1                  Poslovni broj: 3 UsI-1367/21-8

 

                                                                                   

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić, te zapisničarki Ljiljani  Lijić, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz K., kojeg zastupa opunomoćenik A. B. odvjetnik u O. d. B. & K. d.o.o. Š., protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Zagreb, Ulica Kneza Mislava 11/3, radi sukoba interesa, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 2. lipnja 2021., a objavljene 10. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Poništava se Odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Broj: 711-I-173-P-23-19/21-25-8 od 12. studenog 2020.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi iznos od 6.250,00 kn na ime troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanom Odlukom tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Broj: 711-I-173-P-23-19/21-25-8 od 12. studenog 2020., u točci I. izreke riješeno je da je potpisivanjem Izjave o partnerstvu, KLASA: 900-01/17-01/38, URBROJ: 2182/10-02-17-3 od 11. rujna 2017. s Udrugom  „S. p." K., čiji su dužnosnik M. J. i njegova supruga osnivači i kojoj su u trenutku potpisivanja Izjave o partnerstvu bili članovi Izvršnog odbora, a dužnosnikova supruga predsjednica navedene udruge, a koja udruga je u okviru poziva za dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška programima usmjerenim mladima" iz Europskog socijalnog fonda ostvarila dodatne bodove po osnovi partnerstva te su joj dodijeljena sredstva u iznosu od 335.818,08 kn, dužnosnik M. J., gradonačelnik G. K., počinio povredu članka 7. točke c) ZSSI-a.

Točkom II. izreke riješeno je da se za povredu ZSSI-a, opisanu pod točkom I. izreke ove Odluke, dužnosniku M. J. izriče sankcija iz članka 42. stavka 1. podstavka 2. ZSSI-a, obustava isplate dijela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, koja će trajati 3 mjeseca te će se izvršiti u 3 jednaka uzastopna mjesečna obroka, svaki u pojedinačnom mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv osporavane Odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Broj: 711-I-173-P-23-19/21-25-8 od 12. studenog 2020. tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost predmetne Odluke, u bitnom navodeći da u postupku koji je prethodio donošenju osporavane Odluke nije poštivan Zakon, zatim radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešnih zaključaka izvedenih iz utvrđenih činjenica te radi pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u opširnoj tužbi (list 1-4 spisa) navodi da je tuženik počinio bitnu povredu postupka jer da je iz Odluke kojom se pokreće postupak za odlučivanje o sukobu interesa zbog moguće povrede čl. 7. toč. c) ZSSI-a broj:711-I-16-P-23-19/20-12-8 od 27. rujna 2019., kao i osporavane Odluke broj:711-I-173-P-23-19/20/21-25-8 od 12. studenog 2020. razvidno da je tužitelj zaprimio anonimnu prijavu temeljem koje je pokrenuo postupak protiv tužitelja čime da je prekršio odredbu čl. 39. Zakona o sprječavanju sukoba interesa (Narodne novine, broj:26/11,12/12, 126/12, 48/13, 57/15 i 98/19, dalje ZSSI-a) jer da je postupio na temelju anonimne prijave.

Tužitelj ističe da je odredbom članka 39. st. 1. ZSSI-a propisano da Povjerenstvo može pokrenuti postupak iz svoje nadležnosti na temelju svoje odluke, povodom vjerodostojne, osnovane i neanonimne prijave ili u slučajevima kada raspolaže saznanjima o mogućem sukobu interesa dužnosnika. O pokretanju ili nepokretanju postupka, Povjerenstvo donosi pisanu odluku. Povjerenstvo je dužno izvijestiti podnositelja prijave o svojoj odluci. Dakle, da Zakon propisuje dvije alternativno postavljene grupe izvora saznanja:1) neanonimna, vjerodostojna i osnovana prijava ili 2) saznanja Povjerenstva do kojih je došlo na drugi način i iz drugih izvora, a da je u konkretnom slučaju postupak pokrenut na temelju anonimne prijave te da je u Odluci o pokretanju postupka navedeno da je Povjerenstvo dana 11. siječnja 2019. pod brojem:711-U-292-P-23/19-01-1 zaprimilo anonimnu prijavu protiv dužnosnika M. J., gradonačelnika G. K. te da je povodom iste otvoren predmet pod brojem P-23/19 te da su potom navedeni navodi te anonimne prijave.

Tužitelj navodi kako se ne slaže s interpretacijom tuženika da Zakonom nisu ni na koji način ograničeni izvori iz kojih Povjerenstvo može stjecati saznanja o mogućem sukobu interesa dužnosnika pa da su tako i anonimne prijave jedan od mogućih izvora iz kojih Povjerenstvo crpi svoja saznanja te da je u konkretnom slučaju relevantna saznanja steklo iz zaprimljene dokumentacije jer da je Povjerenstvo dužno postupati samo u okviru izričito popisanih ovlasti, kogentnom zakonskom odredbom te da je vezano načelom legaliteta  te da je za pokretanje postupka dozvoljeno da određena saznanja dobije iz drugih izvora, ali da ih u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije tako dobilo, nego iz anonimne prijave, a tek daljnja saznanja da je dobilo iz priložene dokumentacije, a kako da je to i samo Povjerenstvo navelo u osporavanoj Odluci. Štoviše, da je stavkom 4. odredbe čl. 39. ZSSI-a propisano da se podnositelju prijave iz stavka 1. ovog članka jamči zaštita anonimnosti, što da dodatno potvrđuje da prijava mora biti neanonimna. Stoga je po mišljenju tužitelja Povjerenstvo pogrešno protumačilo pravu namjeru zakonodavca te da je Odluka o pokretanju postupka  donesena na nezakonitom temelju, a bez je da ne bi bilo ni postupka, ni pobijane Odluke s kojom čini neodvojivo povezanu cjelinu. Dakle, tužitelj smatra da nije postojala zakonska osnova za pokretanje i vođenje postupka.

Pored navedenog, tužitelj smatra da Povjerenstvo nije na nedvojben način utvrdilo da je došlo do potencijalne povrede pravila o sukobu interesa uz uvažavanje svih okolnosti konkretnog slučaja budući da tužitelj u vrijeme potpisivanja Izjave o partnerstvu nije znao, mogao, ni trebao znati tko su drugi prijavitelji projekata kod nadležnog ministarstva, osim ove udruge, kao i to hoće li netko odustati, zbog čega bi predmetna udruga dospjela na prvo mjesto, zbog čega da ni na koji način i nije mogao pogodovati udruzi.

Navodi da je prema članku 1. stavku 2. ZSSI-a, svrha Zakona, među ostalim, sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, sprječavanje privatnih utjecaja na donošenje odluka u obnašanju javnih dužnosti, a da tužitelj u konkretnom slučaju nije donio nikakvu odluku u korist Udruge ,„S. p.", niti da je utjecao na donošenje odluke, niti da je imao informacije o drugim kandidatima za dodjelu sredstava i načinu rada odlučivanja već da je  odluku donijelo nadležno ministarstvo.

Tužitelj ističe da je temeljno i sporno pitanje je li udruga koju vodi supruga tužitelja uopće imala pravo dobiti Izjavu od G. K. čiji je zakonski zastupnik njen suprug, jednako i ravnopravno sa svim ostalim strankama u postupku, a ako nije imala pravo da bi se radilo o nedozvoljenoj diskriminaciji. Ne slaže se i ne prihvaća zaključak i mišljenje tuženika kako je tužitelj trebao postupiti, odnosno da je trebao ovlastiti svog zamjenika za potpisivanje Izjave, a što je po mišljenju tužitelja neprihvatljivo jer da bi upravo time sugerirao da postoji sukob interesa.

Štoviše, da bi prihvaćanje ovakvog zaključka Povjerenstva značilo da bi pravo predmetne udruge na kandidiranje za dobiti javni novac, a za što mu je prethodno potreban akt               G. K., na čijem čelu je suprug predsjednice udruge, bilo uskraćeno i udruga i njeni članovi i veliki broj korisnika njenih usluga, da bi bili potpuno obespravljeni dok se druge udruge i drugi pravni subjekti mogu javljati na natječaje i dobiti novac.

U odnosu na zaključak Povjerenstva tko bi mogao potpisati tu istu Izjavu u ime G. K., kako bi tužitelj izbjegao sukob interesa, tužitelj ističe da sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, u skladu sa statutom (a Statutom Grada da je isto propisano) gradonačelnik može obavljanje određenih poslova iz svog djelokruga povjeriti zamjeniku. Pri obavljanju povjerenih poslova zamjenik je dužan pridržavati se uputa gradonačelnika, a povjeravanjem poslova iz svog djelokruga  zamjeniku ne prestaje odgovornost gradonačelnika za njihovo obavljanje ( čl.43). Dakle, da i ova odredba zorno dokazuje neprihvatljivost i prijepornost takve argumentacije zaključivanja Povjerenstva.

Tužitelj navodi da je Povjerenstvo Odluku formalistički obrazložilo ocjenom da navedena udruga samom činjenicom da o njenom zahtjevu nije mogao odlučivati dužnosnik M. J., nije dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge udruge koje djeluju na području G. K. s obzirom da o zahtjevu navedene udruge može odlučivati bilo koji zamjenik gradonačelnika G. K. koji s navedenom udrugom nije povezan te da stoga može osigurati vlastitu nepristranost u odnosu na istu, jer da je Povjerenstvo pri tome zanemarilo brojne nesporne činjenice u korist tužitelja koje nisu uzete u obzir iako su bile nužne za donošenje odluke, a koje itekako ukazuju na transparentnost postupka:

- da je tužitelj Izjavu o partnerstvu potpisao nakon dobivenog službenog pisanog mišljenja te u skladu s mišljenjem i uputama nadležnih službenika i to: pročelnice Upravnog odjela za financije, gospodarstvo i EU projekte, službenika pravne službe i pravnog savjetnika;

- da je nadležni upravni odjel obradio zahtjev, predložio, izradio i parafirao Izjavu o partnerstvu u skladu s Pravilnikom čime da je službeno i formalno te nedvojbeno potvrdio zakonitost svog vlastitog prijedloga i suglasnost s njegovim sadržajem;

- da je u početku, prije provjere ispravnosti potpisa, zamjenica gradonačelnika izrazila spremnost da ona potpiše Izjavu o partnerstvu umjesto tužitelja, što da nesporno ukazuje da bi Izjava o partnerstvu u svakom slučaju bila potpisana bez ikakvog utjecaja i uloge tužitelja, ali da je ipak utvrđeno da to nije potrebno;

- da je Općina B. već bila partner u projektu Udruge, zbog čega da je netočan navod Povjerenstva da bi Udruga dobila manji broj bodova zbog nepostojanja partnera;

- da Grad K. koji je sjedište Udruge nije preuzeo bilo kakve financijske i slične obveze te da ni na koji način nije mogao utjecati na rezultat postupka, a koji bi bio isti i bez njegovog partnerstva.

Da sukladno članku 2. stavku 2.ZSSI-a, sukob interesa postoji kada su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s javnim interesom, a posebice kada privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti ili se osnovano može smatrati da privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavijanju javne dužnosti ili privatni interes dužnosnika može utjecati na njegovu nepristranost u obavijanju javne dužnosti,

Tužitelj ističe da bi se u skladu s naprijed citiranom odredbom  moglo zaključiti o sukobu javnog i privatnog interesa, da prije svega kao polazne premise moraju postojati oba ova interesa i njihova međusobna povezanost, a u konkretnom slučaju da ne postoji privatni interes, pa ni tužiteljev ni njegove supruge već javni, općekorisni za širu društvenu zajednicu, zbog čega da ne postoji osnova za zaključak o sukobu interesa na strani tužitelja. Ovo stoga što je stranka u konkretnom postupku Udruga „S. p.'", koju čine ravnopravni članovi udruge, a predsjednik udruge, tj. tužiteljeva supruga  da je samo primus inter pares. Da je udruga znanost „S. p." K. osnovana 22. kolovoza 2014. godine kao Udruga koja se bavi problemom nedovoljnog obrazovanja, kao i negativnog stava prema obrazovanju i znanosti u svim dobnim skupinama te da je kao takva od općekorisne funkcije i od njenog djelovanja da ima  koristi širi krug ljudi, a nikako tužitelj ili njegova supruga.

Da tužitelj nije sudjelovao u donošenju bilo koje odluke Udruge, pa ni u vezi s predmetnim projektom, stoga da njegova povezanost s Udrugom ovdje nema supstancijalni učinak mogućeg nepovjerenja javnosti, koji bi moga imati u nekim drugim okolnostima, kada bi npr., izravnu privatnu korist odlukom tužitelja (koju tužitelj nije donio) ostvarila njegova supruga. Stoga, da u smislu elemenata normativne definicije sukoba interesa iz čl. 2. stavka 2. ZSSI-a, ne postoji privatan interes tužitelja koji bi bio u suprotnosti s javnim interesom, ni zbiljska veza između članstva tužitelja u udruzi i potpisivanja Izjave.

Na koncu, da sporna tužiteljeva radnja u opisanim okolnostima ne može objektivno biti ocijenjena nečasnom, nepoštenom, nesavjesnom, pristranom, nevjerodostojnom niti nedostojanstvenom, čak              ni pri tumačenju načela iz odredbe čl. 5. st. 1. ZSSI-a, o kojoj primjeni je sudska praksa u drugim predmetima dala svoj sud, pozivajući se pritom na odluku Ustavnog suda poslovni broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. i dr.

Tužitelj se ujedno pozvao i na pravno stajalište izraženo u sličnom sporu u vezi  mogućeg sukoba interesa općinskog načelnika koji je ujedno predsjednik jedne udruge, izraženo u Presudi upravnog suda u Rijeci poslovni broj 2 Us1-565/2020-9.

Konačno, tužitelj navodi kako je od samoga početka, nakon što mu je dostavljena Izjava o partnerstvu na potpis, opreza radi, zatražio mišljenje više stručnih osoba te da nakon što su svi bili istog mišljenja pri tumačenju propisa i primjeni na konkretnu situaciju da ne postoji sukob  interesa i da to može bez ikakvih zapreka i problema potpisati, da nije postojala bilo kakva dvojba ni potreba za daljnjim mišljenjima, odnosno i mišljenjem Povjerenstva, a kako da to pogrešno smatra i zaključuje Povjerenstvo.

Ističe da su Odlukom o ustrojstvu upravnih tijela i Pravilnikom o unutarnjem redu i sistematizaciji radnih mjesta jasno propisane nadležnosti  i ovlasti pojedinih upravnih tijela i službenika, pa tako i poslovi u vezi s predmetnom Izjavom o partnerstvu, a propisima o uredskom poslovanju, da je propisan način izrade  akta za potpis donositelja i paraf nositelja izrade, čime da se potvrđuje ispravnost i zakonitost akta.              Da na taj način gradonačelnik donosi, odnosno potpisuje sve akte i pismena pa tako i Izjavu te da je upravo na to  tužitelja podsjetio Z. Ć., a što da se ne može iskoristiti kao dokaz protiv nego upravo u korist tužitelja.

              U odnosu na navedene okolnosti tužitelj predlaže izvesti dokaz saslušanjem  svjedoka i to Z. Č. iz S., K. P., D. O., D. M. i Z. G., svi na adresi poslodavca Grad K., te da nakon provedenog postupka da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela, podredno predmet vratiti tuženom tijelu na ponovni postupak te tuženika obvezati na naknadu troškova postupka.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 02. travnja 2021. opisalo je kronologiju predmetne upravne stvari te je vrlo opširno odgovorilo na tužbene navode tužitelja te u ih u cijelosti osporilo, navodeći da u cijelosti ustraje kod svih utvrđenja i pravnih tumačenja iznesenih u obrazloženju osporavane Odluke (list 22-26 spisa).

U odnosu na tužbeni navod tužitelja da bi postupak koji je prethodio donošenju osporavane Odluke bio nezakonit jer da je nezakonito pokrenut na temelju anonimne prijave, tuženo tijelo je u bitnom navelo da je odredbom članka 39. stavkom 1. ZSSI-a propisano da Povjerenstvo može pokrenuti postupak iz svoje nadležnosti na temelju svoje odluke, povodom vjerodostojne, osnovane i neanonimne prijave ili u slučajevima kada raspolaže saznanjima o mogućem sukobu interesa dužnosnika. Dakle, da tuženik može pokrenuti postupak iz svoje nadležnosti povodom vjerodostojne, osnovane i neanonimne prijave, ali i u situacijama kada raspolaže vlastitim saznanjima o mogućem sukobu Interesa dužnosnika što da jasno proizlazi iz teksta, sadržaja i smisla navedene odredbe ZSSI-a. Da člankom 39. stavkom 1. ZSSI-a nije propisano na koji način tuženik može stjecati vlastita saznanja o mogućem sukobu interesa povodom kojih i na temelju kojih donosi odluku pokretanju postupka. Dakle, da Zakonom nisu propisani, niti na bilo koji način ograničeni mogući izvori stjecanja saznanja o mogućoj povredi odredbi ZSSI-a te da je i zaprimljena anonimna prijava jedan od mogućih izvora vlastitih saznanja tuženika. U svakom slučaju da se postupak pred tuženikom pokreće donošenjem odluke tuženika o pokretanju postupka, u kojoj se iznose i obrazlažu okolnosti iz kojih proizlazi moguća povreda Zakona, a na koje se dužnosnik, u konkretnom slučaju tužitelj, ima mogućnost i priliku očitovati.

Slijedom navedenog, da je netočan navod tužitelja da je postupak protiv njega pokrenut protivno odredbi članka 39. stavka 1. ZSSI-a Odlukom tuženika o pokretanju postupka broj: 711-1-16-P-23-19/20-12-8 od 27. rujna 2019. budući da je postupak protiv tužitelja pokrenut na temelju vlastitih saznanja Povjerenstva, a što da je jasno navedeno u uvodu Odluke o pokretanju postupka.

Tuženo tijelo ističe da  ZSSI-om nije propisano na koji način tuženik može doći do vlastitih saznanja o mogućem sukobu interesa, a u konkretnom slučaju da je anonimna prijava tuženiku poslužila kao izvor saznanja koji je upućivao na moguću povredu ZSSI-a te da je tuženik sa svrhom stjecanja dodatnih saznanja o okolnostima koje ukazuju na moguću povredu odredbi navedenog Zakona i utvrđivanja činjeničnog stanja, od nadležnih tijela zatražio očitovanja s potrebnim podacima i dokumentacijom.

Nadalje navodi da je i odredbom čl. 42. ZUP-a, na koji se poziva tužitelj, propisano da će javnopravno tijelo kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti uzeti u obzir predstavke, ali i druge obavijesti pri čemu ZUP ne sadrži odredbe kojima bi bio propisan nužan sadržaj navedenih obavijesti, a takvo stajalište tuženika da je potvrđeno i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-571/16-2 od 7. travnja 2016. koja se dostavlja u privitku odgovora na tužbu kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2090/14-15 od 22. listopada 2015. koja potvrđuje Odluku Povjerenstva u predmetu broj SI-10/13 u kojem je također zaprimljena anonimna prijava, a koja Odluka je priložena spisu tuženog tijela.

U odnosu na tužbeni navod da je pobijanom Odlukom Udruga „S. p." diskriminirana u odnosu na druge udruge s područja Grada Knina te da bi prihvaćanje tumačenja tužitelja značilo da se navedena udruga ne može kandidirati na natječajima za javna sredstva, tuženo tijelo je navelo da je isti navod neosnovan budući da navedena Udruga, samom činjenicom da o njenom zahtjevu nije mogao odlučivati tužitelj, nije ni na koji način dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge udruge s obzirom da je o zahtjevu navedene udruge mogao i može odlučivati bilo koji zamjenik gradonačelnika G. K. koji s navedenom Udrugom nije u odnosu povezanosti te stoga može osigurati vlastitu nepristranost u odnosu na istu.

Također je navelo da je netočan navod tužitelja da bi prihvaćanjem stavova tuženika navedenoj udruzi bilo uskraćeno pravo na kandidiranje za javna sredstva jer da joj je za navedeno potreban akt G. K. i to stoga što da su se na natječaj raspisan od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku mogli prijaviti i projekti koji se ne provode u partnerstvu, odnosno da se udruga „S.p." mogla prijaviti bez partnera, dakle da Izjava o partnerstvu s G. K. nije predstavljala jedan od uvjeta za prijavu natječaj i ostvarivanje prava na dodjelu sredstava, već da je navedena Izjava bila preduvjet za stjecanje dodatnih bodova po osnovi partnerstva. Pored navedenog, da tuženik ni na jednom mjestu u pobijanoj nije osporio pravo navedene udruge da podnese G. K. zahtjev za partnerstvom i da taj zahtjev bude odobren ukoliko je isti u skladu s politikom razvoja, ciljevima i interesima G. K..

Da povreda odredbi ZSSI-a u konkretnom slučaju ne proizlazi iz same odluke o prihvaćanju partnerstva s navedenom udrugom, već iz činjenice da je tužitelj osobno u ime G. K. odlučivao o prihvaćanju partnerstva s udrugom čiji su dužnosnik i njegovi osnivači te u čijim tijelima su oboje na dan potpisivanja Izjave o partnerstvu obavljali funkcije, a koja udruga je upravo po osnovi partnerstva stekla dodatne bodove prilikom kvalitativne procjene projekta unutar Poziva za dodjelu bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda.

U pogledu navoda da u predmetnom slučaju ne postoji ničiji privatni interes već samo javni, općekorisni interes za širu društvenu zajednicu, tuženik ističe da je u obrazloženju pobijane Odluke pojašnjeno da stjecanje sredstava za ostvarivanje  ciljeva udruge predstavlja interes kako same udruge, tako i interes njenih članova te posebice interes nositelja određenih funkcija u udruzi koji iste funkcije obavljaju, između ostaloga, i sa svrhom osiguranja sredstava potrebnih za ostvarivanje ciljeva udruge i njezino daljnje djelovanje. Priprema projekata i dokumentacije za javne natječaje rezultat je rada članova i tijela koja upravljaju udrugom te da je nesporno u njihovom interesu da sredstva za koja se udruga prijavila, udruga i ostvari. Stoga da je nedvojbeno u interesu tužitelja kao tadašnjeg člana Izvršnog odbora te njegove supruge kao članice Izvršnog odbora i predsjednice Udruge za obrazovanje i znanost „S. p.", bilo da se navedena udruga i prijavi na poziv za dodjelu bespovratnih sredstava te dobivanje što većeg broja bodova sa svrhom stjecanja sredstava za financiranje projekta iste udruge.

S druge strane, javni interes koji je u konkretnom slučaju povrijeđen da se ogleda u tome da tijela javne vlasti i dužnosnici koji u istima obnašaju javne dužnosti postupaju nepristrano te da na postupanje dužnosnika ne utječu interesi osoba u odnosu na koje dužnosnici ne mogu očuvati nepristranost zbog određenih okolnosti iz privatnog života dužnosnika.

Tuženo tijelo konačno navodi da je za prosuđivanje je li postupanjem tužitelja došlo do povrede odredbe članka 7. točke c) ZSSI-a nebitno na koji bi način postupila tužiteljeva zamjenica da je tužitelj na nju prenio ovlast odlučivanja o prihvaćanju  predmetnog partnerstva već da je tužitelj trebao otkloniti svoje sudjelovanje u postupku prihvaćanja partnerstva s udrugom s kojom je povezan i u čijim tijelima su i tužitelj i njegova supruga obavijali funkcije te da nije smio niti ispitivati na koji način bi njegova zamjenica postupila da je na nju prenio ovlasti odlučivanja. Da se svrha prenošenja ovlasti na svog zamjenika u ovakvim situacijama ogleda upravo u potpunom isključivanju dužnosnika iz postupaka u kojima se odlučuje o zahtjevima povezanih osoba, odnosno samostalnost zamjenika u odlučivanju, što da podrazumijeva da tužitelj ne bi trebao imati saznanja o tome kakvu bi odluku njegov zamjenik u konkretnom slučaju donio.

              U pogledu tužiteljevih navoda da nije zatražio mišljenje tuženika jer nije imao dvojbi vezano za postupanje povodom zaprimljenog zahtjeva za partnerstvom od strane Udruge za znanost i obrazovanje „S. p." budući da je tražio i dobio mišljenje više stručnih osoba da u konkretnom slučaju ne postoji sukob interesa, tuženik ističe da je upravo Povjerenstvo jedino tijelo ovlašteno i nadležno za tumačenje odredbi ZSSI-a te da je člankom 6. stavkom 1. istog Zakona propisano da u slučaju dvojbe dužnosnici moraju zatražiti mišljenje Povjerenstva, odnosno da je propisana obveza dužnosnika da zatraže mišljenje.

Slijedom navedenog, predložilo je da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 02. lipnja 2021.u odsutnosti tuženika koji je svoj izostanak opravdao, opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe te je u cijelosti osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu, istovremeno ustrajući u predloženom izvođenju dokaza.

Vođen načelom ekonomičnosti postupka, a na temelju rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavane Odluke te ocjenom izvedenih dokaza, Sud je odbio dokazne prijedloge opunomoćenika tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka i to: Z. Ć. iz S., K. P., D.O., D. M. i Z. G. svi na adresi poslodavca G. K., na okolnosti iznesene u tužbi, kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te je zaključio raspravljanje.

Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak zastupanja tužitelja (list 31-32 spisa).

              Predmet spora je ocjena zakonitosti Odluke tuženog tijela Broj: 711-I-173-P-23-19/21-25-8 od 12. studenog 2020.

Među strankama je sporno je li Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, ovdje tuženo tijelo, zakonito postupilo kada je Odlukom o pokretanju postupka pod brojem:711-I-16-P-23-19/20-12-8 od 27. rujna 2019. pokrenulo postupak protiv dužnosnika M. J., gradonačelnika G. K., zbog moguće povrede  čl. 7. toč c) ZSSI-a, a nakon što je zaprimilo anonimnu prijavu pod brojem: 711-U-292-P-23/19-01-1od 11. siječnja 2019. te povodom iste otvorilo predmet pod brojem P-23/19.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito postupilo tuženo tijelo kada je nakon provedenog postupka donijelo Odluku Broj: 711-I-173-P-23-19/21-25-8 od 12. studenog 2020.

Među strankama je sporno je li dužnosnik M. J., gradonačelnik G. K., počinio povredu članka 7. točke c) ZSSI-a time što je potpisao Izjavu o partnerstvu s Udrugom za obrazovanje i znanost „S. p." K. a koja Udruga je u okviru poziva za dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška programima usmjerenim mladima" iz Europskog socijalnog fonda ostvarila dodatne bodove po osnovi partnerstva te su joj dodijeljena sredstva u iznosu od 335.818,08 kn.

Među strankama je sporno je li dužnosnik M. J., gradonačelnik G. K., ovdje tužitelj, prije potpisivanja predmetne Izjave o partnerstvu bio dužan zatražiti mišljenje Povjerenstva o sukobu interesa.

Dakle, među strankama je sporno je li tužitelj zlouporabio posebna prava dužnosnika koja proizlaze ili su potrebna za obavljanje dužnosti, a koje djelovanje je odredbom čl. 7. toč. c) ZSSI-a  propisano kao zabranjeno.

Odredbom članka 1. stavkom 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ( Narodne novine, broj: 26/2011, 12/2012, 126/2012, 57/2015 i 98/2019, dalje ZSSI-a) propisano je da se ovim Zakonom uređuje sprječavanje sukoba između privatnog i javnog interesa u obnašanju javnih dužnosti, uređuju se obveznici postupanja prema odredbama ovog Zakona, obveza podnošenja i sadržaj izvješća o imovinskom stanju, postupak provjere podataka iz tih izvješća, trajanje obveza iz ovog Zakona, izbor, sastav i nadležnost Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa te druga pitanja od značaja za sprječavanje sukoba interesa.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da je svrha ovog Zakona sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, sprječavanje privatnih utjecaja na donošenje odluka u obnašanju javnih dužnosti, jačanje integriteta, objektivnosti, nepristranosti i transparentnosti u obnašanju javnih dužnosti te jačanje povjerenja građana u tijela javne vlasti.

Prema odredbi članka 2. stavak 1. ZSSI-a u obnašanju javne dužnosti dužnosnici ne smiju svoj privatni interes stavljati iznad javnog interesa, dok je stavkom 2. sukob interesa postoji kada su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s javnim interesom, a posebice kada: privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti ili se osnovano može smatrati da privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti ili privatni interes dužnosnika može utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti.

Odredba čl. 7. ZSSI-a sadrži odredbe o zabranjenim djelovanjima dužnosnika, pa je tako točkom c) propisano da je dužnosnicima zabranjeno zlouporabiti posebna prava dužnosnika koja proizlaze ili su potrebna za obavljanje dužnosti.

Odredbom čl. 6. ZSSI-a je propisano postupanje dužnosnika u dvojbi o postojanju sukoba interesa, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da je u slučaju dvojbe je li neko ponašanje u skladu s načelima javnih dužnosti, dužnosnici moraju zatražiti mišljenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo).

Ocjenjujući zakonitost osporavane Odluke tuženog tijela, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari povrijeđen je Zakon na štetu tužitelja iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju ove presude.

Prvenstveno valja istaći da nije osnovan prigovor ni tužbeni navod tužitelja da bi upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavane Odluke, nezakonito pokrenulo postupak Odlukom o pokretanju postupka pod brojem:711-I-16-P-23-19/20-12-8 od 27. rujna 2019. protiv dužnosnika M. J., gradonačelnika G. K., zbog moguće povrede  čl. 7. toč c) ZSSI-a, a nakon što je zaprimilo anonimnu prijavu pod brojem: 711-U-292-P-23/19-01-1od 11. siječnja 2019. te povodom iste otvorilo predmet pod brojem P-23/19.

Ovo stoga što su odredbom članka 39. stavka 1. ZSSI-a propisani slučajevi u kojima tuženik može pokrenuti postupak iz svoje nadležnosti (na temelju svoje odluke, povodom vjerodostojne, osnovane i neanonimne prijave ili u slučajevima kada raspolaže saznanjima o mogućem sukobu interesa dužnosnika), a što je tuženik u konkretnom slučaju i učinio, nakon saznanja da bi tužitelj mogao biti u sukobu interesa. Iz navedenog slijedi da je i po ocjeni ovog Suda, postupak u predmetnoj stvari tuženik pokrenuo po službenoj dužnosti, a koje pravno shvaćanje je izraženo u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2090/14-15 od 22. listopada 2015. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH u Zagreb posl. br. Usž-571/16-2 od 7. travnja 2016.

Visoki upravni sud, između ostalog, u citiranoj presudi navodi:

„ S tim u vezi Sud nalazi potrebnim dodatno ukazati i na primjenu odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. – dalje ZUP) kojim su, kao općim postupovnim zakonom, regulirana procesna pravila kojih su se javnopravna tijela dužna pridržavati kada u upravnom postupku odlučuju o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka, a što je ovdje slučaj.

Naime, upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti (članak 40. stavak l. ZUP-a).

Prema  pak odredbi članka 42. ZUP-a postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa (stavak 1) s tim da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa (stavak 2). Odredba članka 39. stavka l. ZSSSI-a upravo određuje kada javnopravno tijelo može, radi zaštite javnog interesa, po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak u svrhu sprječavanja sukoba interesa u obnašanju javne dužnosti, a što je tuženik u okviru svoje nadležnosti i učinio, na način i u granicama zakonom propisanih ovlasti, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povrede zakona na koje s tim u vezi ukazuje tužitelj u žalbi.“

              Slijedom zauzetog pravnog shvaćanja te u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom čl. 39. st. 1. ZSSI-a da se postupak pokreće na temelju pisane odluke Povjerenstva, koja odluka se može donijeti povodom vjerodostojne, osnovane i neanonimne prijave  ili u slučajevima kada Povjerenstvo raspolaže saznanjima o mogućem sukobu interesa dužnosnika, pri čemu nije propisano na koji način Povjerenstvo može doći do saznanja o mogućem sukobu interesa, po ocjeni ovog Suda, tuženik je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari zakonito pokrenuo postupak.

Međutim, osnovan je prigovor i tužbeni navod tužitelja da dužnosnik M. J. gradonačelnik G. K., ovdje tužitelj, potpisivanjem Izjave o partnerstvu s Udrugom za obrazovanje i znanost „S. p." K., a koja Udruga je u okviru poziva za dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška programima usmjerenim mladima" iz Europskog socijalnog fonda ostvarila dodatne bodove po osnovi partnerstva te su joj dodijeljena sredstva u iznosu od 335.818,08 kn, nije počinio povredu članka 7. točke c) ZSSI-a.

Ovo stoga što je iz obrazloženja osporavanog rješenja, isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene, po ocjeni ovog Suda kao nesporno utvrđeno da je tužitelj prije potpisivanja predmetne Izjave o partnerstvu s Udrugom „S. p." K., postupio savjesno, odgovorno, objektivno, nepristrano i transparentno te da iz njegovog postupanja koje je prethodilo potpisivanju predmetne Izjave, kao i iz samog čina potpisivanja predmetne Izjave ne proizlazi da bi njegovi privatni interesi utjecali na donošenje odluke u obnašanju javnih dužnosti, niti da bi njegov privatni interes bio suprotstavljen javnom interesu.

Ovo tim više kada je odredbom čl. 7. ZSSI-a, a za koju povredu ga tuženo tijelo osporavanom Odlukom tereti, propisano da je dužnosnicima zabranjeno zlouporabiti posebna prava dužnosnika koja proizlaze ili su potrebna za obavljanje dužnosti, budući da iz provedenog upravnog postupka, izvedenih dokaza, isprava priloženih spisu tuženog tijela te posebno iz obrazloženja osporavane Odluke nije razvidno, niti kao nesporno utvrđeno koje je to pravo dužnosnika M. J., gradonačelnik G. K., ovdje tužitelj, zlouporabio, a kako to osnovano tužitelj i ističe u tužbi.

Nadalje, po ocjeni ovog Suda, M. J., gradonačelnik G. K., ovdje tužitelj, prije potpisivanja predmetne Izjave o partnerstvu, a koja je po ocjeni tuženika sporna, nije bio dužan zatražiti mišljenje Povjerenstva o sukobu interesa, a kako to pogrešno zaključuje tuženik, obzirom da je naprijed citiranom odredbom čl. 6. st. 1. ZSSI-a propisano da  u slučaju dvojbe je li neko ponašanje u skladu s načelima javnih dužnosti, dužnosnici moraju zatražiti mišljenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interes, a u konkretnom slučaju  i predmetnoj upravnoj stvari tužitelj je dokazao da takve dvojbe nije bilo.

Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju ocjene svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno, po ocjeni ovog Suda tužitelj nije povrijedio načelo djelovanja dužnosnika propisano odredbom čl. 7. toč. c) ZSSI-a radi čega se osporavana Odluka tuženika po ocjeni ovog Suda ne može ocijeniti zakonitom.

Po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari, potpisivanjem Izjave o partnerstvu s Udrugom za obrazovanje i znanost „S. p." K., a koja Udruga je u okviru poziva za dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška programima usmjerenim mladima" iz Europskog socijalnog fonda ostvarila dodatne bodove po osnovi partnerstva te su joj dodijeljena sredstva u iznosu od 335.818,08 kn, tužitelj nije svoj privatni interes pretpostavio ili koristio protivno zaštiti javnog interesa odnosno zlouporabio posebna prava dužnosnika koja proizlaze ili su potrebna za obavljanje dužnosti. Zabranjena djelovanja dužnosnika moraju se tumačiti u okviru opće odredbe kojom je definiran sukob interesa što znači da takvim postupanjem mora doći do sukoba javnog i privatnog interesa, a koje stajalište je izrazio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Zpa-32/2010-4 od 19. siječnja 2011.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti osporavanu Odluku tuženog tijela te odlučiti kao u točci I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako je tužitelj uspio u predmetnom upravnom sporu te kako je opunomoćenik tužitelja zatražio naknadu troškova upravnog spora i to trošak sastava tužbe od 250 bodova u iznosu od 2.500,00 kn (list 1-5 spisa)  te trošak pristupa na ročište od  2. lipnja 2021. u iznosu od 250 bodova, odnosno 2.500,00 kn (list 31-32 spisa) sve uvećano  za iznos PDV-a od 25 % u iznosu od 1 250,00 kn, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje OT-a) i to prema Tbr. t.1. OT-a, a s obzirom  na činjenicu da se prema odredbi članka 79. st. 2.  ZUS-a  vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, tužitelju priznati zatraženi  trošak u iznosu od 6.250,00 kn.

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 10. lipnja 2021.

 

                                                                                                                                                          S U D A C

 

                                                                                                                                            Leandra Mojtić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić