Poslovni broj: 7 Pž-266/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 7 Pž-266/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O., OIB ..., Z., protiv tuženika A. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 3.116,63 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1330/2017 od 30. listopada 2019., 10. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1330/2017 od 30. listopada 2019. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 3.116,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do 31. srpnja 2015. i u točki II. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1330/2017 od 30. listopada 2019. u preostalom dijelu točke I. izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.116,63 kn od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca

2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca

2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 5,75% godišnje, u roku od osam dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od

3.116,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od

5.100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbu čl. 53. st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08), prema kojoj tužitelj za sve štete od 1. siječnja 2009. nema više pravo podnositi pojedinačne tužbe za naknade štete iz razloga što je tužitelj u potpunosti namiren kroz prihod iz čl. 53. st. 1. t. 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Pritom tužitelj smatra kako je za primjenu navedene zakonske odredbe nebitno kada je sklopljena polica osiguranja. U odnosu na tijek zateznih kamata ističe da je tuženik postavio odštetni zahtjev prema tuženiku tek 6. travnja 2012., pa zatezna kamata može početi teći tek od tog datuma u odnosu na tuženika.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama.

 

5. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

6. Napominje se kako je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti (čl.

502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje od tuženika iznos od 3.116,63 kn na ime troškova plaćenih zdravstvenim ustanovama radi liječenja tjelesnih ozljeda tužiteljevog osiguranika.

 

8. U ovoj fazi postupka je ostalo sporno je li tužitelju šteta nadoknađena uplatom funkcionalne premije sukladno odredbi čl. 53. st. 2. t. 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08; dalje: ZOZO).

Odredbom čl. 53. st. 1. ZOZO-a, na koju se poziva tuženik, je propisano da je jedan od prihoda zavoda (točka 10.) i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva za osiguranje u visini 10% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete zavodu u slučajevima iz čl. 113. tog Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranog motornog vozila (st. 2.).

 

Prema odredbi čl. 134. st. 2. ZOZO-a, prihode iz čl. 53. st. 2. tog Zakona društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu tog Zakona.

 

Utvrdivši da je polica osiguranja od automobilskoj odgovornosti sklopljena dana 23. lipnja 2008., prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelju šteta koju potražuje po članku 113. ZOZO-a, a koju je prouzročio vlasnik/korisnik motornog vozila koje je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, nije nadoknađena izdvajanjem iznosa od 10% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. To stoga što su društva za osiguranje, dužna obračunavati i izdvajati određeni postotak od naplaćene funkcionalne premije samo za one ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti koji su sklopljeni nakon 1. siječnja 2009., dakle, ne i za policu osiguranja koja ju je tuženik sklopio sa osiguranom osobom u konkretnom slučaju.

 

9. Imajući u vidu da je u ovom predmetu nesporna tuženikova odgovornost za štetni događaj, nesporna uzročno – posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih tjelesnih ozljeda, kao i činjenica da je tužitelj platio troškove liječenja povrat kojih potražuje u ovom postupku, ocjena je ovoga suda da je na činjenično stanje koje je utvrdio pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na temelju odredbe čl. 113. i čl. 117. ZOZO-a obvezao tuženika da naknadi tužitelju troškove u visini od 3.116,63 kn.

 

10. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od dana kad je troškove liječenja svog osiguranika platio, njegov zahtjev je i u tom dijelu osnovan na temelju odredbe čl. 124. st. 3. ZOZO-a.

 

11. Međutim, odlučujući o visini stope zateznih kamata za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11), koju je prvostupanjski sud primijenio, je bilo propisano da se stopa zateznih kamata određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Navedena odredba je uređivala stopu zakonskih zateznih kamata do 31. srpnja 2015. jer je 1. kolovoza 2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15) koji je člankom 3. izmijenio dotadašnji čl. 29. st. 2. na način da je odredio da se stopa zateznih kamata na u ostalim odnosima određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine

dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stoga je kamatnu stopu na iznos od 3.116,63 kn za zatezne kamate koje teku od 1. kolovoza 2015. do isplate trebalo odrediti odgovarajućom primjenom izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

12. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

 

Zagreb, 10. lipnja 2021.

 

Sudac

Ružica Omazić, v.r.