1

Poslovni broj: 78 Gž-2095/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

 

Poslovni broj: 78 Gž-2095/2021-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jadranki Matić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., …, protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2473/19-45 od 16. travnja 2021., dana 11. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja D. K. iz Z., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2473/19-45 od 16. travnja 2021. pod točkom I.1. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan za iznos od 25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2013. do isplate.

 

              II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2473/19-45 od 16. travnja 2021. pod točkom I.1. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan preko iznosa od 25.000,00 kn do iznosa od 50.00,00 kn (za iznos od 25.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama te pod točkama I.2 i točkom II. izreke i sudi:

 

              IIa. Nalaže se tuženici R. H. da tužitelju D. K. iz Z., … plati 25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2013. do isplate po stopi koja je do 31. srpnja 2015. određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena u roku 15 dana.

 

              IIb. Nalaže se tuženici R. H. da tužitelju D. K. iz Z., … naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.504,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena u roku 15 dana.

 

              IIc. Odbija se zahtjev tuženice R. H. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. do isplate kao neosnovan.

 

              III. Nalaže se tuženici R. H. da tužitelju D. K. iz Z., … naknadi trošak žalbe u iznosu od 1.387,50 kn u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom kao neosnovan je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženice zahtijeva isplatu 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2013. do isplate i kojim zahtjeva naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. do isplate (točka I.1. i I.2. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. do isplate (točka II. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, prihvati tužbeni zahtjev i da shodno tome preinači i odluku o troškovima postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtijeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora ovog parničnog postupka zahtjev je tužitelja za naknadu neimovinske štete koju tužitelj tvrdi da je pretrpio tijekom izdržavanja kazne zatvora, zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja, u Zatvoru u Z. i u Z. bolnici u Z..

 

5. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev odbio kao neosnovan u bitnome obrazlažući  da je na tužitelju bio teret dokazati (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a) u kakvim je uvjetima boravio i da su ti uvjeti bili neadekvatni te da je zbog toga trpio duševne bili, a da tužitelj to nije učinio. Također obrazlaže da redoviti obroci, pravo na održavanje higijene, pravo boravka na otvorenom prostoru, na korištenje kantine i knjižnice, na sportske i slobodne aktivnosti, održavanje posjeta i telefonskih razgovora prema utvrđenom redu unutar zatvora, na održavanja bogoslužja, sve prema utvrđenom vremenu i rasporedu unutar zatvora ne dovodi do duševnih boli zbog činjenice da je u izboru sadržaja, vremena korištenja i trajanja istih tužitelj ograničen budući se isti pružaju u zatvoru i prema osobi lišenoj slobode te su nužno povezani sa trpljenjem i neugodnošću. Nadalje zaključuje da iako činjenica da se u sobama nalazi sanitarni čvor, koji nije u cijelosti ograđen od ostataka prostorije i nema posebnu ventilaciju, vrijeđa privatnost i dostojanstvo zatvorenika da ni ta okolnost, sama po sebi ne ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na pasivnost tužitelja koji nije želio dati iskaz pred sudom, a što da je onemogućilo sud da neposrednim saslušanjem u odnosu na svaku naprijed navedenu okolnost (smještaj, higijena, prehrana, slobodno vrijeme) utvrdi je li i u kojoj mjeri trpio ponižavajuće i nečovječno postupanje, pri čemu da je utvrđeno da se niti tijekom boravka u zatvoru ili zatvorskoj bolnici tužitelj nije žalio na uvjete izdržavanja kazne zatvora. Sud prvoga stupnja smatra da je prenapučenost zatvorskog sustava objektivna poteškoća te smatra da smještaj tužitelja u neadekvatnom prostor ne znači da se ciljano i namjerno uskraćuju tužiteljeva prava već je isto posljedica objektivne okolnosti prekapacitiranosti. Stoga zaključuje da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta iz čl. 19. st. 2 u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO-a), da su mu povrijeđena prava iz čl. 23. st. 1 i čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov. br.: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., dalje: Ustav), niti da je počinjena povreda čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. Međunarodni ugovori 18/97., 6/99. pročišćeni tekst, 8/99. ispravak, 14/02., 13/03 – dalje Konvencija). Odnosno smatra da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je nezadovoljstvo tužitelja rezultat subjektivnog doživljaja i nerealne percepcije situacije diktirane činjenicom nužnog ograničenja slobode u uvjetima služenja zatvorske kazne.

 

6. Odredbom sadržanom u čl. 14. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Nar. nov. br.: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13., dalje: ZIKZ) propisano je da svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim tim zakonom, između ostaloga, pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima (točka 1.). Isto tako, prema istom članku svaki zatvorenik ima, između ostaloga, pravo na stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava propisanim tim zakonom (točka 6.), na zdravstvenu zaštitu (točka 7.), te boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno (točka 9.). Člankom 74. toga Zakona propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama (stavak 1.); zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, svakom se zatvoreniku osigurava slobodna postelja, a slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak (stavak 2.); prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, a za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora (stavak 3.); svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid (stavak 4.); kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici želi (stavak 5.), a pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (stavak 6.). 

 

7. Člankom 25. st. 1. Ustava propisano je da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, a isto proizlazi i iz članka 3. Konvencije kojim je propisano da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

 

8. Kada dođe do povrede postupanja koje je suprotno i kada se tvrdi da je zbog toga zatvoreniku povrijeđeno pravo osobnosti tada pravni temelj odštetnog zahtjeva proizlazi iz čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, zatvorenici uživaju sva ljudska prava  osim prava na slobodu te su  im nacionalne vlasti obvezne osigurati zaštitu tih prava u zatvorima. Gubitak prava na slobodu ne dovodi automatski do gubitka ostalih građanskih prava, političkih, ekonomskih, kulturnih i socijalnih te se ova prava osobama lišenima slobode mogu ograničiti samo u mjeri u kojoj je to potrebno radi izvršenja kazne zatvora. Pri tome se kod ocjene je li neko od prava zatvorenika prekršeno na takav način ne vodi računa samo o prenapučenosti soba u kojima je zatvorenik bio smješten, već i o mogućnost korištenja zasebnog wc-a, pristupu prirodnom svjetlu i zraku, prikladnost načina grijanja i poštovanja osnovnih sanitarnih zahtjeva te je li prostorna ograničenost nadoknađena kroz slobodu kretanja i druge sadržaje koje su zatvorenicima na raspolaganju tijekom boravka.

 

9. U vezi s navedenim iz obrazloženja pobijane odluke suda prvoga stupnja proizlaze slijedeće činjenice koje se tiču smještaja tužitelja u Zatvoru u Z., a koje je sud utvrdio na temelju navedenog u dopisu M. pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Z. od 5. listopada 2015. te iskaza svjedoka M. P.:

 

- da se tužitelj od 25. siječnja 2010. do 6. srpnja 2010. te od 12. siječnja 2011. do 2. srpnja 2013. nalazio u Zatvoru u Z.,

- da je do 11. veljače 2010. bio smješten na IV. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 58 sa još šest pritvorenika, nakon čega da je smješten na I. zatvorenički odjel gdje je boravio u sobama br.10, br. 8, br. 9 i br. 13 sa još pet ili šest zatvorenika,

- da je u statusu zatvorenika tužitelj od 19. svibnja 2010. do 6.  srpnja 2010. bio smješten u Centru za dijagnostiku u Z. koji je posebno kazneno tijelo locirano na istoj adresi kao Zatvor u Z., gdje da je bio smješten u sobama br. 85, br. 88 i br. 92 sa još pet do sedam zatvorenika,

- da je ponovno primljen na izdržavanje kazne zatvora u Zatvor u Z. od 12. siječnja 2011. do 20. ožujka 2011. na VII. zatvoreničkom odjelu, soba br. 120 sa pet do šest zatvorenika, a da je od 20. ožujka 2011. do 16. travnja 2011. bio smješten na VII. zatvoreničkom odjelu, soba br. 125 sa jednim zatvorenikom,

- da je 16. travnja 2011. do 7. lipnja 2011. bio je smješten na VIII. zatvoreničkom odjelu u sobama br. 129 i br. 132 sa pet do šest zatvorenika,

- da je od 7. lipnja 2011. do 4. lipnja 2013. tužitelj bio smješten na VII. zatvoreničkom odjelu, soba br. 127 s jednim zatvorenikom, a od 4. lipnja 2013. do 2. srpnja 2013. da je ponovno bio smješten na VIII. zatvoreničkom odjelu, soba br. 131 s pet do šest zatvorenika, u uvjetima poluotvorenog smještaja, gdje je soba 131 otključana od 07,00 do 22,00 sata,

- da sobe brojevne oznake 8, 9, 10, 13 (I. zatvorenički odjel), 58 (IV. zatvorenički odjel), 85, 88, 92 (V. zatvorenički odjel), 120 (VII. zatvorenički odjel), 129, 131, 132 (VIII. zatvorenički odjel) imaju površinu 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, da se sanitarni čvor nalazi u ćelijama i da je od ostatka sobe odvojen zidom visine 180 cm, da sobe imaju četiri prozora visine 86cmi širine 67 cm, koji se mogu otvarati čime je omogućeno prozračivanje sobe i dotok prirodnog dnevnog svjetla,

- da sobe brojevne oznake 125 i 127 (VII. zatvorenički odjel) imaju površinu 10,6 m2 i volumena 21,65 m3, 2 prozora visine 86 cm i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 1,60 m2 i sanitarni čvor smješten u sobi, da se u sobi nalaze stol i dvije stolice,

- da svaka osoba po prijemu u zatvor dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje te druge potrepštine po potrebi te da se, ovisno o broju zatvorenika u sobi, sobe  opremaju odgovarajućim brojem kreveta, ormarića (tzv. kazeta) za pohranjivanje osobnih stvari, stolovima i klupama za sjedenje te odgovarajućim brojem stolica,

- da se najmanje jedanput kvartalno provodi dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija po ovlaštenom servisu, da je sanitarni čvor u sobama je površine 1,57 m2, ograđen zidom 1,80 m te da se radi o čučavcu, kao i da je zatvorenicima tamo osigurani lavabo s toplom i hladnom vodom te ogledalo, kao i da ne postoji posebna ventilacija,

- da je u kupaoni pet tuševa koji nisu ograđeni te da je zimi osigurano tuširanje dva puta tjedno, ljeti dva, tri puta tjedno, a češće po preporuci liječnika,

- da su zatvorenici obvezni osigurati čistoću prostorija u kojima borave i koje koriste,

- da je grijanje osigurano preko zajedničke kotlovnice i temperatura se regulira jednako za cijeli zatvor,

- da u knjižnici ima 2500 naslova  od kojih zatvorenici mjesečno mogu posuditi do tri naslova, da je osigurano bavljenje sportskim aktivnostima jednom tjedno po jedan sat, a da se ponekad organiziraju turniri u stolnom tenisu i nogometu, da sve sobe imaju televiziju, dok zatvorenici sami mogu kupovati dnevni i tjedni tisak u kantini zatvora, da se dva puta mjesečno osigurava bogoslužje za katolike, a za ostale vjeroispovijesti najmanje jednom mjesečno, ovisno o potrebama zatvorenika i dogovoru s predstavnicima vjerskih zajednica,

- da su zatvorenicima osigurana tri obroka, dnevno 3000 kalorija, da zatvorenici jedu u sobama, gdje imaju dvije klupe, za po tri osobe svaka i stol 80x120 cm, a da se po potrebi  dodaju stolice,

- da je zatvorenicima omogućeno korištenje dvorane, time da se oni koji ju žele koristiti moraju prijaviti pa se ovisno o broju osiguravaju grupe,

- da zatvorenicima u pritvoru odobrenje za posjete daje sud, minimalno šest posjeta po 20 minuta mjesečno, a da su zatvorenicima na izdržavanju kazne osigurane posjete dva puta mjesečno po jedan sat te blagdanima i praznicima, kao i da su osigurani telefonski razgovori i to 8 minuta za istragu i 10 minuta za zatvorenike tjedno, te da se dodatno odobravaju telefonski razgovori prema razini uspješnosti tj. ocjeni zatvorenika.

 

10. Iz navedenog dakle proizlazi da je pravilno utvrđenje suda prvoga stupnja da tužitelj nije cijelo vrijeme bio smješten u prostorijama u kojima mu je osiguran minimum prostora od 3m2. Međutim, pogrešan je stav suda prvoga stupnja da je na tužitelju u tom dijelu bio teret dokazivanja koliko je vremena proveo u prostorijama u kojima taj uvjet nije zadovoljen. Teret dokaza s koliko je osoba tužitelj bio u sobi i u kakvoj sobi kroz vrijeme boravka u pritvoru i zatvoru leži na tuženoj strani, u skladu s čim je shvaćanje izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-3643/2018 od 25. lipnja 2020., na koje se osnovano poziva i žalitelj. Ovo jer je tuženica dužna voditi preciznu i potpunu evidenciju o smještaju zatvorenika pa je stoga na njoj i teret dokaza da je zatvorenik bio smješten u odgovarajućim uvjetima. Uz to, kada takve evidencije nema ili ju tuženica iz nekog razloga nije dostavila tada treba poći od istinitosti navoda tužiteljske strane da je boravila u neadekvatnim uvjetima.

 

11. Kako iz navedenog u dopisu M. pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Z., što žalbom nije osporeno, proizlazi da su sobe u kojima je tužitelj boravio (osim soba broj 125 i 127 na VII. zatvoreničkom odjelu) površine 21,10 m2, dok su navedene dvije sobe površine 10,06 m2, kao i broj osoba s kojima je tužitelj boravio u tim sobama (navedeno pod točkom 9 obrazloženja ove odluke) te vrijeme koje je u svakoj proveo, to je, suprotno onome što je naveo sud prvoga stupnja tijekom postupka dokazano i bilo je moguće utvrditi je li i koliko vremena tužitelj boravio u prostorijama koje su po zatvoreniku osiguravale manje od 3m2.

 

12. Naime, kada se od veličine prostorija za koje postoji podatak o površini oduzme površina koja otpada na sanitarni čvor to proizlazi da je tužitelj boravio u prostorijama površine 19,53 m2 ili 8,49 m2 pa kada je boravio u sobi od 19,53m2 sa još šest osoba tada je na raspolaganju bilo 2,79 m2  po zatvoreniku, a kada je boravio sa još sedam osoba tada je na raspolaganju bilo 2,44 m2. Pri tome kada iz dopisa proizlazi da je u pojedinoj sobi uz tužitelja boravilo još 5 do 6 ili 5 do 7 osoba tada se treba uzeti da se radilo o 6, odnosno 7 osoba, jer tuženik nije dokazao kada je uz tužitelja bio manji broj zatvorenika od 6 ili 7 po sobi. S druge strane kada je boravio u sobama 125 i 127 i dijelio ih je s još samo jednim zatvorenikom tada je tužitelj na raspolaganju imao 4,24 m2, dakle površinom zadovoljavajući prostor.

 

13. Nadalje, iz spomenutog dopisa proizlazi da je tužitelj u Zatvoru u Z. bio od 25. siječnja 2010. do 6. srpnja 2010. te od 12. siječnja 2011. do 2. srpnja 2013., od kojeg je u vremenu od 10. ožujka 2011. do 16. travnja 2011. te 3. lipnja 2011. do 4. lipnja 2013. boravio u sobama 125 i 127 s još jednim zatvorenikom te je time na raspolaganju za sebe imao 4,24 m2, dok je u preostalom vremenu boravka bio u sobama u kojima je na raspolaganju imao manje od 3 m2 (period od 25. siječnja 2010. do 6. srpnja 2010., 12. siječanj 2011. do 9. ožujka 2011., 17. travnja 2011. do 2. lipnja 2011.). Time period u koje, je tužitelj boravio u prostorno neadekvatnim uvjetima iznosi 266 dana (163 tijekom 2010. i 103 tijekom 2011.).

 

14. Imajuću na umu navedeno ovaj sud smatra da je unatoč činjenici da se radilo o sobama koje su imale prozore i time adekvatan dotok prirodnog svjetla, kao i prozore koje je bilo moguće otvoriti i na taj način osigurati dotok svježeg zraka te unatoč činjenici da je tužitelj imao svaki dan pravo na šetnju od dva sata, osim za vrijeme boravka u sobi 131 koja je bila otključana od 7,00 do 22,00, da je zatvorenicima bilo omogućeno povremeno korištenje knjižnice, teretane po dogovoru i bavljenje sportskim aktivnostima jednom tjedno po jedan sat, ipak došlo do povrede prava tužitelja u smislu odredbi na koje je ukazano pod točkama 6-8 ove presude. Ovo jer je tužitelj 266 dana dug vremenski period proveo u sobama u kojima zatvorsku kaznu nije mogao izvršavati u uvjetima smještaja koji su propisani mjerodavnim standardima, a taj nedostatak (osim u period od 4. lipnja 2013. do 2. srpnja 2013. kada je bio u sobi koja je bila otključana od 07,00 do 22,00 sata) nije kompenziran mogućnošću dovoljnog boravaka izvan sobe, dovoljnom mogućnošću bavljenja slobodnim aktivnostima, radom ili na drugi način koji bi mu omogućili da izvan prostorno neadekvatne sobe provede više vremena, uz što je u tim sobama tužitelj i jeo i spavao pored sanitarnog čvora koji nije u cijelosti odijeljen od ostatka prostorije i za koji nije osigurana adekvatna ventilacija, već samo mogućnost provjetravanja koju tužitelj nije mogao prilagoditi svojim potrebama jer je s njim bilo još osoba u sobi.

 

15. Glede pak boravka tužitelja u Z. bolnici sud prvoga stupnja je na temelju navedenog  u pisanom očitovanju M. pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Z. utvrdio da je tužitelj iz Zatvora u Z. primljen u Z. bolnicu:

 

- u kojoj se nalazio na internom odjelu od 16. rujna 2005. do 19. rujan 2005., od 4. srpnja 2010. do 6. srpnja 2010., od 16. srpnja 2012. do 27.  srpnja 2012. i 4. kolovoza 2012. do 7. kolovoza 2012.,

- da se je od 6. srpnja 2010. do 12. siječnja 2011., kada se počela izvršavati sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, tužitelj nalazio na odjelu forenzičke psihijatrije gdje je boravio je u sobi br. 103, površine 21,66 m2, s tri prozora površine 100X160, koja soba se zagrijava radijatorom s još 5 zatvorenika (3,61 m2 po zatvoreniku), dok propušta utvrditi da je za vrijeme boravka na internom odjelu u preostalom vremenu bio smješten u sobama 203 i 205, površine 22,15 m2, koje imaju adekvatan dotok prirodnog svjetla sa 3 do 5 zatvorenika (dakle na raspolaganju nije imao manje od 3,69 m2),

- da je tužitelj bio uključen u individualni tretman liječnika psihijatra i stručnih savjetnika za tretman, terapijsku zajednicu, terapijsku skupinu i radno okupacionu terapiju, da su u bolnici organizirane likovna, literarna, glazbena i informatička radionica te je svaki petak u tjednu zatvorenik mogao gledati film po izboru strukovnog učitelja za radno terapijske aktivnosti, dva puta tjedno je mogao posuđivati knjige iz bolničke knjižnice, da je dnevnim rasporedom utvrđeno vrijeme za obavljanje osobne higijene te da tijekom dana i noći pozivom na zvono djelatnici pravosudne policije uvijek omogućavaju pristup sanitarnom čvoru zbog fizioloških potreba, kao i pristup toploj i hladnoj vodi,

- da je prehrana riješena na način da se tri puta dnevno dostavlja u sobu u kojoj je osiguran prostor i inventar kako bi se mogla odmah i topla konzumirati, a postoji i mogućnost dodatnog obroka,

- da je tužitelj mogao boraviti izvan ćelije jer se svakodnevno osigurava boravak na svježem zraku kroz šetnje u bolničkom šetalištu, osim za nepovoljnih vremenskih prilika kada se šeće po hodnicima odjela, da je pranje rublja i odjeće organizirano je u praonici prema tjednom rasporedu, kao i mijenjanje plahti i jastučnica, a na zahtjev zatvorenika i češće ako za to postoji potreba,

- da se tužitelj tijekom boravka u Z. bolnici nije prituživao na uvjete izdržavanja kazne zatvora, a liječenje je provedeno po pravilima medicinske struke te je tužitelj po povratku u zatvor u Z., 12. siječnja 2011. liječen ambulantno radi provođenja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

 

16. Sud prvoga stupnja je također utvrdio da iz iskaza svjedokinje R. S., liječnice Zatvora u Z., koja je upoznata sa zdravstvenim problemima tužitelja proizlazi da je tužitelj kao srčani bolesnik imao općenitu problematiku zbog čega mu je bila propisana posebna terapija koju je redovito uzimao, bili su mu osigurani redoviti odlasci na kontrolu po specijalistu kardiologu dr. L. B., K. R., zbog PTSP-a mu je bila propisana i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja te je zbog psihijatrijske terapije boravio i u psihijatrijskoj bolnici, a zdravstvena zaštita mu je pružana, ovisno kako se javljao u ambulantu, budući da tri liječnika opće prakse rade u dvije smjene, od 07,00-21,00 sat, a imaju i liječnika psihijatra dok da vikendom liječnik radi od 08.00-13,00 sati, a sestre od 07,00-21,00 sati. Navedene probleme kardiološke naravi iskazom je potvrdio i svjedok M. Š., internist u z. bolnici, a potvrdio je i činjenicu višekratnog pružanja bolničke zaštite tužitelju te nakon toga potrebu uzimanja medikamentozne terapije radi održavanja stabilnog stanja, koju da tužitelj redovno uzima. 

 

17. Konačno sud je u ovom dijelu, na temelju iskaza svjedoka D. P., zaposlenika u Z. bolnici u odjelu tretmana gdje je šest djelatnika utvrdio i da je tužitelju bio otvoren karton posjeta, da su bilo omogućeni telefonski pozivi i dnevne aktivnosti te da je tužitelj koristio sve mogućnosti (od šetnje na dalje), da je soba u kojoj je boravio imala TV koji se gleda po dnevnom rasporedu svaki dan, da mu je prehrana bila omogućena u sobi gdje se nalazi i stol i da se sanitarni čvorovi nalaze izvan soba se su u cijelosti odijeljeni od ostatka okolnog prostora.

 

18. Prema stavu ovoga suda iz ovih činjenica, kako to pravilno utvrđuje i sud prvoga stupnja, proizlazi vezano za pružanje zdravstvene zaštite tužitelju i boravak u Z. bolnici u Z., da je tužitelju bila pružena adekvatna zdravstvena zaštita koja se sastoji u dostupnosti liječnika opće prakse, liječnika specijalista (internista i psihijatra), osiguravanju propisane terapije, odvođenju na kontrole i preglede, psihijatrijske terapije, kao i da je tijekom boravka u zatvorskoj bolnici tužitelj bio u sobama koje su imale dotok prirodnog svjetla, sa prozorima koje je bilo moguće otvoriti, koje su grijane radijatorima, i u kojima nije smješten sanitarni čvor, te u kojima mu je,  s obzirom na broj osoba s kojima je boravio i veličinu prostora bilo osigurano više od 3 m2. Uz to sud je pravilno utvrdio da je tužitelj u bolnici imao  osigurane redovne obroke koji se konzumiraju u sobi, organizirano slobodno vrijeme, svakodnevnu dvosatnu šetnju po bolničkom šetalištu (u slučaju kiše po hodniku), dostupne knjige iz knjižnice te mogućnost sudjelovanja u radionicama (literarne, dramske i sl.), mijenjanje odjeće i krevetnine, što da je tužitelj koristio i nije se žalio.

 

19. Stoga pravilnim ovaj sud ocjenjuje i zaključak suda prvoga stupnja da je tužitelj za vrijeme boravka na liječenju bio adekvatno smješten, kao što mu je pružena nužna, adekvatna i kvalitetna liječnička pomoć te da stoga ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je došlo do povrede ustavnog prava iz čl. 23. i čl. 25. Ustava RH ili povrede prava iz čl. 3. Konvencije, a time tužitelj nije dokazao niti da mu je u ovom dijelu nastala utužena neimovinska šteta.

 

20. Iz svega rečenog ovaj sud smatra, suprotno stavu suda prvoga stupnja, da je tužitelj dokazao djelomičnu osnovanost svoga tužbenog zahtjeva i to samo za dio perioda koji se odnosi na boravak u Zatvoru u Z. iz razloga koji proizlaze iz obrazloženog pod točkama 6 od 8 i 10 do 14 ove presude te smatra da s obzirom na to tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 25.000,00 kn (čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. ZOO-a), dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev ocijenjen neosnovanim te je u tom dijelu presuda suda prvoga stupnja pravilna.

 

21. S obzirom da je u vrijeme kada se tužitelj obratio tuženici radi naknade štete u mirnom postupku 15. travnja 2013  (čl. 186. a ZPP-a.) šteta već nastala te je tuženica već tada imala na raspolaganju sve parametre na temelju kojih je mogla ocijeniti osnovanost tužiteljeva zahtjeva i ispatiti naknadu štete, barem u nekom nespornom iznosu, a isto je odbila učiniti, to tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete od navedenog datuma do isplate pripada pravo na zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2. u vezi s čl. 1103. ZOO-a.

 

22. Shodno tome na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

23. S obzirom da je žalba djelomično osnovana preinačena je i odluka o troškovima na način kako je navedeno u izreci ove odluke na temelju čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Kako je tužitelj glede glavnice uspio sa 50% iznosa, a glede osnove u cijelosti to uspjeh tužitelja iznosi 75%, a tuženice 25% te kada se navedeni uspjesi prebiju ostaje obveza tuženice naknaditi tužitelju 50% zatraženog troška sukladno vrijednosti predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

24. Sukladno tome tužitelju je valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 7. rujna 2015. te na ročištima 3. listopada 2016., 24. veljače 2020. i 4. ožujka 2021. za svako u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/2. Tarife), trošak sastava podneska od 27. studenoga 2011. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8/1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 19. siječnja 2016. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/1. Tarife), trošak sastava podneska od 4. veljače 2016. i 20, kolovoza 2020. u iznosu od 250,00 kn za svako (Tbr. 8/3. Tarife), trošak pristupa ročištu 10. svibnja 2016. i 12. svibnja 2020. za svako u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 9/5. Tarife), trošak sastava žalbe od 7. prosinca 2016. u iznosu od 1.953,13 kn (Tbr. 10/1. Tarife) što ukupni iznosi 5.203,13 kn, a uvećano za PDV 6.504,00 kn.

 

25. Trošak troškovnikom zatraženih sudskih pristojbi na tužbu, žalbu i presudu tužitelju nije priznat jer nema dokaza da je do donošenja odluke o žalbi tužitelj platio dužne iznose pristojbi, a u preostalom dijelu ocijenjen je neosnovanim jer je zatražen ili u većem iznosu od onog na koji ima pravo i koji mu je priznat ili nije bio potreban.

 

26. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. 112/12., 25/13., 93/14.).

 

27. Trošak žalbe tužitelja temelji se na čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 11. lipnja 2021.

 

 

Sutkinja:

Jadranka Matić