1                Poslovni broj: 11 UsI-701/2019-18

 

 

 

 

                                                     Poslovni broj: 11 UsI-701/2019-18

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljica 1. G. M. iz Č., B. 28 i 2. R. Č. iz R., D. G. 43, koje obje zastupa opunomoćenica S. D., odvjetnica u Č., Č. 9, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave (ranije: Ministarstva pravosuđa), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Industrijske zone d.o.o., Kukuljanovo, Kukuljanovo 182/2, koju zastupa službena osoba S. K., radi naknade za eksproprirane nekretnine, 10. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943-04/15-01/302, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-06 od 18. ožujka 2019. i rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-04/15-01/04, URBROJ: 2170-04-02/5-15-6 od 24. lipnja 2015.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

I. Rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-04/15-01/04, URBROJ: 2170-04-02/5-15-6 od 24. lipnja 2015. odbijen je zahtjev G. M. iz Č., B. 28 i R. Č. iz R., D. G. 43, za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine pobliže označene kao k.č. .. livada L. s 332 čhv i k.č. .. livada L. s 350 čhv, upisane u zk. ul. br. .. k.o. K., eksproprirane rješenjem Općine Rijeka, Općinske službe za imovinsko-pravne poslove, broj: UP/I-04-1289/1-1-78 od 15. veljače 1978. te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

2. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943-04/15-01/302, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-06 od 18. ožujka 2019. odbijena je žalba tužiteljica izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja.

 

3. Tužiteljice u pravovremeno podnesenoj tužbi osporavaju osnovanost zaključka tuženika i prvostupanjskog tijela i to radi povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Opetovano, kao i u zahtjevu, ističu da su u trenutku eksproprijacije u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisani B. D. i J. te S. U., čiji upis datira od osnutka zemljišnih knjiga i koji su u trenutku eksproprijacije već davno bili umrli. Međutim, iste je u postupku eksproprijacije, kao privremeni zastupnik, zastupala I. M.. Privremena zastupnica u ime nepoznatih vlasnika potpisala je nagodbu o isplati naknade i prihvatila ponudu da se isplata izvrši na račun bivše Općine Rijeka. Tijekom navedenog eksproprijacijskog postupka nije utvrđeno da su upisani vlasnici u trenutku pokretanja postupka eksproprijacije i donošenja rješenja o eksproprijaciji već odavno bili mrtvi, nisu bili vlasnici nekretnine niti su mogli biti, pa se za iste nije ni mogla odrediti naknada za oduzetu nekretninu. Nadalje, obzirom na to da su upisani vlasnici u trenutku donošenja rješenja bili mrtvi, nije postojala temeljna pretpostavka za takvo zastupanje, pa navedena nagodba o naknadi za oduzetu nekretninu prema istima ni prema drugim osobama nije mogla proizvoditi pravne učinke, a to ne može imati ni eventualno izvršena isplata tako određene naknade na račun bivše Općine Rijeka. Obzirom na izneseno, istaknule su kako je navedena nagodba o naknadi nezakonita i ne proizvodi pravne učinke ni prema tada upisanim vlasnicima, ni prema stvarnim vlasnicima. Nastavno tužiteljice navode da su stvarni vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina u trenutku eksproprijacije bili upravo predlagateljica R. Č. rođ. M. i njezin pok. brat I. M., kojeg je naslijedio sin I. M. pok. I., a ovog supruga G. M.. R. (R.) Č. i I. M. predmetnu nekretninu su naslijedili od svoje majke D. M. umrle 1953. godine, a ona od svojeg svekra M. M. umrlog 1950. godine. Uz zahtjev priložena je povijest promjena za k.č. … k.o. K. iz koje je vidljivo da je od 1953. godine navedena k.č. upisana kao posjed M. D. M., C., prednice  podnositelja zahtjeva, a 1967. godine temeljem prijavnog lista - izlaganja na terenu prelazi u posjed Općine Rijeka - bez valjanog pravnog temelja, i obavijesti upisanom posjedniku odnosno njegovim nasljednicima, da bi temeljem navedenog rješenja o eksproprijaciji u korist PZ za izgradnju poslovne zone Rijeka bila upisana kao društveno vlasništvo te kasnije upisana na pravnog slijednika Industrijsku zonu d.o.o. Kukuljanovo, ujedno obveznika isplate naknade. Isto navode i u odnosu na k.č. … k.o. K..

 

4. Vezano za povrede odredaba upravnog postupka tužiteljice citiraju odredbu čl. 47. ZUP-a te ističu kako prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari, odnosno u postupku nije provelo sve dokaze koje su tužiteljice predložile u svom zahtjevu od 18. veljače 2015. Tako nije proveden dokaz saslušanjem predlagateljica (ovdje tužiteljica), saslušanjem svjedoka, pribavom podataka o smrti B. J. i D., te S. U. (upisanih vlasnika), uvidom u povijest promjena u katastarskom operatu za k.o. K. za ekspropirane nekretnine, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Rijeci iza pok. M. M. O-335/50, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Rijeci iza pok. M. D. O-209/54, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci iz pok. M. I. O-1409/99, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci (po javnom bilježniku V. L. L.) iza pok. M. I. O-1999/11, uvidom u odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te pribavom dokumentacije iz Ureda za katastar o pravnom osnovu i razlogu prelaska posjeda na bivšu Općinu Rijeka. Posebno je istaknuto da je drugostupanjsko tijelo netočno navelo u svojem rješenju da su u prvostupanjskom postupku saslušane predlagateljice (tužiteljice), čime je grubo povrijeđen upravni postupak na štetu tužiteljica. Naime, iste nikad nisu saslušane kao stranke niti su pozvane radi saslušanja, a sve kako bi se utvrdila osnovanost činjeničnog stanja koje su tužiteljice elaborirale u svojem zahtjevu. Stoga je tužbenim zahtjevom predloženo da sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz obvezu tuženika na naknadu troškova tužiteljicama.

 

5. Tuženik u odgovor na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

6. Industrijska zona d.o.o. Bakar, koja u ovom sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu ističe kako u postupku eksproprijacije tužiteljice niti njihovi pravni prednici nisu bili ni zemljišnoknjižni vlasnici ni katastarski posjednici. Iz povijesti promjena u katastarskom operatu jasno proizlazi da je prednica tužiteljica bila upisana kao posjednica k.č. … do 1967. godine, a eksproprijacija je izvršena 1978. godine, dok je kao posjednica k.č. … bila upisana M. F., za koju tužiteljice ničim ne dokazuju da bi bila njihova pravna prednica. Stoga zainteresirana osoba smatra da su tužiteljice odnosno njihovi pravni prednici, trebali i mogli dokazivati svoje stvarno vlasništvo puno ranije, kada su morali saznati za promjene u katastarskom operatu (skoro 10 godina prije eksproprijacije) kao i u zemljišnoj knjizi. Važno je napomenuti i da je 1978. godine vođen postupak eksproprijacije za stotine k.č. na istom području u k.o. Kukuljanovo pa je teško za pretpostaviti da prednici podnositeljica zahtjeva nisu znali za taj postupak i brinuli se o svojem vlasništvu, ukoliko su zaista i bili stvarni vlasnici. Nadalje, nesporno je i da je naknada za eksproprirane nekretnine utvrđena i isplaćena prema odredbama tada važećeg Zakona o eksproprijaciji. Slijedom navedenog predloženo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 2. lipnja 2021. u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužiteljica te opunomoćenice zainteresirane osobe, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora. Na održanom ročištu za raspravu stranke su u bitnome ustrajale kod dotadašnjih navoda.

 

8. Radi ocjene zakonitost pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

9. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

10. Prema odredbi čl. 62. st. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade) na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti, primjenjivat će se odredbe ovog Zakona.

 

11. Iz podataka u spisu proizlazi da su podneskom zaprimljenim 19. veljače 2008. tužiteljice zatražile utvrđivanje i isplatu naknade za oduzeto zemljište označeno kao k.č.br. … livada površine 332 čhv i k.č.br. … livada površine 350 čhv, obje čestice upisane u zk.ul.br. … k.o. K., a koje zemljište je rješenjem Općine Rijeka, Općinske službe za imovinsko-pravne poslove broj: UP/I-04-1289/1-1978 od 15. veljače 1978. eksproprirano uknjiženim vlasnicima D. B., J. B. i U. S., svakome u 1/3 dijela, radi izgradnje privrednih zona pod oznakom R-26 i R-27 u naseljima Š.K. i C. – Č.. U citiranom rješenju je navedeno da za predmetne čestice nije utvrđen posjednik te da će se naknada odrediti po pravomoćnosti rješenja sporazumom stranaka.

 

12. Nadalje, iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je od strane ovdje zainteresirane osobe u spis dostavljen zapisnik Općine Rijeka, Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju i komunalno-stambene poslove broj: UP/I-03/a-12807/1-1978 BU od 19. travnja 1979., sastavni dio kojeg je nagodba zaključena i potpisana između PZ za izgradnju privrednih zona Rijeka i I. M., privremene zastupnice nepoznatih vlasnika k.č.br. … i k.č.br. … k.o. K., iz kojeg proizlazi kako je privremena zastupnica prihvatila ponudu korisnika izvlaštenja te je obvezan korisnik izvlaštenja na isplatu naknade za izvlaštene nekretnine u iznosu od 56.107. – dinara koji će se isplatiti na račun Općine Rijeka, broj: 33800-697-1193 „Privremeni depozit Općine Rijeka“ u korist nepoznatih vlasnika. Uz zapisnik o nagodbi priložen je nalog za isplatu naknade na kojem stoji štambilj DOZNAČENO 17. srpnja 1979. i potpis ovlaštenog službenika, a iz popisa zemljišta i vlasnika proizlazi da je za predmetne nekretnine isplaćena naknada na depozit Općine Rijeka u korist nepoznatih vlasnika.

 

13. Iz prethodno citiranog proizlazi da je glede ekspropriranih nekretnina koje su predmetom zahtjeva tužiteljica već vođen i okončan postupak naknade na način da je određena visina naknade nagodbom od 19. travnja 1979. i predmetni iznos naknade isplaćen na račun privremenog depozita Općine Rijeka u korist nepoznatih vlasnika, slijedom čega nije bilo mjesta provođenju daljnjih dokaza predloženih od strane tužiteljica u upravnom postupku.

 

14. Naime, sud dijeli stajalište tuženika izneseno u obrazloženju pobijanog rješenja kako su tužiteljice prigovore koje se tiču postupka eksproprijacije (kao što su utvrđivanje stvarnih vlasnika i posjednika, postojanje pretpostavki za postavljanje privremenog zastupnika te slijedom toga i valjanost same nagodbe) mogle isticati u postupku po žalbi do pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, odnosno po pravomoćnosti istog rješenja pokretanjem obnove postupka eksproprijacije. Predmetno stajalište proizlazi između ostalog i iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2942/17-3 od 12. rujna 2018. Pogrešno pri tome navode tužiteljice da nisu bile ovlaštene zatražiti obnovu postupka jer nisu bile stranke u postupku eksproprijacije. Upravo suprotno, odredbom čl. 123. st. 1. toč. 5. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Pri tome valja reći da je dosljedna upravnosudska praksa prema kojoj objektivni rok, u predmetima obnove postupka u kojima podnositelj upire da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku čija se obnova predlaže, počinje teći od dana dostave rješenja stranci u postupku (kada je barem jednoj stranci rješenje dostavljeno), makar rješenje tada nije dostavljeno i podnositelju prijedloga za obnovu postupka. Pored navedenog objektivnog roka, stranka je u pogledu predlaganja obnove postupka vezana i subjektivnim rokom od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kada je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza (čl. 123. st. 3. ZUP-a).             

 

15. Nadalje, valja reći kako tužiteljice osnovano ukazuju kako nisu saslušane u upravnom postupku, a kao što to pogrešno navodi tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja. Naime, iz sadržaja obrazloženja rješenja prvostupanjskog upravnog tijela kao i sadržaja samog zapisnika od 3. lipnja 2015. jasno proizlazi kako predmetnoj raspravi nisu bile nazočne tužiteljice osobno, već putem opunomoćenice, slijedom čega nije niti mogao biti proveden dokaz njihovim saslušanjem na istom ročištu, a ujedno jedinom provedenom tijekom upravnog postupka. No time je, putem opunomoćenice, u postupku tužiteljicama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari te stoga sud ne nalazi povrede odredbe čl. 30. ZUP-a.

 

16. Nastavno na predmetno valja reći kako tužiteljice pogrešno interpretiraju sadržaj rješenja tuženika smatrajući kako je njihov zahtjev odbijen slijedom neočitovanja tužiteljica o dokumentaciji uručenoj na raspravi u upravnom postupku. Naime, predmetno ne proizlazi niti iz sadržaja obrazloženja tuženika niti iz sadržaja samog spisa upravnog postupka. Iz sadržaja istih je razvidno kako su tužiteljice pozvane, obzirom na isprave koje je dostavila zainteresirana osoba, a iz kojih proizlazi da je suprotno navodima iz zahtjeva tužiteljica u konkretnom slučaju određena i isplaćena naknada, očitovati se o sadržaju dostavljenih isprava. Kako se tužiteljice nisu očitovale na dokumentaciju dostavljenu od strane zainteresirane osobe, uručenu na ročištu u postupku, donesena je odluka prema stanju spisa predmeta.

 

17. Završno, valja reći kako je ovaj sud ocijenio kako se u presudama na koje se pozivaju tužiteljice ne radi o istovjetnoj činjeničnoj situaciji kao u konkretnom slučaju, slijedom čega predmetne presude, odnosno stavovi zauzeti u istima, nisu od utjecaja na rješavanje ovog predmeta. Naime, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-289/08 od 10. lipnja 2009., predmet koje je određivanje naknade za eksproprirane nekretnine, sporan je bio zaključak nižestupanjskog suda glede činjenice da nije isplaćena naknada, a koji zaključak je bio u protivnosti sa sadržajem izvedenog dokaza – uplatnice. Činjenica uplate u konkretnom slučaju nije sporna. Nadalje, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2057/10 od 28. travnja 2011., predmet koje je također određivanje naknade za eksproprirane nekretnine, odlučna je pak bila činjenica da rješenje o određivanju naknade nije postalo pravomoćno jer nije dostavljeno staratelju niti bivšem vlasniku. Navedeno također nema poveznicu sa konkretnim slučajem obzirom je u konkretnom slučaju nagodba potpisana od strane privremene zastupnice.

 

18. Slijedom navedenog, s obzirom da tužiteljice tužbenim navodima nisu dovele u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a pa tužiteljicama, koje nisu uspjele u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

             

U Rijeci 10. lipnja 2021.

 

           Sutkinja

 

               Dubravka Zec v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

Dostaviti:

- opunomoćenici S. D., Č., Č. 9

- Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- Industrijskoj zoni d.o.o., Kukuljanovo, Kukuljanovo 182/2