupovnine od 950.000,00 kn dobivene prodajom namireni troškovi plaćenih predujmova za provedbu ovršne radnje, troškovi ovršnog postupka i zatezne kamate na iznos glavnice od dospijeća tražbine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine te glavnica, a sukladno vještačkom nalazu koji je priložen uz spis protivnica osiguranja ostala je dužna na ime zatezne kamate po navedenoj presudi iznos od 593.995,28 kn, čime se dug na ime zakonske zatezne kamate osamostaljuje, jer je podmirena glavna tražbina, pa nije zapreka da predlagatelji osiguranja tražbinu zateznih kamata obračunaju u apsolutnom iznosu za određeno razdoblje od dospjelosti do određenog dana te ih naznačuju kao glavni dug, pa kako iz vještačkog nalaza proizlazi da je vještak apsolutni iznos koji se osigurava prisilnim zasnivanjem založnog prava u ovom postupku izračunao sukladno naprijed navedenoj presudi vežući obračun zatezne kamate na tečaj DEM-a odnosno EUR-a u odnosu na glavnu tražbinu, žalbeni navod protivnice osiguranja da visina tražbine koja se osigurava založnim pravom nije identična onoj tražbini iz ovršne isprave nema uporište u stanju spisa, sve primjenom odredbe čl. 22. st. 1. u svezi s čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), pa nije odlučno za ishod ovog postupka što su predlagatelji osiguranja u prijedlogu za ovrhu na navedenim nekretninama protivnice osiguranja podnijeli ovršni prijedlog radi naplate iznosa koji je veći nego ovog koji osiguravaju založnim pravom.

7. Kako nakon zabilježbe rješenja o ovrsi u zemljišnim knjigama primjenom odredbe čl. 84. st. 3. OZ-a predlagatelji osiguranja imaju pravo, bez obzira što se radi namirenja iste tražbine vodi ovršni postupak između istih stranaka te je donijeto nepravomoćno rješenje o ovrsi koje je zabilježeno u zemljišnim knjigama, radi zaštite svojih prava podnijeti prijedlog kao u ovom postupku, i svi ostali navodi protivnice osiguranja ukazuju se neosnovanim.

8. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu protivnice osiguranja i potvrditi pobijano rješenje o osiguranju.

9. Trošak odgovora na žalbu predlagateljima osiguranja se ne dosuđuje jer isti trošak sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužno potreban za vođenje ovog postupka odnosno za odlučivanje po žalbi protivnice osiguranja.

              U Varaždinu 14. lipnja 2021.