1

Poslovni broj: Gž-292/2021-2

 

 

Poslovni broj: Gž-292/2021-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja I. I. iz D. S., OIB …, zastupanog po A. Č., odvjetniku iz D. S., protiv tuženika B. d.o.o. iz D., OIB …, zastupanog po Z. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J.&J., iz R. i umješača na strani tuženika A. Z. d.d., iz Z., OIB …, zastupanog po S. T., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-542/2019-49 od 3. prosinca 2020., 14. lipnja 2021., 

 

p r e s u d i o   je  

 

I. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-542/2019-49 od 3. prosinca 2020.

 

II. Točka II izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se B. d.o.o. sa sjedištem u D., OIB: …, isplatiti tužitelju I. I. iz D. S., OIB: …, iznos od 19.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2018. do isplate, iznos od 100,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, te iznos od 78,32 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1.8.2016. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva s iznosom od 900,00 kn te sa kamatom na iznos od 19.000,00 kn za razdoblje od 12.9.2016. do 9.3.2018. te na iznos od 100,00 kn za razdoblje od 12.9.2016. do donošenja prvostupanjske presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 11.202,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv točke I i III izreke navedene odluke pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu podnio je tuženik 7. prosinca 2020. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i obveže tužitelja na plaćanje troškova cjelokupnog postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Protiv točke I i III izreke navedene odluke pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu podnio je umješač na strani tuženika 7. prosinca 2020. zbog  svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud  preinači pobijanu odluku i obveže tužitelja na plaćanje troškova cjelokupnog postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Tužitelj tužbom traži naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kn i imovinske štete u vidu troškova liječenja u iznosu od 78,32 kn, a koju je pretrpio u štetnom događaju  koji se dogodio 1. 8. 2016. kada je na njega kao kupača na plaži C. m. u C. koja je sastavni dio pješčane plaže gradskog kupališta, pala željezna konstrukcija – visoka sudačka stolica koja se nalazi pored terena za odbojku na pijesku u trenutku kada je ležao u blizini igrališta.

 

7. Tužbu podnosi protiv tuženika B. d.o.o. koji je sa koncesinonarom TD E. – M. d.o.o. imao zaključen ugovor o davanju dijela koncesije u podkoncesiju i to za plažu gradsko kupalište u C. na kojoj se dogodio štetni događaj.

 

8. Tijekom postupka na strani tuženika umiješao se A. Z. d.d. kao osiguratelj tuženika.

 

9. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer da nije pasivno legitimiran, te je istaknu prigovor više sile, a umješač na njegovoj strani se pridružio njegovim navodima.

 

10. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio;

- da iz potvrde Policijske postaje C. proizlazi da su dana 1. 8. 2016. zaprimili dojavu kako je u C., ozlijeđena jedna osoba uslijed pada željezne konstrukcije,

- da su tom prilikom u razgovoru sa tužiteljem utvrdili da se  oko 17,45 sati nalazio na plaži u C., plaža C. m., gdje mu je uslijed naleta vjetra pala željezna konstrukcija na glavu,

- da iz Odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru za plažu, gradsko kupalište u C. od 16. 7. 2007. proizlazi da je Županijsko poglavarstvo Primorsko-goranske županije kao davatelj koncesije dalo u koncesiju tvrtki GKTD M. d.o.o., kao ovlašteniku koncesije, koncesiju na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje plaže gradsko kupalište u C., a 18. prosinca 2014. donesena odluka kojom se daje suglasnost na prijenos koncesije sa dosadašnjeg koncesionara GKTD M. d.o.o. na novo TD E. – M. d.o.o., dok je 21. svibnja 2015. godine donesena odluka kojom se daje suglasnost TD E. – M. d.o.o. da Gradsko kupalište može dati u podkoncesiju,

- da je 29. lipnja 2015. navedena plaža dana u podkoncesiju tuženiku kao najboljem ponuđaču za djelatnost ugostiteljstva, zabavne igre, sport i animaciju sa kojim je E. – M. d.o.o. zaključila ugovor o davanje dijela koncesije u podkoncesiju na predmetnoj plaži,

- da iz iskaza svjedoka N. M. i J. M. proizlazi da nisu vidjeli sam štetni događaj, već su vidjeli prisutne kupače koji su priskočili u pomoć tužitelju na kojeg je pao stolac koji se nalazi uz stup koji nosi mrežu odbojkaškog igrališta  i dijeli isto na dva dijela, koji stolac se nalazi na visini od 2 metra i na kojem sjedi sudac za vrijem utakmice,

- da je taj dan puhao jak vjetar,

- da su se u blizini nalazile ležaljke za plažu, a jednu od njih je koristio tužitelje,

- da se iskaz tužitelja u odnosu na mjesto gdje se nalaze ležaljke (1 do 2 metra od stupa sa stolicom) podudara sa iskazima navedenih svjedoka,

- da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj zadobio udarac u glavu pri čemu je zadobio rezno-gnječnu ranu mekog oglavka u predjelu desnog tjemena i zatiljka,

- da je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednje jake bolove 3 dana, bolove slabijeg intenziteta tjedan dana, primarni strah za vrijeme ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan te sekundarni strah vezan za posljedice ozljeđivanja jačeg intenzitet 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana te kasni strah 4 dana,

- da je kod tužitelja zaostalo manje naruženje, pa je vidljiv ožiljak kada tužitelj ima kratku kosu,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 1 sat dnevno kroz 5 dana dok su trajali bolovi jačeg i srednjeg intenziteta, za nabavu i pripremu jela, te dijelom za održavanje osobne higijene.

 

11. Na temelju takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije sa pozivom na odredbu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi te na odredbu čl. 1066. st. 1. istog Zakona prema kojoj umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

 

12. Ocjena je prvostupanjskog suda da tuženik odgovara na temelju navedenih članaka ZOO-a jer je tužitelja ozlijedila željezna stolica koja se nalazila na dijelu plaže koja je data u podkoncesiju tuženiku, a željezna stolica kao takova predstavlja opasnu stvar.

 

13. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se je nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći, ni otkloniti.

 

14. Iako iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja puhao jak vjetar, prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao da bi puhala orkanska bura, niti kojeg intenziteta je vjetar puhao. Prvostupanjski sud zaključuje da stolac nije bio pričvršćen na adekvatan način jer u protivnom ne bi pao i ozlijedio tužitelja.

 

15. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu uz primjenu čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

 

16. Po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova tužitelju se dosuđuje iznos od 5.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 9.000,00 kn te po kriteriju naruženosti iznos od

5.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 19.000,00 kn.

 

17. Dosuđena mu je i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu koja je trajala 5 sati u vrijednosti 20,00 kn po satu, odnosu ukupno u iznosu od 100,00 kn.

 

18. Ukupno je po osnovu imovinske i neimovinske štete tužitelju dosuđen iznos od 19.100,00 kuna, dok je odbijen sa iznosom od 900,00 kn.

 

20. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata i zatezna kamata i to na iznos od 19.000,00 kn od dana podnošenja tužbe tj. od 10. ožujka 2018. (čl. 1103. ZOO), a na iznos od 100,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude jer se radi o imovinskoj šteti čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude.

 

21. Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 19.000,00 kn za razdoblje od 12. rujna 2016. do 9. ožujka 2018., a na iznos od 100,00 kn za razdoblje od 12. rujna 2016. do donošenja prvostupanjske presude.

 

22. Tužitelju je dosuđen i iznos od 78,32 kn kao trošak liječenja koji predstavlja participaciju za liječnički pregled koji je učinjen u KBC Rijeka (čl.1093. st. 2. ZOO-a) sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2016. do isplate.

 

23. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a (uspjeh tužitelja 95,5%) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i troškova vještačenja. Ukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 11.202,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate ( čl. 29. ZOO-a i 30. Ovršnog zakona).

 

24. U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je obrazloženje u pretežnom dijelu nejasno i proturječno, u koliziji sa sadržajem isprave i zapisnika koji prileže spisu, te ne sadrži valjana i obrazložene razloge o meritumu stvari.

 

25. Konkretno tuženik ne navodi na koji je način učinjena bitna povreda na koju se poziva, a ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge o bitnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

 

26. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

27. Tuženik iznosi i žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 325. st. 1. ZPP-a, jer da prvostupanjski sud nije izrijekom odlučio o određenom sporednom zahtjevu tuženika za naknadom troškova postupka prema troškovniku koji je priklopljen spisu, te u svezi sa čl. 7. st. 1. , čl. 219. i 221.a ZPP-a, jer su pogrešno primijenjen odredbe o teretu dokazivanja, obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik opasne stvari.

 

28. Bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, čini sud ako u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP-a, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

 

29. Time što prvostupanjski sud nije u izreci presude naveo svoju odluku o zahtjevu tuženika da mu tužitelj naknadi parnične troškove nije učinjena navedena bitna povreda, jer je prvostupanjski sud odluku o troškovima donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, koja odredba se primjenjuje i ovom postupku temeljem odredbe čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19), odnosno uspjeh tuženika je bio neznatan u odnosu uspjeh tužitelja, pa se o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška nije trebalo odlučivati, a niti odluku unositi u izreku presude. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbe o teretu dokazivanja.

 

30. Osporava se i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja kao i pravilnost primjene materijalnog prava. Mišljenje je tuženika da je trebalo utvrditi tko je vlasnik opasne stvari u ovom slučaju sjedalice. Mišljenje je tuženika da je vlasnik stvari Primorsko-goranska županija, odnosno koncesionar E.-M. d.o.o., a ne tuženik, pa stoga ne postoji njegova odgovornost za štetni događaj te da Ugovor o davanju dijela koncesije u podkoncesiju djeluje isključivo, samo i jedino inter partes i oštećenici, u ovom predmetu tužitelj ne mogu ostvariti nikakva prava u odnosu na tuženika.

 

31. Iz Ugovora o davanju dijela koncesije u podkoncesiju na plaži gradsko kupalište u C. koji su zaključili E.-M. d.o.o. kao ovlaštenik koncesije i tuženik kao podkoncesionar dana 29. lipnja 2015.  proizlazi da je ovlaštenik koncesije podkoncesinonaru dao za obavljanje gospodarske djelatnosti-ugostiteljstvo, zabavne igre, sport i animaciju, između ostalog, lokaciju br. 26 za ugostiteljski objekt sa terasom na vrhu platoa C. m. od 100 m2 sa pripadajućim teretnom za odbojku na pijesku od 260 m2.  Prema čl. 11. navedenog Ugovora, podkoncesionar je suglasan da preuzima punu materijalnu i kaznenu odgovornost za sve eventualne nastale štete po bilo kojem štetnom događaju prema trećim osobama od obavljanja djelatnosti iz čl.1. ovog Ugovora za vrijeme trajanja ovog ugovora.

 

32. Odatle proizlazi da se tuženik obvezao na odgovornost za štetu učinjenu trećim osobama na dijelu plaže koju je uzeo u podkoncesiju, a između stranaka nije sporno da se šteta dogodila upravo na tom dijelu plaže.

 

33. Zbog toga se tuženik u odnosu na treću osobu koja je pretrpjela štetu na dijelu plaže koju je imao u podkoncesiji tuženik, a na kojem dijelu se nalazi i odbojkaško igralište i koja šteta je nastala zbog pada sudačke stolice, ne može osloboditi odgovornosti u odnosu na treću osobu. Odgovornost postoji bez obzira što tuženik nije vlasnik opreme odbojkaškog igrališta, jer mu je vlasnik, odnosno koncesionar povjerio odbojkaško igralište sa svom opremom da se njime koristi.

 

34. Žalbom se ističe da je do odvajanja stolice došlo zbog orkanske bure i snage vjetra koji je bio takve jačine da nikakva montaža sjedalice ne može izdržati takav nalet vjetra, pa da se u konkretnom slučaju radilo o višoj sili.

 

35. Tuženik tu činjenicu nije dokazao, a da je puhala orkanska bura koja bi otkidala i lomila stvari kako to tvrdi tuženik tada sigurno na plaži ne bi bilo kupača. I ovom sudu je prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da se radilo o stolici koja nije bila   adekvatno pričvršćena za stup na kojem se nalazila.

 

36. Prigovora se i odluci o naknadi parničnog troška, jer da uspjeh od 4,5% nije neznatan uspjeh, sa čime se ovaj sud ne bi složio.  Visina parničnog troška pravilno je utvrđena to je trošak pravilno dosuđen primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

 

37. Umješač na strani tuženika u svojoj žalbi iznosi iste žalbene razloge kao i tuženik, s tim što osporava i visinu dosuđene naknade jer da je previsoko određena s obzirom na vrstu ozljede.

 

38. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je utvrdio sve elemente na temelju kojih je odredio visinu neimovinske i imovinske štete, pa je ista pravilno dosuđena, na temelju utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka čije usmeno saslušanje nije predloženo od strane tuženik, a niti od strane umješača.

 

39. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbe tuženika i umješača na strani tuženika, te je potvrdio pobijanu odluku u točkama I i III izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

40. Točka II izreke pobijane odluke nije bile predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije podnesena žalba.

 

Koprivnica, 14. lipnja 2021.