Pr-3969/21

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K.,O.: …, iz V.,
, zastupan po punomoćniku Ž. Č., odvjetniku u Š.,
protiv tuženika B. d.d. u predstečaju, O.: …, T., zastupan po punomoćniku N. B., odvjetniku u
S., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 12. travnja 2021.,
a objavljene dana 10.lipnja 2021.

p r e s u d i o j e:

I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete ukupan iznos
od 92.240,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku od dana
presuđenja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za
tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za duži tijek
zateznih kamata tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, na ime gubitka
zarade iz radnog odnosa isplatiti tužitelju kroz period od 07. lipnja 2005.godine do

01. srpnja 2012.godine, ukupan iznos od 212.418,44 kn, a po mjesecima kako
slijedi:

2005 godina:

lipanj 1.382,68 kn, srpanj 1.790,48 kn, kolovoz 1.467,74 kn,
rujan 1.688,73 kn, listopad 1.805,29 kn, studeni 1.321,18 kn, prosinac 1.669,18 kn,

što ukupno za 2005.g., iznosi 11.125,28 kn.

2006.godina:

2 Pr-3969/21

siječanj 1.472,81 kn,
veljača 1.486,90 kn,
ožujak 1.183,62 kn, travanj 2.149,43 kn,
svibanj 2.523,90 kn,
lipanj 2.260,57 kn, srpanj 2.211,49 kn, kolovoz 2.021,11 kn,
rujan 1.670,39 kn, listopad 1.742,15 kn, studeni 2.339,57 kn, prosinac 2.742,85 kn,

što ukupno za 2006.g. iznosi 23.804,79 kn.

2007.godina:

siječanj 2.395,54 kn,
veljača 2.962,71 kn,
ožujak 2.096,56 kn, travanj 1.983,33 kn, svibanj 1.567,97 kn,
lipanj 2.731,26 kn, srpanj 1.964,94 kn, kolovoz 2.045,48 kn,
rujan 3.034,78 kn, listopad 1.953,44 kn, studeni 2.332,66 kn, prosinac 1.725,34 kn,

što ukupno za 2007.g. iznosi 26.793,97 kn.

2008.godina:

siječanj 1.297,12 kn,
veljača 1.547,07 kn ,
ožujak 2.107,12 kn ,
travanj 2.785,12 kn, svibanj 3.355,74 kn, lipanj 3.467,11 kn, srpanj 3.249,05 kn , kolovoz 3.540,50 kn ,
rujan 3.605,53 kn , listopad 4.238,53 kn, studeni 2.971,93 kn, prosinac 3.318,53 kn ,

što ukupno za 2008.g. iznosi 35.483,37 kn.

2009.godina:

3 Pr-3969/21

siječanj 3.082,81 kn,
veljača 3.463,55 kn ,
ožujak 3.657,43 kn ,
travanj 2.994,98 kn, svibanj 3.038,29 kn ,
lipanj 2.844,22 kn, srpanj 2.870,34 kn, kolovoz 3.281,57 kn ,
rujan 3.887,83 kn , listopad 3.302,96 kn , studeni 3.273,74 kn , prosinac 3.446,55 kn ,

što ukupno za 2009.g. iznosi 39.144,27kn .

2010.godina:

siječanj 3.032,81 kn ,
veljača 2.815,99 kn, ožujak 2.912,69 kn ,

travanj 3.182,33 kn, svibanj 3.104,80 kn, lipanj 3.143,57 kn , srpanj 3.118,49 kn, kolovoz 3.252,82 kn ,
rujan 3.508,52 kn, listopad 3.345,27 kn, studeni 2.960,66 kn , prosinac 2.926,65kn,

što ukupno za 2010.g. iznosi 37.304,60 kn .

2011.godina:

siječanj 2.416,46 kn, veljača 2.611,70 kn, ožujak 3.053,46 kn, travanj 2.371,22 kn , svibanj 2.519,70 kn, lipanj 2.521,46 kn, srpanj 2.374,58 kn, kolovoz 2.670,18 kn,
rujan 2.524,98 kn,

listopad 1.798,34 kn ,
studeni 1.937,86 kn, prosinac 2.572,01 kn,

što ukupno za 2011.g. iznosi 29.371,95 kn.

2012.godina:

4 Pr-3969/21

siječanj 1.923,16 kn, veljača1.425,89 kn, ožujak 1.557,21 kn, , travanj 1.426,73 kn, svibanj 1.528,61 kn, lipanj 1.528,61 kn,

što ukupno za 2012.g. iznosi 9.390,21 kn,

sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana
dospijeća svakog navedenog mjesečnog iznosa, do konačne isplate, dan
dospijeća se ima smatrati 10 dan idućeg mjeseca, po stopi koja se do 31.
prosinca 2007.godine ima obračunavati prema uredbi Vlade R.
H. o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja

2008.godine, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB, koja
je vrijedila zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za 5
postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je za više zatražen
iznos od 142.302,73 kn, kao i za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 212,418,44 kn, tužbeni
zahtjev valjalo dobiti kao neosnovan,

III. Dužan je tuženik sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova
dospjele mjesečne rente na ime izgubljene zarade za vremenski period od
srpnja 2012. zaključno do 1. travnja 2021., isplatiti tužitelju ukupan iznos od

136.316,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos
teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, stoga je za više zatraženi iznos od 185.015,20kn kao i za
zakonske zatezne kamate koje teku od svakog pojedinog mjesečnog iznosa i
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržan u bruto iznosu od 136.316,00 kn, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao
neosnovan.

IV. Dužan je tuženik sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnova gubitka buduće zarade isplaćivati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od

1.286,00 kn, svakog 1. do najkasnije 10. u mjesecu, počevši od 01. svibnja
2021.g. pa dalje, dok za to budu postojali uvjeti, s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog navedenog
mjesečnog iznosa ( dan dospijeća ima se smatrati 10. dan idućeg mjeseca) po
stopi koja se od 01. kolovoza 2015.g. ima obračunati uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo
u iznos od 2.730,64 kn tužbeni zahtjev s ovog osnova odbija kao neosnovan.

V. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 209.024,00 kn, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

5 Pr-3969/21

Obrazloženje

1.Pravomoćnom presudom ovog suda Pr-148/2017 od 12. lipnja 2019., u odnosu na
ranijeg tuženika ad.1., V. d.d. presuđeno je da je isti dužan isplatiti tužitelju iznos s
osnova neimovinske štete od 92.240,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja pa do isplate, te na ime gubitka zarade iz radnog odnosa
za period od 7. lipnja 2005. do 1. srpnja 2012. ukupan iznos od 212.418,44 kn sve sa
zakonskim zateznim kamatama po mjesecima kako je to precizirano u točci II izreke
presude, kao i da je navedeni tuženik dužan s osnova dospjele mjesečne rente na
ime izgubljene zarade za vremenski period od srpnja 2012. pa zaključno sa svibnjem

2019. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 106.738,00 kn koji na taj iznos teku od
presuđenja pa do isplate, te da iz osnova gubitka buduće zarade je dužan isplaćivati
tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 1.286,00 kn svakog prvog do najkasnijeg
desetog u mjesecu počevši od 1. lipnja 2019. pa nadalje, sve s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, rješenjem suda određen je i prekid
postupka zbog otvaranja predstečajne nagodbe nad tuženikom B. d.d.
T., tada tuženikom ad.2.

2.Rješenjem ovog suda Pr-148/2017 od 12. studenog 2020. nastavljen je postupak u
ovoj pravnoj stvari protiv tuženika B. d.d. u predstečaju, a koje rješenje je
potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu GžR-110/2021-2 od 8. veljače 2021.

3.Tuženik je i nakon potvrđenog rješenja o nastavku postupka ustrajao u navodima
da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku međutim ovaj sud
smatra da je isto suvišno ponovno obrazlagati obzirom da je cjelovito obrazloženje na
sve prigovore tuženika vezano za isto sadržano u rješenju Županijskog suda u Splitu
GžR-110/2021 od 8. veljače 2021.

4.Tužitelj u tužbi koja je podnijeta Općinskom sudu u Trogiru tvrdi da je kao radnik
V. d.d., bio zaposlen na radnom mjesto šamotera i uglavnom izvršavao tzv.
terenske poslove, da je tuženik V. d.d čiji je on bio zaposlenik obavljao poslove za
tuženika B. d.d. na brodu u gradnji pod nazivom „N. …“. Na
istom da su radnici Vig d.d postavljali unutarnje cijevi u brodu u izgradnji te vršili
njihovu izolaciju i izolaciju unutarnjih stijenki broda. Brod da je bio vezan uz dok
tuženika u T. tako da su radnici V. d.d, sa doka na brod prelazili uz pomoć
stepenica dužine preko 4 m koji nisu imali ogradu već samo rukohvat sa obje strane
broda po cijeloj dužini, a koje da su bile postavljene na visini od 20 m tako da je
svakom tko prelazi s tih stepenica prijetila opasnost pada u dubinu doka, kroz prostor
između rukohvata i stepenica. Stepenice da su bile jednim krajem povezane na
brodu dok onaj njihov kraj koji se nalazi na doku da nije bio pričvršćen tako da se
slobodno pomicao. Kako je bila visinska razlika između doka i broda, da su stepenice
bile vrlo opasno položene pod kutem od 45 i 90 stupnjeva. Uslijed utjecaja mora brod
da se gibao, a što da se odražavalo na gibanje navedenih stepenica kako u
horizontalnom tako i okomitom smjeru. U navedenim okolnostima radnici Vig d.d, u
vezi obavljanja poslova da su prelazili su sa doka na brod i obratno. Tako da je
tužitelj dana 07. lipnja 2005.g. u vezi obavljanja poslova prelazio sa broda na dok pa
se uslijed navedenog položaja stepenica pokliznuo te se velikom brzinom s tijelom
položenim na stepenice, držeći se rukama za rukohvate kretao ka dnu stepeništa tj.
prema doku kada je u velikoj brzini ( kao u skijaškoj disciplini „bob“) došao do dna
stepeništa te se uhvatio se za rub ograde i ostao viseći dok mu nisu priskočili u
pomoć drugi radnici. Uslijed pada da se ozlijedio na način da je imao multi
fragmentalni komplicirani prijelom lijeve potkoljenice, sa dislokacijom koštanih

6 Pr-3969/21

ulomaka, a uslijed navedenog klizanja da je imao ozljede na rukama i dijelovima tijela
kojima je klizio niz stepenice. U takvom stanju da su mu pomogli drugi radnici koji da
su ga položili na površinu doka gdje je morao čekati 1 sat zbog propusta tuženika ,
koji da nije imao dizaličara, tako da je tek naknadno u tzv. „korpi“ spušten na dno
doka te kolima hitne pomoći prevezen na klinički odjel za traumatologiju K. S..
Cijeneći okolnosti nastanka nezgode tužitelj smatra da su za navedenu nezgodu
odgovorni V. d.d kao poslodavac, te solidarno tuženik, kao treća osoba koja je u
navedenim okolnostima propustila osigurati obavljanje rada radnicima V. d.d na
siguran način.

4.1.Po provedenim vještačenjima medicinske struke i financijske struke podneskom
od 12. ožujka 2019.g. tužitelj je konačno je uredio tužbeni zahtjev na način da je
zatražio isplatu s osnova ukupne naknade imovinske i neimovinske štete iznos od

768.292,37 kn , i to s osnova neimovinske štete ukupan iznos od 92.240,00 kn te
imovinske štete zbog gubitka zarade iz radnog odnosa kroz period 07.lipnja 2005- 1.
srpnja 2012.g. u ukupnom iznosu 354.721,17 kn, s osnova dospjele mjesečne rente
na ime izgubljene zarade za vremenski period 2012.g. – zaključno s ožujkom 2019.,
ukupni iznos 321.331,20 kn, te s osnova buduće mjesečne rente u iznosu od

4.016,64 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano po
mjesecima, uz naknadu parničnog troška.

4.2.Na ročištu dana 12. travnja 2021. tužitelj je obzirom na protek vremena precizirao
tužbeni zahtjev na način da je dospjelu rentu zatražio u istom iznosu zaključno do 1.
travnja 2021., a buduću rentu u istom iznosu za period od 1. svibnja 2021. pa nadalje
dok za to budu postojali uvjeti.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu od 07.06.2006.g. protivio se tužbi kao neutemeljenoj
jer da je tužitelj radnik kooperantske firme V. d.d. Z. i da nije radnik tuženika i
koji je radio po nalogu svog poslodavca, V. d.d. U odnosu na štetni događaj od

07.06.2005.g. kada je došlo do povrjeđivanja tužitelja na N. … prema važećim
zakonskim propisima sukladno čl. 13 Zakona o zaštiti na radu da je odgovoran
poslodavac u ovom slučaju V. d.d., tj. poslodavac tužitelja. Temeljem zaključenog
Ugovora br. 13/11/01 o provođenju mjera zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite
od okoliša od 12.11.2001.g. a koji su priloženi uz odgovor na tužbu koji je sastavni
dio kooperantskog ugovora zaključenog između tuženika kao naručitelja i V. d.d,
kao izvoditelja, gdje da su u čl. 10 citiranog ugovora utvrđene obveze izvoditelja tj.
V. d.d tijekom izvođenja radova, a u kojem članku posebice točki 2, da je navedeno
da je izvoditelj obvezan osigurati obavljanje radova putem zaposlenika koji su stručno
osposobljeni za obavljanje ugovorenog posla, te da je osposobljen za rad na siguran
način, osposobljen za zaštitu od požara te da imaju uvjerenje o radnoj sposobnosti
za obavljanje poslova radnog mjesta s posebnim uvjetima rada i dr. te
osposobljavanje za rad na siguran način i utvrđivanje radne sposobnosti koje mora
biti izvršeno na okolnost štetnosti i opasnosti koje su prisutne odnosno koje se
javljaju prilikom obavljanja poslova u brodogradilištima., te koristiti tehnički ispravna
sredstva rada i omogućiti ovlaštenoj osobi V. d.d. provjeru tehničke ispravnosti
strojeva, uređaja i opreme i u slučaju utvrđivanja tehničke neispravnosti u zadanom
roku obvezatno otkloniti utvrđene nedostatke. Tako da se potpisivanjem tehničkih
pravila i uputa za sigurnost rada na skelama kod tuženika V. d.d obvezao na
poštivanje obvezujućih tehničkih pravila i uputa, pa da je prema tome uopće
nemoralno da tužitelj upravlja tužbu protiv tuženika. To s toga posebice što su
neosnovani, neargumentirani i netočni navodi tužbe da stepenice dužene 4 m nisu
imale ogradu već samo rukohvat, da su bile opasno položena pod kutem od 45 i 90
stupnjeva na visini od 20 m. Kod jasnih utvrđenja ovlaštenog inspektora zaštite na

7 Pr-3969/21

radu u Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nazoru D. inspektorata
područna jedinica S. sastavljeno 16.05.2005.g. ( očevid je obavljen 08.06.2005.g. )
, u točci 3 „da su drvene ljestve postavljene uz bok broda duljine 5 m s gazištem 18
cm te čvrstom metalnom ogradom postavljene su tako da su gornjim krajem bile
oslonjene na vrh ograde broda a drugim dijelom na dok, navodi opasno postavljenim
skalama su proizvoljni jer da to nigdje nije konstatirano. Stoga da priložena
dokumentacija uz tužbu ne daje pravo tužitelju da tvrdi da je tuženik kao treća osoba
u navedenim okolnostima propustio osigurati obavljanje rada radnicima V. d.d na
siguran način. N., kod nedvojbene činjenice da Z. o zaštiti o radu propisuje u
čl. 62 st. 1 da je poslodavac tužitelja u konkretnom slučaju V. d.d dužan osigurati i
organizirati za slučaj ozljede na radu pružanje prve pomoći radniku kao i prijevoz do
prve zdravstvene ustanove navodi tužbe da tuženik nije pružio prvu pomoć tužitelja
su bez zakonskog uporišta. U trenutku štetnog događaja dizaličar je bio na drugom
dijelu brodogradilišta, a kako su to potrebe proizvoljnog procesa zahtijevale pa su
navodi tužitelja da tuženik nije imao dizaličara neosnovani i bez uporišta. Nadalje
tužitelj koji je po kvalifikaciji KV mesar nije priložio dokaz o stručnoj osposobljenosti
za obavljanje poslova VKV šamoter koje je poslove da je obavljao u trenutku štetnog
događaja te za račun i po nalogu Vig d.d, iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom
pregledu proizlazi da uvjerenje o periodičnom liječničkom pregledu je izdano od
D. zdravlja M. 23.03.2005.g, a uza sve izneseno tuženik da se protivi i
postavljenoj visini obeštećenja po svim osnovama.

Tuženik je tijekom postupka istako i prigovor promašene pasivne legitimacije te se usprotivio i konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja zbog svih navedenih razloga.

6.U nastavku postupka u dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u prijavu o
ozljedi na radu od 22.lipnja 2005.g., pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja,
pregledao Z. D. inspektorata P. jedinica S., O. za nadzor
u području zaštite na radu K.: U./I-115-02/05-01/51, U.: 556-13-03/67-
05-2, izjava očevidaca štetnog događaja od 08.lipnja 2005.g., snimku spornih skala s
mjestom oslonca sadržanih na listu 3 S,saslušani svjedoci M. H. sin F.,
M. L. sin A., Č. G. sin P.,T. B., I. V., B.
M., I. J. pok. I., M. K. sin M., M. R. pok. S.,
Ć. M. sin I., te saslušan tužitelj kao stranka, pregledan zapisnik o očevidu
P. T. br. 511- 12- 33-D-16/05 od 07. lipnja 2005.g., pregledano izvješće o
kriminalističko – tehničkoj pretrazi mjesta događaja povodom radne nezgode PP
T. od 07. lipnja 2005.g., te službene zabilješke od 28.lipnja 2005.g., 07. lipnja

2005.g., 24. lipnja 2005.g., pregledana fotodokumentacija očevida sačinjena od P.
T. , pregledano posebno izvješće P. T. od 27. lipnja 2005.g. upućeno O.
S., sa službenom zabilješkom o dojavi, provedeno vještačenje po vještacima
ortopedu dr. Z. I. dana 05. svibnja 2008.g., neuropsihijatru dr. M. M.
dana 16.lipnja 2008.g., pregledano rješenje HZMO
osiguranje od 26.lipnja 2008.g. , pregledan dopis H. P. služba Š. od 11.studenog 2009.g., pregledan dopis
tuženik ad 1. od 24. svibnja 2010.g., 10. studenog 2011.g., sa prikazom plaća
tužitelja te dvojice uporednih djelatnika R. M., K. O.,
provedeno financijsko vještačenje po vještaku L. Z. iz Z., izvršen uvid u

8 Pr.-3969/21

visinu invalidske mirovine za tužitelja sadržane na listovima 208, 209, 210, pregledan
ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženik ad 1 od 13.
rujna 2001.g., pregledana dopuna nalaza i mišljenja L. Z. od 23. studenog

2012.g., te 02. listopada 2013.g., dostava traženih podataka o isplati od HZMO-a od

24. kolovoza 2017.g. , nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu na radu B. K.
od 14. studenog 2017.g. , P. za tehnički nadzor pomorskih brodova ( list spisa
589-593), saslušanje vještaka B. K., dipl. ing. zaštite na radu na ročištu
dana 01. ožujka 2018.g. , knjigovodstveno financijsko vještačenje vještakinje M.
T. od 06. rujna 2018.g. , dopuna vještačenja vještakinje M. T. od 04.
prosinca 2018.g. , saslušanje vještakinje M. T. za knjigovodstvo i financije
na ročištu dana 13. prosinca 2018.g.

7.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete
koju trpi zbog ozljeđivanja u radnoj nezgodi koja se dogodila dana 07. lipnja 2005.g.
na radnom mjestu, kada je kao zaposlenik V. d.d izvodio radove postavljanja cijevi i
izolaciju cijevi na novogradnji 310, vlasništvo tuženika B. d.d. T., a koja
nezgoda se desila pri pokušaju prelaska preko improviziranih ljestvi, kada je pao i
zadobio teške tjelesne ozljede.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlenik V. d.d još od 2001.g. ( a što je utvrđeno uvidom u
U. od 13. rujna 2001.g.), koji je kao radnik kooperanta radio na poslovima
šamotera tj. postavljanja cijevi i izolacije tih cijevi te unutrašnjih stjenci broda
vlasnosti tuženika B. d.d. T.,

- da je ta novogradnja 310 bila vezana za dok, te da je za pristupiti na
novogradnju 310 bilo neophodno prelaziti na dok preko postavljenih stepenica
koje se nazivaju privremeni siz, a čije postavljanje je bilo u nadležnosti
B. d.d. T., odnosno tuženika,

- da se predmetna radna nezgoda dogodila dana 07. lipnja 2005.g., na radnom
mjestu tužitelja, pri pokušaju prelaska preko improviziranih ljestvi koje je
postavio tuženik, kada je pao i zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je pravomoćnom presudom ovog suda P.-148/2017 od 12. lipnja 2019., u
odnosu na ranijeg tuženika V. d.d. inače poslodavca tužitelja djelomično je
usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je presuđeno da je isti dužan isplatiti
tužitelju iznose i to: s osnova neimovinske štete od 92.240,00 kn sa
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, na
ime gubitka zarade iz radnog odnosa za period od 7. lipnja 2005. do 1. srpnja
2012. ukupan iznos od 212.418,44 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama
po mjesecima kako je to precizirano u točci I. izreke presude, s osnova
dospjele mjesečne rente na ime izgubljene zarade za vremenski period od
srpnja 2012. pa zaključno sa svibnjem 2019. isplatiti tužitelju ukupan iznos od
106.738,00 kn sa kamatama koji na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate,
te da iz osnova gubitka buduće zarade da je dužan isplaćivati tužitelju
mjesečnu rentu u iznosu od 1.286,00 kn svakog prvog do najkasnijeg desetog
u mjesecu počevši od 1. lipnja 2019. pa nadalje, sve s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama, te naknadom parničnog troška,

9 Pr-3969/21

- da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-2447/18 otvoren stečajni
postupak nad V. d.d. Z., te je ovaj postupak preuzet po stečajnom
upravitelju H. K..

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- solidarna odgovornost za štetu tuženika kao vlasnika spornih improviziranih
ljestvi, na kojima je pao tužitelj i zadobio teške tjelesne ozljede,

- istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika,

- suodgovornost tužitelja za nastanak štete i štetnih posljedica kao i visina
zatražene štete po svim vidovima.

8.Presudom ovog suda Pr-148/2017 od 12. lipnja 2019.,je pravomoćno utvrđena
odgovornost poslodavca tužitelja V. d.d., kao i da nema doprinosa tužitelja za
nastalu štetu, a obzirom da se radi o istom štetnom događaju ovaj sud smatra da je o
nepostojanju suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu već pravomoćno odlučeno.

8.1.U nastavku postupka ostalo je utvrditi da li je tuženik solidarno odgovaran sa
poslodavcem tužitelja kao naručitelj radova i vlasnik spornih stepenica na kojima je
došlo do predmetnog štetnog događaj, kao imaoca opasne stvari primjenom odredbe
čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („N.N.“ broj: 53,91, 73/91, 111/93, 3/94,
107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje ZOO ) koji se primjenjuje temeljem čl. 1163
ZOO/05.

Temeljem čl. 173., 174 i 177. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno s
opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev
ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara
njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
Imaocem se smatra vlasnik stvari te društvena pravna osoba koja ima prava
raspolaganja odnosno kojoj je stvar dana na privremeno korištenje. Imalac se
oslobađa odgovornosti ako događa da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio
izvan stvari a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti i ako
dokaže da je šteta nastala isključivo (ili djelomično) radnjom oštećenika ili treće
osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

8.2.U svom iskazu na ročištu dana 16. studenog 2006.g. svjedok M. H.
navodi da dana kada se desila nezgoda tužitelju da je on bio do 15 sati u
B., a nakon toga da je otišao u B. na gradilište, također njihovo.
I. da radi kao poslovođa kod V. d.d., a u svezi poslova kod tuženika
B.. S. nezgoda tužitelja da se desila u večernjim satima nakon što su
silazili s broda tako da su njega izvijestili o nezgodi kada je bio u B.. Njega
da je nazvao G. Č. koji da mu je kazao da tog dana kada su silazili s broda da
je padala kišica, a da je tužitelj pao preko skala, a koje skale da imaju veliki nagib, a
na koji nagib da su oni upozoravali šefove objekta i druge koji su tu prisutni. Po
pričanju Č. G. i drugih, sutradan kada je došao u B. da mu je
rečeno da se tužitelj poskliznuo preko tih skala i pao preko njih. Naime, da te skale
na čiji nagib su upozoravali što da je već ranije rekao, da su trebale odgovarati
tehničkim uvjetima i u momentu nezgode tužitelja, međutim one da su napravljene
tek nakon nezgode tužitelja jer sutradan po nezgodi da su obustavljeni svi radovi,
nitko nije mogao doći na brod tek nakon pauze u 10,30. Sati. Te skale da su bile
očajne, nagib da im je bio velik, a za iste da se koristi naziv privremeni siz sa broda
koje skale da trebaju odgovarati određenim tehničkim uvjetima. Skale preko kojih je
tužitelj prolazio da nisu odgovarale tim uvjetima osim što su imale velik nagib, na iste
da se pristupalo s doka na brod, brod da je bio vezan za dok tako da su te skale bile
povezan s doka na brod. Uz činjenicu da se tankovi pune i prazne i kod pražnjenja
tankova brod da se podiže tako da se i na taj način povećava nagib skala. Inače i

10 Pr-3969/21

same skale da imaju željezne rukohvate i drvena gazišta, željezni rukohvati da su
konopom bili vezani za brodsku ogradu. Sutradan da su napravljene nove skale
jedan podest gazište ravno pa skale dužine 4 m pa ponovno podest i skale, znači da
su napravljena 2 podesta koja da su išla uz bok broda, a ranije skale preko kojih je
tužitelj pao da su išle sa broda na dok, odnosno okomito sa broda na dok i obrnuto.
Uslijed pražnjenja tankova da dolazi do gibanja broda odnosno brod da se diže, a na
što da utječu vremenski uvjeti kao i more. Te večeri da je puhao jak vjetar tako da se
brod gibao od cime ka moru i obrnuto. Da se zna desiti da kada je jak vjetar uslijed
tog gibanja da se dignu i skale. Gibanje da ovisi o jačini vjetra, po njemu dosta brzo,
dok dvojica prođu treći može biti u opasnosti preko prijelaza tih skala. Predmetne
skale da su bile pričvršćene na brod, drugi na dok da nije bio pričvršćen i da ne smije
biti pričvršćen, skale po tom gazištu moraju šetati jer u protivnom skale da su
pričvršćene na doku i na brodu da bi došlo do pucanja. Prije same nezgode tužitelja
oni da su opominjali šefove objekta, a da je on osobno s njim tražio da poprave te
skale jer da su prije te nezgode prolazeći s radnicima komentirali da bi s obzirom na
nagib tih skala netko mogao pasti. Po tuženiku da je bilo da se moglo prolaziti preko
tih skala, konkretno da misli na šefove B..

8.2.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T., na ročištu dana 10.
travnja 2007.g. svjedok T. B. navodi da su oni bili kooperanti tuženika V.
d.d. za poslove u B.. Prilikom odlaska na radno mjesto na brod, da su se
morali penjati na dok i s tog doka stepeništem na brod. Te stepenice da nisu bile
stabilne, da su bile strme, tako da kod penjanja i silaženja kod istih da su
predstavljale opasnost, te da nisu bile pričvršćene na brod. Tužitelju da se prilikom
silaska s broda desilo to da se brod digao uslijed plime, a da su stepenice bile visine
4 m možda više i dosta strme o čemu da nitko nije vodio računa, te kada je tužitelj
došao na drugu ili treću stepenicu da se skliznuo i pao na dok. Na doku da je
postojao podest na kojem da su bile naslonjene te stepenice i odakle se dolazilo na
stepenice i kod tog pada sklizanja niz stepenice, nogom da je zapeo za podest, a da
nije zapeo da bi bilo i gore. Sve ovo da je promatrao budući da je iza njega silazio niz
stepenice, tako kada da je tužitelj pao da mu je on pridržao nogu. Osim povrijeđene
noge da se sjeća da je imao udaraca u obje ruke i udarac u rebra. Naime, do udarca
u rebra da je došlo kada se tužitelj sklizao te pokušavao zaustaviti , ali da nije uspio
već da je pao na dok. Navodi kako je podest trupac dužine 1 m, visine i širine po 40
cm, od drveta, a koji da je služio da se stepenište ne miče na doku nego da se to
micanje skala suzbije, taj podest da je od drveta, te da nije bilo fiksirano za dok, da
je to netko samo stavio da spriječi micanje, a kada se tužitelj spuštao niz skale i kada
da je došlo do plime da je razmak između stepenica i ovog podesta, bio prazan
prostor od 1 do 1,5 m. Taj podest da je tužitelju spasio život, jer da ga je zaustavio, u
protivnom da bi tužitelj izgubio život jer da je dalje bila željezna ograda. Međutim, da
se radi o ogradi koja u naravi čini šipke na razmaku od 2,5 m, pa ravna šipka, među
njima da je prazni prostor i kroz takav prazni prostor da on bi upao u more između
broda i doka. Oni da su prolazili i upozoravali svog poslovođu M. H., da
upozori ljude u B. o tim opisanim stepeništima da ne dođe do nezgode. T.
upozorenje osim njega da je govorio i G. Č. , tužitelj i mnogi drugi.

8.3.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T., na ročištu dana 30.
svibnja 2007.g. svjedok B. M. navodi kako je on do umirovljenja kod tuženika
radio kao rukovoditelj službe zaštite sukladno Zakonu o zaštiti na radu i aktima
B.. Isto tako da se vodio nadzor o primjeni pravila sredstava zaštite na
radu od požara i ekologije. Naime da ukoliko se dogodi da kooperantski radnik ima
kakvu ozljedu on da je dužan odmah izvijestiti inspekciju Zaštite na radu i službe

11 Pr-3969/21

zaštite na radu za teže ozlijede na radu. Naime kod zaključenja radova na radu
između B. i kooperantske tvrtke među ostalim da je ugovorena odredba o
primjeni Zaštite na radu i zaštite od požara i zaštite o ekologiji kao i obveze i tako da
su ugovorene obveze rada kooperanata i B.. Postavljanje skala da je u
nadležnosti B., a kada je brod u opremanju onda da se postavljaju fiksne
stepenice i to na način da se 2 konzole zavare na oplati broda, na njih postavi
podnica širine 1 metar na koje se postavljaju stepenice duljine 4 metra, odnosno
onoliko stepenica koliko je potrebno da se stigne na palubu broda. Kada se radi o
brodu koji je privremeno smješten, znači brod koji se nakazi uz ploveći dok, a iz
razloga što se tu uz dok može provjeravati uranjanja i izranjanje broda, tj. punjenje,
balansnih tankova, da se postavljaju privremene stepenice do vrha linice i broda i
koje stepenice, odnosno skale, da mogu biti najviše 5 metara visoke, da moraju
prelaziti linicu broda, moraju biti postavljene u kutu od 75 stupnjeva i gore vezane za
linicu broda, a dolje postavljene na podest. Na taj podest da nisu pričvršćene skale
već da se one naslanjaju na podest i kad se brod udaljava da te stepenice šetaju po
podestu ali i to šetanje da je ograničeno, šetanje da dolazi uslijed vremenskih prilika.
Što se tiče oscilacija u vezi plime i oseke da ih ovdje nema, jer da je to tako da bi
brod razbio ili oštetio dok, na koji je privezan, međutim kod ovog "šetanja" broda
uslijed vremenskih prilika da se ne mijenja kut stepenica, odnosno da po njemu ne bi
bitno utjecalo na kut stepenica s kojima se s doka prelazi brod. Navodi da mu je
događaj poznat, za istog da je saznao tek sutradan i to ne od službenika tvrtke za
koju je radio tužitelj, već od voditelja odjela zaštite od požara. Navodi kako je za
izgradnju i demontažu skele nadležan B. a ugovorom o izvršavanju radova
između B. i kooperantske tvrtke točno da je ugovoreno tko je nadgleda i
utvrđuje njenu ispravnost, a to da je B.. Sukladno tom ugovoru ovlašteni
predstavnik kooperantske tvrtke koji je najčešće šef gradilišta, da se bio dužan
obratiti tuženiku da se otklone nedostaci ili nepravilnosti. Ako se radi o nedostacima i
nepravilnostima pri provođenju mjera zaštite na radu, a da se ugrožavaju život i
zdravlje radnika. Ukoliko se te nepravilnosti ne otklone da je bio dužan zabraniti rad
svojim radnicima. Međutim, da se nitko od kooperanata nije obratio S. zaštite na
radu ili vrlo rijetko, jer da se boje da će obraćanjem izgubiti poslove zbog kojih da su
tu došli.

8.4.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T. , na ročištu dana 11.
rujna 2007.g. svjedok M. K. navodi da je u vrijeme kada se tužitelju desio
štetni događaj, bio rukovoditelj montaže, međutim da nije više zaposlenik u V. d.d.
Kao rukovoditelj montaže da ima veliki broj poslova, ali u konkretnom slučaju da je on
direktno bio nadređen poslovima skelista i to neposredni rukovoditelj. Sama funkcija
neposrednog rukovoditelja, znači da radionica montaže, koja da je u to vrijeme, pa i
danas, imala nekoliko podgrupa, s time da osnovna djelatnost te montaže, da je
montaža sekcija na navoz. Podgrupa od te montaže sekcija za navoz da je djelokrug
skelista. Skelisti da su zaduženi postavljati privremene radne površine , a to da se
radi o površinama koje da nisu dostupne s tla. Naime, da u konkretnom slučaju
nigdje nije navedeno da je posao skelista prilaz s doka na brod i obrnuto. Po njemu
da bi to bilo u djelokrugu Lučkog, koji da postoji unutar organizacije B.. U
konkretnom slučaju skelisti da su napravili komunikaciju s doka na brod i obrnuto, a
da mu se čini da se radilo o drvenim skalama, standardna širina skala, a visina po
mjeri, jer da u B. da su postojale od 6,5,4,3, i 3.5. metara dužine. Te
drvene skale da su imale željezni rukohvat, koji da se vezuju na ogradu ili linicu
broda. Razlika ograde i linice broda da je ta što je linica zatvorenog tipa u naravi
nastavak oplate broda, a ograda da je pojedinačna. Donji dio tih drvenih stepenica da

12 Pr-3969/21

nije pričvršćen jer dio na koji se naslanjaju skale, da nisu vezane dok za razliku od
broda, jer da se brod udaljava, približava, diže, spušta ovisno od vremenskim
prilikama, ili ispitivanju na brodu jer da se u to vrijeme ispituju tankovi, mijenja se gaz
broda, mijenjaju se tankovi odnosno iskrcaj-ukrcaj na brod. Kod tih visinskih razlika
oscilacija da dok i brod prati oseku i plimu za razliku od balasta gdje da se mijenja
gaz broda , tu da se stvara vertikalno kretanje. Što se tiče sigurnijeg kretanja na brod
u slučaju kada je brod vezan za dok, kaže da se ne može ništa mijenjati jer da bi se
time onemogućilo slobodno kretanje dizalice, za ispitivanje sistema ukrcaja-iskrcaja
tereta. Da bi se mogao napraviti pristup s broda, ali da bi trebala nova ograda i
slično. Navodi da su imali osobu koja je dežurala uz te skale, te skale da su mijenjali
često, jer da bi zbog nevremena iste pucale ili se slomile. Navodi da mu nije poznato
da su stepenice s kojih je pao tužitelj zamijenjene sa dvije kraće stepenice dva kata
između kojih da je bio podest, uslijed čega da se smanji pristup s doka na brod, ali da
je takva zamjena stepenica moguća.

8.5.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T., na ročištu dana 11.
rujna 2007.g. svjedok M. R. navodi da je bio voditelj objekta na novogradnji
310 da je bio pomoćnik voditelja objekta, tu saslušanom svjedoku I. J.. Zna o
nezgodi tužitelja , on da je kod tih skala svaki dan prolazio, u konkretnom slučaju da
se radilo desetak dana, da se radi o drvenim skalama dužine 6 metara, širine 60 do
70 cm, standardne širine, kako se u škveru i rade. Naime, te skale da se vežu poviše
dijela palube na linicu, a spuštaju se na dok. U fazi ispitivanja, kada se brod diže i
spušta , kako djelovanjem vjetra , tako da se i mijenja nagib skala. Taj nagib da je
maksimalan do 75 stupnjeva strmo, tako da je u propisima. Naime, da samo
postavljanje skala je u nadležnosti rukovoditelja montaže- šefa radionice montaže,
zaštita na radu da je u djelokrugu B., te da postoji osoba koja kontrolira rad
i način rada na tom doku. Nije bio nazočan događaju tužitelja jer da je radio do 3
sata, a da se to desilo popodne, a skale s kojih je pao da su bile slomljene, te da su
stavljene nove. Zbog čega su slomljene te skale da ne zna jer da je to bilo unatrag
dvije godine ali da smatra da je možda došlo zbog podizanja broda u najveću točku
koja se radi tijekom noći kada nema nikog na brodu, kako bi mjerenjem iskrcaja-
ukrcaja taj put bio normalan za sljedeći dan. Naime, da je moguće da se skale slome
od nevremena, to da je bilo prije dvije godine, da se ne sjeća da li je bilo nevrijeme,
ali da su stavljene nove skale, to da je bio prvi brod, gdje da je on bio pomoćnik.

8.6.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T., na ročištu dana 06.
studenog 2007.g. tužitelj navodi da će se tog dana 07. lipnja 2005.g. sjećat cijeli
život, a taj događaj da je izmijenio život njega i obitelji. Sam događaj da se desio
popodne u 18,30 sati prilikom silaska s broda na dok, ispred njega da su išla dvojica
kolega, G. Č. i B. T., koji da su bili na kraju doka, kada je počeo
silaziti. Stepenice kojima je silazio s broda na dok da su bile strme, oštar kut, velika
strmina a dolje na doku da se nalazio četvrti stupac kvadratastog oblika, dužine 80
širine 30, a koji trupac da nije prikazan na slikama policije, nakon štetnog događaja.
U momentu kada je silazio da je padala kišica da se uhvatio rukama za rukohvat i
krenuo, a 2 do 3 stepenice niže, da je stao u zraku, čvrsto da se držao za rukohvat,
a kako se odjednom našao u zraku da je letio ka dolje, sebe da je vidio u doku koji je
bio 15 m ispod njega. S time da zbog tog jakog držanja rukohvata, koje mu je u
naravi spasilo život, ogulio nadlaktice, tako da je kod dolaska liječnika u nekoliko
navrata morao objašnjavati zašto su oguljotine na nadlakticama. On da je letio na
trupac, nogom da je udario u nj, osjetio kako puca, tako da je s jednim dijelom tijela
ostao visjeti na kraju doka, dok su do njega dotrčali Č. i B., inače njegov bivši
šef.Nakon što je pao da je stigla je hitna pomoć, međutim da ga liječnici, nisu mogli

13 Pr-3969/21

prebaciti s doka na kopno jer da nije bilo dežurnog dizaličara kojeg da su čekali sat
vremena, a njemu da je to bila vječnost, nakon što je isti došao da su ga stavili u
korpu, liječnik da mu nije dao da se makne bez te korpe, te tako da je prebačen na
kopno tj. kolima hitne pomoći da su ga odvezli u D. zdravlja T., a nakon toga
na H. prijem u S.. Kod ovog pada da mu je ozlijeđena lijeva natkoljenica, izletio
skočni zglob, o čemu da u spisu postoji dokumentacija o tim ozljedama. On da je 20
dana ležao na K. F., te da je imao dvije ili tri operacije, a da mu nije liječenje
završeno jer da postoje pločice, koje će sa još jednom ili dvije operacije otkloniti, s
time da će kada mu to uklone, ravnanjem uskladiti stopalo odnosno napraviti će mu
zglob koji da će biti fiksiran. U nozi poslije operacije da je imao 20 fiksatora i koji su
bili očajni za vidjeti, tako da njegova djeca, po njegovom dolasku s takvom nogom
izbjegavali su u kući jesti, te su bježali od njega iz straha. Navodi da je prošao sva
brodogradilišta u H. i N. i da nigdje nije vidio takve stepenice,
dovoljan da mu je dokaz svjedoka J. kada je kazao da su imali jednog
dežurnog čovjeka za čuvanje tih stepenica. Prije samog štetnog događaja, on da je
desetak dana prolazio pokraj tih stepenica, kada se brod vratio s dokovanja u
novogradnju u dijelu gdje je bila novogradnja 310. Navodi da je imao kao izolater-
šamoter izvodeći izolatorske radove tzv. kištere-sanduke koje da su držali na brodu,
te da je sav alat ostajao u sanducima.

9.U svom podnesku od 15. listopada 2015. tuženik između ostalog navodi kako
tužitelj pogrešno izvodi odgovornost tuženika iz činjenice da je isti vlasnik stepenica
sa kojih je tužitelj pao, smatrajući navedene stepenice opasnom stvari za koju
odgovora njezin vlasnik po principu objektivne odgovornosti. Navedeno pogrešno
tumačenje da je zauzeo i prvostupanjski sud u svojoj presudi od 3. studenog 2014.
koja odluka da je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu Gžx-10/2015 te je
predmet vraćen na ponovni postupak. U tom pogledu da se navodi da stepenice tj.
ljestve same po sebi ne predstavljaju opasnu stvar. Da je tome tako da proizlazi iz
sudske prakse i to presude Županijskog suda u Varaždinu Gž-1633/05 od 12.
prosinca 2005. Također, odgovornost tuženika po objektivnom principu da se ne
može u ovom slučaju izvesti niti iz bavljenja opasne djelatnosti, jer da se tužitelj nije
koristio predmetnim stepenicama u okviru djelatnosti B. d.d. niti po
njegovom nalogu, već da se isti koristio predmetnim stepenicama u okviru djelatnosti
i po nalogu svog poslodavca tj. tuženika ad.1. V. d.d. Dakle, da tužitelj nije pretrpio
nikakvu ozljedu obavljajući poslove u okviru djelatnosti tuženika, već isključivo u
okviru obavljanja djelatnosti svog poslodavca i po njegovim nalozima. Nadalje, glede
stepenica ističe se da su stepenice bile u ispravnom stanju i postavljene sukladno
tada važećim T. pravilima i uputama za siguran rad na skelama u
B. d.d. U tom pogledu se navodi da su neosnovani i neistiniti navodi
tužitelja da bi predmetne stepenice bile postavljene okomito na dok, tj. da bi kut
ljestvi kojeg čine krak ljestvi i ravnina doka iznosi približno 90 stupnjeva. Da to nije
tako jasno da proizlazi iz fotodokumentacije u boji, a koja da čini sastavni dio
Zapisnika o očevidu sačinjenog od P. T. br. 511-12-33-D-16/05.
Dodatno s tim u vezi se naglašava položaj broda, kako je to prikazano na slici F-5, da
je položaj kada se brod nalazi u najvećem stupnju oscilacije, na gornjoj točki
ostilacije, pa da stoga stepenice se ni u kom slučaju ne mogu nalaziti u strmijem
položaju ovog prikazanog na slici F-5. Uzimajući navedenu tvrdnju tužitelja, da se od
trenutka nezgode do sačinjenja zapisnika i fotodokumentacije, brod u međuvremenu
podigao, u obzir da sa sačinjenom fotodokumentacijom i to ponajprije sa slikom pod
oznakom F-5 , iz navedenog da se dade jasno zaključiti da su predmetne ljestve u
trenutku nezgode bile u manje strmom položaju nego što je to prikazano na slici F-5,

14 Pr-3969/21

dakle u još povoljnijem položaju za silaza. Obzirom na naprijed navedeno, tuženik da
ustraje i u dokaznom prijedlogu da se provede vještačenje po vještaku zaštite na
radu na okolnost da li su predmetne stepenice bile postavljene sukladno tehničkim
uvjetima i pod kojim su kutom iste bile postavljene u odnosu na dok, a uzimajući u
obzir zapisnik o očevidu sa fotodokumentacijom u boji iz kojih fotografija da se jasno
može utvrditi kut pod kojim su bile postavljene stepenice. Neosnovani da su navodi
tužitelja da bi predmetne ljestve bile zamijenjene sljedećeg dana, a sve iz razloga
kako bi se nastojala otkloniti odgovornost za štetni događaj. Naime, predmetne
ljestve da su zamijenjene isključivo iz razloga što su u noći nakon nezgode oštećene
uslijed nevremena, a da je tome tako da proizlazi iz Zapisnika državnog inspektorata
u kojem da je sačinjena fotografija predmetnih stepenica dan nakon nezgode iz koje
da je vidljivo da su predmetne stepenice uništene, savijene, iz čega da jasno
proizlazi istinitost navoda tuženika. Podredno se ističe da je do štetnog događaja
došlo isključivom krivnjom tužitelja jer da isti prilikom silaska po stepenicama nije
postupao s dužnom pažnjom već naprotiv krajnje neoprezno. Isto tako da su netočni
navodi da bi predmetne stepenice bile mokre i ishabane, niti da je tužitelj to dokazao
u toku postupka. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva i to u dijelu koji se odnosi na
naknadu neimovinske štete, ističe se da je isti postavljen u previsokom iznosu i to
protivno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane
naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH.

10.Ovaj sud je na okolnost da li su predmetne stepenice bile postavljene sukladno
tehničkim uvjetima i pod kojim kutom su iste bile postavljene u odnosu na dok, a
uzimajući u obzir zapisnik o očevidu sa fotodokumentacijom, proveo vještačenje po
vještaku zaštite na radu B. K..

U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dipl. ing. za zaštitu na radu B.
K. od 14. studenog 2017.g., navodi da je poslodavac dužan proces rada
planirati, pripremiti i provoditi na način da se osigura što je djelotvornija zaštita
radnika. S tim u vezi poslodavac da je dužan razraditi tehnologiju rada s elementima
sigurnosti te uzimajući u obzir organizacijske, tehničke i osobne čimbenike izraditi
uputu na hrvatskom jeziku (čl. 44 ZRR-a). Poslodavac da treba skrbiti da su radni
postupci pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima štetno ne
utječe na sigurnost i zdravlje radnika. Pregledom dokumentacije da je uočio da krak
stepenica na kojima je stradao spomenuti radnik ima 21 stepenicu- gazišta. Iz
Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore stoji da stepenišni
krak mora imati najviše 18 stepenica- gazišta. Navodi da je širina gazišta stepenica
od 18 cm. Ista širina gazišta da je potvrđena od strane D. inspektorata
odsjek za nadzor u području zaštite na radu- S.. Naime da širina gazišta mora biti
od 26 cm do 36 cm., što da znači da isti ne odgovara propisima. Poslodavac da mora
proces rada tako pripremiti da se osigura što djelotvornija zaštita radnika. U ovom
slučaju da je poslodavac morao osigurati ispravan put odlaska radnika s mjesta rada,
razraditi radnu tehnologiju i mjerama internog nadzora spriječiti nepridržavanje
njegovih uputa. Pisana uputa potpisana od strane radnika djelotvornije osigurava
radno tehnološki proces i sigurnost na radu. Mišljenja je da poslodavac mora izraditi
uputu za silazak niz stepenište zbog opasnosti od silaska. Uputom da je trebao
propisati način silaska- radnici da trebaju biti okrenuti prsima prema stepenicama i
držati se za rukohvat radi sigurnosti spuštanja na podest.

10.1.U svom podnesku od 2. veljače 2018. tuženik je na pisano vještvo stalnog
sudskog vještaka zaštite na radu B. K. istakao prigovore, ističući da je
predmetno vještvo puno proturječnosti i nedostataka te kao tako protivno pravilima
struke. U predmetnom slučaju da nema mjesta primjeni pravilnika o zaštiti na radu za

15 Pr-3969/21

radne i pomoćne prostorije i prostore što da bi vještaku trebalo biti poznato, obzirom
da u čl. 1. st. 3. predmetnog Pravilnika je propisano da se odredbe tog pravilnika
neće primjenjivati na privremena ili pokretna radilišta. Isto tako da nije moguće
primijeniti odredbe čl. 89.- 91. koje se odnose na unutarnja stepeništa obzirom da se
u konkretnom slučaju ne radi o unutarnjem stepeništu nego o privremeno
postavljenim ljestvama – skalama. Nadalje da nije jasno na koji je način vještak
utvrdio širinu gazišta kao i da dolazi do povlačenja gazišta i to za ¼ te da vještak želi
stvoriti konstrukciju iz koje bi proizlazilo da predmetne ljestve nisu odgovarale
tehničkim uvjetima. Isto tako se napominje da ljestve kao takve nisu opasna stvar što
da proizlazi iz sudske prakse.

10.2.U svom iskazu na ročištu dana 01. ožujka 2018.g. sudski vještak B. K.
očitovao se na prigovore tuženika. Navodi kako vezano za prigovor o širini gazišta,
da je širina od 18 cm navedena u zapisniku inspekcijskog nadzora koji je to naveo, a
da pravilnik kaže da širina treba biti od 20-26cm. Pravilnik o zaštiti na radu (NN 6/84 i
42/05 izmjena o dopuni pravilnika). Isto tako da je mišljenja je da u tom Pravilniku
definirano kolika dužina stepeničnog kraka mora biti, iz slike da je vidljivo da je bila
21 stepenica, a pravilnik da kaže da stepenišni krak mora imati najviše 18 stepenica,
te da je to bitno jer da određuje lakšu koncentriranost obzirom da duže stepenice od
propisane pravilnikom umanjuju koncentraciju osobe koja se služi stepeništem
pogotovo što su te stepenice strmije nego uobičajene. Isto tako čitajući Pravilnik o
izmjenama i dopunama o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije da se nije
mogao decidirano odrediti na koje objekte se ovaj pravilnik neće primjenjivati pa tako
da se pod B kaže privremena ili pokretna gradilišta. Pod privremenim da se smatra
da će radovi biti najmanje 5 dana, a po njemu kada je brod u doku da će se sigurno
više raditi, pa da to ne može definirati pod pokretnim gradilištem. Konstatira da ovaj
pravilnik možda nije decidirano napisao na koje objekte se neće odnositi. Mišljenja je
da na objektu broda gdje se radilo poslodavac da je obvezan neovisno da li je prostor
tijesan ili visok mora osigurati stepenište koje će biti sigurno za prolaz. I dalje ustraje
u svom nalazu i mišljenju da stepenice nisu odgovarale svim tehničkim uvjetima i bile
u skladu s propisima zaštite na radu koje su u to vrijeme bili na snazi. Vještak navodi
da iz slike predmeta kad je konstatirao podilaženje stepenice uz stepenice, da te
stepenice ne odgovaraju zbog same noge koja ulazi pod stepenicu kada se silazi niz
te stepenice, i djeluje mu da je širina gazišta još manja, jer su strme. Ističe da su
uzrok predmetnog štetnog događaja neadekvatne stepenice, navodi da je dva do tri
puta bio na sličnim lokacijama jer da je prostor broda neadekvatan, tijesan, ali da se
ne može otet dojmu da uvijek postoji mogućnost da se mogu montirati stepenice koje
neće ugrožavati silazak radnika s broda prema doku. Navodi da po njemu širina
gazišta ne dozvoljava da bude uža od propisanih 26 cm, jer da to predstavlja
povećanu opasnost, jer dužina stopala mora biti cijelom dužinom na stepeništu. Te
skale s kojih je tužitelj pao da je skinuo Brodotrogir odmah nakon nezgode, a te skale
da su se skinule dizalicom jer da se radi o skalama preko 200 kg.

11.Iz iskaza saslušanih svjedoka T. B., G. Č. i samog tužitelja
pored gore navedenih svjedoka, utvrđeno da je tog dana padala kišica, ispitivao se
sustav balasta, tj. punjenje i pražnjenje tankova, a koje dovodi do gibanja broda,
odnosno dizanja i spuštanja broda, a samim time i šetanje stepeništa na palubi doka,
stoga je logično da tužitelj dolaskom na te skale s namjerom da se s istim spusti na
dok i držeći se za rukohvate je zbog takvog gibanja kako kaže izgubio skalu ispod
noge i oslanjajući se laktovima na rukohvat, te sletio na palubu doka, a drveni trupac
za koji je zapeo spriječio njegovo padanje kroz ogradu doka u more, a koje daju

16 Pr-3969/21

logični slijed nastanka nezgode odnosno pobija tvrdnje da bi tužitelj sam zbog
nepažnje sebi prouzročio ovu štetu.

11.1.Pregledom zapisnika Inspektora rada dipl. inženjera M. F. koji je obavio
očevid nakon ozljeđivanja tužitelja ( list spisa 3N-P) u st. 4. točka 1. kao uzrok ozljede
navedeno je 850( šifra iz Pravilnika o evidenciji radnika koji su se ozlijedili na radu t.

31. čl.10 , a koja se odnosi na ostala neprimijenjena osnovna pravila zaštite na radu
koja nisu navedena od 811-833. Dakle osnovni uzrok ozljeđivanja prema očevidu
Inspektora rada su neprimijenjena osnovna pravila zaštite na radu, a što je potvrdila i
u svom dopisu i vještakinja M. M. D. ( list spisa 566).

12.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, iskaza tužitelja, saslušanih
svjedoka, te vještvu vještaka zaštite na radu K., čijim iskazima je sud poklonio
vjeru jer su u skladu s provedenim dokaznim postupkom, svih dokaza zajedno i
svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 –
u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra utvrđenim da je tuženik solidarno odgovoran
zajedno sa poslodavcem tužitelja V. d.d. za nastalu štetu tužitelju, te da je
pravomoćno utvrđeno da tužitelj nije doprinio svojim propustom ili radnjom u
nastanku predmetnog štetnog događaja. Stoga, ovaj sud nije prihvatio prigovor
tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer tuženik odgovara po principu
uzročnosti jer stepenice odnosno prijelaz kako je postavljen od strane tuženika je
predstavljao opasnu stvar pa tuženik odgovara za štetu tužitelju sukladno čl. 173.
Zakona o obveznim odnosima ( NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,
112/99, 88/01, 35/05),a koji kaže da šteta nastala s opasnom stvari odnosno s
opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti , izuzev
ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, u konkretnom slučaju posebno
cijeneći vještvo vještaka K. koji je decidirano utvrdio da su uzrok predmetnog
štetnog događaja neadekvatne stepenice, te da samim time prijelaz s doka na brod
nije bio osiguran, nisu bile postavljene stepenice koje bi odgovarale tehničkim
uvjetima, odnosno stepenice nisu bile učvršćene te su šetale kao što je šetao i dok i
brod zbog ispitivanja balasta, položene pod kutem između 45-90 stupnjeva, a nije
bilo zaštitnih ograda ni mreža, (razvidno i iz priloženih fotografija list spisa 21 g-j), a o
čemu je bio dužan voditi računa osim poslodavca tužitelja i tuženik kao vlasnik istih.
Indikativno je da su odmah sutradan nakon nezgode predmetne pomoćne stepenice
( skale ) uklonjene i zamijenjene novim na kojima su bila napravljena dva podesta,
koja predmetne stepenice nisu imale. Ovaj sud smatra neosnovanim navod tuženika
da su sporne stepenice (skale) bile sutradan odmah zamijenjene jer su bile uništene
zbog nevremena, jer to ničim nije dokazano, a obzirom da na istima nije bio
napravljen uviđaj po nastanku nezgode za zaključiti je da ih je tuženik ekspresno
uklonio kako bi prikrio neispravnost istih. Svjedok M. tadašnji Rukovoditelj službe
zaštite, tuženika u svom iskazu potvrdio je da je za izgradnju i demontažu predmetnih
pomoćnih stepenica (skala) bio nadležan tuženik, a ugovorom o izvršavanju radova
između tuženika i kooperantske tvrtke da je bilo ugovoreno i da tuženik nadgleda i
utvrđuje njihovu ispravnost. Napominje da su se za nedostatke trebali ovlašteni
predstavnici kooperantske tvrtke obratiti tuženiku radi otklanjanja nedostataka, ali da
to nisu napravili jer da to rade rijetko bojeći se gubitka posla. Svjedok M. H.
naprotiv ističe koji je tada radio kao poslovođa u V. d.d., da je prije same nezgode
tužitelja opominjao šefove objekta i da je osobno tražio da se stepenice poprave jer
da su prije te nezgode prolazeći s radnicima komentirali da bi s obzirom na nagib tih
stepenica netko mogao pasti, dok da je po tuženiku bilo da se moglo prolaziti preko

17 Pr-3969/21

tih stepenica. Sukladno navedenim iskazima svjedoka ovaj sud smatra da samim
time što je tuženik nedvojbeno bio odgovoran za izgradnju i demontažu predmetnih
pomoćnih stepenica (skala) te kako je bilo ugovoreno i da nadgleda i utvrđuje njihovu
ispravnost, ukazuje da je tuženik prilikom postavljanja istih propustio iste postaviti
sukladno propisanim tehničkim uvjetima, kako je utvrdio vještak zaštite na radu,
stoga su samim time iste predstavljale opasnu stvar, stoga nije od utjecaja dali je
ovlašteni predstavnik kooperanta prijavio nedostatke jer je tuženik po svojim
djelatnicima bio u obvezi nadgledati njihovu ispravnost. Također je neosnovan
navod tuženika da stepenice tj. ljestve same po sebi ne predstavljaju opasnu stvar, a
da to proizlazi iz sudske prakse i to presude Županijskog suda u Varaždinu Gž-
1633/05 od 12. prosinca 2005., koju je između ostalih priložio, jer se ne radi o istom
činjeničnom osnovu. Upravo iz utvrđene činjenice u ovom postupku da predmetne
stepenice nisu bile postavljene sukladno tehničkim uvjetima i da su upravo one uzrok
predmetnog štetnog događaja kako je opisao vještak zaštite na radu, takve stepenice
nedvojbeno predstavljaju opasnu stvar, te se i odgovornost tuženika temelji po
objektivnom principu kao vlasnika opasne stvari. Stoga, sukladno tada važećem
Zakona o obveznim odnosima,( NN 53/91, 73/91,111/93,3/94,107/95, 7/96, 112/99,
88/01, 35/05- u daljnjem tekstu ZOO), odgovornost tuženika kao imaoca opasne
stvari, ima se cijeniti primjenom odredbe čl. 173. i 174. ZOO-a, pa s tim u vezi tuženik
odgovara po načelu uzročnosti, odnosno objektivne odgovornosti solidarno s
tužiteljevim poslodavcem - tuženikovim kooperantom, po osnovi čl. 206., te je tužitelj
ovlašten zahtijevati naknadu štete i od samog tuženika (čl. 414. st. 1. ZOO). S
obzirom da je odredbom čl. 177. st. 1. i 2. ZOO-a propisano oslobađanje imaoca
stvari od odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od uzroka koji se nalazio izvan
stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, ili ako dokaže da
je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili treće osobe, tuženik to u ovom
postupku nije dokazao obzirom da je pravomoćno utvrđeno da tužitelj, a niti treća
osoba nisu doprinijeli nastanku štete.

13.Na okolnost visine pretrpljene neimovinske štete tužitelja u ovoj radnoj nezgodi provedeno je vještačenju po vještacima ortopedu i neuropsihijatru.

Iz nalaza i mišljenja dr. Z. I. utvrđeno je da je tužitelj dobio vrlo tešku
ozljedu višekomadni lom donjeg dijela lijeve potkoljenice s praktično smrskanom
zglobnom plohom goljenične kosti. Uz to je došlo do pucanja kože tako da je lom bio
otvoren i ulomci kosti su bili izloženi kontaminaciji, to je otežavalo liječenja i egzaktna
anatomska rekonstrukcija je u startu bila onemogućena. Ovakvi tzv. otvoreni pilon
lomovi spadaju u najteže ozljede područja gležnja i donjeg dijela potkoljenice i
redovito rezultiraju težim umanjenjem funkcije nakon završenog liječenja. Nakon prve
operacije kojom se sanirala akutna ozljeda, uslijedio je drugi i treći operacijski zahvat
u razmacima od nekoliko mjeseci. Ovim zahvatima se pokušalo metodom
presađivanja kosti rekonstruirati nožni zglob ali sa polovičnim rezultatom. Stanje
nožnog zgloba tužitelja i nakon tri operacije u funkcionalnom smislu ne zadovoljava,
kretnja je minimalna i bolna noga, loše podnosi opterećenje ponajviše radi oštećenja
zglobne hrskavice koje praktično više nema. Više mjeseci je provo na štakama radi
čega je bio ovisan o tuđoj pomoći. Ovakvo stanje trajno umanjuje životnu sposobnost
tužitelja za 25%. Nakon ozljede i ponavljanih operacijskih zahvata tužitelj je trpio
bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i lakog 3 mjeseca.
Povremeni bolovi koje osjeća i danas uključeni su u stupanj invaliditeta. Bila mu je
potrebna tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera 3 sata dnevno 30 dana i 2

18 Pr-3969/21

sata dnevno 30 dana, 1 sat dnevno 60 dana, prisutno je naruženo u srednjem stupnju stalno vidljivo drugim osobama.

Iz nalaza i mišljenja dr. M. M. je utvrđeno da je vještak ortoped zaključio da su
zaostale posljedice nezgode na poslu u obliku smanjenja općih životnih aktivnosti u
visini od 25% tužitelj će u ovom postotku tj. 25% kroz cijeli život imati duševne boli.
Naime, nakon nezgode na poslu i tijekom njezinog trajanja tužitelj je trpio tzv.
primarni strah koji je u konkretnom slučaju mogao trajati u vrlo jakom intenzitetu oko
4 – 5 min a nastao je kao posljedica neposredne životne ugroženosti koja mu je
prijetila. Nakon ozljeda koje je zadobio čekao je još neko vrijeme ( navodno oko sat
vremena ) da bi ga skinuli dizalicom s doka i uputili na hitnu pomoć a odakle na K.
S., čekajući na doku trpio je jake strahove uz bolove jer u takvom stanju fizičkom i
psihičkom nije mu se mogla pružiti medicinska pomoć što je izazvalo još jači strah.
Ovaj oblik straha je usko vezan uz situaciju u kojoj se našao. Trajao je u jakom
intenzitetu oko 1 sat. Sekundarni strah se javio kao posljedica ishoda liječenja a
trajao je u jakom intenzitetu tjedan dana, u srednjem tri tjedna a u lakom još tri i po
mjeseca. Zbog psihičkih smetnji kao posljedica doživljene traume i načina kako je
doživio te nakon početne stresne situacije tužitelj se liječio kod psihijatra zbog
anksiozno depresivne slike a koji simptomi ovog oboljenja su prema medicinsko
dokumentaciji trajali do polovice 2006.g., dakle oko godinu dana. Zbog navedenih
psihičkih smetnji tužitelj je imao privremeno smanjenje općih životnih aktivnosti oko
godinu dana u visini 10% a zbog ovog će imati oko godinu dana duševne boli u visini
10%. Navedene psihičke smetnje reaktivnog karaktera koje su trajale oko godinu
dana i više se na spominju pa se pretpostavlja da su nestale i zbog toga s te osnove
nema trajnog smanjenja općih životnih aktivnosti. Kod tužitelja je naruženje srednjeg
stupnja kako ga je procijenio ortoped i koje je vidljivo i izloženo pogledima ljudi što
stvara dodatne duševne boli. U procjeni duševnih boli treba uzeti u obzir i ovaj
parametar.

Na ovako zaprimljen nalaz i mišljenje pun. stranaka nisu imali primjedbi pa ih je kao takve prihvatio ovaj sud.

13.1.Odredbom tada važećeg čl. 200 ZOO-a, propisuje da za pretrpljene fizičke
bolove, pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti ,
povrede ugleda časti , slobode ili prava ličnosti , smrti bliske osobe te za strah sud će
ako naše da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to
opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne
štete a i kad nje nema, te da će pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne
štete te o visini njezine naknade voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju
kome služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu
spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Kako je iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka utvrđeno da je tužitelj padom niz
stepenice na palubu doka, zadobio tešku tjelesnu povredu višekomadni lom donjeg
dijela lijeve potkoljenice sa praktično smrskanom zglobnom plohom goljenične kosti,
da se radi o otvorenom lomu , da su ulomci kosti bili izloženi kontaminaciji, da je
nakon 3 operacijska zahvala u razmacima od nekoliko mjeseci uz pokušaj
rekonstruiranja nožnog zgloba dovelo do polovičnih rezultata, da stanje nožnog
zgloba tužitelja ne zadovoljava, da je kretnja minimalna i bolna noga loše podnosi
opterećenje ponajviše radi oštećenja zglobne hrskavice koje više nema, da je više
mjeseci proveo na štakama radi čega je ovisan o tuđoj pomoći, da je to umanjenje
životnih aktivnosti od 25%. Bolove jakog intenziteta da je trpio 6 dana, srednjeg
intenziteta 3 tjedna, lakog 3 mjeseca, a budući da je prema okvirnim mjerilima
Vrhovnog suda bol jakog intenziteta se cijeni 370 kn, srednjeg 220 kn, a lakog 70 kn,

19 Pr-3969/21

a koje bolove je cijenio i neuropsihijatar, a koji bolovi su bili pokrijepljeni i strahom
jednakog intenziteta i trajanja kao i fizički bolovi, ovaj sud je tužitelju dosudio na ime
fizičkih bolova upravo zatraženih 13.140,00 kn, za strah 15.000,00 kn, za duševne
boli zbog umanjenja životne aktivnosti 38.500,00 kn, te za naruženost koja je
srednjeg stupnja koja je vidljiva svakodnevnom oku uz hodanje uz pomoć štaka
zatraženih 22.000,00 kn. Dakle, ukupno s osnova naknade neimovinske štete
zatraženi iznos od 88.640,00 kn. Kako je istom bila potrebna tuđa njega i pomoć 3
sata dnevno 30 dana i dva sata dnevno 30 dana, 1 sat dnevno 60 dana a cijeneći da
je vrijednost sata nemedicinskog karaktera 20,00 kn to je ovaj sud na ime tuđe njege
i pomoći dosudio i daljnjih 3.600,00 kn. Dakle ukupno zatraženih 92.240,00 kn, sa
zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, sukladno tada važećem
čl. 277. ZOO-a, koji se primjenjuje sukladno čl. 1163. ZOO/05. Obzirom da je visinu
materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege ovaj sud utvrdio
prema cijenama na dan presuđenja kojim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog
iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege, stoga i zakonske zatezne kamate na
takav utvrđeni iznos pripadaju od presuđenja pa do isplate, sukladno čl.29. st.2.
ZOO/05, stoga je za zatraženi duži tijek zateznih kamata s ovog osnova tužbeni
zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14.Prema čl. 195. st. 1 ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši
zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja ili druge potrebne troškove s tim
u vezi kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
Odlučujući o osnovanosti i visini potraživanja tužitelja s naslova izgubljene zarade,
sud je relevantnim cijenio platne podatke usporednih djelatnika koje je u spis
dostavio V. d.d., kao i podatke o visini naknade koju je tužitelj ostvarivao tijekom
bolovanja odnosno podatke o visini invalidske mirovine isplaćene tužitelju. Naime,
kako bi se utvrdilo je li tužitelj pretrpio materijalnu štetu u vidu izgubljene zarade i
visinu te štete, potrebno je bilo utvrditi kolika bi tužitelj ostvario primanja po redovnom
tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja, a što je razvidno upravo iz platnih
podatka usporednih radnika budući je za očekivati da bi takva primanja ostvario i
tužitelj u slučaju da nije pretrpio ozljedu na radu. S tim u vezi, za utvrđenje visine
nastala štete u vidu izgubljene zarada, sud nije prihvatio kao relevantne podatke o
visini plaće tužitelja isplaćivane prije nastanka štetnog događaj budući da tužitelj nije
pritom dokazao da bi upravo o toj visini istom bila isplaćivana plaća i u razdoblju
nakon 07. lipnja 2005.g. ( kada se zbio štetni događaj) u slučaju da do štetnog
događaj nije došlo. Jednako tako za utvrđenje visini nastale materijalne štete u vidu
izgubljene zarade sud nije relevantnim ocijenio tvrdnje tužitelja o terenskim dodacima
koje mu je isplaćivao V. d.d. prije nastanka štetnog događaja.

Prema odredbi čl. 83. st. 5.Zakona o radu ( NN 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01,
82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) i čl. 84. st. 4. Zakona o radu ( NN
149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 ) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju
radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od iznosa koji se isplaćuje
radnik u i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
Ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika , šteta iznosi onoliko za koliko je u
vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovine mogla biti povećana da nije bilo štetne
radnje, zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto a ne neto plaće radnika.

14.1.Tužitelj je u prilogu podneska od 12. ožujka 2019., dostavio presudu Vrhovnog
suda RH Revr-603/2013-2 od 12. srpnja 2017.g. u kojoj reviziji je Vrhovni sud dao
odgovor na postavljeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te je po pitanju obujma
popravljanja štete kada radnik od poslodavca potražuje naknadu štete s osnova

20 Pr-3969/21

izgubljene zarade u visini razlike primanja koje je ostvario u tom slučaju naknadu
plaće za vrijeme bolovanja i bruto plaću koju bi ostvario. Prema izraženom pravnom
shvaćanju radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu jer se tek isplatom
navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo za naknadu štetu po općim
propisima obveznog prava.

14.2.Kako bi se utvrdilo kolika je izgubljena zarada tužitelja za vrijeme od ozljeđivanja
tj. 07. lipnja 2005.g. do 05.siječnja 2008.g. koliko je bio na bolovanju te od 05.
siječnja 2008.g. od odlaska u invalidsku mirovinu pa nadalje u bruto iznosu,
provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke L. Z. iz Z., a
kojoj je prethodno dostavljen kompletan spis s izlistom plaća za dvojicu usporednih
djelatnika na istom radnom mjestu kao i tužitelj i to M. R. i O. K..
N. prijedlog tuženika V. d.d. ovaj sud je proveo i vještačenje po vještakinji za
knjigovodstvo i financije M. T. koja je u svom vještvu od 06. rujna 2018.g.
obračunala tužiteljevo potraživanja za razdoblje od 05. siječnja 2008. do 30. lipnja

2018. s osnova mirovine i naknade za tjelesno oštećenje u odnosu na prosjek neto
plaća i naknade plaće usporednih radnika, te izračunala da je tužitelj s osnova neto
plaće primio manje ukupno 172.741,50 kn neto.

Međutim, sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda RH iz citirane revizijske odluke od

12. srpnja 2017.g. u konkretnom slučaju poslodavac je dužan naknaditi tužitelju
radniku štetu s osnova izgubljene zarade u visini razlike bruto plaće koju bi ostvario i
naknade plaće odnosno mirovine koju je radnik primao, stoga izraženi stav VSRH u
ovom slučaju primjenjuje i ovaj sud, a kako je tuženik solidarno odgovoran to se
primjenjuje i na njega.

14.3.U svom nalazu i mišljenju od 06. kolovoza 2012.g. vještakinja za financije i
bankarstvo dipl. oec. L. Z. navodi da prosječni potencijalni iznos terenskog
dodatka izračunat da je temeljem podataka o isplaćenom terenskom dodatku
usporednim radnicima u spornom razdoblju u tablici broj 3. R.
potencijalnog terenskog dodatka, za 2005.g. da iznosi 13.068,50 kn, za 2006.g. da
iznosi 24.724,25 kn, za 2007.g. da iznosi 22.984,95 kn.

Kako je člankom 8. Ugovora o radu definirano da je za vrijeme rada na radilištu
radnik ostvaruje pravo na terenski dodatak a iz kojeg se pokrivaju troškovi boravka
na terenu kada radniku nije osigurana prehrana to je financijski vještak na temelju
podataka o isplaćenom terenskom dodatku uporednim djelatnicima za sporno
razdoblje utvrdila je da je isti iznosio 203.289,80 kn ukupno, odnosno dala je
mišljenje da bi kontinuiranim radom na radnom mjestu šamoter VKV II tužitelj bi za
razdoblje od 07.06.2005.g. – 30.06.2012.g. ostvario bruto potencijalnu plaću u iznosu
od 280.168,18 kn, a za isto vrijeme primio je naknadu za bolovanje i mirovinu u
ukupnom iznosu od 128.736,52 kn tako da razlika neostvarene plaće tužitelja iznosi

151.431,66 kn. Razlika plaće uvećane za ukupni potencijalni terenski dodatak u
iznosu od 203.289,51 kn da iznosi 354.721,17 kn.

14.4.U svom podnesku od dana 5. listopada 2012. tuženik osporava nalaz i mišljenje
vještaka da je tužitelj na ime razlike plaće u razdoblju od 7. lipnja 2005. do 30. lipnja

2012. u odnosu na uporedne radnike V.-a d.d. Z. R. šamoter V. M.
R. i O. K. ostvario manju bruto potencijalnu plaću u iznosu od

151.431,66 kn koja da je uvećana za potencijalni terenski dodatak u iznosu od

203.289,51 kn ukupno iznosi 354.721,17 kn. Sačinjen izračun u vještvu da je
netočan, neprihvatljiv, jer da ne odgovara stvarnom stanju te dato mišljenje da ne
može opstati. Prvenstveno da u vještvu nisu uračunata ukupna mirovinska primanja
tužitelja, da su izostavljeni iznosi na ime dodataka na mirovinu koja da je tužitelju
isplaćivana počev od 5. siječnja 2008. Izostavljeni su iznosi na ime tjelesnog

21 Pr-3969/21

oštećenja koje da je tužitelju priznato od 1. prosinca 2007. Bez uporišta da se vještak
poziva na Zakon o porezu na dohodak navodeći da obe izostavljene naknade se ne
uzimaju kao primitak po osnovu uplaćenih obveznih doprinosa. Međutim, iskazano
mišljenje vještaka da je pogrešno i neosnovano suprotno pravno priznatom stajalištu.
U odnosu na potencijalni terenski dodatak da je ostalo nedorečeno od tuženika V.
d.d. Z. koliko u postotku radnik snosi troškove prehrane iz terenskog dodatka,
što da sam vještak primjećuje. Imajući u vidu navedeno pod toč. 1. i toč. 2. iznos
naknade razlike plaće u vještvu za sporno razdoblje unatrag 7 godina od štetnog
događaja, u iznosu od 354-721,17 kn tuženik B. d.d. u cijelosti osporava.

14.5.U svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 23. studenog 2012.g. vještakinja za
financije i bankarstvo L. Z. na prigovore tuženika na vještvo od 06. kolovoza

2012.g. navodi da što se tiče primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje može reći da je u
tabeli br. 2. privitak 4 dala potpunu informaciju i izračun ukupnih primanja tužitelja, ali
da je kod izračuna razlike koristila podatak o mirovini, a ne i ukupnim primanjima
tužitelja. Svoje mišljenje zašto nije dodatke uzela u obzir također da je dala u toč. 2.2.
Kako njeno mišljenje o pravnim dilemama nije relevantno, dopunjava nalaz i mišljenje
s podacima o sveukupnim primanjima tužitelja u spornom razdoblju kako bi pravna
struka i sud mogli na temelju potpunih podataka, donijeti svoju odluku. Nalaz i
mišljenje da dopunjuje podatcima koji se odnose na ono što da je tužitelj u spornom
razdoblju primio po osnovu dodatka na mirovinu i naknade za tjelesno oštećenje, a
što da ukupno iznosi 24.661,44 kn. Navodi kako rekapitulacija razlike potencijalne
bruto plaće i primljene naknade za bolovanje , primljene mirovine s dodatcima
uključujući potencijalni terenski dodatak. Navodi kako za:

- 2005.g.- potencijalna bruto plaća: 19.727,46 kn , primljena naknada za
bolovanje: 12.522,88 kn , razlika da je 7.204,58 kn , potencijalni terenski
dodatak 13.068,51 kn te ukupna razlika plaće 20.273,09 kn ,

- 2006.g.- potencijalna bruto plaća: 37,235,93 kn , primljena naknada za
bolovanje: 20,848,34 kn , razlika da je 16,387,59 kn , potencijalni terenski
dodatak 24.724,20 kn te ukupna razlika plaće 41.111,79 kn .

- 2007.g.- potencijalna bruto plaća: 40.580,39 kn , primljena naknada za
bolovanje: 20.681,82 kn , razlika da je 19.898,57 kn , potencijalni terenski
dodatak 22.984,92 kn te ukupna razlika plaće 42.883,49 kn .

Vještakinja je mišljenja da je za isto razdoblje primio naknadu za bolovanje i
mirovinu u ukupnom iznosu od 128.736,52, a za bolovanje i mirovinu s
dodacima 153.397,86 kn. Razlika neostvarene plaće da iznosi 151.431,66 kn
odnosno 126.770,22 kn. Razlika plaće da je uvećana za ukupni potencijalni
terenski dodatak u iznosu od 203.289,51 kn , iznosi 354.721,17 kn odnosno

330.059,73 kn.

14.6.U svom odgovoru na primjedbe od 2. listopada 2013.g. vještakinja za financije i
bankarstvo L. Z. navodi da je vještačenje u ovom predmetu obavila po nalogu
suda na zapisniku od 24. travnja 2012.g. koji da glasi koliko bi iznosila ukupna plaća
tužitelja i dvojice urednih djelatnika na radnom mjestu šamoter, s tim da je radi
potpunijeg nalaza i mišljenja izvršila uvid u platne podatke tuženika ad.1. za tužitelja i
usporedne djelatnike. Što se tiče uštede dijela terenskog dodatka tuženik tvrdi da je
samim izračunom potencijalnog terenskog dodatka ustvrdila da je taj izračunati iznos
izgubljena zarada tužitelja. Takovu tvrdnju da nije iznijela u izrečenom mišljenju već
da je pružila podatak koji da je od nje tražio sud. Taj podatak trebao da je poslužiti da
bi tužitelj i tuženici dogovorili razuman iznos moguće uštede. Usporedbom podataka
iz tog Obračuna tužitelja s podacima iz Obračunskog listića njegove plaće za 05/2005
vidi se da je tužitelj za 7 dana rada na terenu primio uz plaću ukupno 609,00 kn

22 Pr-3969/21

terenskog dodatka . Taj iznos da čini 280,00 kn naknade za smještaj, 175,00 kn
naknade za prehranu, 154,00 naknade za prijevoz. U obračunskom listiću da se vidi
da je tužitelju isplaćeno i 336,00 kn pod oznakom Terenski u iznosu. Ukupno da je
tužitelju za 7 dana isplaćeno dodataka 945,00 kn ili dnevno 135,00 kn ( dnevnica).
Struktura dnevnice: smještaj da iznosi 40,00 kn , prehrana 25,00 kn , prijevoz 22,00
kn , te terenski u iznosu od 48,00 kn. Na obračunu da je rukom napisano "plus"
terenski dodatak 7,00 kn za svaki odrađeni sat. Smatra da je to pojašnjenje isplate
od 336,00 kn koja da je definirana kao terenski u iznosu a ta isplata da vjerojatno
predstavlja naknadu za prehranu ( ručak i večeru() koju da je tužitelj imao u svom
domu budući da je putovao kući. Na temelju kojih akata i sporazuma da je terenski
dodatak obračunat i isplaćen na navedeni način i u navedenim iznosima treba bi
pojasniti tuženik ad.1. koji da na njeno traženje dostavio samo Pravilnike o radu. Od
dnevnice u iznosu od 135,00 kn naknada za smještaj po danu je 40,00 kn ili 29,6 %
što da bi značilo da bi se moglo uštedjeti najmanje 30 % izračunato iznosa
potencijalnog terenskog dodatka. Što se tiče datuma odlaska tužitelja u mirovinu
vještakinja da je razmatrajući ponovno cjelokupnu dokumentaciju na koju se pozvala
utvrdila da je na temelju podataka iz te dokumentacije na str. 3. Nalaza konstatirala
da je tužitelj do 05. siječnja 2008.g. bio na bolovanju a od 05. siječnja 2008.g. da je u
mirovini. Na str. 4. nalaza da je navela da je rješenjem HZMO od 20. veljače 2008.g.
tužitelj umirovljen , a ne da je tužitelj otišao u mirovinu tog datuma. U citiranom
Rješenju navedeni datum 10. listopada 2007.g. da je datum od kojeg da se tužitelju
priznaje pravo na invalidsku mirovinu, a isplata mirovine pripada korisniku počevši od

05. siječnja 2008.g. Isplaćena primanja u mirovini da je izračunala na temelju
podataka HZMO-a. Smatra da je ispravno navela sve datume i točno izračunala
potencijalnu razliku u primanjima tužitelja. Sve izračune da je radila na temelju
raspoložive dokumentacije u spisu i one pribavljene od tuženika ad.1. U cijelosti da
ostaje pri izračunatim vrijednostima što ih je dala u nalazu i mišljenju te u dopuni
nalaza i mišljenja.

15.Tuženik se podneskom od 21. Prosinca 2021., u cijelosti usprotivio i dopunskom
nalazu i mišljenju vještakinje Z. ističući da otklanja u cijelosti od sebe
odgovornosti za štetu.

16.U svezi terenskog dodatka budući upravo prema pravilniku V. d.d. prema kojem
se određuje kada i na koji način i koliko iznosi terenski dodatak, a koje sukladno
dostavljenim podacima i pravilniku financijski vještak Z. i utvrdila te iznose koje
bi tužitelj ostvarivao da nije doživio nezgodu na radu, te činjenicu a o čemu i sama
financijska vještakinja u obrazloženju svog vještva ističe da od tog iznosa terenskog
dodatka je moguća ušteda od 30% a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud cijenio logičnim
i razumnim, a koju podkrijepu nalazi u iskazima saslušanih svjedoka T. B.
i G. Č. te samog tužitelja. Naime iz njihovih iskaza je utvrđeno da V. d.d.
nije svojim radnicima im osigurao prehranu i spavanje na terenu u T. i S.
tako da su isti svakodnevno morali putovati automobilom od mjesta stanovanja do
mjesta rada T. koristeći osobno vozilo kao prijevozno sredstvo, a koje se svaki
tjedan mijenjalo u osobi jednog od njih da bi troškovi bili što manji. Stoga se u cijelosti
prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje za financije i bankarstvo L. Z. od 06.
kolovoza 2012., kao i sve dopune toga vještva, u kojem je vještakinja obračun
potraživanja tužitelja s osnova izgubljene zarade utvrdila prema visini bruto plaće te
se sukladno tome ovaj sud priklanja zaključku vještakinje da bi tužitelj s osnova
potencijalnog terenskog dodatka mogao uštedjeti najmanje 30 % u kom omjeru mu je
priznat izračunat potencijalni terenski dodatak, a koji u svom vještvu vještakinja nije
umanjila, u kom dijelu je osnovan prigovor tuženika ad.1. Kako je vještakinja

23 Pr-3969/21

potencijalni terenski dodatak za vremenski period počevši od 2005. pa do 2012.
izračunala u visini 203.289,70 kn valjalo je isti dosuditi tužitelju u visini 30 %
izračunatog iznosa koliko je po ocjeni ovog suda i mogao uštedjeti. Stoga mu je s te
osnove priznat iznos od 60.986,80 kn, pa je slijedom toga i na svaki mjesečni
zatraženi iznos kako je to tužitelj precizirao u tužbi (točci B1 ) valjalo isti umanjiti za
stavku potencijalnog terenskog dodatka za više zatraženo od 30 % mjesečno, tako
da :

- za 2005.g., potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi
mjesečno 560,10 kn, umjesto zatraženih 1.866,93 kn, što za vremenski period
lipanj zaključno sa prosincem 2005., iznosi ukupno 3.920,70 kn,

- za 2006.g.,potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi
mjesečno 618,10 kn, umjesto zatraženih 2.060,35 kn, što za vremenski period
siječanj zaključno sa prosincem 2006., iznosi ukupno 7.417,20 kn,

- za 2007.g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi
mjesečno iznosi 574,62 kn, umjesto zatraženog iznosa od 1.915,41 kn, što za
vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2007., iznosi ukupno
6.895,40 kn,

- 2008.g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi
mjesečno 993,25 kn, umjesto zatraženog iznosa od 3.310,83 kn, što za
vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2008. Iznosi ukupno
11.919,00 kn,

- 2009. g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi
mjesečno 982,67 kn, umjesto zatraženog iznosa od 3.275,58 kn, što za
vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2009., iznosi ukupno
11.792,04 kn,

- 2010.g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi
mjesečno iznosi 893,12 kn, umjesto zatraženog iznosa od 2.977,08 kn, što za
vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2010., iznosi ukupno
10.717,44 kn,

- 2011. g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi
mjesečno iznosi 554,25 kn, zatraženog iznosa od 1.847,50 kn , što za
vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2011., iznosi ukupno
6.651,00 kn,

- 2012.g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi
mjesečno 279,00 kn mjesečno, umjesto zatraženog iznosa od 930,00 kn , što
za vremenski period siječanj zaključno sa lipnjem 2012., iznosi ukupno
1.674,00kn.

16.1.Slijedom navedenog tužitelju pripada s osnova izgubljene zarade, a temeljem
obračuna vještakinje L. Z. iz njenog vještva od 06. kolovoza 2012.g. kao
razliku potencijalne bruto plaće te primljene naknade za bolovanje i mirovine

24 Pr-3969/21

uključujući i potencijalni terenski dodatak kojeg je tužitelj mogao uštedjeti od 30 % za
razdoblje od 07. lipnja 2005. do 30. lipnja 2012.g., u mjesečnim iznosima kako slijedi:

2005. godina lipanj 1.382,68 kn srpanj 1.790,48 kn kolovoz 1.467,74 kn
rujan 1.688,73 kn listopad 1.805,29 kn studeni 1.321,18 kn prosinac 1.669,18 kn

što ukupno za 2005.g., iznosi 11.125,28 kn .

2006.godina

siječanj 1.472,81 kn
veljača 1.486,90 kn
ožujak 1.183,62 kn travanj 2.149,43 kn svibanj 2.523,90 kn
lipanj 2.260,57 kn srpanj 2.211,49 kn kolovoz 2.021,11 kn
rujan 1.670,39 kn listopad 1.742,15 kn studeni 2.339,57 kn prosinac 2.742,85 kn

što ukupno za 2006.g. iznosi 23.804,79 kn.

2007.godina

siječanj 2.395,54 kn
veljača 2.962,71 kn
ožujak 2.096,56 kn travanj 1.983,33 kn svibanj 1.567,97 kn lipanj 2.731,26 kn srpanj 1.964,94 kn kolovoz 2.045,48 kn
rujan 3.034,78 kn listopad 1.953,44 kn studeni 2.332,66 kn prosinac 1.725,34 kn

što ukupno za 2007.g. iznosi 26.793,97 kn.

2008.godina

siječanj 1.297,12 kn veljača 1.547,07 kn

25 Pr-3969/21

ožujak 2.107,12 kn travanj 2.785,12 kn svibanj 3.355,74 kn lipanj 3.467,11 kn srpanj 3.249,05 kn kolovoz 3.540,50 kn
rujan 3.605,53 kn listopad 4.238,53 kn studeni 2.971,93 kn prosinac 3.318,53 kn

što ukupno za 2008.g. iznosi 35.483,37 kn .

2009.godina

siječanj 3.082,81 kn, veljača 3.463,55 kn ožujak 3.657,43 kn travanj 2.994,98 kn, svibanj 3.038,29 kn ,
lipanj 2.844,22 kn, srpanj 2.870,34 kn, ,
kolovoz 3.281,57 kn
rujan 3.887,83 kn , listopad 3.302,96 kn studeni 3.273,74 kn , prosinac 3.446,55 kn ,

što ukupno za 2009.g. iznosi 39.144,27kn .

2010.godina

siječanj 3.032,81 kn,
veljača 2.815,99 kn,
ožujak 2.912,69 kn ,
travanj 3.182,33 kn,

svibanj 3.104,80 kn,
lipanj 3.143,57 kn , srpanj 3.118,49 kn, kolovoz 3.252,82 kn ,
rujan 3.508,52 kn, listopad 3.345,27 kn studeni 2.960,66 kn , prosinac 2.926,65kn,

što ukupno za 2010.g. iznosi 37.304,60 kn .

2011.godina

siječanj 2.416,46 kn, veljača 2.611,70 kn,

26 Pr-3969/21

ožujak 3.053,46 kn, travanj 2.371,22 kn , svibanj 2.519,70 kn, lipanj 2.521,46 kn, srpanj 2.374,58 kn, kolovoz 2.670,18 kn,
rujan 2.524,98 kn,

listopad 1.798,34 kn ,
studeni 1.937,86 kn, , prosinac 2.572,01 kn,

što ukupno za 2011.g. iznosi 29.371,95 kn.

2012.godina

siječanj 1.923,16 kn, veljača 1.425,89 kn, ožujak1.557,21 kn, , travanj 1.426,73 kn, svibanj 1.528,61 kn, lipanj 1.528,61 kn,

što ukupno za 2012.g. iznosi 9.390,21 kn.

16.2.Slijedom gore preciziranih godišnjih iznosa izgubljene zarade tužitelja , tužitelju
je ukupno priznato s ovog osnova 212,418,44 kn, sukladno čl. 195 ZOO-a, dok je za
više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 142.302,73 kn tužbeni zahtjev valjalo
odbiti kao neosnovan. Tako dosuđeni iznosi predstavljaju zaradu koju bi tužitelj
ostvarivao da je radio odnosno da nije doživio radnu nezgodu. Tužitelju je na
dosuđene iznose priznata i pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno čl. 277. i

186. ZOO-a, koja teče od dana dospijeća od svakog navedenog mjesečnog iznosa,
do konačne isplate, dan dospijeća ima smatrati 10.dan idućeg mjeseca, po stopi
koja se do 31. prosinca 2007.godine ima obračunavati prema uredbi Vlade R.
H. o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.godine, po
stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan
polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, do 31.07.2015.
godine (NN 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od

01.08.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, dok se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan za zatezne
kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto
iznosu od 212.418,44 kn.

17.Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak
("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13.,
125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza
na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14.
istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji
važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak
("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10.,
137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je
da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom

27 Pr-3969/21

istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog
rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene
doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za
iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog
za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).Obračunati predujam
poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od
nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). S obzirom na
navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto
plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka
isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se
na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu
zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

18.Temeljem čl. 195. ZOO-a, ako povrijeđeni zbog nesposobnosti za rad gubi zaradu
odgovorna osoba dužna mu je naknaditi troškove oko liječenja te zaradu izgubljenu
zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako povrijeđeni zbog potpune ili
djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su
mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene
odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao
naknadu za tu štetu. Prema odredbi čl. 188. st. 1. ZPP-a renta se u pravilu određuje
novčano, doživotno ili na određeno vrijeme. Renta se i njezina visina određuju
uzimajući u obzir sve okolnosti kod donošenja odluke i ista se plaća periodično
unaprijed u utvrđenim iznosima. Početni unaprijed određeni iznos utvrđuje se prema
visini štete u času presuđenja ali pod klauzulom rebus sic stantibus, jer sud može na
zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može na zahtjev štetnika smanjiti ili
ukinuti ako se znatnije promijenjene okolnosti koje je sud imao na umu prilikom
donošenja odluke, dakle može je izmijeniti. Izgubljeni novčani iznos do donošenja
sudske odluke budući da je do tada poznat predstavlja već ostvarenu štetu pa se
dosuđuje u jednom iznosu. čl. 196 ZOO-a. (VSRH Rev.608/08-3). Iznos mjesečne
rente utvrđuje se u času presuđenja te se uzima kao osnov i mjerilo za određivanje
naknade štete u obliku rente. Izgubljeni novčani iznos do donošenja sudske odluke
budući da je do tada poznat predstavlja već ostvarenu štetu pa se dosuđuje u
jednom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate jer je
isti određen u času presuđenja.

18.1.Tužitelj je na ročištu dana 12. travnja 2021.,zbog proteka vremena uzrokovanog
prekidom postupka precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na uglavničenje i u
međuvremenu dospjele rente za vremenski period od srpanja 2012. pa zaključno sa

1. travnja 2021., a tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu.
Međutim tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev zbog okolnosti koje su nastale uslijed
prekida postupka te iz iste činjenične osnove traži veću novčanu svotu pa se takvoj
preinaci tuženik ne može protiviti (čl. 191.st.2 ZPP). Stoga je ovaj sud prihvatio
preinačenje tužbenog zahtjeva tužitelja kao osnovano pa mu je za vremenski period
od srpanja 2012. pa zaključno do 1. travnja 2021., dosudio jedinstveni iznos obzirom
da se radi o već ostvarenoj šteti sukladno čl. 196. ZO-a , a renta je tužitelju određena
uzimajući u obzir prosječnu plaću tužitelja koja je ostvarena u zadnjih 6 mjeseci u

2012.g. sukladno nalazu i mišljenju sudske vještakinje za financije i bankarstvo L.
Z. koja je za prvih 6 mjeseci u bruto iznosu iznosila prosječno 17.270,85 kn, dok
je tužitelj u istom razdoblju na ime invalidske mirovine primio iznos od 9.554,64 kn,
što daje razliku u primanjima u iznosu 1.286,00 kn koji iznos mu po ocjeni ovog suda
pripada s osnove rente za cijeli zatraženi period i to na ime dospjele rente za
vremenski period 6 mj. 2012.g. 2013., 2014., 2015. , 2016. ,2017., 2018., 2019.,

28 Pr-3969/21

2020., zaključno do 1. travnja 2021.g., tako da mu je ukupno dosuđen iznos od

136.316,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od
presuđenja pa do isplate, a sve sukladno čl. 29. st.2. ZOO/05 , po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, stoga je za više zatraženi iznos od 185.015,20 kn kao i za zakonske zatezne
kamate koje teku od svakog pojedinog mjesečnog iznosa, te za zatezne kamate na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od

136.316,00 kn, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

19.Tužitelj je na ročištu dana 12. travnja 2021., zbog proteka vremena uzrokovanog
prekidom postupka precizirao tužbeni zahtjev i u odnosu početka isplate gubitka
buduće zarade, što je također osnovano sukladno čl. 191.st.2. ZPP-a, pa mu je
dosuđeno kako je i zatražio da mu je tuženik dužan isplaćivati mjesečnu rentu u
iznosu od 1.286,00 kn, svakog 1. do najkasnije 10. u mjesecu, počevši od 01. svibnja

2021.g. pa nadalje, dok za to budu postojali uvjeti, s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog navedenog mjesečnog
iznosa ( dan dospijeća ima se smatrati 10. dan idućeg mjeseca) po stopi koja se od

01. kolovoza 2015.g. ima obračunati uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve sukladno čl. 196. ZOO-a, dok se za više zatražen mjesečni
iznos od 2.730,64 kn tužbeni zahtjev s ovog osnova odbija kao neosnovan.

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom
postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 i
25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („NN“ br. 148/09) VPS, te popisu troška punomoćnika
tužitelja.Tužitelju je priznat trošak za : sastav tužbe – 500 bodova, za zastupanje na
ročištima (Tbr. 9 st,.2 – 50%): 14. veljače 2011.g. i 17. listopada 2012.g. – za svako
po 250 bodova, za zastupanje na ročištima: 21. rujna 2006.g. , 16. studenog 2006.g.
, 30. siječnja 2007.g. , 10. travnja 2007.g. , 30. svibnja 2007.g. , 11. rujna 2007.g. ,

06. studenog 2007.g. , 23. listopada 2008. , 19. veljače 2009.g, 30. listopada 2009.g.
, 28. rujna 2010. g. , 21. veljače 2012. g. , 24. travnja 2012. g, 14. siječnja 2013. g. ,

25. ožujka 2013.g. , 02. rujna 2013. g. , 20. siječnja 2014.g. , 20. kolovoza 2014.g. ,

19. rujna 2014.g., 17. ožujka 2015.g. , 27. svibnja 2015.g., 26. kolovoza 2015.g., 07.
listopada 2015.g. , 27. studenog 2015.g., 11. veljače 2016.g. , 05. srpnja 2017.g., 23.
siječnja 2018.g., 01. ožujka 2018.g., 08. studenog 2018.g., 13. prosinca 2018.g., 20.
ožujka 2019.g. 12. travnja 2021., - za svako po 500 bodova, za zastupanje na ročištu
: 16. travnja 2019.g. – 760 bodova, za pristup na ročište: 09. prosinca 2010.g. – 50
bodova, za sastav podnesaka od: 29. listopada 2008.g., 02. lipnja 2010.g., 19.
prosinca 2011.g., 11. listopada 2012.g. , 22. ožujka 2013.g. , 10. listopada 2013.g.,

17. siječnja 2014.g., 23. travnja 2014.g. , 04. prosinca 2014.g. , 28. kolovoza

2015.g., 25. ožujka 2016.g. , 07. travnja 2016.g. , 06. ožujka 2018.g. – za svako po
500 bodova, za sastav podneska od: 07. ožujka 2019.g. – 760 bodova, što ukupno
iznosi 25195 bodova ( vrijednost 1 boda sa paušalom= 10 kuna) , što daje iznos od

251.950,00 kn + 25% PDV , daje iznos od 314.937,50 kn.

Obzirom da je tužitelj u ovom postupku po ocjeni ovog suda po osnovi i visini uspio sa 82 %, dok je tuženik uspio sa 18 %. Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a, kada se
postotak kojim je tuženik uspio u parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u
parnici, dobije se postotak od 64% u kojem je tužitelj uspio u ovoj parnici. Kako je

29 Pr-3969/21

tužitelj uspio konačno sa 64 % u tom omjeru mu od priznatog parničnog troška
obistinjen parnični trošak u iznosu od 201.560,00kn. Obistinjeni parnični trošak
tužitelju trebalo uvećati za troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 7.464,00
kn, koji su tužitelju priznati u cijelosti obzirom da su bili nužni za provođenje ovog
postupka, tako da ukupno obistinjeni parnični trošak tužitelju iznosi 209.024,00 kn,
koji mu treba nadoknaditi tuženik. Iz priloženog popisa troška pun. tužitelja nije
priznata zatražena naknada iz toč. III., čl. Tbr. 35 Odvjetničke tarife, jer se predmetni
trošak mogao izbjeći angažiranjem odvjetnika na području grada Splita, stoga taj
trošak ne trebao snositi tuženik.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 10. lipnja 2021.

Sudac Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom
sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od
dana primitka pismenog otpravka iste.