1

Poslovni broj 12 Gž-1149/2021-3

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 12 Gž-1149/2021-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz S., protiv tuženika Č. d.o.o. S., OIB:…, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. o. d.d. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. i P. u Z., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-611/2019 od 21. rujna 2020., dana 14. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbijaju se žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika kao djelomično neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-611/2019 od 21. rujna 2020. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 12.637,47 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2020. do isplate kao i u točki II. izreke.

 

              II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 19. studenog 2015. do 20. rujna 2020. i sudi:

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice (12.637,47 kuna) za razdoblje od 19. studenog 2015. do 20. rujna 2020.

 

              III. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju štetu u iznosu od 12.637,47 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. studenog 2015. pa do isplate, koja u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena",

dok se u više zatraženom dijelu glavnice u iznosu od 25.305,53 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II Nalaže se tuženiku i umješaču u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.584,50 kn."

 

2. Protiv te presude žale se tuženik i umješač na strani tuženika.

 

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 12.637,47 kuna kao i u točki II. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima.

 

4. Umješač na strani tuženika pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 12.637,47 kuna i u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

 

5. Žalbe su djelomično osnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u vezi štetnog događaja od 19. studenog 2015. godine.

 

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te treba reći da tuženik u žalbi ne navodi koja bi to konkretno bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena u ovom postupku.

 

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

 

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je 19. studenog 2015. u S., u Ulici … ispred kućnog broja 18 nepoznati počinitelj zapalio kontejner, vlasništvo poduzeća Čistoća (tuženika), a kada se požar proširio na parkirano vozilo marke F. M. …, registarske oznake ST …, vlasništvo tužitelja te su uslijed požara na osobnom automobilu nastupila oštećenja; da počinitelj nije otkriven, da se radi o plastičnom kontejneru (spremniku) predviđenom za selektivno odlaganje papirnatog odnosno plastičnog otpada; da se navedeni kontejner nalazio na zemljanoj površini uz nogostup; da je oštećeni automobil tužitelja bio parkiran također na zemljištu uz nogostup te da na tom mjestu nije bilo zabrane parkiranja vozila niti se radilo o uređenom parkiralištu; da se požar proširio i zahvatio i druga parkirana osobna vozila; da je MUP zaključio da je uzrok požara otvoreni plamen ili žar ubačen u plastične kontejnere za papirnati i plastični otpad uslijed čega je došlo do zapaljenja kontejnera i njihovog sadržaja; da predmetni kontejner niti ostali kontejneri nisu bili postavljeni u ograđenom prostoru već su bili na otvorenom prostoru; da je osobni automobil tužitelja bio parkiran u blizini zapaljenih kontejnera (oko 1,5 m); da je umješač na strani tuženika zaključio s tuženikom ugovor o osiguranju, da se tužitelj bio obratio umješaču na strani tuženika radi naknade štete te je umješač na strani tuženika odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete i da je tijekom 2015. godine kao i ranijih godina učestalo dolazilo do požara prouzročenih po nepoznatim počiniteljima, a koji su vršili palež kontejnera, vlasništvo tuženika.

 

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.637,47 kuna na ime naknade imovinske štete u svezi štetnog događaja tj. kada je odlučio kao u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude.

 

11. Prema odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta – čl. 1046. ZOO). Šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (čl. 1063. ZOO), a za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO). Vlasnik se oslobađa od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO) te isto tako ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti, a čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti (čl. 1067. st. 3. ZOO).

 

12. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik kontejnera koji se dana 19. studenog 2015. nalazio u ulici … u S., a kada je u tom kontejneru izbio požar koji se proširio na vozilo tužitelja, parkirano u blizini kontejnera, kojom prilikom je na vozilu, vlasništvo tužitelja nastala imovinska šteta. Predmetni kontejner u kojem je došlo do požara (a koji se prenio na osobni automobil tužitelja kojom prilikom je tužitelju na tom automobilu nastala imovinska šteta) u konkretnoj situaciji predstavlja opasnu stvar. Naime, svakako da plastični kontejner sam po sebi ne predstavlja opasnu stvar, međutim, u konkretnoj situaciji radilo se o plastičnom kontejneru koji je bio napunjen plastičnim i kartonskim otpadom, a koji je sam po sebi, kako kontejner tako i otpad, lako zapaljiv te je do događaja tj. do požara došlo radnjom treće osobe (nepoznatog počinitelja) pri čemu valja reći da predmetni kontejner nije bio postavljen na mjestu koje bi bilo ograđeno betonskim zidićem, već je bio postavljen na zemljanoj površini uz kolnik. Isto tako treba ukazati da tijekom postupka tuženik nije dokazao da je taj kontejner bio postavljen na tom mjestu odlukom gradskog organa uprave. Naime, sukladno Odluci o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada S., broj 11 od 26. travnja 2011.), propisano je čl. 44. da se na javne površine postavljaju posude za kućni otpad, posude za glomazni otpad i eko otoci za otvoreno prikupljane otpada te da posude (kontejneri, plastične posude itd.), njihove veličine, izgled, način i mjesto postavljanja, uređenost mjesta postavljanja, mjesto za košare, kriteriji i učestalost njihova pražnjenja i ostale mjere i druga pitanja od interesa za čistoću grada utvrđuje nadležno gradsko tijelo za komunalne poslove te da lokacija kontejnera mora biti posebno obilježena ili za njih treba biti izgrađeno posebno ugibalište, a položaj i dimenzije određuje nadležno gradsko tijelo za poslove prometa na prijedlog nadležnog gradskog kotara odnosno mjesnog odbora uz prethodnu suglasnost pravne osobe određene za odvoz smeća. Iz provedenog postupka proizlazi da niti nadležno gradsko tijelo za komunalne poslove niti nadležno gradsko tijelo za poslove prometa nije donijelo odluke u smislu čl. 44. Odluke o komunalnom redu Grada S. u pogledu načina i mjesta postavljanja kontejnera, uređenosti mjesta postavljanja, lokaciji kontejnera koja mora biti posebno obilježena, već je tuženik po vlastitom nahođenju odredio mjesto za postavljanje spornog kontejnera. Isto tako treba dodati da je tuženik tijekom postupka tvrdio da je Gradski kotar B. u ulici … u S. uredio ugibalište za metalne kontejnere, dok nije uredio i ugibalište za kontejnere za odvojeno prikupljanje otpada (pa tako niti za prikupljanje papira, kartona i plastike) te da je tuženik u dogovoru s Kotarom odlučio da se isti postave na lokaciji koja neće ometati sigurnost vozila i pješaka, a dostupna je specijalnim vozilima tj. da su lokaciju predmetnog kontejnera sporazumno odredili tuženik i Gradski kotar. Međutim, navedene tvrdnje tijekom postupka tuženik nije dokazao tj. tuženik nije dokazao da je predmetni kontejner bio lociran na mjestu koji je sporazumno određeno od strane tuženika i Gradskog kotara Blatine.

 

13. Također valja reći, a što je među strankama nesporno, da je tijekom 2015., a i prijašnjih godina, u S. bilo učestalo paljenje kontejnera od strane nepoznatih počinitelja pogotovo u vrijeme nogometnih utakmica, koncerata ili sličnih događanja, da su u svezi s tim bile brojne intervencije i od strane policije i od strane vatrogasnih postrojbi te je tim prilikama i tuženik pretrpio znatnu materijalnu štetu zbog uništenja i oštećenja brojnih kontejnera pa se svakako radilo o situaciji koja nije bila nepoznata tuženiku obzirom na to da je tuženik već ranije imao materijalnu štetu u svezi s paljenjima kontejnera.

 

14. Stoga tuženik odgovara tužitelju za štetu temeljem objektivne odgovornosti jer se radi o šteti od opasne stvari tj. od stvari s povećanom opasnosti za okolinu, a sve to cijeneći okolnosti konkretnog slučaja koje su naprijed navedene, jer po ocjeni ovog suda drugog stupnja kontejner kao stvar u svezi s kojim je šteta nastala tužitelju doista predstavlja stvar s povećanom opasnošću za okolinu u postojećim okolnostima u to vrijeme. Iz naprijed navedenog proizlazi da šteta nastala tužitelju u štetnom događaju 19. studenog 2015. predstavlja štetu nastalu u vezi s opasnom stvari pa se za nju smatra da potiče od te stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a to je ovdje tuženik. Za dodati je da se tuženik neosnovano poziva na postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO jer nije dokazao da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te isto tako nije dokazao razlog za oslobođenje od odgovornosti iz stavka 2. istog članka, a to zato jer nije dokazao da je šteta tužitelju nastala isključivom radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Naime, a sukladno svemu naprijed iznesenom, proizlazi da se radilo o situaciji koju je tuženik mogao predvidjeti (a obzirom na dugotrajnu učestalost identičnih situacija na području Grada S.) te isto tako da je posljedice mogao otkloniti (npr. postavljajući plastične kontejnere na mjesta koja su izdvojena i koja su ograđena betonskim zidom ili na neki drugi način).

 

15. Isto tako prvostupanjski sud pravilno je utvrdio visinu imovinske štete koja je nastala tužitelju u svezi sa štetnim događajem i to u iznosu od 12.637,47 kuna, a temeljem provedenog sudskog vještačenja po sudskom vještaku N. K. dipl. ing., stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije.

 

16. O parničnom trošku odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP.

 

17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika i žalbu umješača na strani tuženika kao djelomično neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 12.637,47 kuna kao i u točki II. izreke (odluka o parničnom trošku) temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

 

18. Međutim, žalitelji osnovano prigovaraju tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, a to stoga jer se ovdje radi o imovinskoj šteti, a visina naknade štete sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

 

19. U tom smislu tužitelj ima pravo na dosudu zatezne kamate na iznos glavnice (12.637,47 kuna), počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 21. rujna 2020. iz čega posljedično proizlazi da tužitelj neosnovano potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 19. studenog 2015. do 20. rujna 2020. godine.

 

20. Stoga je valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika i žalbu umješača na strani tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih od 21. rujna 2020. do isplate (čl. 368. st. 1. ZPP) i preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 19. studenog 2015. do 20. rujna 2020. i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 19. studenog 2015. do 20. rujna 2020. (čl. 373. toč. 3. ZPP).

 

21. Odbijen je zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbe, jer u postupku nije uspio u pogledu glavne stvari već u pogledu sporednog potraživanja (čl. 35. ZPP, čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. ZPP).

 

 

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                                                  Sudac:

                                                                                                                                Sanja JokaUmićević, v.r.