1

                            Broj: Ppž-3253/2021

 

                                

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.M. zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. veljače 2021., broj: 46. Pp J-1354/2020, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Odbija se žalba okr. M.M. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. veljače 2021., broj: 46. Pp J-1354/2020, proglašen je krivim okr. M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 300,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu, pa mu je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude, okr. M.M. osobno je pravodobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Okrivljenik u žalbi izražava žaljenje zbog počinjenog prekršaja te moli da mu se izrekne opomena ili ublaži kazna obzirom da bi mu izricanje iste ugrozilo materijalnu egzistenciju jer je otac četvero djece od kojih je troje malodobno te radi sezonski zbog novonastalih okolnosti uzrokovanih „Covid 19“ virusom, a time da je upitno da li će ovu sezonu biti u mogućnosti privređivati. Osim toga, traži da mu se novčana kazna eventualno zamijeni za mjeru zabrane posjećivanja nogometnih utakmica kojom bi se postigla svrha kažnjavanja.

 

6.              Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.

 

6.1.              Za prekršaj za koji je okr. M.M. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

6.2.              Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

6.3.              Po ocjeni ovog suda, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni i ista je primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.4.              Osim toga, okolnosti koje okrivljenik ističe u žalbi ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale  izricanje novčane kazne u ublaženom iznosu uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne.

7.               U odnosu na žalbeni prijedlog da se prema okrivljeniku primijeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da, sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, ne postoje zakonske pretpostavke za primjenu opomene.

 

8.              Isto tako, ne postoje zakonske pretpostavke niti za zamjenu novčane kazne za mjeru zabrane posjećivanja nogometnih utakmica, obzirom da je člankom 32. stavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisano;

„(1) Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom izreći i zaštitnu mjeru:

1. zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području

Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,

2. zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području

Republike Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,

3. zabrana odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu na kojima

sudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave.“.

 

8.1.              Dakle, iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se propisane zaštitne mjere mogu izreći samo uz novčanu kaznu u kaznu zatvora, odnosno ne postoji mogućnost zamjene novčane kazne zaštitnom mjerom kao što pogrešno smatra okrivljenik. 

 

9.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

 

10.              Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 10. lipnja 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.