1

Poslovni broj: 17 Gž R-421/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž R-421/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. N. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici E. K. J., odvjetnici u Z., …, protiv tuženika N. T. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. P. M., odvjetnici u B. & P. odvjetničko društvo d.o.o., Z., …, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2008/2019-20 od 1. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2008/2019-20 od 1. veljače 2021., te se sudi :

 

                            1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi :

 

                            "Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.04.2018. godine, slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala temeljem Ugovora o radu, a ako takvih poslova nema, da ju vrati na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima".

 

                            2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

                            3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

              II.              Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn.

 

              III.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. travnja 2018. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove koje je obavljala temeljem Ugovora o radu, a ako takvih poslova nema, da ju vrati na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije.

 

4.     Žalba je osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. travnja 2018. i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad.

 

6.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

-       da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 18. travnja 2018. na radnom mjestu suradnika u razvoju humorističnih i zabavnih formata

-       da je tuženik Odlukom o reorganizaciji od 24. travnja 2019. ukinuo radno mjesto suradnika u razvoju humorističnih i zabavnih formata,

-       da je tužiteljica bila jedini radnik zaposlen na radnom mjestu suradnika u razvoju humorističnih i zabavnih formata,

-       da je Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 3. svibnja 2019. tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu iz razloga je zbog organizacijskih promjena prestalo postojati radno mjesto tužiteljice čime je prestala i potreba za radom tužiteljice na navedenom radnom mjestu,

-       da kod tuženika ne postoji radničko vijeće, te da kod istog nije imenovan sindikalni povjerenik.

 

7.     Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti poslovno uvjetovanog ugovara o radu iz razloga što tuženik prema stavu suda prvog stupnja nije dokazao postojanje razloga za poslovno uvjetovani ugovor o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.

 

8.     Sud prvog stupnja tako u pobijanoj presudi navodi da sud ne može ulaziti u poslovne odluke, ali da odluka poslodavca mora biti opravdana i transparentna. Međutim, s druge strane, sud navodi da tuženik nije dokazao svrsishodnost ukidanja tužiteljičinog radnog mjesta, a niti ekonomsku opravdanost, što je proturječno ranije citiranom stavu suda da ne može ocjenjivati poslovne odluke tuženika kao poslodavca. Osim toga, nejasno je iz kojeg razloga sud smatra da bi tuženik trebao dokazivati ekonomsku opravdanost i svrsishodnost ukidanja radnog mjesta tužiteljice. Uslijed navedenog pobijana presuda je proturječna, a razlozi koji su navedeni u obrazloženju iste su nejasni, zbog čega se ista ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9.     Nadalje, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku saslušao tužiteljicu i svjedoke S. T., N. B. i M. B.. Međutim, iako u presudi u bitnome reproducira njihove iskaze iz presude nije jasno što je temelju istih utvrdio, a izostala je i ocjena navedenih personalnih dokaza. Zbog navedenog pobijana presuda se također ne može ispitati, čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10. Međutim, iako je u sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP budući se činjenice koje su bitne za donošenje odluke mogu, u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

11. U konkretnom slučaju, tuženik je tužiteljici odlukom o otkazu otkazao ugovor o radu iz razloga što je zbog organizacijskih razloga i ukidanja tužiteljičinog radnog mjesta prestala potreba za obavljanje poslova koje je obavljala tužiteljica.

 

12. Kako i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi, autonomno je pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući pritom i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano. U postupku nije sporno da je radno mjesto tužiteljice na kojem je tužiteljica bila jedini izvršitelj ukinuto. 

 

13. Iz iskaza svjedokinje S. T. proizlazi, a navedeno potvrđuje i Odluka od 24. travnja 2019. (list 118 spisa), da je tuženik kao poslodavac tužiteljice radi povećanja efikasnosti poslovanja i nepostojanja kontinuirane potrebe za obavljanjem poslova tužiteljičinog radnog mjesta, odlučio ukinuti radno mjesto tužiteljice, a poslove koje je obavljala tužiteljica dijelom povjeriti dijelom vanjskim suradnicima, a dijelom postojećim radnicima.

 

14. Tužiteljica u postupku tvrdi da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljala u okviru svog sada ukinutog radnog mjesta, te da se poslovi koje je obavljala i dalje obavljaju kod tuženika. Međutim, takvo stajalište je neosnovano jer poslodavac ima autonomno ovlaštenje da odredi da će se poslovi koje je obavljala tužiteljica obavljati na drugačiji način, te u tu svrhu može reorganizirati svoje poslovanje. U ovom konkretnom slučaju, tuženik je učinio upravo to. Tuženik je ocijenio da mu je ekonomski opravdanije da obavljanje poslova koje je obavljala tužiteljica organizira na način da iste povjeri dijelom vanjskim suradnicima, dijelom rasporedi na postojeće radnike, te je zbog toga ukinuo radno mjesto tužiteljice. Ukidanjem radnog mjesta tužiteljice prestala je potreba za obavljanjem posla tužiteljice i to u ovom konkretnom slučaju zbog organizacijskih razloga. Okolnost što je dio poslova koje je tužiteljica obavlja i dalje obavljaju kod poslodavca jer su isti raspoređeni na druge radnike, odnosno u ovom konkretnom slučaju na svjedokinju S. T., ne znači da uslijed ukidanja radnog mjesta tužiteljice zbog organizacijskih razloga nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljala tužiteljica u okviru svojeg radnog mjesta. Slijedom iznijetog, u konkretnom slučaju, tuženik je imao opravdani razlog da zbog organizacijskih razloga temeljem čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) tužiteljici otkaže ugovor o radu. Pritom su neosnovani navodi tužiteljice da odluka o otkazu nije obrazložena jer je iz iste jasno zbog kojih razloga je tužiteljici otkazan ugovor o radu tako da je odluka o otkazu valjano obrazložena u smislu odredbe čl. 120. st. 2. ZR.

 

15. Tužiteljica u postupku tvrdi i da je otkaz nedopušten jer se tuženik prije otkazivanja nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da u konkretnom slučaju u trenutku otkazivanja kod tuženika nije bio imenovan sindikalni povjerenik. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se imenovanje sindikalnog povjerenika od strane Novog sindikata, obzirom da taj sindikat nije imao najmanje pet zaposlenih članova kod tuženika, nije bilo u skladu s odredbom čl. 187. st. 2. ZR, te da stoga nije postojala obveza tuženika da se prije otkazivanja savjetuje sa sindikalnim povjerenikom.

 

16. Tužiteljica u postupku tvrdi i da je otkaz nedopušten iz razloga što ju je tuženik mogao zaposliti na drugom radnom mjestu, te stoga što tuženik prilikom otkazivanja nije vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR. Međutim, te tvrdnje tužiteljice su neosnovane. Naime, za razliku o prijašnjeg Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), Zakon o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19) koji je trenutno na snazi i koji je mjerodavan za rješenje spora među strankama, više ne propisuje da je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti ili obrazovati radnika na nekim drugim poslovima. Stoga tuženik nije bio u obvezi tužiteljicu zapošljavati i ili osposobljavati za rad na nekim drugim poslovima da bi mu poslovno uvjetovani otkaz bio dopušten. Također, nije osnovana niti tvrdnja tužiteljice da otkaz nije dopušten jer tuženik prilikom otkazivanja nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja odnosno kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR. Naime, tužiteljica je jedina bila zaposlena na radnom mjestu koje je ukinuto pa tužitelj i nije mogao primjenjivati kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR.

 

17. Dakle, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz koji je dao tužiteljici. Također, utvrđeno je da tužitelj nije imao obvezu savjetovanja sindikalnog povjerenika, te da nije imao obvezu tužiteljicu zapošljavati ili osposobljavati za rad na nekim drugim poslovima. Utvrđeno je i da tuženik prilikom otkazivanja nije prekršio odredbu čl. 115. st. 2. ZR obzirom da je tužiteljica bila jedina radnica koja je bila zaposlena na radnom mjestu koje je ukinuto.

 

18. Slijedom iznijetih razloga, otkaz koji je tuženik dao tužiteljici je dopušten, pa je stoga temeljem čl. 373.a st. 3. ZPP, valjalo pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

 

19. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi. Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, tuženik je u cijelosti uspio u parnici, tako da su tuženiku temeljem 7.2 al. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) dosuđeni troškovi s osnove jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 2.000,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 500,00 kn, sveukupno iznosi 2.500,00 kn.

 

20. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn (Tbr. 10.2 OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % u iznosu od 150,00 kn, sveukupno iznosi 750,00 kn.

 

21. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Zagrebu 10. lipnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj