1

                                                                                                   Poslovni broj: 3 Povrv-95/21-25             

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 

                   

            Republika Hrvatska

       Općinski sud u Vinkovcima

    Trg bana Josipa Šokčevića 17

              32100 Vinkovci                                                     

              OIB:77561654785

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja GTG d.o.o. OIB:… zastupan po E.K. OIB:…, V., članu uprave i direktoru te po punomoćnicima D.V. i J.B. odvjetnicima iz V., protiv tuženika A.P. iz V., OIB:…, radi naplate iznosa od  2.359,04 kn, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 4. svibnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja J.B. odvjetnika iz V. i tuženika osobno, te donijete i objavljene presude na ročištu održanom dana 11. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A.V. iz V., poslovni broj Ovrv-4102/2018 od 7. rujna 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku A.P. iz V., OIB:… da plati tužitelju GTG d.o.o. OIB:… ukupan iznos od 2.359,04 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana svakog pojedinog dospijeća računa do isplate, kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te se tužitelj u cijelosti odbija sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Obrazloženje

             

              1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik A.V. iz V., donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, broj Ovrv-4102/2018 od 7. rujna 2018. protiv tuženika kao ovršenika radi naplate iznosa od 2.359,04 kn na ime nepodmirenih računa za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca siječnja 2018. do konca srpnja 2018. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana svakog pojedinog dospijeća računa do isplate, uz naknadu troškova postupka.

             

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, tuženik kao ovršenik pravovremeno je uložio prigovor u kojem prigovara osnovu i visinu utuženog potraživanja. Navodi kako ne koristi usluge od tužitelja te da tužitelj uopće ne isporučuje toplinsku energiju u stanu tuženika. Naime, tuženik je izdvojen iz toplinskog sustava po njegovom zahtjevu od 30. listopada 2015., te od toga vremena ne koristi usluge od tužitelja, a snaga koju koristi iznosi 0,00 Kw. Stoga tuženik smatra da nije u obvezi ništa platiti tužitelju.

             

3. Povodom uloženog prigovora, ovaj sud je rješenjem stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika A.V. iz V., ukinuo provedene ovršne radnje, te je po osnovi članka 58 st. 2 Ovršnog zakona riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

4. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod utuženoga potraživanja. Tužitelj svoje potraživanje s osnova nepodmirenih računa za razdoblje od mjeseca siječnja do konca srpnja  2018. temelji na Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom te odredbama Zakona o tržištu toplinske energije. Tužitelj posebno ukazuje na stavak 3 članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije (NN broj 80/13., 14/14., 102/14, 95/15) koji kaže da i u situaciji kada je tuženiku odobreno izdvajanje iz sustava toplinske energije, isti i dalje ima obvezu plaćati određene troškove s navedene osnove tj. obračunate snage. Također se poziva na Opće uvjete za opskrbu toplinskom energijom (NN broj 35/14) gdje je člankom 2. propisano tko je krajnji kupac – obveznik plaćanja, što je po mišljenju tužitelja upravo tuženik kao krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi utuženom potraživanju kako po osnovu tako i po visini. Tuženik smatra da se u predmetnom slučaju moraju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima i to čl. 368. st. 1., čl. 298., čl. 375. st. 1 kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

             

5. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je donio presudu broj: 3 Povrv-83/19-15 od 18. veljače 2019. kojom je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A.V. iz V., poslovni broj: Ovrv-4102/2018 od 7. rujna 2018., te je tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

 

6. Povodom uložene žalbe tužitelja navedena presuda bila je ukinuta odlukom višega suda, Županijskog suda u Splitu broj: Gž-798/2019-2 od 29. prosinca 2020. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke višega suda navodi se da prema sadržaju prvostupanjskih činjeničnih utvrđenja te primjeni mjerodavnih materijalno pravnih odredbi proizlazi kako je do izdvajanja, odnosno obustave isporuke toplinske energije tuženikovog stana iz zajedničkog toplinskog sustava stambene zgrade došlo 2015. godine dakle, u vrijeme kada u skladu s tim propisima (čl. 45. st. 9 ZTTE) ostaje obveza krajnjeg kupca, u slučaju izdvajanja iz sustava podmirivati pripadajući dio troškova sustava, osim troška isporučene energije. Također se ukazuje kako prvostupanjski sud nije raspravio o osnovanosti prigovora litispendencije odnosno presuđene stvari, a koje prigovore je tijekom postupka isticao tuženik. 

 

7. U ponovljenom postupku pred ovim sudom tužitelj je ostao u cijelosti kod utuženog potraživanja, dok se tuženik i dalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te se poziva na više pravomoćnih presuda kod ovoga suda donesenih između istih stranaka, po kojima je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom iz razloga što tuženik više nije korisnik toplinske energije koju isporučuje tužitelj. Kako se radilo o drugom vremenskom razdoblju utuženja, u odnosu na razdoblje koje je predmet ove tužbe, tako da tuženik izričito navodi da se ne radi o presuđenoj stvari. Tuženik je također jasno naveo da ne postoji litispendencija.

 

8. Punomoćnik tužitelja učinio je nespornim da ne postoji litispendencija, kao niti pravomoćno donesena presuda između istih stranaka za predmetno utuženo razdoblje. Naime, kod ovoga suda bilo je već nekoliko postupaka, a neki još uvijek nisu pravomoćno okončani i to protiv istoga tuženika, međutim radilo se o drugom vremenskom razdoblju utuženja.

 

9. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u izvod iz knjigovodstvene evidencije tužitelja – kartice dugovanja sa stanjem na dan 31. kolovoza 2018., uvid u preslike računa izdanih od strane tužitelja za utuženo potraživanje, Opće uvjete  za isporuku toplinske energije, Odluku o novim cijenama toplinske energije od 13. siječnja 2017. zajedno sa cjenikom toplinske energije, u zemljišno knjižni izvadak broj 9047, uvid u Ugovor o potrošnji toplinske energije, u zahtjev za izdvajanje iz sustava toplinske energije, rješenje GTG d.o.o. od 20. studenog 2015., uvid u priloženo stručno mišljenje M.Ž.. Također je izvršen uvid u sve priložene prvostupanjske presude, kao i drugostupanjske presude u svezi zauzetih pravnih stajališta u identičnoj pravnoj stvari.

 

10. Ocjenjujući provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku te cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

              11. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik stana koji se nalazi u zgradi u V., a također nije sporno da je tuženik izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava po zahtjevu tuženika od 30. listopada 2015., te se izdvajanje primjenjuje od 1. prosinca 2015.

             

12. Sporno je da li je tužitelj ovlašten naplaćivati tuženiku naknadu za obračunatu snagu nakon izdvajanja tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava.

             

13. Uvidom u priložene preslike računa utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje naknadu za obračunatu snagu (uz PDV) i to za razdoblje od mjeseca siječnja do konca srpnja 2018. u sveukupnom iznosu od 2.359,04 kn.

             

14. Člankom 45. Zakona o tržištu toplinske energije (NN broj 80/13., 14/14., 102/14 i 94/15) propisan je postupak izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, a stavkom 9 navedenog članka propisano je da je krajnji kupac koji se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Međutim, u navedenoj odredbi ne navodi se koji bi to bili troškovi koje je krajnji kupac dužan plaćati nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava.

 

              15. Člankom 12. st. 3 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14) propisano je da opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom, te ga ispostavlja kupcu toplinske energije u skladu s Ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije, odnosno krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinskom energijom.

             

16. Prema članku 2. st. 2 toč. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije i prema čl. 3. st. 2 toč. 14 Zakona o tržištu toplinske energije krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline i koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

             

17. Nije sporno da tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava više ne koristi uslugu tužitelja, odnosno da tužitelj više ne isporučuje tuženiku toplinsku energiju. Nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava tuženik više nije u mogućnosti niti kupiti toplinsku energiju od tužitelja iz razloga što radijatori u njegovom stanu više nisu spojeni na zajednički dovod toplinske energije, pa sukladno tome nema niti status krajnjeg kupca u smislu čl. 2 st. 2 toč. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije i čl. 3. st. 2. toč. 14 Zakona  o tržištu toplinske energije. Slijedom toga, nakon izdvajanja tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava na odnose tužitelja i tuženika više se ne primjenjuju odredbe Zakona o tržištu toplinske energije, a niti odredbe Općih uvjeta za isporuku toplinske energije.

             

18. Prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju tužitelj nema pravo tražiti od tuženika niti da mu plaća trošak toplinske snage, budući je ovaj trošak izravno vezan za opskrbu toplinskom energijom, a kako tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju tuženiku, to mu niti tuženik nije dužan plaćati trošak snage. Zahtjev tužitelja da mu tuženik plaća trošak za uslugu koja nije izvršena je suprotan osnovnim načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15) i to načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4 i načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7 spomenutog Zakona. Distribucija plinom smatra se javnom uslugom pa se prodaja takve javne usluge potrošačima kada to priroda javne usluge dopušta, a distribucija plinom ima to svojstvo, mora obračunavati prema potrošnji. Krajnjega korisnika odnosno potrošača ne može se prisiliti da ostane priključen na sustav grijanja i na način dirigiran po trgovcu ako za potrošača postoje manje ekonomski tegovna rješenja, a tehnički izvediva. Nametanje tuženiku kao potrošaču obveze da bude priključen na sustav centralnog grijanja tužitelja predstavljalo bi nerazmjeran teret za tuženika kao potrošača.

             

19. Uporište ovome stavu sud nalazi u izraženim stajalištima viših sudova i to u odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-583/16-3 od 30. 09. 2016., odluci Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1772/13-6 od 05. 02. 2016., stajalište VSRH izraženo u presudi broj Rev-670/11 od 10. 11. 2011. te u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2774/2003 od 09. 02. 2006. Također su od strane ovoga suda u identičnim predmetima istoga tužitelja protiv istoga tuženika, ali za drugo utuženo razdoblje, donesene presude i to broj: 17 Povrv-270/18-20 od 4. prosinca 2018., broj: 14 Povrv-493/17-7 od 29. ožujka 2018. kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz zauzeto stajalište suda da nema osnova potraživanje tužitelja iz naprijed navedenih razloga.

 

20. Dakle, kao što je spomenuto kod ovoga suda bilo je doneseno nekoliko presuda kojima je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom prema tuženiku po identičnom pravnom osnovu, ali za drugo vremensko razdoblje (presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: 17 Povrv-270/18-20 od 4. prosinca 2018., broj: 14 Povrv-493/17-7 od 29. ožujka 2018.).

 

21. Za istači je kako je presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj: Povrv-726/16-13 od 7. rujna 2018. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.K. iz V. poslovni broj: Ovrv-2823/16 od 17. studenog 2016. te je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.667,52 kn sa zateznim kamatama koje teku počevši od 17. studenog 2016. do isplate. Naime, u tom predmetu je bilo sporno, upravo kao i u ovom predmetu, da li tužitelj nakon tuženikovog izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima pravo na naknadu fiksnih troškova – troškova snage. Prvostupanjski sud je bio stajališta da je tuženik u obvezi platiti trošak snage i da tužitelj ima pravo obračunavati taj trošak snage pozivom na odredbu članka 45. stavak 9 Zakona o tržištu toplinske energije.

 

22. Međutim, ova prvostupanjska presuda bila je povodom žalbe tuženika preinačena i to od strane istoga višeg suda, Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2519/2018-6 od 1. lipnja 2020. na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.K. iz V. poslovni broj: Ovrv-2823/16 od 17. studenog 2016. i tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan. U obrazloženju odluke višega suda navodi se da je tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava prestao biti korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom koju pruža tužitelj, zbog čega tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju mu nije pružio. Naime, nedvojbeno je da se utužena fiksna naknada odnosi na troškove snage koji su sukladno Pravilniku o načinu raspodijele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije, te iz toga razloga tuženik nakon što se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava i više ne koristi uslugu toplinske energije, nema daljnjih obveza naspram tužitelja kao distributera toplinske energije.

 

23. Obzirom na iznijeto stajalište višega suda, Županijskog suda u Splitu da tužitelj nema pravo od tuženika nakon njegovog izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava potraživati naknadu fiksnih troškova - troškova snage, ovaj sud je prihvaćajući izraženo stajalište spomenutoga višega suda, kao i stajalište drugih viših sudova u identičnoj pravnoj stvari, donio odluku kao u izreci ove presude (čl. 451 st. 3 ZPP-a).

 

              24. Obzirom da tuženik nije potraživao trošak postupka, to sud nije donosio odluku o troškovima ovoga postupka.

 

U Vinkovcima 11. lipnja 2021.

 

                                                                                                                                  Sudac

                                                                                                                              Iva Graovac v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude.                                                       

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupa iz članka 354. stavka 2 Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2 točke 3 ovoga Zakona.

Žalba ne odgađa ovrhu, osim ako sud obrazloženim rješenjem odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

 

DOSTAVITI:

1./ Odvjetnici D.V. i J.B., V. – punomoćnik tužitelja

2./ A.P., V. – tuženik