1

 

      39 K-446/2020-11

 

 

39 K-446/2020-11

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek                                                                                                               

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Siniši Gudelju, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Sanje Krstanović u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika S. B. odvjetnik iz O. i Ž. P., odvjetnica iz Z. i II- okrivljenika Z. A., kojeg brani braniteljica po izboru G. V., odvjetnica iz O. zbog kaznenog djela iz članka 304. stavak 1.  i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – u nastavku teksta KZ/97), odlučujući povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-869/2014-27 od 22.rujna 2014. godine,  izmijenjene na javnoj raspravi 19. svibnja 2016. godine i 31. svibnja 2021. nakon održane i dovršene javne rasprave dana 31. svibnja 2021. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku I. B.,  I- okrivljenika S. B., izabranih branitelja I- okrivljenika  M. D., odvjetnika iz O., i Ž. P., odvjetnice iz Z.,  II-okrivljenika Z. A., izabrane braniteljice II- okrivljenika G. V., odvjetnice iz O., oštećenika D. B.,  a u odsutnosti opunomoćenika oštećenika S. A., odvjetnika iz Z., presude izrečene i javno objavljene 10. lipnja 2021. godine  ,     

 

 

p r e s u d i o        j e

 

I/ I-okrivljenik S. B., zvan M. OIB, sin J. i A. B. rođene K., rođen...... u O., s prebivalištem u Č., V. , državljanin Republike Hrvatske, trgovac sa završenom srednjom školom, oženjen V., otac dvoje djece starih 22 i 21 godinu, umirovljenik,  s mirovinom u iznosu od 8.000,00 kuna, vlasnik kuće i osobnog automobila, te lokala, bio u HV-u sa činom bojnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata,  prema izvatku iz kaznene evidencije od 9. lipnja 2021.godine neosuđivan,

 

 

II-okrivljenik Z. A., OIB, sin V. i Z. A. rođene R., rođenog ......... godine u O., s prebivalištem u O., S. 4, sa završenom srednjom školom, umirovljenika s mirovnom u iznosu od 7.000,00 kuna, oženjenog, otac dvoje djece stare 25 i 20 godinu, vlasnik zemlje u Č. i osobnog automobila, vojsku služio u HV-u sa činom poručnika, odlikovan 11 puta, prema izvatku iz kaznene evidencije od 9. lipnja 2021.godine neosuđivan,

 

             

 

 

što su

 

I-okrivljenik S. B. i II-okrivljenik Z. A. – zajedno

 

1) tijekom 2010. godine, u O. i Č., u nakani da prvookrivljenik pogoduje D. B. u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio pred Županijskim sudom u Osijeku zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 90. u svezi članka 33. Kaznenog zakona počinjenog 27. studenog 2009. na štetu D. B., a drugookrivljenik da mu to omogući, prvookrivljenik u više navrata stupio u kontakt s D. B. govoreći mu pri tome da pazi što će govoriti na sudu kao svjedok – oštećenik protiv D. B. da ne bude rata što je kod D. B. izazvalo strah za svoj život i živote članova svoje obitelji, a krajem 2010. godine u Č., prvookrivljenik po prethodnom dogovoru s drugookrivljenikom, znajući da on posjeduje osobni automobil marke P. 307 CC registarskih oznaka OS, prethodno zaključivši policu osiguranja od automobilske odgovornosti u Euroherc osiguranju u kojoj polici je kao ugovaratelj osiguranja navedena njegova supruga V. B., predao na korištenje D. B. osobni automobil marke P. 307 CC registarskih oznaka OS, registriran na ime Z. A., zajedno s novčanim iznosom od 65.000,00 kuna,

 

dakle,               I- okrivljenik S. B. s ciljem da spriječi dokazivanje prema svjedoku u postupku pred sudom uporabio prijetnju i dao mu dar i drugu korist, a II- okrivljenik Z. A. prvookrivljeniku s namjerom pomogao da s ciljem da spriječi dokazivanje prema svjedoku u postupku pred sudom dao mu dar,

 

II – okrivljenik  Z. A. – sam

 

2) dana 23. siječnja 2013. u O., u Policijskoj upravi, I Policijskoj postaji O., iako prethodno upozoren na posljedice lažnog prijavljivanja kaznenog djela, unatoč tomu na zapisnik podnio kaznenu prijavu protiv D. B. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona navodeći da je D. B. krajem 2010. godine prodao osobni automobil marke P. 307  registarskih oznaka O. za iznos od 10.000,00 eura, kojom prilikom mu je D. B. isplatio 1.000,00 eura, a ostali dio kupoprodajne cijene unatoč dogovoru mu do dana podnošenja kaznene prijave nije isplatio, čime ga je oštetio za iznos 9.000,00 eura, znajući da taj automobil D. B. nije prodao, već  je pomogao I-okrivljeniku da ga on preda D. B. kao nagradu za svjedočenje u korist D. B. u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 90. u svezi članka 33. Kaznenog zakona,

 

dakle, prijavio neku osobu da je počinila kazneno djelo, iako je znao da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi,

 

II/ čime su počinili kaznena djela   protiv pravosuđa, i to  I- okrivljenik S. B. pod točkom 1) izreke presude   kazneno djelo sprečavanja dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97)

 

a II-okrivljenik Z. A. kazneno djelo pomaganja u sprječavanju dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1. u svezi s čl. 38. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97)

 

te pod točkom 2) izreke presude  II-okrivljenik Z. A. kazneno djelo protiv pravosuđa  lažnog prijavljivanja kaznenog djela, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1.  Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12 – u nastavku teksta KZ-a/11),

 

 

III/ pa ih  sud na temelju istih zakonskog propisa i članka  44. stav 1. KZ/11 u svezi sa člankom 51. st.1. i 2. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

I- okrivljenika S. B.

 

za  kazneno djelo protiv pravosuđa  sprečavanja dokazivanja, iz  čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97)

 

na način da mu

 

i z r i č e

 

 

kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

 

IV/ te mu temeljem članka čl. 67. st. 1, 2 , 3, 4 i 5 KZ/97

 

p r i m j e n j u j e

 

UVJETNU OSUDU

 

na način da se   kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci  neće izvršiti ukoliko okrivljenik  S. B. u roku od  2 (dvije) godine  ne počini novo kazneno djelo.

 

V/  II- okrivljeniku Z. A.

 

za kazneno djelo pomaganja u sprječavanju dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97) u svezi sa čl. 38. KZ/97 i  čl. 51. st.1.  i 2.  Kaznenog zakona (Narodne novine broj  125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17 ,118/18– u nastavku teksta KZ/11)

 

u t v r đ u j e

 

kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

 

te za počinjeno  kazneno djelo protiv pravosuđa  lažnog prijavljivanja kaznenog djela, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1.  Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12 – u nastavku teksta KZ/11),

 

u t v r đ u j e

 

kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci

 

te ga temeljem članka  51. stavak 1. i 2. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

na način da mu

 

i z r i č e

 

jedinstvenu  kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest)  mjeseci,

 

VI/ te mu temeljem članka 56. stavak 1. 2. i 3.  KZ/11 

 

i z r i č e

 

UVJETNU OSUDU

 

na način da se  jedinstvena  kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik  Z. A. u roku od  3 (tri)  godine  ne počini novo kazneno djelo.

 

VII/Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 3.  Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17 u nastavku teksta ZKP/08) okrivljenici S. B. i Z. A. se  obvezuju svaki ponaosob na ime troška kaznenog postupka u vidu   sudskog paušala  naknaditi  novčani iznos  od 1.500,00 kn a u roku od 15 (petnaest) dana  po pravomoćnosti ove presude.

 

VIII/ Temeljem članka 158. st.1. i 2. ZKP/08 oštećenik  D. B. , OIB: zastupan po punomoćniku S. A., odvjetniku iz Z. se s ostvarenjem imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu u cijelosti.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je optužnicom broj K-DO-869/2014-27 od 22.rujna 2014. godine, izmijenjenoj na javnoj raspravi 19. svibnja 2016. godine i 31. svibnja 2021.  optužilo  I-okrivljenika S. B. zbog kaznenog djela sprečavanja dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97) i II- okrivljenika Z. A., zbog kaznenog djela pomaganja u sprječavanju dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1. u svezi s čl. 38. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97) i kaznenog djela protiv pravosuđa  lažnog prijavljivanja kaznenog djela, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1.  Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12 – u nastavku teksta KZ-a/11), a počinjenih na način i u vrijeme kako se to pobliže navodi u izreci ove presude.

 

2.Okrivljenici S. B. i Z. A.,  svaki ponaosob očitovali su se o  osnovanosti izmijenjene optužnice na način da ju  u potpunosti razumiju,  te su svaki ponaosob  izjavili  da ne priznaju učin kaznenih djela  za koja se terete i da se ne smatraju krivim. 

 

3.I-okrivljenik S. B. u svojoj obrani je porekao izvršenje kaznenog djela za koje se tereti izmijenjenom optužnicom. Naveo  je da je D. B. njegov prijatelj kao i II-okrivljenik Z. A., a D. i D. B. poznaje niz godina. Dolazio je kao gost kod D. B. u C. b., sve do incidenta s D. B.. Nije sretan što se uopće taj događaj zbio i zbog prijatelja D. B. i zbog D. B. koji je zadobio tjelesne ozljede. Sjeća se da ga je nazvao P. D. i rekao kako ga je zvao prijatelj iz specijalne policije B. S. jer se D. B. htio sastati se s njim. Provjerio je prvo s prijateljem D. B. da li da ode na sastanak ili ne, on mu je rekao da ode te je otišao sastati se sa D. i D. B. kojem sastanku su nazočili P. D. i B. S.. Sastanak je bio u kući P. D..  D. B. pitao ga je da li D. B. može platiti nešto za ozljede koje je zadobio, a on mu je odgovorio da će to pitati D. B. kada ode kod njega u posjetu jer se  D. B. nalazio u pritvoru. D. B. mu je rekao da novac ne daje i kako želi da se o svemu tome s njim razgovara, tako da novac nikada nije dao D. B.. Za vrijeme dok se D. B. nalazio u pritvoru D. B. je preko P. D. dogovarao  sastanke. Sastajali su se i pričali, a D. B. je tražio da mu se nešto da. Odgovorio je B. da će se o svemu dogovoriti s D. B.. Sjeća se da je D. B. tražio 150.000,00 eura za restoran u B. na otoku K., dva kamiona i posao u O.-K., kao i isporuku 10.000 kubika kamena u tvrtki G. U odnosu na osobni  automobil marke P. 3. C. okrivljenik tvrdi da s tim nema nikakve veze. Opisuje kako ga je nazvao njegov prijatelj II-okr. Z. A. koji je znao da on ima dosta poznanika i pitao ga da li ima negdje mogućnost ostvariti 50 % popusta za osiguranje osobnog vozila. U to vrijeme je to bilo moguće. Imao je poznanika A. V. kojem je već uputio dosta osoba  radi sačinjenja police osiguranja i pitao ga da li je upoznat s mogućnošću dobivanja 50% popusta za osiguranje, na što mu je ovaj odgovorio potvrdno te predložio da se to ostvari  na ime njegove supruge V. B.. Kategorički poriče da bi D. B. rekao da pazi što će govoriti na sudu kao oštećenik u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku protiv D. B.,  "da ne bude rata". Sjeća se događaja koji se zbio nakon izlaska D. B. iz pritvora, a u shopping centru P. negdje 2012.godine. Na terasi ugostiteljskog objekta K. sjedio je zajedno u društvu s D. I., D. B., M. V.,  te je u tom trenutku došao D. B. i rekao D. B. da ga nešto treba. B. i B. su ušli  u unutrašnjost kafića iz kojeg se odjednom začula buka. Okrivljenik navodi da je u kafić ušao i on kako bi spriječio sukob između D. B. i D. B. jer je vidio da se međusobno naguravaju.  Smatra da je dobro da je bio tamo jer je D. B. uzeo nož, a možda bi ga i D. B. ponovno istukao. Misli da je taj događaj D. B. prijavio policiji, a koliko mu je poznato kaznena prijava je odbačena. Uvijek je bio u korektnim odnosima s braćom B., nitko se od njih nije njega bojao, u njihovom razgovoru nije bilo prijetnji, razgovor je bio prijateljski u normalnom tonu, a kada bi sadržaj razgovora prilikom posjete D. B. prenio ovaj mu je rekao da B. nerealno traži i da će to on riješiti. Za B. S. navodi da je bio u dobrim odnosima s D. B. jer je  kod njega u C. baru radio  kao redar iako je iskazao da nije, ali je to učinio  iz razloga što je umirovljenik pa da ne bi imao nekakvih problema. II-okrivljenik Z. A. nije imao saznanja o njegovim sastancima s D. B.. Svi sastanci su organizirani na inicijativu D. B. ili njegovog brata.

 

4.Tijekom iznošenja obrane u prethodnom postupku okrivljeniku S. B. predočen je papir s tekstom koji se nalazi na strani 104 sudskog spisa, a koji je oduzet od I-okrivljenika S. B. uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, te je I-okr. S. B. iskazao da je osim tog papira bilo još tri ili četiri papira koja je on osobno napisao kada je bio u posjeti kod D. B. u pritvoru jer je on imao namjeru angažirati odvjetnika G. M. iz Z., obzirom da je  bila donesena prvostupanjska  presuda kojom je B. osuđen na zatvorsku kaznu od 3 godine i 3 mjeseca, te je trebalo da predmet ide na odlučivanje na Vrhovni sud RH po žalbi, a odvjetnik M. je prihvatio zastupanje i pisao tu žalbu. Na papiru je pisalo "ne tražim kazneni progon ni štetu" u prvom licu jednine jer je on  pisao kako mu je D. B. preko telefona govorio. Ističe da taj dokument datira iz vremena kada je donesena prvostupanjska  presuda u postupku protiv D. B. pred Županijskim sudom u Osijeku radi ulaganja žalbe Vrhovnom sudu RH i stajao je kod njega kod kuće u ladici, nije ga čuvao jer ga je smatrao ga je nebitnim.

 

5.U ponovljenom postupku tijekom iznošenja obrane I- okrivljenik je ostao u cijelosti kod svega naprijed navedenog s tim što je objasnio kako je  posjećivao B. u zatvoru i na neki način se uključio u pregovore između B. i B., radi naknade štete isključivo iz razloga što su on i B. prijatelji i što imaju poslovni odnos , nekoliko zajedničkih nekretnina čiji su suvlasnici i koje su u najmu , pa je imao poslovni interes da se B. i B. sporazume oko naknade štete, kako u sudskim postupcima zajedničke B. i njegove nekretnine ne bi bile predmet postupaka ili ovrha. Ovo tim prije kako bi se na tim nekretninama mogli realizirati krediti te da na njima ne bude zabilježbe eventualnih sporova kod iniciranja sudskih postupaka.

 

6.U svojoj obrani II-okrivljenik Z. A. poriče učin  kaznenih djela za koja se tereti optužnicom. Navodi da je D. B. prodao osobni automobil marke P. 307 CC za 10.000,00 eura,  a on mu je platio cijenu od 1.000,00 eura, dok ostatak nije platio. D. B. obećavao je da će to platiti,  bili su u korektnim odnosima i susretali se, obećavao  je da će platiti kada dobije novac od osiguranja. D. B. je predmetni automobil gledao u R. dok je bio izložen, bio je za njega zainteresiran, a predaju predmetnog automobila izvršio je na benzinskoj crpki OMV što je vidio S. J. te upravo tom prilikom primio od D. B. 1.000,00 eura. Već je tako prodavao automobil i drugim osobama koje su mu u ratama otplaćivali i po dvije godine, a da D. B. neće platiti za kupljeni auto shvatio je nakon registracije,  neposredno prije nego što je predao kaznenu prijavu policiji za prijevaru, jednostavno je iščeznuo dok su se ranije znali susresti i otići na kavu. D. B. do prodaje automobila nije poznavao, jedina veza I- okrivljenika  S. B. vezano za automobil je što je on pomogao oko police. Polica osiguranja za predmetni automobil je na ime V. B. , supruge ovdje I- okrivljenika kojeg sam zamolio da mi pomogne oko osiguranja i popusta, a to se tada moglo. S D. B. upoznao se u kafiću na benzinskoj crpki OMV koji je odmah pored auto kuće R. i tom prilikom su dogovorili prodaju automobila. Policiji je podnio istinitu kaznenu prijavu protiv D. B. u kojoj je naveo točne podatke jer nije lud da policiji prijavi neistinu. Sve što je saznao u odnosu  na kazneno djelo pod točkom 1. za koje se tereti optužnicom saznao je nakon pokretanja postupka te nije imao saznanja o odnosima između I-okr. S. B. i D. B.. D. B. je u R. dolazio vidjeti konkretan auto koji je on (II- okrivljenik) već kupio, ali je čekao rješavanje problema carinskog prekršaja zbog čega nije mogao na tehnički pregled, kupio ga je za šezdeset i nešto tisuća kuna, platio gotovinom i sjeća se da je te iste godine kada je kupio automobil i predao D. B. imao i G. 5. Nije sačinjavao nikakav pisani ugovor o prodaji vozila, oštećenik mu je dao 1.000,00 eura, očekivao je isplatu ostatka te je očekivao da će napraviti prijepis vozila. Nema saznanja da su pokusne pločice za reg. tablice ili otpremnica glasile na I. B. iako mu je predočena potvrda o tome.

 

7.Tijekom  dokaznog  postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao i izvršio uvid u nalog za pretragu sa lista 9 do 11 spisa, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora sa listova 11 do 17 spisa, nalog za pretragu Z. A. sa listova 28 do  30, zapisnik o pretrazi s lista 30 do 35 spisa, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora s lista 35 do 41 spisa, zapisnik o pretrazi pokretne stvari bankovnog sefa s lista 41 do 44 spisa, nalog za pretragu i zapisnik s lista 57 do 65 spisa, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta na ime I-opt. S. B. s lista 65 do 69 spisa, zapisnik o pretrazi s lista 69 do 73 spisa, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija sa lista 101 do 103 spisa, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta s lista 103 , potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta s lista 105 spisa, policu osiguranja od automobilske odgovornosti s lista 106 spisa uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, dopis E. s lista 108 spisa,   tužbu s lista 155 i 157 spisa, podnesak E. s lista 160 spisa, podnesak R. d.o.o. sa lista 179 do 180 spisa, presliku knjižice vozila s lista 181 i 182 spisa, podnesak E. s lista 186 spisa, te pročitao zapisnike s iskazima ispitanih svjedoka  B. S., P. D. i S. J. s lista 187 do 190 spisa, D. I. sa zapisnika od rasprave od 19.svibnja 2016.g. s lista 192, D. B. s lista 193 spisa, potvrdu o izdavanju pokusne pločice i otpremnica s lista 197 i 198 spisa,  presudu ŽS u Osijeku U-80/09 sa lista 199 do 211 spisa, punomoć s lista 216 spisa, presuda ŽS u Osijeku K-54/10 sa lista 217 do 232 spisa, Vrhovnog suda s lista 232 te presuda ŽS u Osijeku K-84/11 s lista 230 do 252 spisa i presuda Vrhovnog suda RH  s lista 252 spisa, ovosudni zapisnik broj K-897/2016-17 od 4. rujna 2017. s iskazom svjedoka G. M. i D. B. , ovosudni zapisnik broj K-62/2018 od 14. 11. 2018. godine s iskazom ošt. žrtve kao svjedoka D. B.,   ovosudni zapisnik broj K-62/2018 od 17. prosinca 2018. godine s iskazom svjedoka D. B. i D. B. , ovosudni zapisnik broj K-62/2018 od 06.02. 2019. godine s iskazom svjedoka M. V., B. S., P. D., D. I. , ovosudni zapisnik broj K-62/2018 od 05.04. 2019. godine s iskazom svjedoka D. B., G. M. , M. V. i A. D. , izvršio uvid u spis ODO Osijek broj K-DO-895/11 te izvršio uvid u izvatke iz KE i PE za oba okrivljenika.   

 

8.Oštećenik kao svjedok D. B. iskazao je da u cijelosti ostaje kod svih svojih ranijih iskaza pa i toga da je dana 27.studenog 2009. pretučen na smrt u lokalu C. b. od strane D. B. zvanog " B. " zbog kojih ozljeda je bio u komi 10 dana, a koje ozljede su ostavile posljedice na njegovo zdravlje jer ima epilepsiju i PTSP, a ležao je nekih 10 dana u bolnici otpušten ranije nego što je trebalo i otpustio ga je "njihov" doktor.  Po izlasku iz bolnice dobio je poziv iz Č. da dođe na razgovor gdje je zatekao M. (nadimak I-okr. S. B.) koji nije bio grub prema njemu, rekao mu je kako ne bi želio da dođe "do rata" i da treba pomoći B. Kada je izrekao tu rečenicu razmišljao je o svojoj obitelji i obitelji brata, uplašio se jer cijeli grad zna kakva je to "ekipa". M. mu je pričao kako da pomogne B. te je on o tome po njegovom mišljenju dobio instrukcije ili iz zatvora ili od nekog pravnika.  Deset puta je išao u Č. po pozivu I-okr. S. B. i jednom od tih dolazaka u Č. I.-okr. mu je predao kovertu s novcima u kojoj je bilo 65.000,00 kuna u apoenima od 500,00 kn, 1.000,00 kn te po 200,00 kuna i misli da mu je dao ukupno nekakvih 10.000,00 eura u kunama. U jednom od tih dolazaka I-okr. mu je predao osobni automobil marke P. 307 CC i naglasio da taj automobil ne može biti na njemu već na nekom drugom. Njegov brat D. odvezao je automobil na tehnički pregled i otkrio tko je vlasnik automobila. Od I-okr. S. B. dobio je upute što da kaže prilikom suđenja B. i on je tako postupio jer se bojao za obitelj i sebe, pa je tako na sudu prilikom svjedočenja iskazao da ga nije napao B. nego se on s njim posvađao što nije istina, jer je B. gledao prema šanku i udario ga u potiljak bocom s leđa, a što nije vidio nego  čuo od konobara jer je od tog udarca pao na pod , a B. " ga je nastavio udarati teškom metalnom tacnom po glavi, te je on odmah pao u komu. Ima vidljive ožilje po glavi od tih ozljeda .

9.Predmetni automobil koji mu je predao I-okr. S. B. bio je registriran, koristio ga je 3 godine, prve 2 godine registraciju je obavljao I-okr. S. B., a treći put je za registraciju otišao kod II-okr. Z. A. kojeg je susreo na gradskoj tržnici i on mu je predložio da odu na kavu u kafić G. odakle je nazvao I-okr. S. B., a  I-okr. S. B. je prenosio što treba raditi i iskazivati. Netko ga je uvijek zvao da mu kaže što treba reći, nije mu ništa prijetio osim što je rekao da bi moglo biti rata. U kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Osijeku protiv D. B., ispitivan je kao svjedok, sigurno je dobio sva upozorenja koja se daju svjedocima, ne sjeća se da li ga je netko pitao vezano za naknadu štete zbog tjelesnih ozljeda, a za te 4,5 godine koliko je suđenje trajalo nikada nije spomenuo I-okr. S. B. iz straha. Sjeća se da je negdje 2011. godine bio u nekom od kafića shopping centra P., moguće je da se kafić zove K. Tamo je došao jer se trebao susresti s djevojkom koja je baš odredila to mjesto za sastanak, no kada je došao djevojke nije bilo. Tada je došao D. B. inače visok 2 metra i sa jedno 120 kg i počeo ga naguravati i njemu se tada odvrtio cijeli film koji je doživio u C. b. kada je pretučen na smrt. Uspio je uzmaći, ući u šank i uzeo je nož za rezanje limuna. U tom trenutku u kafić je uletio I-okr. S. B. i uhvatio D. B. i rekao mu da ne pravi gluposti, opet. Taj događaj je on prijavio policiji no nije bilo nikakvog postupka, koliko se sjeća kaznena prijava je odbačena. Tužbu za naknadu štete protiv D. B. podnio je nakon što je pravomoćno završen kazneni postupak protiv D. B. 29.svibnja 2014.godine. Pojašnjava kako je prije tog događaja  gdje je zadobio tjelesne ozljede  D. B. namjeravao ući u partnerstvo u lokalu C. b. , te ga je zbog toga pretukao. Od I-okr. S. B. nikada nije tražio kamione, 150.000,00 eura za kafiće na K.. Tijekom kaznenog postupka koji se vodio  protiv  D. B. iskazivao je neistinu, sada više nema straha, zbog toga je progovorio o svemu, iz straha je uzeo automobil na njihov zahtjev, a koji automobil je i  koristio kao i novac koji je dobio, a  potrošio ga je na lijekove i kontrole jer nije imao za participaciju. Rekao je koliko je bilo novca, jer je bio siguran u to obzirom da je prebrojao novčanice koje su bile u apoenima od 500,00 i 1.000,00 kuna , a njih je bilo ukupno 65.000,00 kuna. Drugo su bile novčanice po 200,00 kuna , a po njegovu sjećanju sve je to bilo u protuvrijednosti od 10.000,00 eura. Dozvoljava da je u DO iskazao kako se radilo o 100.000,00 kuna, sada se toga više ne sjeća, ali novac nije u potpunosti prebrojao već samo do 65.000,00 kuna.Kaznenu prijavu protiv I-okr. podnio je nakon što je podnesena kaznena prijava protiv njega od strane II-okr. Z. A. za kazneno djelo prijevare. Sjeća se da mu je došla policija kući i rekla mu da je protiv njega podnesena kaznena prijava , jer je kupio osobni automobil za koji je dao 1.000,00 eura i obvezao se isplatiti još 9.000,00 eura , za dvadeset dana , što nije učinio u tom roku.  Bio je šokiran jer do tada nije niti poznavao II-okr. Z. A.. Osobni automobil koji je dobio bio je na ime I. B., supruge njegovog brata D., ona nije znala da je automobil na njoj jer je brat od nje uzeo osobnu iskaznicu, a  sve po uputi I-okr. S. B. koji je rekao kako osobni automobil ne bi trebao biti na njegovo ime kako policija ne bi posumnjala, zato mu nije jasno kako se u nekoliko dana prepisao na II-okr. Z. A.. Tehnički pregled i registraciju nije platio niti jednom , uvijek bi dolazio  po registriran i tehnički pregledan osobni automobil kod M. (I- okrivljenika S. B.) , a za zadnju registraciju I- okrivljenik je dao II- okrivljeniku  1.000,00 kuna u kafiću G. Sjeća se i kako mu je I- okrivljenik na jednom od susreta s njim rekao da ide na kontrolu kod neurologa, te mu rekao i kod koga da ide. Još je  pojasnio kako misli da je novac dobio prije odlaska na sud i svjedočenja, dobio ga je jedan puta , a predao mu ga je S. B. i rekao mu  " Evo ti novac, bolje da bude ovako nego da bude rata, kada B. izađe poslat će te na liječenje u N. i osigurati će ti život. " Uplašio se za svoju obitelj , posebno za bratovu djecu i za sebe, a tih ljudi boji se i danas. Razgovore u Č. obavljali su u kući  P. D., ali su bili prisutni samo okrivljenik  B., on i njegov brat. Jedini svjedok koji je vidio da je dobio novac je njegov brat D. jer su se D. i S. udaljili i kada mu je predavao vozilo  okrivljenik B. mu je dao do znanja  da to tako mora biti  tj. što mora reći pred sudom. Ne može se sjetiti da li mu je B. istodobno predao novac i automobil , ali su se ključevi automobila nalazili u automobilu čija je vrata otvorio  B. i rekao mu : "Evo ga , vozi.". Neistina je da je automobil kupio od II okrivljenika. Upitan za različitost iskaza u pogledu količine novčanog iznosa koji je navodno dobio od I- okrivljenika B., a koji je dao na zapisnik ODO u Osijeku od 30. travnja 2013. kada je između ostalog naveo da je od I- okrivljenika  u jednom navratu dobio oko 100.000,00 kuna iskazuje kako mu nije poznato što je tada izjavio i da se ne sjeća da li je novac prebrojavao ili ne , ali ostaje kod tvrdnje da je dobio iznos "koji je danas iznio" ( na raspravi od 14. studenoga 2018., i to između 62 000,00 i 70.000,00 kuna jer je prebrojavao novčanice od 1000,00 i 500,00 kuna, a ne i bunt novčanica od 200,00 kuna , a ukupno je izbrojao 65.000,00 kuna.Pojašnjava kako mu okrivljenik S. B. nije izravno prijetio ubojstvom , ali mu je rekao kako da iskazuje tako "da ne bi bilo rata" te da se još uvijek boji B. i B., te da se ne sjeća zašto je ranije na ročištu izjavio da nema od njih strah. Ponovno je naglasio  da je uzeo novac i automobil jer mu je B. rekao: " Ili će biti ovako, ili će biti rata". Ta se izjava odnosila na to kakav njegov iskaz mora biti pred sudom , te na činjenicu da mora uzeti novac i auto. Prije nego što mu je to B. rekao B. ga je skoro ubio, bio je u komi 14 dana , u jednom trenutku je razmišljao da ne uzme novac i auto, ali zbog svoje bolesti i prethodnog događaja iz straha je to učinio. Imovinskopravni zahtjev želi ostvarivati u posebnom parničnom postupku.

10.Svjedok D. B. također je iskazao kako u cijelosti ostaje kod svih iskaza danih tijekom ovog postupka , a u kojima između ostalog navodi  da poznaje I-okr. S. B. kao i II-okr. Z. A. iz viđenja te je njegov brat D. B. koristio osobni automobil koji mu je dao I-okr. S. B. no ne može se vremenski odrediti kada se to točno dogodilo, ali uglavnom bilo je to nakon što je njegov brat nastradao, odmah slijedeće godine te ga je koristio 2 ili 3 godine. Sjeća se da je brata odvezao u Č., padao je snijeg, negdje predvečer, ušli su u neku ulicu gdje su se zaustavili on se sastao s I-okr. S. B., nešto su razgovarali, nije čuo o čemu su pričali samo je vidio da je njegov brat od I-okr. S. B. preuzeo osobni automobil. Poznato mu je da je njegov brat D. B. odlazio u Č. zbog auta sigurno nekih 10 dana, čekao da mu se preda auto, vlasnik automobila je bila kuća R., ne zna tko je bio korisnik, a bio je registriran na II-okr. Z. A. iako je trebao biti registriran na njegovu suprugu. U tu svrhu je uzeo njezinu osobnu iskaznicu jer su mislili da je to tako doista i učinjeno , no kada je osobni automobil dovežen kući , vidjelo se da on nije registriran na njegovu suprugu Ivonu  nego na II- okrivljenika Z. A.. Misli da se to vidjelo iz prometne dozvole, a koliko se sjeća  brat je zajedno sa  osobnim automobilom preuzeo i kovertu. Njegov brat D. B. automobil i novac dobio je kako bi mu se pomoglo zbog njegovog zdravlja, a to je bilo tijekom suđenja D. B., nakon što je stradao i do tada je bio u dobrim odnosima sa I-okr. S. B. i D. B., kasnije je ostao u normalnim odnosima s I-okr. S. B. dok za D. B. ne zna. Brat je bio u strahu, automobil je morao uzeti jer svatko bi bio u strahu od "njih". S I-okr. S. B. je imao kontakte i prije i poslije događaja jer se poznaju 30 godina, nikada nije bio nasilan, bio je korektan, nije prijetio te se njemu njegov brat D. nije žalio na I-okr. S. B. i ne zna da li mu je i na neki drugi način pomagao još oko zdravlja. Iako nije bilo nikakvih direktnih prijetnji, s obzirom na ono što je doživio njegov brat  također se i on bojao. Nadalje iskazuje da je njegov brat koristio  predmetni osobni automobil, možda bi ga nekome i pozajmio, ali se pretežno on s njime koristio, no više se taj osobni automobil ne koristi i stoji kod susjede u dvorištu. Zbog tjelesnih ozljeda koje je njegov brat zadobio, ima posljedice, invalid je, uzdržava se od socijalne pomoći, obećana mu je pomoć pregledi kod  različitih specijalista, obećana mu je pomoć oko pronalaska posla, te je njegov brat o svemu odlučio progovoriti kada je protiv njega podnesena kaznena prijava da je ukrao auto ili nešto sl. Stekao je dojam da je I-okr. S. B. bio poštar, nije on dao auto njegovom bratu nego vjerojatno netko drugi, a njemu je nepoznato da li je njegov brat nešto tražio od I-okr. S. B.. Na raspravi 19.svibnja 2016.g. svjedok D. B. nakon što mu je predočen iskaz svjedoka B. S. koji je ispitan na raspravi 22.veljače 2016. iskazao je da B. S. poznaje jer je bio zaposlenik kod njegovog brata u C. baru 3,5 godine i nakon što se zbio događaj s D. B. u kojem je njegov brat ozlijeđen nazvao ga je B. S. i rekao da dođe u kuću kod P. D. s bratom i tamo zatekao osim B. S. i P. D. i I-okr. S. B.. Bio je nazočan razgovoru koji se tamo odvijao i govorilo se o načinu kako će njegov brat svjedočiti. S njima su bili njihovi prijatelji B. S. i P. D. koje do sada nije spominjao jer su ga oni to molili. On je shvatio da će se pomoći njegovom bratu D. u smislu osiguranja liječenja zbog zadobivanja ozljeda, pronaći neki posao u smislu davanja kafića kako bi bio financijski osiguran, a ne da živi kao sada od socijalne pomoći, a sve kako bi D. B. dobio povoljniju kaznu.  Automobil je preuzet nekih godinu dana od događaja kada je prvi put bio s bratom u Č.. Nazvao ga je B. S., sastali su se u kafiću C., bio je i njegov brat D. i rekao je da ga je zvao I-okr. S. B. kako bi popričao s njegovim bratom D., pozvao ih u Č., ne zna zašto su uopće pristali ići u Č. jer na to ih nitko nije tjerao te nije bilo nikakvih prijetnji prema njima po njihovom dolasku u Č. kao niti kasnije. Na raspravi pred Županijskim sudom u O. nije ništa rekao od ovog što je sada iskazivao, odgovarao je na postavljena pitanja. Ne zna da li je njegov brat možda komunicirao s B. S., ne može se vremenski odrediti kada je bio sastanak s B. S. u Č., sjeća se da je bila zima odnosno hladno, brat je još imao zavoje na glavi, a na sastanak su išli unatoč stanju njegovog brata jer je mislio da ga on želi vidjeti te ne zna odgovor na pitanje zašto ga B. S. nije posjetio kod kuće. Svjedok je još nadodao  kako je bio prisutan kada je njegov brat, ovdje oštećenik preuzimao novac i automobil , bilo je to u drugom ili trećem mjesecu , snijeg je jako padao, a preuzimanje je bilo ispred kuće P. D. , na cesti. Siguran je da je oštećenik preuzeo novac jer je  vidio novac kada su došli kući, a nije vidio da li je oštećenik  prebrojao novac. To je bilo uvečer. Ne znam tko je bio nazočan u kući P. D. toga dana kada su preuzimali auto i novac. U u kuću nisu ulazili. On je  bio u svom vozilu, a B. je predao ključeve ošt. Također je B. oštećeniku predao i novac. To je bio jedini put, kada je njegov brat preuzeo novac, a nekoliko puta je išao bez njega  tamo, pa ne zna što je bilo. Kada je rekao da je njegov brat par puta išao bez njega, mislio je da je išao kod P. D. jer su se tamo nalazili. Prva dva do tri puta kada su išli na te susrete bili su osim njega i brata, B., S., i D.. Kasnije S. nije dolazio. Na tim sastancima nije čuo da bi B. prijetio njegovom bratu.Koliko on zna brat je uzeo taj auto, ali nije  čuo da bi mu netko prijetio, jer nije  svaki puta bio sa bratom.Ne sjeća se da bi mu brat rekao da je auto uzeo pod prisilom. Brat je taj automobil koristio i još uvijek je u njegovom posjedu, stoji pred kućom. Nije mu poznato da je sudskim putem zatražen povrat automobila. Na tim sastancima razgovaralo se i ponuđen je novac u smislu da se B. pomogne da dobije manju kaznu, kada je nuđen novac, ne zna zbog čega, da li zbog suđenja ili zbog naknade štete, misli da je bilo zbog suđenja, ali nije siguran.

 

11.S. M. V., zajedno sa S. B., bio je tu D. I. i D. B.. Sjedili smo za stolom i pili piće kada je odjednom dojurio oštećenik do njihovog  stola i bahato i bezobrazno se počeo ponašati prema B.. B. je pozvao oštećenika da idu u unutrašnjost kafića razgovarati. Iz unutrašnjosti kafića je čuo galamu, a zatim je sa svojim društvom krenuo u kafić. S. B. je smirivao situaciju, stao je između B. i ošt. , primijetio je da je ošt. imao u rukama nekakav nož, zgrabio ga je  sa šanka. S. B. je uspio smiriti situaciju između ošt. i B., oni su dalje nastavili glasno razgovarati, a ostali su se u međuvremenu razišli.

 

12.Svjedok  B. S. iskazuje da poznaje I-okr. S. B. i D. B. te se sjeća da su se našli na sastanku kod P. D. koji je inicirao D. B.. Vremenski se teško može odrediti, sjeća se da je bila zima, nakon događaja između D. B. i D. B. kada je on izašao iz bolnice. Nazvao je prijatelja P. D. i nakon nekoliko dana susreli su se u kući P. D., i to:  D. B., I-okr. S. B., P. D. i brat D. B. s kojima je on zajedno došao. Na sastanku su se zadržali nekih sat vremena, nije stalno bio prisutan razgovoru, atmosfera je bila normalna, a sastanak su zajedno napustili D. B., njegov brat i on. S D. B. je u dobrim odnosima, poznaju se 20 godina, I-okr. S. B. poznaje iz viđenja, a P. D. poznaje I-okrivljenika jer su iz istog mjesta. Za vrijeme sastanka nije stekao dojam da se D. B. boji I-okr. S. B., nije čuo nikakve prijetnje. Ni prije ni poslije sastanka nije stekao dojam da se D. B. bojao I-okr. S. B.. Za vrijeme boravka u kući kod P. D. pričao je s P. D., nekih pola sata zadržali su se na katu gdje mu je pokazivao teretanu, a sjeća se da je u to vrijeme D. B. teško hodao i pričao, imao je problema s ravnotežom.

13.Ispitan kao svjedok P. D. iskazao je da poznaje I-okr. S. B. iz Č. jer žive u istom mjestu, poznaje i II-okr. Z. A. koji je prije živio u Č., sada je preselio u O., a poznaje i D. B.. B. S. njegov je prijatelj, radili su zajedno u specijalnoj policiji i sjeća se da ga je nazvao i pitao da dogovori sastanak s I-okr. S. B., što se sve događalo u vrijeme kada je D. B. završio u zatvoru, a D. B. bio je u bolnici. Rekao je B. S. da će probati nazvati I-okr. S. B. i dogovoriti sastanak te je I-okr. rekao da prihvaća sastanak te su se našli u njegovoj kući u koju kuću je B. S. automobilom dovezao D. B. i njegovog brata. Sastanak je organiziran radi izmirenja kao što se to radi u takvim situacijama i sjeća se da je D. B. tražio pomoć oko ozljeda koje je zadobio. Zbog toga je i razmijenio broj mobitela s D. B.. Svi su se razišli prijateljski u pozitivnoj atmosferi. D. B. dolazio je sigurno jedno dvadesetak puta u njegovu kuću, u početku s bratom, kasnije sam, tražio je sastanke s I-okr. S. B. kojih je bilo nekih 7 do 8, te je tražio neke vidove pomoći u obliku nabave parketa iz S., kamione, utovarivač, kamen iz G., kupnju lokala. Nije čuo da je tražio novac i više se ne može sjetiti kada su sastanci prestali. Sastanci su bili normalni, nije se spominjao B. i nije mu poznato zašto je D. B. imao takve zahtjeve od I-okr. S. B.. D. B. i I-okr. S. B. imali su sasvim normalan razgovor, nije stekao dojam da bi se D. B. bojao I-okr. S. B., a II-okr. Z. A. nije nikada bio u njihovoj kući. U njegovoj kući nije se odigrala primopredaja bilo kakvog automobila, sjeća se da je D. B. dolazio k njemu osobnim automobilom marke P., nije ga pitao odakle mu automobil. Pretpostavlja da je I-okr. S. B. bio predstavnik D. B. radi izmirenja. Sve se to događalo tijekom zime, nije bio dobrog zdravlja, vukao je jednu nogu.

14.Svjedok S. J. iskazao je da poznaje II-okr. Z. A. s kojim je u prijateljskim odnosima, a iz viđenja poznaje I-okr. S. B. i D. B.. Poznato mu je da je došlo do spora oko osobnog automobila marke P. 307 cabrio između II-okr. Z. A. i D. B.. Sjeća se da ga je II-okr. Z. A. zamolio da odveze na parkiralište predmetni automobil radi dogovora oko prodaje. Dogovorena je kupovna cijena od 10.000,00 eura, 1.000,00 eura je D. B. dao odmah II-okr. Z. A. dok je za ostatak rekao da će dati kroz izvjesno vrijeme.  II-okr. Z. A. predao mu je osobni automobil na benzinskoj crpki OMV na Č. cesti. Svjedok je pojasnio da se parkiralište benzinske crpke OMV nalazi u neposrednoj blizini od cca 100 m od trgovačkog društva R.. Još su se susreli 2 ili 3 puta vezano za registraciju predmetnog automobila, a II-okr. Z. A. nije prepisao automobil na D. B. vjerojatno zato što nije isplaćena kupoprodajna cijena jer je D. B. čekao nekakvu odštetu. Poznato mu je da je na ime II-okr. Z. A. bilo i kazni za parkiranje te neke kazne platio, a neke su putem ovrhe skinute. Poznato mu je da je II-okr. Z. A. kupio u R., prodao ga je prije nekih 5 ili 6 godina, automobil je bio crne boje. Inače II-okr. Z. A. je umirovljenik, ima mirovinu 7.000,00 do 8.000,00 kuna te mu je poznato da nije sačinjen kupoprodajni ugovor za predmetno vozilo.

             

15.Svjedok D. I. iskazao je da je I-okr. S. B. njegov prijatelj, obiteljski i poslovni, a II-okr. Z. A. poznaje godinama iz viđenja kao što i D. B. poznaje iz viđenja. P. mu je da je postojao sukob između D. B. i D. B. zbog čega je D. B. bio u pritvoru i osuđen, a li nije bio očevidac tog događaja. Očevidac je događaja koji se zbio u ugostiteljskom objektu Kongo u Portanovi kada je bio u društvu s I-okr. S. B., M. V. i D. B., a kada je došao D. B. i pozvao D. B. da uđe u kafić te se u jednom trenutku iz kafića čula galama. I-okr. S. B. je ušao u kafić,  te je primijetio da I-okr. S. B. razdvaja D. B. i D. B., kao i da je D. B. ušao u prostor šanka,  uzeo nož za limun i drži ga u ruci. Ugostiteljski objekt K. je u vlasništvu I-okr. S. B., D. B. i njega te je i ranije saznao od konobara da je dolazio D. B. i tražio D. B., a s obzirom da ne poznaje od ranije D. B. na njegovo ponašanje može samo reći da je bio nervozan i u žurbi.

16.Svjedok D. B. iskazao je da I-opt. S. B. poznaje cijeli život, on je njegov prijatelj, a II-opt. Z. A. poznaje iz viđenja kao i oštećenog. Suđen je zbog pokušaja ubojstva na štetu oštećenika, bio je u pritvoru, kaznu je izdržao, nije se svađao sa ošt., no po njegovu izlasku iz zatvora ošt. je počeo zahtijevati neke nebulozne stvari te je u tijeku parnični postupak.  U postupku pred Županijskim sudom u O. branio ga je odvjetnik G. M. nakon prve presude jer je bio nezadovoljan sa prvom presudom, a za tog odvjetnika čuo je u zatvoru da je dobar. Sa odvjetnikom G. M. stupio je u kontakt preko prijatelja, I-opt. S. B., koji je dolazio k njemu u posjetu, a s kojim ga vežu ne samo prijateljski, nego i poslovni odnosi, te si je I-opt. S. B. zapisivao sve što treba učiniti prilikom posjete. Presuda kojom je osuđen dva puta je ukidana, nakon druge presude pušten je iz istražnog zatvora, a treća je postala pravomoćna. Nije tražio od S. B. da kaže oštećenom da lažno iskazuje, oštećeni ga u svom iskazu pred Županijskim sudom nije ni teretio, čak mu je njegov iskaz išao u korist. Prilikom posjete u istražnom zatvoru I-opt. S. B. rekao mu je da je ošt. tražio sastanak s njim kod njegovog kuma P. D. radi naknade štete za tjelesne ozljede u iznosu od oko 150.000,00 eura na ime nekakvog kafića na otoku K., pijesak, kamione, te je rekao I-opt. S. B. da nema potrebe za tim sastankom jer se dogovorio sa oštećenim o naknadi štete po njegovu izlasku iz istražnog zatvora. Nakon izlaska iz istražnog zatvora u više navrata se susretao sa oštećenim koji je dolazio u kafić K. u P., tražio je od njega novac, jednom mu je bacio fotografije njegovih tjelesnih ozljeda za vrijeme dok je sjedio sa kćerkom. Ništa nije zahtijevao od II-opt. Z. A. da pomaže njegovoj obrani. Nema nikakvih saznanja ni o autu, samo je čuo da se ošt. D. B. poziva na njega i traži od nekih ljudi neke stvari za koje će platiti kada dobije naknadu štete. I-opt. S. B. mu je prenio da je oštećeni D. B. tražio više sastanaka kod njegovog kuma P., te mu je on rekao da nema potrebe za tim, oštećenom će nadoknaditi štetu po izlasku iz zatvora, a I-opt. S. B. je odlazio na sastanke vjerojatno radi njega, jer se nije znalo kako će oštećeni reagirati.  Dok je boravio u istražnom zatvoru imao je puno vremena, stalno je čitao optužnicu i iskaze svjedoka, analizirao i prilikom posjeta I-opt. S. B. govorio gdje ima prostora za njegovu obranu s obzirom na iskaze svjedoka, a on si je sve pisao kako bi pokazao odvjetniku jer nije bilo zadovoljan dotadašnjim zastupanjem ni prvom presudom, a prilikom posjeta u istražnom zatvoru I-opt. S. B. više puta je pravio bilješke prilikom razgovora.

 

17.Svjedok  G. M. iskazuje kako se sjeća da je u njegov ured u Z. došao S. B. i zamolio ga da se kao odvjetnik prihvati obrane B..  U taj posao se uključio tek kada je donesena I st. presuda i kada je trebalo na nju uložiti žalbu Vrhovnom sudu RH. Sjeća se da je i B. donio neke papire od službenih dokumenta, to je bila presuda i zapisnik sa rasprave, a bili su i papiri pisani rukom, jedno tri četiri lista. Odmah je uočio da su ta tri četiri lista pisana štampanim slovima što je neuobičajeno. Kada ih je pogledao i prolistao, shvatio je da su to natuknice klijenta odvjetniku, ali nije  znao tko je autor tog teksta. Kao odvjetnika zanimalo ga je sadržano u spisu. Uzeo je presudu i zapisnik sa rasprave i vratio natuknice B..

Nakon što su svjedoku predočen na uvid natuknice na listu 104 svjedok potvrđuje da se radi o takvim natuknicama,  što se tiče forme i boje tinte kojom su napisane. Ponovno pojašnjava da ih je samo površno pročita jer ukoliko bi što zanimalo zatražio bi uvid u spis ili bi se direktno obratio klijentu sa zahtjevom za obrazloženje određenih činjenica.  

             

18.Svjedok M. V. , nakon što mu je  predočen račun tvrtke R. d.o.o. na listu 179-180 spisa  i  otpremnica na listu 198 iskazuje , da je na tim dokumentima njegov potpis,  te da je  predmetno vozilo prodao Z. A.. Ovo nije jedino vozilo koje mu je prodao jer je osim njemu prodao vozila i članovima njegove obitelji, njegovom bratu i njegovoj rodbini. Na računima su različiti datumi. Različit je  datum  onaj koji je sadržan na računu od datuma na potvrdi o izdavanju pokusne pločice. Po tome bi ispalo da je I. B. koju on ne poznaje vozila automobil, prije nego što je prodan Z. A.. Probne se pločice izdaju na rok od 10 do 15 dana kako bi potencijalni kupac donio odluku da li će kupiti automobil ili neće , da li je ta I. B. koju on ne poznaje  nakon te probe automobila isti vratila, on to ne zna. U prodaji osim mene radi tri, četiri osobe, a on ne radi u prodaji pa ne može reći da li je stvarno I. B. isprobala taj automobil. Ono što on tvrdi je da je on taj automobil prodao Z. A.. O  kupoprodaji tog automobila on je  razgovarao samo sa Z. A. koji je bio u salonu. Nikakve veze sa tom prodajom automobila nemaju S. B. niti D. B., oni nisu ni bili u salonu. Poznaje Z. A., ali ne znam što se sa tim automobilom dogodilo osim što ga je registrirao. , Neuobičajeno je da se na računu odnosno o potvrdi o izdavanju pokusnih pločica spominju dvije osobe različite i da su različiti datumi. Nelogično mu je da je osoba vozila auto prije nego što je račun ispostavljen. Ne vidim nikakvu vezu između tih pokusnih pločica i računa. Moguće je da je više osoba ili još neka osoba imala pokusne pločice na istom automobilu prije nego što je prodan A.. S. B. poznajem, ali on nikada nije bio u R., i s njim razgovarao  u vezi prodaje ovog automobila. Vjerojatno su i Z. A. izdate pokusne pločice prije nego što je stvarno kupio automobil. Ne može se sjetiti da li je takva potvrda o izdavanju pokusnih pločica izdana i Z. A., ali ne može izvesti automobil bez te potvrde. Koliko se sjeća automobil je plaćen gotovinom. Nakon što je svjedoku predočena otpremnica 2 /10 na listu 198 spisa svjedok pojašnjava da je takva otpremnica sastavni dio potvrde o izdavanju pokusne pločice i da se ona izdaje neovisno  o tome da li kupac kupuje vozilo ili ne ili samo isprobava. 

Sa potencijalnim kupcem ne sklapa se ugovor za korištenje automobila ili isprobavanje prije kupnje. Otpremnicu je on potpisao, a potvrdu o izdavanju pokusne pločice  na ime I. B. je potpisala kolegica A. Đ..

 

19.Svjedok A. D., iskazuje da je u  razdoblju između 2012. i 2015, radio kao konobar u K. u P.,  u tom razdoblju B. je više puta dolazio u lokal i tražio razgovor sa D. B.. Kasnije je,  u razgovoru sa ostalim kolegama saznao da ga on traži kako bi od B. ostvario naknadu štete. To je shvatio iz razgovora sa kolegama. Bio je prisutan i ekscesnom događaju u kafe baru između B. i B.. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti svih detalja. Sjeća se da je B. ušao u lokal i tražio B.. Misli da se to odvijalo ispred šanka. Kada se  B. odazvao tom B. pozivu i došao do šanka, došlo je do njihovih međusobnih povišenih tonova, ali i do fizičkog sukoba u smislu što je u jednom trenutku B. uzeo nož za rezanje limuna. Umiješao se B. i razdvojio ih i smirio situaciju. Navodi da je  bio jedno 10 metara udaljen od mjesta gdje su se nalazili B. i B. te se  malo uplašio. Maknuo se iz tog vidokruga i ne zna što se dalje događalo. Njemu osobno B. se nije obraćao navodeći razloge zbog kojih treba B., ali je u razgovoru shvatio da je netko nekome dužan nekakav novac, no on nije  povezao tko kome što duguje. Tog dana prije nego što je izbio sukob između B. i B. vidio sam da je bio prisutan i B..  S. B. je uletio između njih i razdvoji ih i govorio smirite se.              

20.Iz pročitanih presuda Županijskog suda u Osijeku i Vrhovnog suda RH s lista 199 do 258 spisa nesporno je da su protiv D. B. dana 12.ožujka 2010.godine donesena nepravomoćna presuda pod poslovnim brojem K-80/09-73, zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ/97, kojom je D. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH I Kž-473/2010-5 od 21.srpnja 2010.godine, kao i da je dana 25.studenog 2010.godine donesena presuda Županijskog suda u Osijeku broj 4.K-54/10-37 kojom je D. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ/97, a koja presuda je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH I Kž-76/11-6 od 4.listopada 2011.g. te u ponovljenom postupku pred Županijskim sudom u Osijeku dana 15.veljače 2012. donesena presuda pod poslovnim brojem 4 K-84/11-77, a kojom je D. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH I Kž-370/12-6 od 14.siječnja 2014., te preinačena glede odluke o kazni  kojom je osuđen D. B. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine te je nesporno da je tijekom trajanja postupka protiv D. B. pred Županijskim sudom u Osijeku D. B. ispitivan kao svjedok u četiri navrata.

21.Uvidom u POPOP od 21.ožujka 2013.godine (list 103 spisa) vidljivo je da je od I- okrivljenika S. B. između ostalog oduzet papir formata A4  s upisanim tekstom pronađen u ladici ormarića u kuhinji njegove obiteljske kuće (list 104 spisa), kao i da je od R. D. (list 105 spisa) oduzeta polica osiguranja od automobilske odgovornosti na ime Z. A. kao osiguranika, a  ugovaratelj je V. B. za vozilo P. 307 CC (list 106 spisa).

22.Iz dopisa E. osiguranja d.d. (list 108 spisa) od 5.studenog 2011. utvrđeno je da kod izdavanja police osiguranja 0809595569, a koja je izdana 15.prosinca 2010. pribavljač obračunao neispravan premijski stupanj Z. A. pozivajući se na raniju neiskorištenu policu osiguranika koja je nositelj bonusa. Bonus nije prenesen ni sa čije police te je vrlo vjerojatno pribavljač neznanjem pogriješio,  smatrao ugovaratelja ujedno i nositeljem bonusa. Polica je korigirana sukladno njihovim pravilima (list 109 spisa), a iz izvješća sa lista 186 spisa proizlazi da za korekciju police iznos od 2.347,53 kune nije još uvijek uplaćen Euroherc osiguranju.

23.Iz kaznene prijave koja se u preslici nalazi na listu 117 spisa nedvojbeno je da je D. B. U. za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu USKOK) dana 30.travnja 2013. podnio vlastoručno pisanu kaznenu prijavu protiv D. B..

24.Iz preslike tužbe s lista 155 spisa nedvojbeno je da je kao tužitelj Z. A. protiv tuženog D. B. podnio tužbu radi predaje stvari u posjed – automobila marke P. 307 (list 155 do 157 spisa), kao i da je pozivan na povrat vozila 14.veljače 2014. (list 157 do 159 spisa).

25.Iz izvršenog uvida u spis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-228/13 utvrđeno je da Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku pod brojem K-DO-228/13-6 dana 10.prosinca 2013. odbacilo kaznenu prijavu protiv D. B. podnesenu od strane II-opt. Z. A. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ-a, a koju je II-opt. Z. A. podnio 23.siječnja 2013.godine.

 

26.Uvidom u spis ODO u Osijeku broj K-DO-895/11 vidljivo je da je D. B. podnio kaznenu prijavu protiv D. B. zbog fizičkog napada na njega u kafe baru K.

27.Iz pročitanog računa R. d.o.o. (list 179 spisa), knjižice vozila (list 181 spisa) nedvojbeno je da je II-opt. Z. A. u trgovačkom društvu R. d.o.o. kupio 22.studenog 2010. osobno vozilo marke P. 307 CC, god. proizvodnje 2005., za 63.050,00 kuna te je kao vlasnik i upisan u knjižicu vozila.

28.Iz pročitane potvrde o izdavanju pokusne pločice od 9.studenog 2010. s lista 197 spisa te otpremnice s lista 198 spisa, proizlazi da su na ime I. B. izdane pokusne pločice za predmetno vozilo. Iz pročitanog računa trgovačkog društva R. d.o.o. (list 179 spisa), knjižice vozila (list 181 spisa) nedvojbeno je da je II-opt. Z. A. u trgovačkom društvu R. d.o.o. 22.studenog 2010. kupio osobno vozilo marke P. 307 CC, godine proizvodnje 2005.godine za 63.050,00 kuna te je kao vlasnik i upisan u knjižicu vozila, kao i da su izdane pokusne pločice 9.studenog 2010. (list 197 spisa) na ime I. B. za predmetno vozilo uz otpremnicu s lista 198 spisa.

 

29.Uvidom u izvadak iz KE za oba okrivljenika vidljivo je da je da okrivljenici svaki ponaosob do sada nisu osuđivani.

 

30.Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno, u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da  je I- okrivljenik S. B. počinio   kazneno djelo protiv pravosuđa -sprečavanja dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97), a II- okrivljenik Z. A., kazneno djelo protiv pravosuđa - pomaganja u sprječavanju dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1. u svezi s čl. 38. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97) i kazneno djelo protiv pravosuđa  lažnog prijavljivanja kaznenog djela, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1.  Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12 – u nastavku teksta KZ-a/11), na način i u vrijeme kako se to navodi u izreci ove presude, te ih je sud oglasio krivima i osudio kao u izreci.

 

31.Kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanje dokazivanja  čini onaj , tko svjedoka ili vještaka u postupku pred sudom silom , prijetnjom  ili drugim oblikom prisile ili obećanjem dara, navede da da lažan iskaz. Kaznenim djelom inkriminira se ometanje pravde. Kažnjava se svaka osoba koja prema presumptivnom svjedoku u nekom službenom postupku uporabi silu, prijetnju ili drugi oblik prisile ili ga navodi i obeća dar ili dade dar ili kakvu drugu korist s ciljem da ga navede na davanje lažnog iskaza ili da spriječi ili oteža dokazivanje. Inkriminira se radnja pred domaćim ili međunarodnim sudbenim tijelima. Kazneno djelo je dovršeno uporabom sile , prijetnje ili kakvog drugog oblika prisile ili davanja ili obećavanja mita, neovisno je li ostvaren namjeravani cilj (davanje lažnog iskaza). Djelo je dovršeno poduzimanjem neke od ovih radnji, pa će počinitelj odgovarati i kada svoju namjeru nije ostvario.

 

32. Da je I-okrivljenik S. B. počinio ovo kazneno djelo , a na način i u vrijeme kako se to navodi u izreci ove presude sud zaključuje dijelom iz okrivljenikove obrane iako on to kazneno djelo formalno poriče, ali između ostalog navodi kako je bio u posjeti B., u zatvoru te angažirao odvjetnika M. radi B. obrane , te na papiru osobno napisao " ne tražim kazneni progon , niti štetu".  Taj papir pronađen je prilikom pretrage okrivljenikove obiteljske kuće i privremeno oduzet uz potvrdu. Da je to uputa oštećeniku B. kako treba svjedočiti na sudu kao svjedok u postupku koji se vodio protiv B. , koju je dao B., a ne B. upute odvjetniku M., zaključuje se i na temelju iskaza  oštećenika žrtve kao svjedoka D. B. čiji iskaz sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je iako imenovani svjedok nekoliko puta ispitivan kako pred sudom tako i u državnom odvjetništvu, u bitnom iskazuje sukladno, a u pogledu odlučnih činjenica, pa i između ostalog da je dobio upute od B. što da kaže na sudu u postupku protiv B., a on je tako iz straha  i postupio pa je između ostalog rekao da ga B. nije napao, nego da su se posvađali. Dovodeći to u vezu s iskazom svjedoka odvjetnika G. M. također se zaključuje da je upravo navedeni tekst  B. predao odvjetniku i da ustvari taj tekst predstavlja upute koje je B. dao B. kako treba svjedočiti u kaznenom postupku protiv B., a ne natuknice  za pisanje žalbe kako to okrivljenik nastoji prikazati u svojoj obrani. Da je  okrivljenik S. B. počinio kazneno djelo sprječavanja dokazivanja prijetnjom i davanjem dara svjedoku (D. B.) također se zaključuje iz iskaza D. B. koji između ostalog navodi kako mu je B. rekao "ne bih želio da dođe do rata"  i " i da treba pomoći B. (B. nadimak)"  te da mu je B. pričao kako treba pomoći B., predao mu u tom smislu automobil i kovertu s novcem te mu još uz to objasnio da automobil ne može biti na njemu , a da je B. po tim uputama što da kaže na sudu u postupku protiv B. iz straha tako i postupio te uzeo automobil i novac  jer kako B. iskazuje, uplašio se , obzirom " da cijeli grad zna kakva je to ekipa".

 

33.Dovodeći navedeno u vezu sa iskazom D. B. kako mu je B. rekao  što mora reći pred sudom  "da ne bude rata i da tako mora biti" , a povezujući to s činjenicom da je prije iskazivanja  pred sudom B. pretučen od B. nedvojbeno se zaključuje da je  B. u stvari izgovorenim riječima   prijetio B. kao svjedoku u postupku u cilju sprječavanja dokazivanja. Nadalje sud zaključuje da je u tom smislu i B. darivao B. kako  novčanim iznosom tako i automobilom što također potvrđuje  D. B. u svom iskazu , a što potvrđuje i svjedok D. B. koji je bio prisutan kada je upravo I- okrivljenik B. predao automobil i novac oštećeniku ispred kuće P. D..   Iskaz svjedoka D. B. sud ocjenjuje vjerodostojnim jer svjedok iako ispitan u nekoliko navrata, sukladno iskazuje o ovim odlučnim činjenicama.

 

34.Dakle, sve navedeno sud dovodi do zaključka da sastanci koji su se odvijali u kući P. D. između B. i D. B. nisu vođeni u smislu dogovora o naknadi štete B. kako to obrana želi prikazati u ovom postupku već upravo u cilju sprečavanja dokazivanja tj. davanja uputa svjedoku D. B. u kaznenom postupku protiv B., kako treba svjedočiti da bi se B. pomoglo , a u tom cilju B. je izrekao prijetnju i predao dar B..

 

35.Ovo tim prije što nije sporno da je D. B., presudama Županijskog suda u Osijeku broj K-84/11 od 15. veljače 2012. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 370/12 od 14. siječnja 2014., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ/97, koje djelo je počinjeno prema oštećenom D. B., pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

36.Isto tako, sud primjećuje  da je u tom kaznenom postupku oštećeni D. B., kao svjedok, iskazao da je nakon inkriminiranog događaja optuženi D. B. počeo vikati da se zove hitna pomoć i policija te ga je iznio iz lokala gdje ga je polijevao vodom te je skinuo majicu koju je stavio na njegovu glavu kako bi zaustavio krvarenje.

 

37.Međutim, ovaj svjedočki iskaz D. B. Ž. sud u Osijeku i Vrhovni sud Republike Hrvatske su ocijenili kao neuvjerljiv i nelogičan te očigledno usmjeren pogodovanju obrani optuženog D. B..

 

38.Ovaj sud ocjenjujući  vjerodostojnost iskaza oštećenika D. B., koji je iskazao da je u susretima sa I-okrivljenikom S. B. dobio upute što da kaže prilikom suđenja B. (nadimak D. B.), te je on tako postupio i neistinito iskazivao jer se bojao za sebe i svoju obitelj, doveo je u vezu sa sadržajem njegovog svjedočkog iskaza protiv  D. B. te zaključio da je D. B. iako ga je D. B. pokušao ubiti, kao i činjenice da je zbog tog kaznenog djela njegovo zdravstveno stanje teško narušeno te je ostao invalid, zbog čega i danas trpi posljedice tog djela tako da nije radno sposoban i prima socijalnu pomoć, pokušao pogodovati položaju optuženog D. B. u tom kaznenom postupku, pa je neživotno i nelogično da bi on to učinio iz drugih razloga osim onih razloga što ih je kao svjedok u ovom postupku naveo.

 

39.Shodno navedenom, obranu I-okrivljenika S. B. u kojoj između ostalog navodi da je D. B. od njega, odnosno D. B., tražio novac i neke druge stvari, na ime naknade štete, a o čemu je svjedočio i D. B., ali da mu oni ništa nisu dali, proturječna je postupanju D. B., jer je u tom slučaju neživotno i nelogično da bi  D. B., ako mu nije upućena prijetnja  ili za to nije dobio nikakav dar ili drugu korist, onda dao iskaz u kojem je maksimalno pogodovao D. B. u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega.

 

40.U pogledu sadržaja teksta napisanog na papiru formata A4, koji je pretragom pronađen u kući I-okrivljenika S. B., a za koji okrivljenik iskazuje da ga je  osobno napisao prilikom posjete D. B. u pritvoru, jer je imao namjeru angažirati G. M., odvjetnika iz Z., budući da je Vrhovnom sudu trebalo podnositi žalbu protiv prvostupanjske presude kojom je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca i bez obzira na iskaz svjedoka G. M. koji je iskazao da mu je I-okrivljenik S. B. u njegov ured, osim presude Županijskog suda u Osijeku, donio još neke rukom napisane papire u obliku natuknica, koji njemu nisu bili nužni, za  sud nije prihvatljiva navedena tvrdnja I-okrivljenika S. B. jer iz sadržaja teksta koji je napisan u prvom licu,  zaključuje se da su u njemu sadržane natuknice u obliku instrukcija kako bi o okolnostima događaja netko trebao iskazivati i koje okolnosti očito idu u korist optuženom D. B., a nikako radi toga da bi njegov branitelj, u tako ozbiljnom i složenom predmetu, na temelju tih natuknica, sačinio žalbu protiv presude.

 

41.Na navedeno upućuje i sadržaj „ne tražim kazneni progon ni štetu“, a navedeno I-okrivljenik S. B. ne može  objasniti zašto je tako napisano.

 

42.Kad se sadržaj teksta pronađenog u stanu I-okrivljenika S. B. usporedi s svjedočkim iskazom D. B. u kaznenom postupku protiv D. B., proizlazi da su u bitnom podudarni, pa stoga sudu nije prihvatljiva obrana I-okrivljenika S. B. i iskaz svjedoka D. B. da B. I.-okrivljenik S. B. nije prijetio odnosno da mu nije dao dar.

 

43.Za sud je ne prihvatljiva tvrdnja obrane da taj tekst ne predstavlja ništa inkriminirajuće za I-okrivljenik S. B., naprotiv sud smatra da taj tekst upućuje na to , a što je uostalom i sikazao svjedok D. B. , da je I-okrivljenik S. B., s njim održavao sastanke u cilju da na njega utječe u pogledu načina kako će svjedočiti, te mu je rekao ono što na sudu mora iskazivati, a to je činio po uputi D. B.. 

 

44.Analizirajući iskaz svjedoka D. B. sud ga ocjenjuje vjerodostojnim  jer je u bitnom potvrdio iskaz D. B., navodeći da su se s I-okrivljenikom  S. B. nalazili kako bi bilo dogovoreno kako će D. B. svjedočiti u kaznenom predmetu protiv D. B., te je od njega na korištenje dobio automobil, a osim toga preuzeo je i kuvertu odnosno novac. Ovaj svjedok, na poseban upit državnog odvjetnika je li D. B. bio u strahu, iskazao je da je svjedok D. B. automobil morao uzeti, jer je svatko bio u strahu od njih.

 

45.Nadalje, sud primjećuje kako  I-okrivljenik S. B. iskazuje da ga je D. B., kad su se prvi put sastali, pitao da li mu D. B. može nešto platiti te je on otišao u pritvor gdje mu je B. rekao da ne daje nikakav novac, a tako je iskazao i svjedok D. B.. 

 

46.Sud zaključuje da je nelogično i nepotrebno od strane  I-okrivljenik S. B. bilo nakon toga  više uopće sastajati se sa   D. B., iako se s njim sastajao više puta što se zaključuje na iskazu svjedoka P. D. koji navodi da je takvih sastanaka bilo 20-tak.

 

47.I ova okolnost, upućuje na zaključak da je  obrana I-okrivljenika S. B. neuvjerljiva, tim više što i  D. B., iskazuje da  nije želio udovoljiti traženju D. B., pa stoga proizlazi da svaki daljnji njihov sastanak nije imao svrhe i da se nije vodio oko naknade štete B. kako to tvrdi  I-okrivljenik S. B..

 

48.Unatoč činjenici što su  svjedoci B. S. i P. D., iskazali u prilog obrane I-okrivljenika S. B., sud njihove iskaze ocjenjuje nevjerodostojnim i odnosno usmjerene ka pogodovanju okrivljeniku B. s kojim su u dobrim i prijateljskim odnosima , a uz to primjećuje da svjedoci S. i D. nisu prisustvovali čitavo vrijeme između razgovora između  I-okrivljenika S. B. i D. B., sami to navode tvrdeći da su se jedno vrijeme udaljili i razgledavali teretanu. 

 

49.Iako je  svjedok D. B. iskazao da I-okrivljenik S. B. nije bio grub prema njemu i osim što mu je rekao „kako bi moglo biti rata“,  svjedok D. B. iskazao  da I-okrivljenik S. B. nije bio nasilan, te je bio korektan i nije prijetio njegovu bratu, to ne mijenja zaključak ovog suda da je predmetni automobil i novac D. B. uzeo iz straha kao je to i sam iskazao , a kao što uostalom i D. B. te ne mijenja zaključak suda da je  I-okrivljenik S. B. postupao kako bi u kaznenom postupku zaštitio interese njegovog prijatelja D. B., dakle nastupao je u ime druge ili drugih osoba, pa stoga i sadržaj riječi „da pazi što će govoriti na sudu kao svjedok – oštećenik protiv D. B. da ne bude rata“ dovodi do zaključka  da se radi o prikrivenim prijetnjama koje su mogle biti izvršene od strane neke druge ili drugih osoba, na što upućuje i iskaz svjedoka D. B. koji je, s tim u vezi, iskazao „svatko je bio u strahu od njih“, odnosno „cijeli grad zna kakva je to ekipa“. 

 

50.Ocjenjujući iskaze ostalih ispitanih svjedoka u pogledu ove inkriminacije  poput P. D., B. S., M. V., D. I. sud zaključuje da oni nemaju nikakvih neposrednih saznanja o ovim odlučnim činjenicama, čak niti svjedoci B. S. i P. D. koji su istina bili prisutni prilikom održavanja tih sastanaka u kući P. D. sa B. i B., ali sami svjedoci D. i S., iskazuju da oni nisu bili prisutni cijelo vrijeme dok su se ti razgovori odvijali, već su se udaljili u gornji dio kuće  razgledavajući teretanu, ostali imenovani svjedoci opisuju događaj u kafiću i ponašanje oštećenika B. prema B. nakon predmetnog događaja.

 

51.Također sud primjećuje da su svi imenovani svjedoci u dobrim prijateljskim i poslovnim odnosima s  I-okrivljenikom S. B..

 

52.Ocjenjujući iskaz svjedoka D. B. u kojem između ostalog navodi da mu bilo kakva B. pomoć u smislu davanje svjedočkog iskaza nije bila potrebna sud zaključuje da je takav iskaz neistinit i također usmjeren ka pogodovanju I-okrivljeniku S. B. s kojim je svjedok B. u izrazito dobrim, prijateljskim i poslovnim odnosima, a okrivljenikovu obranu u kojoj između ostalog navodi da je bilo razgovora između njega i B. samo oko naknade štete, a ne i davanja uputa kako treba svjedočiti  u postupku protiv B., sud ocjenjuje neistinitom i usmjerenom ka izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti.

 

53.Glede oblika krivnje S. B. sud smatra utvrđenom njegovu izravnu  namjeru tj.  svijest i htjenje da spriječi dokazivanje prema svjedoku u postupku pred sudom,  prijeteći mu i dajući mu dar, navodeći ga  na davanje lažnog iskaza, a koji je nedvojbeno i uslijedio u kaznenom postupku protiv B..

 

54.Glede odluke o kazni I- okrivljeniku S. B., sud je cijenio  sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj okrivljenikove krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanju ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, obiteljske i materijalne okrivljenikove prilike, usklađenost njegova ponašanja prije i nakon počinjena kaznenog djela, te posljedice koje su kaznenim djelom prouzročene.

 

55.Sud je kao olakotne okolnosti na strani I-okrivljenika S. B. cijenio njegovo učešće u Domovinskom ratu i njegovu dosadašnju neosuđivanost.

Od otegotnih okolnosti na strani I-okrivljenika S. B. sud je cijenio njegovu ustrajnost u počinjenju kaznenog djela koja se ogleda u višekratnim sastancima sa oštećenikom i njegovog navođenja na davanje lažnog iskaza kao svjedoku i to neposredno nakon oštećenikova izlaska iz bolnice i teškog zdravstvenog stanja u kojem se nalazio, kao i teških materijalnih prilika.

 

56.Vodeći računa o okrivljenikovim obiteljskim i materijalnim prilikama sud utvrđuje da je I-okrivljenik S. B. umirovljenik i vlasnik vrjednije imovine,  oženjen je, otac dvoje punoljetne djece , supruga je nezaposlena, dakle, obiteljski je čovjek.

 

57.Nadalje je sud cijenio i znatan vremenski odmak od počinjenja kaznenog djela.

 

58.S obzirom na sve istaknute okolnosti , ali i stupanj okrivljenikove krivnje te jačinu posljedica koje su kaznenim djelom prouzročene, sud smatra da će osudom okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i primjenom uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine, svrha okrivljenikova kažnjavanja biti u potpunosti ostvarena i odvratiti ga od budućih činjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela.

 

59.Sud je po službenoj dužnosti ispitao i postojanje pravnog kontinuiteta kaznenog djela protiv pravosuđa-sprječavanje dokazivanja i utvrdio da taj pravni kontinuitet postoji u odredbi članka 306. st. 1. KZ/11, ali da su odredbe iz čl.304. st.1. KZ/97 u svezi ove inkriminacije blaže za počinitelja te ih je u konkretnom slučaju sud i primijenio.

 

60.Nadalje je sud zaključio da je II- okrivljenik Z. A. počinio kazneno djelo pomaganja u sprječavanju dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1. u svezi s čl. 38. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– u nastavku teksta KZ/97) i kazneno djelo protiv pravosuđa  lažnog prijavljivanja kaznenog djela, opisano i kažnjivo po čl. 304. st. 1.  Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12 – u nastavku teksta KZ-a/11), na način i u vrijeme kako se to navodi u izreci ove presude te ga je proglasio krivim i osudio kao i izreci.

 

61.Člankom 38. KZ/97 je propisano da čini kazneno djelo pomaganja onaj tko drugom s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela , a namjerno pružanje pomoći počinitelju kaznenog djela može biti fizičko i psihičko. Pomagateljske radnje mogu prethoditi počinjenju kaznenog djela i mogu se poduzeti istodobno kada je poduzeta i sama radnja počinjenja  kao i poslije , sve dok djelo  u materijalnom smislu nije dovršeno. Pomagatelj i počinitelj djela su redovito međusobno povezani, međutim , za postojanje sudioništva dovoljno je da pomagatelj zna da svojim djelovanjem pomaže u počinjenju kaznenog djela određene osobe i nije uvjet da i počinitelj zna za pomagača.

 

62.Bitno je da su to  radnje izvan bića kaznenog djela  i da predstavljaju doprinos ostvarenju djela , da utječu na djelo glavnog počinitelja i imaju određeni učinak na izvršenje djela , a ne moraju biti kauzalne za ostvarenje djela, ne moraju biti takvog učinka da bez njih glavno djelo ne bi bilo počinjeno.

 

63.Pomagatelj ne ostvaruje biće kaznenog djela niti daje bitan doprinos djelu i zato pomagateljske radnje imaju težinu pomagateljskog doprinosa te ih je potrebno razgraničiti od počiniteljskih i supočiniteljskih. Mogu se sastojati i u stavljanju na raspolaganje počinitelju sredstva za počinjenje djela (automobil). Pomagač je onaj tko drugome s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela, ne mora biti ni u kakvom dogovoru sa glavnim počiniteljem. Dovoljno je da postoji određeni kauzalni doprinos počinitelju kaznenog djela i da pomagatelj djeluje  prije ili za vrijeme kaznenog djela od strane glavnog počinitelj.

 

64.Pomagatelj može biti samo onaj koji je na sasvim određeni način participirao u kaznenom djelu , ali nije imao vlast u procesu počinjenja tog djela.

 

65.Pomaganje je kažnjivo samo ako je poduzeto s namjerom (izravna ili neizravna) i u granicama svoje namjere. Pomagatelj dakle mora znati da pomaže u kaznenom djelu te to mora htjeti ili pristajati na to. Mora biti svjestan da glavnog počinitelja podupire u njegovoj radnji i mora to htjeti ili barem na to pristati te mora svojom svješću barem u glavnim crtama obuhvatiti sva obilježja kaznenog djela glavnog počinitelja tj. mora djelovati s namjerom.

 

66.Sve ove pomagačke radnje dogovorno je ostvario II-okrivljenik Z. A. s I-okrivljenikom S. B. u počinjenju kaznenog djela protiv pravosuđa sprječavanja dokazivanja , a na način i u vrijeme kako je to navedeno u izreci ove presude, jer je svoj  automobil marke P. 307 CC reg. oznaka .... stavio na raspolaganje  I-okrivljeniku S. B. i time mu pomogao da ga on preda D. B. kao nagradu za svjedočenje u korist D. B. u kaznenom postupku koji se vodio protiv B. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi sa čl. 34. KZ/97.

 

67.Ovakav zaključak sud izvodi iz nespornih činjenica što je od studenoga 2010. u posjedu automobila bio D. B. , a formalni vlasnik automobila  II-okrivljenik Z. A..

 

68.Isto se zaključuje i na temelju iskaza D. B. koji sud ocjenjuje vjerodostojnim pogotovo glede navoda da mu je to vozilo kao dar dao  I-okrivljenik S. B. kako bi u postupku pred sudom neistinito svjedočio, a iz izvedenih materijalnih dokaza nesporno proizlazi da su pokusne pločice tog vozila, bile izdane na ime I. B., supruge D. B., iako ona to vozilo nesporno nije kupila od tvrtke „R.“ d.o.o., nego je vozilo neposredno nakon izdavanja tih pokusnih pločica kupio  II-okrivljenik Z. A., dok je 2010., prilikom registracije vozila, kao osoba koja je ugovorila osiguranje naznačena V. B., supruga  I-okrivljenika S. B..

 

69.Iako svjedok V. navodi da je neuobičajeno da se na računu odnosno na potvrdi o izdavanju pokusnih pločica spominju dvije različite osobe i da su različiti datumi te da je nelogično da je osoba vozila automobil prije no što je račun ispostavljen ali da je moguće da je više osoba ili još neka imala pokusne pločice na istom automobilu  prije nego što je prodan , iskaz imenovanog svjedoka sud ocjenjuje neuvjerljivim jer se promatrajući cjelokupan događaj ne može zaključiti da su pokusne pločice na predmetnom automobilu slučajno  mogle glasiti na ime I. B., suprugu  D. B., već sud ocjenjuje iskaz svjedoka D. B. vjerodostojnim kada iskazuje da je ovaj automobil trebao biti registriran na njegovu ženu, pa je u tu svrhu dao njezinu osobnu iskaznicu te su mislili da je tako i učinjeno, a sve te okolnosti, samo upućuju sud na zaključak  da je I-okrivljenik S. B. bio involviran u predaju tog vozila na korištenje D. B., u svrhu kako je to D. B. kao svjedok i iskazao, a da mu je  II-okrivljenik Z. A. u tome pomogao stavljajući mu na raspolaganje  navedeni automobil.

 

70.Da je II- okrivljenik Z. A. po prethodnom dogovoru s I-okrivljenikom S. B. stavio na raspolaganje  I-okrivljeniku S. B. osobni automobil  marke P. 307 CC reg. oznaka OS i time mu pomogao  da ga  I-okrivljenik S. B. daruje  oštećeniku D. B. , a iz ranije  navedenih razloga sud zaključuje na temelju iskaza oštećenika kao svjedoka D. B. te iskaza svjedoka D. B. čije iskaze sud ocjenjuje vjerodostojnima jer su sukladni u pogledu odlučnih činjenica , a isto potvrđuje i materijalna dokumentacija odnosno polica osiguranja sklopljena na ime V. B., supruge I- okrivljenika.

 

71.Naime, iz iskaza svjedoka D. B. zaključuje se kako mu je B. dao upute kakao treba svjedočiti pred sudom u postupku protiv B. i predao mu predmetni automobil . Također mu je B. saopćio da automobil ne može biti na njegovu imenu. 

 

72.Tehnički pregled i registraciju nije platio niti jednom, uvijek bi dolazio po registriran, i tehnički pregledan osobni automobil kod B., a za zadnju registraciju  B. je dao A. 1.000,00 kuna u kafiću G.

 

73.Nadalje se iz iskaza oštećenika zaključuje kako stvarne prodaje automobila između njih dvojce nije bilo. Međusobno se praktički do pokretanja ovog kaznenog postupka nisu niti poznavali, nisu sačinili nikakav kupoprodajni ugovor, a  automobil je u posjedu  oštećenika više od dvije godine  i oštećenik  ne plaća dug za navedeno vozilo, a II-okrivljenik Z. A. mu omogućuje registraciju vozila i daljnje korištenje  bez da traži naplatu duga ili pisani trag o postojanju duga, pa je neživotno da prodavatelj vozila nekome koga ne poznaje od ranije daje vozilo veće novčane vrijednosti bez ikakvog pisanog traga ili garancije.

 

74.Ovo tim prije što je tijekom postupka utvrđeno kako iskazom samog oštećenika tako i iskazom njegovog brata D. ispitanog u svojstvu svjedoka da je oštećenik nezaposlena osoba , bez ikakvih prihoda i vrjednije imovine čak štoviše nositelj prava socijalne pomoći, nesposoban za rad i invalid s teškim tjelesnim oštećenjima , dakle osoba koja nije imala niti stvarne mogućnosti odvojiti novčana sredstva od 10.000,00 eura  za kupnju predmetnog automobila, uz davanje dijela kupoprodajne cijene od 1.000,00 eura, praktički odmah nakon izlaska iz bolnice.

 

75.Dovodeći sve navedeno u svezu sa iskazom svjedoka D. B. kao i iskazom oštećenika u kojim iskazima imenovani navode kako je I-okrivljenik S. B. dao uputu oštećeniku prilikom predaje vozila da vozilo ne može biti na njegovu imenu kako policija ne bi što otkrila , a isto tako i da je  D. B. ponudio da se vozilo vodi na imenu njegove supruge I. što također nije  bilo moguće realizirati, iako je ona jedno vrijeme koristila pokusne pločice za predmetno vozilo u kratkom vremenskom razdoblju prije kupnje predmetnog automobila od strane Z. A. , a što je sve vidljivo  iz dokumentacije kako pročitane potvrde o izdavanju pokusnih pločica od 9. studenoga 2010. na ime I. B. pa do otpremnica i računa TD R. d.o.o. i knjižice vozila na ime Z. A., sve navedeno dovodi do zaključka da je okrivljenik A. pomogao okrivljeniku B. u počinjenju kaznenog djela sprečavanje dokazivanja jer mu je dogovorno  predmetni automobil u čijem je bio posjedu,  a čija je  polica osiguranja zbog benifita  glasila na ime supruge I- okrivljenika V. B., stavio na raspolaganje , kako bi ga ovaj mogao darivati oštećeniku zbog načina svjedočenja u postupku protiv B..

 

76.Glede oblika krivnje II-okrivljenika Z. A., za predmetno kazneno djelo sud smatra utvrđenom njegovu namjeru i svijest da drugome (  I-okrivljeniku S. B.) pomogne  u počinjenju predmetnog kaznenog djela tim više što je nedvojbeno utvrđeno da se I i II okrivljenik više godina međusobno dobro poznaju i u dobrim su prijateljskim odnosima pa se iz svega zaključuje da je postojao prethodni dogovor I-okrivljenika S. B. s II-okrivljenikom Z. A. i znanje  okrivljenika A. da time pomaže I-okrivljeniku S. B. u počinjenju navedenog kaznenog djela.

 

77.Kod kaznenog djela lažnog prijavljivanja počinitelj prijavljuje osobu da je počinila kazneno djelo iako zna da ta osoba nije počinila kazneno djelo, a progon se ne poduzima po privatnoj tužbi. Prijava se mora odnositi na određenu osobu u tom smislu da se navodi da je ta osoba počinitelj ili sudionik u kaznenom djelu. Ta osoba mora stvarno postojati i to se iz prijave mora razaznati. Oblik prijave nije bitan , važan je njen sadržaj i cilj. Nije važno je li djelo uopće počinjeno ili ga je počinila druga osoba. Djelo je dovršeno podnošenjem prijave, ne traži se da je postupak pokrenut, dakle radi se o formalnom deliktu jer se ne traži nastupanje posljedice, djelo se iscrpljuje u njegovoj radnji. Denuncijant zna da je prijava lažna , zna da osoba koju prijavljuje nije počinitelj kaznenog djela tj. zna da je ta osoba nedužna. U pogledu oblika krivnje zahtjeva se izravni dolus.

 

78.Mora biti utvrđeno postojanje svijesti da prijavljuje počinitelja za kazneno djelo iako zna da ga ovaj nije počinio , upravo navedeno ostvario je II- okrivljenik A. kada je podnio kaznenu prijavu protiv oštećenika B. za počinjenje kaznenog djela prijevare neisplatom ostatka kupoprodajne cijene za predmetni automobil  jer je znao da stvarne prodaje automobila nije niti bilo.

 

79.Navedeno se zaključuje iz prethodno navedenih razloga i dokaza i to iskaza oštećnika kao svjedoka, iskaza njegovog brata svjedoka D. B.,  dokumentacije za predmetno vozilo pa se zaključuje da se oštećenik i II okrivljenik praktički ne poznaju , ne sačinjavaju nikakav kupoprodajni ugovor , a automobil je u posjedu oštećenika više od dvije godine u kojem roku oštećenik ne plaća dug za vozilo , a II okrivljenik ne poduzima nikakvu pravnu zaštitu već mu , nasuprot tome omogućuje registraciju i daljnje korištenje vozila, što je  više nego životno nelogično.

 

80.U tom smislu sud ocjenjuje i iskaz svjedoka S. J. kao usmjeren ka pogodovanju II okrivljeniku jer sud zaključuje da stvarne prodaje automobila nije bilo, a uz to je i životno nelogično da II okrivljenik prodaje automobil vrijedan 10.000,00 eura osobi koju ne poznaje i čiji bonitet ne provjerava, već mu samo predaje vozilo u posjed kroz više godina.

 

81.Glede  oblika krivnje II-okrivljenika Z. A. za počinjenje kaznenog djela lažnog prijavljivanja  sud smatra utvrđenim njegovu namjeru i svijest da prijavljuje počinitelja kaznenog djela iako zna da ga ovaj nije počinio uz prethodno primljena sva upozorenja na posljedice lažnog prijavljivanja odnosno takvog postupanja, a okrivljenikovu obranu u kojoj između ostalog navodi kako mu je  I-okrivljenik S. B. samo pomogao oko ostvarenja benifita za policu osiguranja i kako nije "lud" da policiji prijavljuje osobu za koju zna da nije počinila kazneno djelo sud smatra neistinitom i sračunatom ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

 

82.Glede odluke o kazni II- okrivljeniku Z. A., sud je cijenio  sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj okrivljenikove krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanju ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, obiteljske i materijalne okrivljenikove prilike, usklađenost njegova ponašanja prije i nakon počinjena kaznenog djela, te posljedice koje su kaznenim djelom prouzročene.

 

83.Sud je kao olakotnu okolnost na strani II-okrivljenika Z. A. cijenio njegovo učešće u Domovinskom ratu i njegovu dosadašnju neosuđivanost.

 

84.Otegotnih okolnosti na strani II-okrivljenika Z. A. sud nije našao.

 

85.Vodeći računa o okrivljenikovim obiteljskim i materijalnim prilikama sud utvrđuje da je II- okrivljenik umirovljenik i vlasnik vrjednije imovine, oženjen je, otac dvoje punoljetne djece , supruga je zaposlena, dakle, obiteljski je čovjek.

 

86.Nadalje je sud cijenio i znatan vremenski odmak od počinjenja kaznenog djela.

 

87.S obzirom na sve istaknute okolnosti , ali i stupanj okrivljenikove krivnje te jačinu posljedica koje su kaznenim djelom prouzročene, sud smatra da će osudom okrivljenika na jedinstvenu kaznu zatvora od jedanaest mjeseci  prethodno utvrđujući pojedinačne kazne za svako od počinjenih kaznenih djela  te odmjerom jedinstvene kazne prema pravilima za kaznena djela počinjena u stjecaju i primjenom uvjetne osude s rokom kušnje od tri  godine svrha okrivljenikova kažnjavanja biti u potpunosti ostvarena i odvratiti ga od budućih činjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela.

 

88.Sud je po službenoj dužnosti ispitao i postojanje pravnog kontinuiteta kaznenog djela protiv pravosuđa - pomaganje u sprječavanje dokazivanja i lažno prijavljivanje kaznenog djela  i utvrdio da taj pravni kontinuitet postoji , ali da su primijenjene odredbe povoljnije za okrivljenika u pogledu općih odredbi.

 

89.Nadalje je sud  temeljem odredbi iz izreke obvezao okrivljenike , svakog ponaosob na naknadu sudskih troškova u vidu sudskog paušala a u iznosu od 1.500,00 kuna čiju visinu je odmjerio  vodeći računa o složenosti i dužini trajanja ovog postupka.

 

90.Sud smatra da će zbog opisanih materijalnih prilika , oba okrivljenika biti u mogućnosti naknaditi nastale troškove u roku od 15 dana  po pravomoćnosti ove presude bez posljedica za svoju egzistenciju i egzistenciju svojih obitelji .

 

91.Oba okrivljenika su umirovljenici i vlasnici vrjednije imovine.

 

92.Nadalje je sud temeljem odredbi iz izreke oštećenika D. B. s ostvarenjem imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnicu u cijelosti jer je riječ o nematerijalnom obliku naknade štete, čije bi utvrđenje i dosuđenju u ovom postupku samo vodilo ka njegovu odugovlačenju.

 

93.Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Osijek, 10. lipnja 2021.

              SUDAC

 

Siniša Gudelj v.r.

 

 

NAPUTAK  O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 (četiri) primjerka putem ovog suda a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

 

Dostaviti:

1. ODO Osijek na broj K-DO-869/2014
2. I-okrivljeniku
3. braniteljima I- okrivljenika
4. II- okrivljeniku
5. braniteljici II- okrivljenika
6. oštećeniku
7. opunomoćeniku oštećenika

 

 

              ZA TOČNOST OTPRAVKA

           ovlašteni službenik

           Ljiljana Stolla