39 K-643/2019-24

 

 

 

Republika Hrvatska                                                                                                  39K-643/2019-24

Općinski sud u Osijeku

31 000  Osijek

Europske avenije 7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Siniši Gudelju, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Krstanović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika R.R., kojeg brani branitelj po izboru T.F., odvjetnik iz O., zbog kaznenog djela protiv imovine – pokušaj iznude iz čl. 243. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u nastavku teksta KZ/11) i dr. , povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-711/2013-12 od 31. listopada 2013. godine, a nakon održane i dovršene javne rasprave dana 7. lipnja 2021. u prisutnosti ZODO u Osijeku Željka Ivanušića, okrivljenikova branitelja po izboru T. F., odvjetnika iz O., a u odsutnosti okrivljenika R.R. i oštećenica R.A. i M.A. ranije P.,  presude izrečene i javne objavljene dana 11. lipnja 2021. 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              OKRIVLJENIK R.R., OIB … sin R. i H. R., rođene M., rođen u B., s adresom stanovanja u B., državljanin RH, po zanimanju trgovac, nezaposlen, posjeduje SSS, oženjen, otac dvoje djece, vojsku nije služio, bez čina, bez odlikovanja, dobrog imovnog stanja, kazneno neosuđivan, ne vodi se postupak za drugo kazneno djelo, ostali podaci nepoznati, brani se sa slobode,

 

k r i v       j e

 

              što je:

 

I. u siječnju 2013. godine u B., u nakani da se nepripadno okoristi, iako svjestan da mu je ošt. R.A. prethodno vratila pozajmicu u svoti od 7.000,00 kuna, od imenovane zatražio da mu i dalje isplaćuje novac na ime navodne pozajmice, a kada mu je imenovana odbila dalje isplaćivati novac, istoj u njenoj obiteljskoj kući, , rekao da ružno prolaze oni koji mu ne vrate novac, te da će takvima prebiti ruke i noge i da će ih staviti u invalidska kolica, a da ima ljude koji to rade za njega, uslijed kojih prijetnji je kod oštećene izazvao osjećaj straha za svoju sigurnost kao i sigurnost članova svoje obitelji,

 

II. dakle, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude, ali nije dovršio da s ciljem sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini na štetu svoje imovine,

 

 

čime je počinio kazneno djela protiv imovine - pokušaj iznude, opisano u članku 243. stavak 1. u vezi člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi sa člankom 34. st. 1. KZ/11,

 

III. u vremenu od siječnja 2012. godine do lipnja 2013. godine, u B., u nakani da se nepripadno okoristi, iako znajući da se radi o neuposlenim osobama slabijeg imovnog stanja, istima pozajmljivao novac koji je istima potreban za uzdržavanje članova obitelji i pri tome ugovarao vraćanje dvostrukog iznosa glavnice, što su ovi zbog teške financijske situacije prihvatili i primili zajam, pa je tako:

 

a)     R.A. pozajmio iznos od 7.000,00 kuna, pri tome ugovorivši vraćanje dvostrukog iznosa glavnice, radi čega ga je imenovana opunomoćila da s njenog računa u PBZ banci preuzima mjesečne iznose dječjeg doplatka, na koji način mu je isplatila ukupno 30.612,35 kuna,

b)     V. N. u više navrata pozajmio manje novčane iznose ili kupovao namirnice, a sve u ukupnom iznosu od 2.000,00 kuna, ugovorivši pri tome vraćanje dvostrukog iznosa glavnice, koje zajmove mu je imenovana vratila, isplativši mu u više navrata ukupno 4.500,00 kuna,

c)     M. P. pozajmio u više navrata iznos od 800,00 kuna, te u više navrata kupovao namirnice u iznosu od 1.200,00 kuna, ugovorivši pri tome vraćanje dvostrukog iznosa glavnice, koje pozajmice mu je imenovana vratila u dvostrukom iznosu glavnice, isplativši mu ukupno 4.000,00 kuna,

 

IV. dakle, iskoristivši nuždu drugih osoba s njima ugovorio za sebe imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – lihvarski ugovor, opisano i kažnjivo po članku 242. stavak 1. u vezi člankom 52. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2.  KZ/11,

 

             

V. Temeljem istih zakonskog propisa i članka  44. stavak 1. KZ/11 u svezi sa člankom 51. stavak 1. i 2.  KZ/11 sud okrivljenika R.R.

 

 

o s u đ u j e

 

              na način da mu

 

za počinjeno kazneno djela protiv imovine - pokušaj iznude, opisano u članku 243. stavak 1. u vezi člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi sa člankom 34. st. 1. KZ/11

 

u t v r đ u j e

 

kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

 

za počinjeno kazneno djelo protiv imovine – lihvarski ugovor, opisano i kažnjivo po članku 242. stavak 1. u vezi člankom 52. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2.  KZ/11,

 

u t v r đ u j e

 

kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca

 

te mu temeljem članka 44. st. 1. i čl.  51. stavak 1. i 2. KZ/11

 

i z r i č e

 

jedinstvenu  kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

 

VI. Temeljem članka 56 st. 1, 2 i  3  KZ/11 sud okrivljeniku R.R. izriče

 

UVJETNU OSUDU

 

na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik  R.R.    u roku od 2(dvije) godine  ne počini novo kazneno djelo.

 

VII. Temeljem članka 158. st.1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17 u nastavku teksta ZKP/08) oštećeniku   oštećenici R.A. , OIB:…., djelomično   se dosuđuje postavljeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 24.612,35 (dvadesetčetiritisućešeststotinadvanaestkunatridesetpetlipa)  kuna te se nalaže okrivljeniku R.R. da navedeni novčani iznos isplati oštećenici u roku od 6 (šest)  mjeseca i po pravomoćnosti ove presude.

S preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica R.A. se upućuje u parnicu.

 

VIII. Temeljem članka 158. st.1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17 u nastavku teksta ZKP/08)   oštećenici M. A. ranije P., OIB: … u cijelosti se dosuđuje postavljeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 2.000,00 kuna te se nalaže okrivljeniku R.R. da navedeni novčani iznos isplati oštećenici u roku od 6 (šest)  mjeseci i po pravomoćnosti ove presude.

 

IX.Temeljem čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17 u nastavku teksta ZKP/08)

 

a) utvrđuje se da novčani iznos od 2.500,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik  ostvario kaznenim djelom protiv imovine – lihvarski ugovor, opisano i kažnjivo po članku 242. stavak 1. KZ/11

 

b) utvrđuje se da  novčani iznos od 2.500,00 kn  postaje imovina Republike Hrvatske.

 

c) nalaže se okrivljeniku R.R. da  uplati novčani iznos od 2.500,00 kn u korist Državnog proračun RH,  u roku od 6 (šest)  mjeseci  po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

X. Temeljem čl. 148 st. 1 u svezi s čl. 145 st. 1. I 2  točka 1. do 8 i st.3.   Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13,70/17 u nastavku teksta ZKP/08) okrivljenik R.R. je na ime  paušala sudu obvezan  platiti iznos od 1.000,00 (tisuću) kuna, te na ime ostalih troškova iznos od 518,00(petstotinaosamnaest) kuna, a sve u roku od 3 (tri)  mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

 

XI. Temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 kazneni nalog ovog suda broj K-788/2013-2 od 26. studenog 2013. godine u odnosu na okrivljenika R.R. i predmetna kaznena djela  u cijelosti se stavlja izvan snage.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Općinsko državno odvjetništvo iz Osijeka je optužnicom broj K-DO-711/2013-12 od 31. listopada 2013. djelomično činjenično izmijenjene 17. srpnja 2017. i 26. srpnja 2018.  optužilo R.R., zbog kaznenog djela protiv imovine – pokušaj iznude, opisanom u  čl. 243. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, a kažnjivo po čl. 243. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. st. 2. KZ/11, te kaznenog djela – lihvarski ugovor iz čl. 242. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, a sve uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11., počinjenih na način i u vrijeme kako se to pobliže navodi u izreci ove presude.

 

2.Sud se složio sa predloženim zahtjevom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku te dana 26. studenoga 2013. donio presudu br. K-788/2013, kojom je prihvatio kazneni nalog, te je okr. R.R. za navedeno kazneno djelo iz čl. 243. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uvjetno na 3 (tri) godine, a za kazneno djelo iz čl. 242. st. 1. KZ/11, temeljem čl. 242. st. 1. KZ/11, u vezi čl. 40. st. 4. i čl. 42. st. 1. KZ/11, osudio na novčanu kaznu u visini od 60 prosječnih dnevnih dohodaka u RH u visini od 183,80 kuna, što ukupno iznosi  11.028,00 kuna.

 

3.Protiv citirane presude ovog suda, okrivljenik R.R. je putem svog branitelja pravodobno podnio prigovor, te je nakon što je pravomoćnim rješenjem predmetna optužnica potvrđena , nastavljen je ovaj kazneni postupak.

 

4.Okrivljenik R.R. očitovao se o osnovanosti izmijenjene optužnice na način da ju u potpunosti razumije , u odnosu na sve točke optužnice i sva kaznena djela za koja se tereti izjavio je da ih ne priznaje i da se ne smatra krivim, a nije prihvatio niti predloženu kaznu.

 

5.U svojoj obrani je između ostalog naveo kako nije počinio kaznena djela za koja se tereti. Tvrdi da  je R.A. pozajmio  12.000,00 kuna, ali bez kamata. U vezi te pozajmice uvijek je razgovarao s njenim suprugom, a ne s njom. Ne spori da je podizao njen dječji doplatak, ali ne navodi koliki je ukupan iznos novca podigao. Također navodi kako je R.A. jednom do dva puta tjedno dolazila kod njega pozajmljivati novce i zna da riječ o većoj količini novca, no ne zna koliko. Poriče da bi bilo kome pozajmljivao novce uz kamatu i da bi bilo kome prijetio. Također navodi da mu imena M.P. i A.M.K. ništa ne znače i ne zna tko su te osobe. Ističe da nije konfliktna osoba i da nikada nije osuđivan. Postavljene imovinskopravne zahtjeve svih oštećenika u cijelosti je osporio.

 

6.Tijekom dokaznog postupka, sud je u svojstvu svjedoka saslušao oštećenike R. A.,  M. A. r. P., V.N. te svjedoke P.B. kao i uz suglasnost stranaka donio rješenje kojim je pročitao i izvršio uvid u promet na računu R.A. (list 12-22 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka R.A. sačinjen kod PP V. 12. kolovoza 2013. godine, list 32-34 spisa,  zapisnik o ispitivanju svjedoka V.N. sačinjen kod PP V. 07. kolovoza 2013. godine, list 35-37 spisa,  zapisnik o ispitivanju svjedoka M.P. sačinjen kod PP V. 12. kolovoza 2013. godine, list 38-39 spisa,  zapisnik o ispitivanju svjedoka A.M.K. sačinjen kod PP V. 07. kolovoza 2013. godine, list 40-41 spisa,  kazneni nalog ovog suda K-788/2013-2 od 26. studenoga 2013. zapisnik K-104/2014-8 od 16. travnja 2015. s iskazom svjedoka R.A., V.N., A.M.K. , D.A., promet računa R.A. kod PBZ- a list 79-86, zapisnik broj K-104/2014-14 od 11. lipnja 2015. s iskazom svjedoka I. K., K. Š., zapisnik broj K-104/2014 od 10. rujna 2015. s iskazom svjedoka J.O., ovosudni zapisnik broj K-104/2014-20 od 20. listopada  2015. s iskazom svjedoka M.P., ovosudni zapisnik broj K-104/2014-23 od 15. prosinca 2015. s iskazom svjedoka M. M.- F., uvid u  parnične spise Općinskog suda u Osijeku P-1030/15, P-1031/15, P-1032/15, P-1034/2015, ovosudni zapisnik broj K-769/2017 od 11. lipnja 2018. s iskazom svjedoka I.K., R.A., A.M.K., D.P.,  podnesak PBZ od 2. srpnja od 2018. s prilozima na listu 188 -190 spisa, broj K-769/2017 od 26. srpnja 2018. s iskazom svjedoka M.P., sada A., ovosudni zapisnik broj K-643/2019 od 29. siječnja 2021. s iskazom oštećenice žrtve kao svjedoka R.A., V.N., M.A. r. P., ovosudni zapisnik broj K-643/2019 od 21. travnja s iskazom svjedoka P.B., uvid u dokumentaciju o vozilu reg. oznake …, marke Peugoet Boxer 350, list 248 spisa, podnesak PU osječko baranjske od 18. svibnja 2021. za vozilo  …….. (podaci o vlasništvu vozila), podnesak PP B. od 1. lipnja 2021.

 

7.Sud je također uz suglasnost stranaka donio rješenje o neprovođenju dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka M.M., jer je obrana odustala od izvođenja ovog dokaza , uz to je dokaz  neprikladan  obzirom da je imenovani svjedok nedostupan, a i sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez izvođenja navedenog dokaza.

 

8.Oštećenik žrtva kao svjedok R.A. u ponovljenom postupku izjavila je da u cijelosti ostaje kod svih svojih ranijih iskaza , u kojima je između ostalog navela  da je u mjesecu siječnju 2012. godine prvi puta posudila novac od R.R. iz B. i to sve iz razloga kako bi posudila novac svojoj sestri da bi dostojno obavila sahranu svog muža. Posuđeni iznos bio je 1.000,00 kuna, a idućih mjeseci, ne zna točno kada, od okrivljenika  je posudila još 6.000,00 kuna. Okrivljenik joj je omogućio da mu navedeni novčani iznos vraća u ratama , po 1.000,00 kuna mjesečno ali uz stopostotnu kamatu. Za okrivljenika je prvi puta čula putem javnog pogovora, da se bavi posuđivanjem novca , te je i sama zbog svoje teške materijalne situacije odlučila da posuditi novac od njega. Napominje kako je istom dala punomoć u PBZ banci u V. po kojoj ga opunomoćuje da podiže njen dječji doplatak ,  koji je iznosio oko 3.400,00 kuna sve dok mu ona ne vrati dug od 6.000,00 kuna  uz stopostotnu kamatu, odnosno 7.000,00 kuna. Tvrdi da je okrivljenik dizao njen dječji doplatak sa računa i prešao granicu duga kojega je ona uistinu trebala vratiti, a to je 7.000,00 kuna, te da  ju je oštetio za iznos od oko 30.000,00 kuna koji je podigao sa njenog računa. Napominje kako  je jednom prilikom u mjesecu siječnju 2013. okrivljenik došao u kuću gdje živi sa svojim suprugom i desetero djece, te joj je rekao da ružno prolaze oni koji mu ne vrate novac, te da će takvima prebiti ruke i noge,  da će ih staviti u invalidska kolica, ali da on neće prljati ruke za to, već da ima svoje ljude. Osjeća veliki strah za sebe i svoju obitelj, te ima želju da joj okrivljenik vrati njen novac. Ističe da sa okrivljenikom nije sklapala nikakve pisane ugovore, te da je posuđivala od njega novac jer je bila u teškoj materijalnoj situaciji. Od okrivljenika je ukupno posudila iznos od 7,000,00 kuna, ali nema nikakvu potvrdu o pozajmici. Za P.B., navodi da je njezin suprug s kojim živi, te da okrivljenik njezinom suprugu nije kupio automobil. Okrivljenik je s njezinog računa za dječji doplatak uzimao dvije godine i četiri mjeseca i to cijeli iznos od 3.400,00 kuna. Također je navela da je kombi kupila od "Ž.", kojeg je otplaćivala od socijalne pomoći i sveukupno  platila 4.000,00 kuna, dok "Ž." nije otišao u K.. Svjedokinji je predočen ispis Privredne banke Zagreb, list 12 spisa, te je ista izjavila da je navedeno pisala njezina kćerka Ivana. Ne zna kada je otkazala punomoć okrivljeniku, ali on od tada više ne diže dječji doplatak. U ponovljenom postupku također je nadodala kako joj  je okrivljenik kupovao hranu , ali joj je duplirao iznose cijene stvarno kupljene hrane. Osim toga ju je teretio za dug tvrdeći da je od njega kupila automobil, što nije istina jer ga je kupila od sasvim drugog čovjeka,  pa prema okrivljeniku postavlja imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 37.000,00 kuna jer  smatra da je za taj iznos oštećena dvostrukim vraćanjem duga, a uz to ju je okrivljenik u sudskom postupku tužio radi povrata duga. U ponovljenom postupku svjedokinja je također izjavila da je u više navrata posudila ukupno 5.000,00 kuna i da je okrivljeniku dala  punomoć da sa njenog računa može podizati novce na ime vraćanja tog duga, jer  je smatrala da će on podići iznos od 5.000,00 kuna i da će joj  pomoći , ali je  zlouporabio njeno povjerenje i podigao znatno veći iznos nego što je stvarni dug. Nakon što je upitana na različitosti iskazivanja oko iznosa posuđenog novaca jer je ranije tvrdila da je od okrivljenika posudila 12 tisuća, pa 7 tisuća, potom  5 tisuća kuna,  svjedokinja je iskazala kako je  moguće  da je krivo govorila, zbog proteka vremena, a da je stvarno posudila 7.000,00 kuna. Dječji doplatak da joj je u to  vrijeme iznosio 4.400,00 kuna , te da je okrivljenik je po njenoj punomoći, sa njenog računa podizao novčani iznos dvije godine i tri mjeseca, po pet tisuća kuna mjesečno odnosno da je  jedan dio podizao na ime dječjeg doplatka koji je primala, a da je ostatak od  1.500 kuna mjesečno okrivljeniku davala  na ime socijalne naknade.

 

9.U pogledu kupovine kombija ističe kako su ona i njezin suprug kombi kupili od osobe po nadimku "Ž." i platili mu 4.000,00 kuna , ali da nikakav ugovor nisu sačinili.  Nakon nekoliko dana po kupnji kombija od "Ž." da je  u kuću došao okrivljenik i tvrdio da su kupili njegov kombi, te ga izvezao iz dvorišta tako da je okrivljenik na temelju punomoći sa računa, dizao novac i za kupovinu kombija i za kupovinu hrane.               

 

10.Oštećenica  žrtva kao svjedok M.P., sada A.u ponovljenom postupku iskazuje  da u cijelosti ostaje kod svojih ranijih iskaza te pojašnjava  kako je putem je javnog pogovora za okrivljenika čula da posuđuje novac uz stopostotnu kamatu, a ona je bila primorana posuditi novac od njega jer je bila u teškoj materijalnoj situaciji. Također navodi da je R. za njenu obitelj kupovao namirnice u iznosu od 2.000,00 kuna, a da mu je vratila 4.000,00 kuna. Smatra da  je oštećena u iznosu od  2.000,00 kuna i u tom iznosu postavljam imovinsko pravni zahtjev. Nema nikakve dokaze da je u dva navrata od R. posudila ukupno 2.000,00 kuna tj. u jednom navratu 1.200 kuna , a u drugom  800,00 kuna. Nema  niti dokaz da mu je vratila 4.000,00 kuna, jer su uvijek bili prisutni samo ona i R.. Opisuje da je okrivljenik  dolazio po nju i odvozio ju u trgovački centar  u kupovinu i po novac za dug. Nakon što joj je  predočen raniji iskaz u kojem ona tvrdi da osobno od R. ništa nije posuđivala od novca niti mu vraćala te nakon što je upitana na različitost sa  iskazom u ponovljenom postupku , navela je  kako je istina kada tvrdi da je od R.  posudila 2.000,00 kuna i to na način da ju je R. odvodio u trgovački centar  i kupovao namirnice, a ona da mu vratila 4.000,00 kuna.  Detaljno je opisala  da je s okrivljenikom išla u trgovački centar radi kupovine hrane. Okrivljenik  joj je rekao da kupuje najjeftinije stvari, plaćanje je vršio okrivljenik, a njoj  je rekao da izađe s kolicima van, i samo joj  je saopćio koliko mu duguje, nije joj pokazao račun nego joj je samo rekao da mu duguje  2.000,00 kuna, a kao što je navela vratila mu je dvostruki iznos 4.000,00 kuna.

             

11.Svjedok V.N. iskazuje prilikom ispitivanja u PP V. 7. kolovoza 2013. , da je u kolovozu 2012. godine prvi puta posudila novac od R.R. iz B., za kojega je čula putem javnog pogovora, da posuđuje novac uz stopostotnu kamatu. Kada je prvi puta posudila novac otišla je kod njega kući i posudila iznos od 400,00 kuna. Rekao joj je  da mu taj iznos vrati kada joj  dođu slijedeća primanja, uz stopostotnu kamatu, što mu je i vratila i to na način da mu je vratila narečeni iznos uz stopostotnu kamatu u roku od mjesec dana. Nadalje je navela kako je od okrivljenika  posuđivala je novac i to u nekoliko navrata od 200,00 kuna do 300,00 kuna također  uz stopostotnu kamatu.  Ukupan dug za navedeni period bi iznosio oko 2.000,00 kuna, a uz to mu je ponekad  je išla kući očistiti tavanske prostorije, vanjske šupe, a sve da bi namirila dug koji ima prema njemu. U razdoblju od kolovoza 2012. do travnja 2013.  dva pute mjesečno joj je okrivljenik kupovao namirnice i sredstva za kuću, te bi također naplaćivao stopostotnu kamatu. Krajem mjeseca svibnja nije dobila socijalnu pomoć u iznosu  od 2.000,00 kuna te je upitala lokalnog poštara D.A. kojeg zna da surađuje sa okrivljenikom zašto joj nije donio novac i gdje je novac, na što je isti odgovorio da ga je dao R.R. radi njenog dugovanja. Nakon tog događaja sve je prijavila policiji i istaknula je da je novac od okrivljenika posudila jer je bila na to prisiljena i bila je   u teškoj materijalnoj situaciji, prehranjivala je  svoje troje djece, te je samo  iz tog razloga pristala  na stopostotne kamate. Poštar  D.P. joj je  krajem šestog mjeseca donio kući iznos od 1.500,00 kuna i rekao da zna da joj je potreban novac, te joj se ispričao što je novac odnio okrivljeniku "na ruke". Također je navela da s okrivljenikom  nije sklapala nikakve pisane ugovore. Pojašnjava da je  dva puta okrivljenik za nju kupio namirnice za nju i njezinu djecu u trgovini i da je jedne zime kupio drva za ogrjev, oko 5 metara kubičnih, što mu je također platila, bez ikakvih potvrda. Iskazujući pred sudom izjavila je da je i  policajka koja ju je ispitivala unosila što je htjela u zapisnik koji je potpisala. U ponovljenom postupku iskazuje da je  samohrana majka troje djece, i da je zahvalna  okrivljeniku prema kome ne postavlja nikakav imovinsko pravni zahtjev jer joj je jednom kupio drva, koja je dovezao i izrezao, a nikakve kamate od nje nije tražio.

 

12.Svjedok D.P. je u svom iskazu naveo da je zaposlen u Hrvatskim poštama kao poštar i poznate su mu R.A., V.N., jer su iste korisnice njihovih usluga. Okrivljenik poznaje iz sporta i trčanja. Nije  isplaćivao R.R. novce R.A. ili V.N.. Poriče da bi novce  V.N. odnio okrivljeniku  i nakon mjesec dana da joj vratio 1.500,00 kuna. Nikada nije posuđivao od okrivljenika novac i nije poznato da bi okrivljenik posuđivao novce nekome. Na zamolbu navedenih osoba nije nosio novce okrivljeniku R.R., jer radi u državnoj firmi i to mu ne pada  na pamet.

 

13.Svjedokinja I. K. je u svom iskazuje da je  svjedokinju V.N. ispitala kao službena osoba u svojstvu svjedoka. Nije istina da bi u zapisnik unosila što je ona htjela nego ono što joj je govorila svjedokinja V.N. govorila. Nije joj u cilju da tako što radi zbog službe koju obavlja niti je to kada radila. Što se tiče iskaza A.M.K. i V.N. navodi da su navedene svjedokinje sve ispričale glede događaja, a nakon toga se njihov iskaz unosi u zapisnik. Radnju ispitivanja je radila kao policijski istražitelj i u zapisnik nije unijela ništa što nisu svjedokinje dale u svojoj izjavi. A.M.K. prvi puta kada je došla u policiju došla je prijaviti okrivljenika R.R. zbog posuđivanja novaca i da okrivljenik uzima kamatu. Svjedokinje su došle prijaviti okrivljenika odvojeno i A.M.K., V.N. i još jedna svjedokinja kojoj ne zna točno ime. R.A. je prva podnijela prijavu protiv okrivljenika . Svjedokinja je pojasnila postupak i način ispitivanja te izjavila da se svjedoci pozovu i upozore na njihova prava, a zatim da se sačini izjava koja se pročita i nakon toga se svjedokinje potpisuju. Nakon što je svjedokinji predočen zapisnik o ispitivanju svjedokinje V.N., list 35-37 spisa svjedokinja iskazuje da je svjedokinji zapisnik pročitan i to je vidljivo na stranici 36 spisa, a u pogledu iskaza svjedokinje A. M. K..list 40-41 vidljivo da je svjedokinji pročitan zapisnik i da je podcrtan tekst na stranici 41 spisa. Svjedokinja smatra kako su A.M.K. i V.N. navele neistinito iskazale da je ona unosila u zapisnik što je htjela, zbog osjećaja straha i bojazni prema okrivljeniku s kojim  se ne žele zamjerati, i da iz istog razloga nisu podnijele kaznenu prijavu protiv njega iako im je ta mogućnost predočena.

 

14.Iz iskaza svjedokinje K.Š. vidljivo je  da je bila nazočna kao zapisničarka pri ispitivanju svjedokinje V. N. i A.M.K..  Pojasnila je tehniku ispitivanja svjedoka je tako da prvo pozovu pismenim putem svjedoka - oštećenika koji dolazi u policijsku postaju i tada se isti saslušava. Prilikom sačinjavanja zapisnika svjedoku se predočavaju njegova prava da je dužan govoriti istinu, da ne mora odgovarati na pitanja ukoliko bi se izložio kaznenom progonu i sramoti. Navodi kako je kolegica K.  ispitivala svjedoka i sve je unosila u zapisnik, a na kraju zapisnik potpisuje svjedok, kolegica koja vrši ispitivanje i ona, a na kraju ukoliko svjedok traži čitanje zapisnika to se evidentira. Ne može se sa sigurnošću izjasniti da li je to bilo u ovom slučaju jer previše imaju saslušanja i ispitivanja. Nije primijetila da bi kolegica K. unosila nešto što svjedokinje nisu rekle. Nije bila zapisničar kod zaprimanja kaznene prijave protiv okrivljenika i nije sačinjavala zapisnike odnosno službene bilješke prije ispitivanja odnosno saslušanja svjedoka.

 

15.Iz iskaza svjedokinje M. M.-P. proizlazi da je radila u Centru i bila je voditeljica nadzora nad obitelji A.. Saznala je kako gospođa A. troši novac koji dobiva od dječjeg doplatka i Centra, te joj je rekla da dio odlazi na dug. Pitala ju je o kakvom dugu je riječ, a A. joj je odgovorila  da je netko u obitelji umro te da je posudila novac i da je morala vratiti trostruki iznos te da joj dječji doplatak ide na račun okrivljenika R.R.. Prijavila je to policiji i policija je dalje nastavila raditi na tom slučaju. Budući je bila djelatnica Centra i voditeljica nadzora nad izvršenjem obiteljske skrbi u obitelji A. imala je ovlasti razgovarati i o financijama obitelji A. koja je primala socijalnu pomoć i dječji doplatak. Glede dopisa od 03. lipnja 2013. godine na listu 22 spisa, navodi da je ona isti dopis pisala, a potpisala je J. O., ravnateljica Centra, a glede alineje 2 da je ista saznanja dobila od R.A.. Također navodi da je rekla gospođi A. da to treba prijaviti policiji, no znala je da ona to neće učiniti, te je to prijavila policiji, iako nije morala to učiniti jer se ne radi o kaznenom djelu koje je bila dužna prijaviti po službenoj dužnosti. Ove iznose koje navode u dopisu je utvrdila na način da joj je sve to rekla gospođa R.A. i o tome joj nije pružila nikakve dokaze a ona nije htjela to istražiti. Također je navela da je provodila nadzor već godinu i procijenila je da neće prijaviti okr. policiji, i što se na kraju i dogodilo da R.A. navedeno nije prijavila policiji. Ne zna što je R.A. izjavila kada ju je policija pozvala i što se dalje događalo. Ona je nadzor vršila u kući obitelji A.. R.A. joj je rekla da daje na navedeni način novce, odnosno da se dječji doplatak plaća na račun okr., no ona ne zna što znači termin punomoć. Jednom tjedno je dolazila u nadzor obitelji A. te da njezin posao nije bio da utvrđuje kako se dječji doplatak raspoređuje na djecu.

 

16.Svjedok  P.B.,  iskazuje da je sa M.M. zvani Ž. krajem 2011. ili početkom 2012. dogovorio kupovinu vozila Peugeot kombi starog otprilike 20 godina, bijele boje, ugovorili su kupoprodajnu cijenu u iznosu od 18. 000,00 kuna. Nisu pri tome sačinili nikakav kupoprodajni ugovor , već su se usmeno dogovorili da će mu ovaj iznos kupoprodajne cijene  obročno otplaćivati po 2 000 kuna mjesečno, praktički kada dobije socijalnu naknadu. Ukupno je  tako M.u ukupno platio šest rata po 2 000 kuna ili 12 000 kuna, sve dok on nije otišao u Kanadu. Vlasnik tog kombija na kojeg je glasila i knjižica vozila je bio ovdje okrivljenik R.R.. Nakon što je M.M. otišao u inozemstvo njemu je pristupio okrivljenik i saopćio mu da sada njemu nastavi isplaćivati po 2 000,00 kuna mjesečno do isplate cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene od 18 000,00 kuna. " Ž."  M. mu je rekao da potpunu isplatu cijene odnosno ostatak duga isplati R. na što on nije pristao jer  je smatrao da nije kombi kod R. nego od M., i prestao je plaćati kupoprodajnu cijenu smatrajući da dvostruko isplaćuje. Potom je R. došao po taj kombi jer je on bio stvarni vlasnik kombija i on mu ga predao, a ovaj iznos koji je isplatio M. nije mu vraćen. Nakon što je R. odvezao svoj kombi nije se čuo sa M. koji mu ga je prodao. Kada je došao po kombi R. mu je predočio dokumentaciju da je kombi njegovo vlasništvo što se čitanjem uvjerio. Nije mu poznato da li je R. po punomoći moje supruge dizao određeni novčani iznos, nevezano za ovu kupovinu kombija i koliki mu je iznos ona platila, ne zna što je ona iskazivala pred sudom. Prilikom preuzimanja kombija R.R. mu je ostavio mogućnost da njemu isplatim razliku ugovorene kupoprodajne cijene tj. 6 000,00 kuna, ali je to odbio uz ranije obrazloženje. Od  M. nisam tražio potvrdu da sam mu isplatio navedeni novčani iznos, uvjerio sam se da je kombi R., ali po romskim običajima oni vjeruju na riječ jedan drugome i  prilikom kupoprodaje ne sačinjavaju nikakve ugovore niti traže potvrde.

 

17.Uvidom u podatke „PBZ“, tj. promet računa R. A., vidljivo je da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju , a na temelju punomoći oštećenice, s njenog računa, na ime dječjeg doplatka koji je primala podigao ukupan novčani iznos od 30.612,35 kn (promet računa listovi 12 do 21 spisa).

 

17.1.Uvidom u podatke PU Osječko-baranjske od 12. svibnja 2021.za vozilo registarske oznake OS  vidljivo je da je vlasnik tog vozila bio okrivljenik u razdoblju od 27. svibnja 2008. do 18. rujna 2013.

 

17.2.Uvidom ovosudni parnični spis broj P-1031/15, vidljivo je vidljivo je da je na temelju presude zbog ogluhe naloženo tuženoj V. N. da tužitelju R.R., ovdje okrivljeniku  isplati iznos od 3.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe tj. od 2. travnja 2015. pa do isplate.

 

17.3.Uvidom ovosudni parnični spis P-1034/2015 broj vidljivo je da je na temelju presude zbog ogluhe naloženo tuženo P.B. i R.A. da tužitelju R.R., ovdje okrivljeniku isplate 29.887,60 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 2000 15. pa do isplate a koji iznos predstavlja posudbu tuženicima 12.000,00 kn i prodaju automobila kombi marke marke Peugoet Boxer 350, reg. oznake ……….., za iznos od 35.000,00 kn.

 

17.4.Uvidom ovosudni parnični spis broj P-1032/15, vidljivo je da je na temelju presude zbog ogluhe naloženo tuženoj I. A. (kćerka oštećenice R.A.)  da tužitelju R.R., ovdje okrivljeniku  isplati iznos od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe tj. od 2. travnja 2015. pa do isplate.

 

18.Uvidom u izvadak iz KE za okrivljenika vidljivo je da je do sada neosuđivan, a uvidom u izvadak iz PE da je više puta prekršajno kažnjavan zbog učina prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

19.Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djela protiv imovine - pokušaj iznude, opisano u članku 243. stavak 1. u vezi člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi sa člankom 34. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine – lihvarski ugovor, opisano i kažnjivo po članku 242. stavak 1. u vezi člankom 52. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2.  KZ/11,  a na način i u vrijeme kako se to pobliže navodi u izreci ove presude pa ga je sud na temelju istih zakonskih propisa proglasio krivim i osudio na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

20.Kazneno djelo  iznude je poseban oblik kaznenog djela prisile i prijetnje. Ta djela su poluga kojom počinitelji namjerava ostvariti ili je ostvario namjeravani kriminalni cilj. Inkriminacija prisile usmjerena je prema nekome da nešto učini, suzdrži se od činjenja ili trpi na štetu tuđe ili svoje imovine.

 

21.Za postojanje djela traži se počiniteljev motiv takvog postupanja, on se odražava u cilju pribave protupravne imovinske koristi (subjektivni element protupravnosti).

 

22.Za postojanje djela nije nužno ostvarenje cilja. Kazneno djelo iznude je poseban oblik prisile, počinitelj upotrebljava upravo onoliku silu i prijetnju koja je neophodna  da  oštećenika u tolikoj mjeri oslabi da on donosi odluku, da sam izvrši ono što se od njega zahtijeva pa se nikakvo ekscesno ponašanje počinitelja ne traži već se radi o onom obliku psihičke prisile koja je dovoljna da kod oštećenika izazove željeno ponašanje.

 

23.Pokušaj kaznenog djela predstavlja  namjeru počinjenja kaznenog djela poduzimanjem radnji koje prostorno i vremenski neposredno prethode počinjenju kaznenog djela.

 

24.Da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv imovine iznudu u pokušaju, na štetu R.A. , a na način i u vrijeme kako se to pobliže navodi u izreci ove presude, sud zaključuje na temelju iskaza oštećenice žrtve kao svjedoka R.A. čiji iskaz  smatra vjerodostojnim jer imenovana okolnosno opisuje svoja neposredna saznanje iz kritičnog događaja posebno kada tvrdi da je od okrivljenika posudila ukupno 7.000,00 kuna , dala mu punomoć za podizanje novca s njenog računa u PBZ na koji prima dječji doplatak od kojeg iznosa mu je vratila 1.000,00 kuna, nedugo nakon posudbe, uz ostatak duga od 6.000,00 kuna, za koji iznos je okrivljenik traži stopostotnu kamatu pa kada mu je oštećenica  odbila dalje isplaćivati novac, da je došao u njenu kuću u kojoj živi sa suprugom i desetoro djece, u B. i to u siječnju 2013. te joj rekao da ružno prolaze oni koji mu ne vrate novac te da će takvima prebiti ruke i noge te da će ih staviti u invalidska kolica, ali da on neće prljati ruke za to već da ime svoje ljude. Također sud vjeruje oštećenici i kada tvrdi da je nakon ovih okrivljenikovih riječi osjećala veliki strah za sebe i svoju obitelj.

 

25.Zaključak o okrivljenikovoj kaznenoj odgovornosti za učin kaznenog djela iznude u pokušaju, sud izvodi dijelom i iz okrivljenikovog iskaza koji istina spori da je ove riječi uputio oštećenici , ali tvrdi da joj je posudio 12.000,00 kuna i priznaje da je podizao novac s njezinog računa, a što je nesporno i nakon uvida u  ispis računa R.A. kod PBZ za navedeno inkriminirano razdoblje gdje se utvrđuje da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju s njenog računa ukupno podigao 30.612,35.

 

26.Dakle, u pogledu navedene inkriminacije nesporno je da je okrivljenik oštećenici u inkriminiranom razdoblju posuđivao novac. Nesporno je i da je oštećenica okrivljeniku dala punomoć da na ime povrata duga s njenog računa u PBZ na temelju punomoći podiže njen dječji doplatak, što je okrivljenik i činio i podigao ukupno 30.612,35 kuna. Navedeno je utvrđeno na temelju podatka o stanju oštećenicinog računa u PBZ-a u inkriminiranom periodu.

 

27.Sporne, a odlučne činjenice su da li  stvarni iznos duga oštećenice prema okrivljeniku iznosio 7.000,00 kuna od kojeg iznosa mu je oštećenica ubrzo nakon pozajmljivanja vratila 1.000,00 kuna, pa da bi za ostatak duga okrivljenik tražio dvostruki iznos tj. 12.000,00 kuna , kako to tvrdi oštećenica  te da li je okrivljenik kada mu je imenovana odbila dalje isplaćivati novac , u njenoj kući rekao da ružno prolaze oni koji mu ne vrate novac te da će takvima prebiti ruke i noge te da će ih staviti u invalidska kolica, ali da on neće prljati ruke za to već da ima svoje ljude ,  uslijed čega je kod oštećenice izazvao strah za njenu sigurnost i sigurnost članova njene obitelji dakle pokušao ozbiljnom prijetnjom prisiliti oštećenicu  da na štetu svoje imovine što učini.

 

28.Da je okrivljenik oštećenici posudio ukupno 7.000,00 kuna od čega mu je 1.000,00 vraćeno, a da je ostatak duga iznosio 6.000,00 kuna , za čije vraćanje je okrivljenik tražio dvostruki iznos i uz to prema oštećenoj uputio prijetnju izgovaranjem navedenih riječi, da je to učinio sud zaključuje upravo na temelju iskaza oštećenice, ,čiji iskaz smatra vjerodostojnim u pogledu tih odlučnih činjenica.

 

29.Istina je da je oštećenica više puta iskazivala tijekom ovog postupka te da je spominjala različite iznose novca koje je posudila od okrivljenika , ali nakon što je upozorena na te različitosti decidirano se izjasnila da je stvarni dug iznosio 7.000,00 kuna, a svaki puta prilikom iskazivanja identično je ponovila sadržaj okrivljenikovih prijetnji.

 

30.Uz to sud cijeni činjenicu da okrivljenik i oštećenica nisu sačinili nikakve pisane ugovore o posudbi novca i da su bili sami kako kod tih dogovora o posudbi tako i u trenutku kada oštećenica tvrdi da joj je okrivljenik izgovorio navedene riječi,  drugih personalnih ili materijalnih dokaza nema, prijetnja je objektivno prikladna da kod oštećenice izazove strah za svoj i život svoje obitelji i predstavlja pokušaj kaznenog djela iznude jer je okrivljenikova namjera bila usmjerena da oštećenicu prisili tj. navede da nešto učini na štetu svoje imovine  tj. isplati mu iznos od 12.000,00 kuna, dvostruko veći pod posuđenog.

 

31.Dakle, okrivljenik je ostvario kazneno djelo protiv imovine iznude u pokušaju jer je s namjerom da počini to kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude izgovaranjem ozbiljne prijetnje oštećenici i s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist , a oštećenicu prisili da na štetu svoje imovine što učini.

 

32.Okrivljenikovu obranu u dijelu u kojem navodi kako nikome nije prijetio niti prisiljavao na povrat duga sud smatra neistinitom i sračunatom ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

 

33.Pod pravnim pojmom lihvarski ugovor podrazumijeva se ponašanje kojim se iskorištava nečija nužda  i ostala u zakonskom opisu djela nabrojena stanja da bi se stekla očito nesrazmjerna imovinska korist. Namjera počinitelja mora se odnositi na sve okolnosti iz zakonskog opisa djela tj. osoba se mora nalaziti u jednom od stanja zbog kojeg joj je potrebna financijska pomoć.

 

34.Počinitelj, znajući za takvo stanje, s namjerom,  s njom ugovori imovinsku korist koja je očito nesrazmjerna s onime što se za to daje ili čini.

 

35.Namjera obuhvaća i stanje osobe o kojoj se kao žrtvi radi i nerazmjernosti imovinske koristi.

 

36.Nakon ocjene svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je okrivljenik R.R. počinio produljeno kazneno djelo lihvarskog ugovora na štetu R.A., V.N. i M.A., a  na način i u vrijeme kako se to navodi u izreci ove presude te ga je oglasio krivim i osudio kao u izreci.

 

37.Da je okrivljenik počinio produljeno kazneno djelo lihvarskog ugovora sud zaključuje iz razloga što je okrivljenik u relativno kratkom vremenskom razdoblju , u istom mjestu i na isti način, izvršio više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnog kaznenog djela i one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čini jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a te radnje odnose se na oštećenice R. A., V.N. i M. A. r. P..

 

38.Glede okrivljenikove inkriminacije u odnosu na oštećenicu R. A. sud je smatra utvrđenom na temelju ocjene iskaza R.A. kojeg smatra vjerodostojnim u pogledu sljedećih odlučnih, a nespornih činjenica:

 

39.Okrivljenik je  u inkriminiranom razdoblju oštećenoj posuđivao novac , a što u ostalom ne spori. Nesporno je da je u inkriminirano vrijeme oštećenica novac posuđivala iz razloga što je bila u teškoj materijalnoj situaciji, živi u obitelji sa suprugom bez redovitih primanja, i sa desetoro djece , praktički živi od dječjeg doplatka i socijalne pomoći. Ta činjenica je okrivljeniku dobro poznata jer okrivljenik poznaje i supruga oštećenice  , to potvrđuje svjedok B..

 

40.Sporne , a odlučne činjenice prilikom ocjene iskaza oštećenice R.A. koji novčani iznos je okrivljenik stvarno pozajmio oštećenici i da li je tražio vraćanje pozajmice u dvostrukom iznosu.

 

41.Istina je da je svjedokinja R.A. tijekom postupka više puta iskazivala te spominjala različite iznose posuđenog novca, ali je nakon upita za pojašnjenje u  različitostima decidirano ostala kod iskaza da je od  okrivljenika  sveukupno posudila 7.000,00 kuna od kojeg iznosa je 1.000,00 kuna vratila ,  ostao je dug od 6.000,00 kuna, za koji je okrivljenik potraživao u vraćanju u dvostrukom iznosu, dakle 12.000,00 kuna i kojeg je oštećenica vraćala okrivljeniku na način da mu je dala punomoć da s njenog računa u PBZ podiže novčane iznose na ime dječjeg doplataka , navedeno se utvrđuje i iz materijalne dokumentacije tj. izlista računa PBZ za oštećenicu u inkriminiranom razdoblju jer je  vidljivo  da je okrivljenik sa njenog računa podigao ukupno  30.612,35 kuna.

 

 

42.Da je iskaz oštećenice R.A. vjerodostojan sud zaključuje ne samo na temelju materijalne dokumentacije ( izvod računa PBZ-a ) njego i na temelju iskaza svjedokinje M.M. P. koja je u inkriminirano vrijeme radila u Centru i bila voditeljica nadzora nad obitelji A. te je upravo od R.A. saznala da ona troši novac koji dobiva od dječjeg doplatka i da ga mora vratiti okrivljeniku u trostrukom iznosu , a isto se zaključuje i ocjenom iskaza svjedokinje O. čiji iskaz sud također ocjenjuje vjerodostojnim jer je imenovana u to vrijeme  bila ravnateljica Centra i savjetovala  R.A. da sve treba prijaviti policiji , no kako je znala da to ova neće učiniti učinila je to svjedokinja O..

 

43.Upravo u pogledu ovih odlučnih činjenica  sud smatra iskaz svjedokinje R.A. vjerodostojnim, a  okrivljenikovu obranu u kojoj tvrdi da je oštećenici posudio stvarni iznos od 12.000,00 kuna bez ikakvih kamata sud smatra neistinitom i sračunatom ka izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti.

 

44.U pogledu okrivljenikove inkriminacije na V.N. sud smatra  da ju je okrivljenik ostvario upravo na način i u vrijeme kao se to navodi u izreci ove presude , a to  zaključuje na temelju ocjene iskaza imenovane svjedokinje danog prilikom ispitivanja u PP V. 7. kolovoza 2013. Upravo taj iskaz u pogledu odlučne činjenice da joj je okrivljenik  u više navrata pozajmio manje novčane iznose ili kupovao namirnice, a u sve ukupnom iznosu od 2.000,00 kuna , ugovorivši pri tom vraćanje dvostrukog iznosa glavnice, što mu je i ona i vratila , u više navrata , ili ukupno 4.500,00 kuna sud smatra vjerodostojnim, dok kasnije iskaze imenovane svjedokinje  smatra neistinitim i usmjerenjem ka pogodovanju okrivljeniku posebno u dijelu kada tvrdi da je policijski istražitelj prilikom njenog ispitivanja u zapisnik unosio što je htio  te da je zahvalna okrivljeniku koji joj je pomagao i nije dvostruko naplaćivao dug.

 

45.Sud smatra da je V.N. upravo u policijskoj postaji istinito i slobodno iskazivala, a takav zaključak  sud izvodi  ocjenom iskaza svjedokinje I.K. , policijskog istražitelja koja je ispitivala imenovanu  te K. Š. koja je bila zapisničarka pri tome ispitivanju , čije iskaze sud smatra vjerodostojnima, posebno u pogledu kada suglasno potvrđuju a koje potvrđuju da je ispitivanje provedeno u skladu sa zakonom i da je u zapisnik unijeto upravo ono što je V.N. iskazivala.

 

46.Ocjenjujući iskaz  D.A. sud ga ocjenjuje nevjerodostojnim posebno u dijelu kada navodi da kao mjesni poštar novčani iznos od 1.500,00 kuna , koji pripada V. N., na ime dječjeg doplatka, nije isplatio R., na njegov zahtjev , a na ime duga V.N. prema R., već tvrdi da takvu isplatu ne bi vršio jer čuva svoj posao.

 

47.Upravo V.N. iskazuje kako joj je D.P. naknadno donio 1.500,00 kuna i ispričao joj se što je taj novčani iznos prethodno na navedeni način predao okrivljeniku.

 

48.Sud iskaz svjedoka D.A. ocjenjuje usmjerenim ka izbjegavanju osobne kaznene  odgovornost   u vezi službenog postupanja.

 

49.U pogledu okrivljenikove inkriminacije u odnosu na M. P. sud smatra  utvrđenim da ju je okrivljenik ostvario upravo na način i u vrijeme kako se to navodi u izreci ove presude, a što zaključuje na temelju iskaza oštećenice žrtve kao svjedoka M.P., čiji iskaz smatra vjerodostojnim jer imenovana neposredno i okolnosno opisuje da je u inkriminirano vrijeme bila u teškoj materijalnoj situaciji, za okrivljenika je čula da posuđuje novac uz stopostotnu kamatu, bila je primorana posuditi novac u ukupnom iznosu od 2.000,00 kuna, a vratila mu je 4.000,00 kuna te da su prilikom posudbe i vraćanja bili prisutni uvijek samo ona i R.. Uz to je imenovana svjedokinja detaljno opisala na koji način joj je okrivljenik u trgovačkom centru kupovao namirnice i bez ikakvih dokaza samo saopćio koliko mu duguje.

 

50.Okrivljenikovu obranu u dijelu da mu ime M.P. ništa ne znači tj. da takvu osobu ne poznaje sud smatra neistinitom i sračunatom ka izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti.

 

51.Nakon uvida u pravomoćne parnične postupke koje je pokrenuo okrivljenik kao tužitelj protiv tuženih R.A. i njenog supruga P.B., I. A. (kćeri R.A.)  i V.N. pod brojevima P-1034/2015, P1031/2015, P-1032/2015 vidljivo je da je okrivljenik uspio u tim parničnim postupcima , ali da su presude donesene na temelju ogluhe konkretno bez prisutnosti R.A. i P.B. , V.N. i . A. ili na temelju nagodbe te da su ti parnični postupci pokrenuti nakon što su R.A.i V.N. podnijele  kaznene prijava protiv okrivljenika, pa je očito da ih je okrivljenik ovim postupcima nastojao ustrašili, a za sud je uz to  neživotan i nelogičan iskaz okrivljenika da bi on kao praktički nezaposlena osoba u inkriminiranom razdoblju nepoznatim osobama poput M. P., za koju tvrdi da ju ne poznaje posuđivao veće iznose novca bez ikakve materijalne koristi, već upravo suprotno činio je to iz razloga kako bi za sebe ostvario imovinsku korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim pšto je on dao odnosno pozajmio. 

 

52.Glede oblika okrivljenikove krivnje za predmetno kazneno djelo sud smatra utvrđenom njegovu namjeru tj.  svijest da  iskorištavanjem nužde drugih osoba, konkretno R.A. , V.N. i M.P.  s njima ugovori za sebe imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on njima dao.

 

53.U pogledu odluke o kazni sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude blaža ili teža za počinitelja, osobito je cijenio stupanj okrivljenikove krivnje, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, posljedice koje su kaznenim djelima prouzročene te okolnosti u kojima su kaznena djela počinjena, okrivljenikove osobne, obiteljske i materijalne prilike.

 

54.Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio činjenicu da je do sada neosuđivan. 

 

55.Od otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio činjenicu da je okrivljenik  prekršajno kažnjavan, ali primjećuje da je prekršajno kažnjavan uglavnom za učin prekršaja iz Zakona iz sigurnosti prometa na cestama.

 

56.Vodeći računa o okrivljenikovim obiteljskim i materijalnim prilikama sud je cijenio činjenicu da je okrivljenik obiteljski čovjek, otac dvoje djece, a također je cijenio i određeni vremenski odmah od počinjenja kaznenog djela. 

 

57.Slijedom svih naprijed istaknutih olakotnih i otegotnih okolnosti , kao i okolnosti u kojima je djelo počinjeno sud smatra da će izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 11(jedanaest) mjeseci u koju su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora prema pravilima za izricanje jedinstvene kazne zatvora za djela počinjena u stjecaju kao  izricanjem uvjetne osude s rokom kušnje  od 2 (dvije) godine svrha okrivljenikova kažnjavanja biti u potpunosti ostvarena kako u obliku opće tako iz specijalne prevencije i odvratiti ga od budućih činjenja ovakvih ili sličnih kaznenih djela.

 

58.Nadalje je sud temeljem odredbi iz izreke presude oštećenici R.A. djelomično dosudio postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 24.612,35 kuna te naložio okrivljeniku da navedeni novčani iznos isplati oštećenici u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude.

 

59.Sud je tijekom postupka utvrdio da je oštećenica R.A.  od okrivljenika stvarno pozajmila 7.000,00 kuna od kojeg iznosa je 1.000,00 vratila oštećeniku, odnosno ostala mu dužna 6.000,00 kuna (iskaz oštećenice koji sud prihvaća). Na temelju materijalne dokumentacije , izlist računa oštećenice u PBZ-u vidljivo je da je okrivljenik s njenog računa ukupno podigao 30. 612, 35 kuna, pa kada se umanji iznos stvarnog duga oštećenice prema okrivljeniku sud smatra utvrđenim da je stvarni iznos štete 24. 612,35 kuna.

 

60.Oštećenica je postavila imovinskopravni zahtjev na 37.000,00 kuna kojim je obuhvatila i isplatu novčanog iznosa na ime kupoprodaje kombija koji je njen suprug B. isplaćivao M. i s kojim okrivljenik nema veze, pa je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva sud oštećenicu uputio u parnicu.

 

61.Nadalje je sud temeljem odredbi iz izreke presude oštećenici M. A. ranije P. postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.000,00 kuna dosudio u cijelosti te naložio okrivljeniku da navedeni novčani iznos isplati oštećenici u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude.

 

62.Sud smatra , a na temelju oštećenice M.A. r. P. je stvarno nastala šteta 2.000,00 kuna jer je stvarni dug oštećenice prema okrivljeniku iznosio 2.000,00 kuna, a vratila mu je dvostruki iznos glavnice  tj. ukupno 4.000,00 kuna.

 

63.Sud je također temeljem odredbi iz izreke utvrdio da je okrivljenik počinjenjem kazneno djelo protiv imovine – lihvarski ugovor, opisano i kažnjivo po članku 242. stavak 1. u vezi člankom 52. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2.  KZ/11 ostvario nepripadnu imovinsku korist i to novčani iznos od ukupno 2.500,00 te utvrdio da navedeni novčani iznos postaje imovina Republike Hrvatske odnosno naložio da se po pravomoćnosti presude uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude, a u odnosu na okrivljenikovu inkriminaciju  prema V.N.. Naime na temelju ocjene iskaza  V.N. kojeg je sud prihvatio kao vjerodostojan sud je utvrdio da je V.N. u inkriminirano vrijeme od okrivljenika  ukupno pozajmila iznos od 2.000,00 kuna, a da mu je vratila ukupno 4.500,00 kuna. V.N. prema okrivljeniku ne postavlja imovinsko pravni zahtjev pa je u takvim situacijama oduzimanje nepripadne imovinske koristi po zakonu obvezno , a ona po utvrđenju suda iznosi 2.500,00 kuna te taj novčani iznos postaje imovine Republike Hrvatske , a okrivljeniku se nalaže uplata u Državni proračun.

 

64.Nadalje je sud temeljem odredbi iz izreke presude okrivljenika obvezao na naknadu sudskih troškova u vidu sudskog paušala a u iznosu od 1.000,00 kn , čiju visinu je odmjerio vodeći računa o složenosti i dužini trajanja ovog kaznenog postupka kao i na ime ostalih troškova koji predstavljaju putne troškove ispitanih svjedoka obvezao ga naknaditi iznos od 518,00 kune, a sve u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

 

65.Sud smatra da je okrivljenik ove  troškove u ostavljenom roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude u mogućnosti naknaditi bez posljedica za svoju ili   egzistenciju svoje obitelji jer je mlada , radno sposobna i kvalificirana osoba , po zanimanju trgovac, pa radom može ostvariti novčana sredstva za podmirenje nastalih troškova.

 

66.Sud je također temeljem odredbi iz izreke presude kazneni nalog ovog suda broj K-788/2013-2 od 26. studenoga 2013. u odnosu na okrivljenika i predmetna kaznena djela u cijelosti stavio izvan snage.

 

67.Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Osijek, 11. lipnja 2021.

 

                                                                                                                S U D A C

                                                                                                                Siniša Gudelj v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

 

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 5 istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud u S..

 

DNA:

1. ODO u Osijeku K-DO-711/2013

2. okrivljenik

3. branitelj okrivljenika

4. oštećenica R.A.

5. oštećenica V. A.

 

 

 

              Za točnost otpravka ovlašteni službenik

Ljiljana Stolla